Poslovni broj: UsI-3612/24-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB: 66486182714, radi poništavanja rješenja, 19. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/264, URBROJ: 512-25-24-2 od 17. srpnja 2024. godine.

II. Poništava se točka 2. rješenja Ministarstva obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/22-01/643, URBROJ: 512M2-50-24-2 od 10. svibnja 2024. godine.

III. Tužitelju se priznaje pravo na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine, na temelju pripadnosti VP 2131 Vinkovci (109. brigada Hrvatske vojske).

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 17. srpnja 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 10. svibnja 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je pod točkom 1. utvrđeno da je tužitelj u toku Domovinskog rata bio pripadnik pričuvnog sastava VP 2131 Vinkovci (109. brigada Hrvatske vojske) od 01. rujna 1991. godine do 31. listopada 1991. godine, ali je u točki 2. odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti navedenoj jedinici u razdoblju od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine.

Tužitelj od ranije ima priznat status hrvatskog branitelja za razdoblje od 01. studenog 1991. godine do 15. studenog 1991. godine.

Tužitelj se u tužbi poziva na pisanu i ovjerenu izjavu trojice svjedoka o tome da je sudjelovao u Domovinskom ratu i u razdoblju od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. Sud je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je saslušao svjedoka JD.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, a nezakonito je i prvostupanjsko rješenje upravnog tijela u dijelu u kojem se odnosi na odbijanje tužiteljevog zahtjeva.

Tužitelj je 14. travnja 2022. godine podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja za razdoblje od 28. lipnja 1991. godine do 31. listopada 1991. godine, na temelju pripadnosti 109. brigadi Hrvatske vojske (HV) u selu Podgrađe kraj Vinkovaca. Za kasnije razdoblje je tužitelju već bio priznat status hrvatskog branitelja.

Prvostupanjskim rješenjem od 10. svibnja 2024. godine je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik spomenute jedinice u toku Domovinskog rata od 01. rujna 1991. godine do 31. listopada 1991. godine, ali je tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja odbijen za razdoblje od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine, jer za to razdoblje nema materijalnih dokaza o njegovoj pripadnosti pojedinim formacijskim sastavima Oružanih snaga Republike Hrvatske, pri čemu je bez posebnog obrazloženja navedeno da dvojici saslušanih svjedoka nije poklonjena vjera u pogledu tvrdnji da je tužitelj bio pripadnik VP 2131 Vinkovci od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 17. srpnja 2024. godine odbio tužiteljevu žalbu, navodeći da tužitelj u spornom razdoblju nije naveden na popisu vojnih osoba.

Tužiteljev brat MD je kao svjedok na zapisnik u upravnom postupku potvrdio da je tužitelj bio pripadnik 109. brigade HV-a od početka (28. lipnja 1991. godine) te da je kao vojnik bio raspoređen na položaj prema srpskoj granici, pri čemu je imao zaduženo naoružanje i sudjelovao u pružanju oružanog otpora na prvoj crti bojišta. Svjedok je pojasnio da je položaj prema srpskoj granici formiran još u srpnju 1991. godine i da je taj položaj bio izložen napadima pješačkim naoružanjem iz pravca Srbije.

Sve navedeno je na zapisnik u upravnom postupku potvrdio i tužitelju nesrodan svjedok UD.

I tužitelj je u svojoj izjavi u upravnom postupku naveo da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. godine do 31. listopada 1991. godine bio u pričuvnom sastavu 109. brigade HV-a i kao takav raspoređen na crtu obrane kod starog groblja u Podgrađu. Istaknuo je da je bio zadužen poluautomatskom puškom i odorom te da ih je na tom položaju neprijatelj bombardirao i napadao.

S obzirom na to da iz priloženih zapisnika iz upravnog postupka proizlazi da svjedoci MD i UD nisu bili pripadnici 109. brigade HV-a u spornom razdoblju (nego tek kasnije), sud je u ovom upravnom sporu odlučio prihvatiti i tužiteljev prijedlog za saslušanje svjedoka JD, njegovog zapovjednika u spornom razdoblju.

Tužitelj je još uz tužbu priložio javnobilježnički ovjerenu izjavu JD te ŽD i DD u kojoj je navedeno da je tužitelj sudjelovao u organiziranoj obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske u razdoblju od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine u selu Podgrađe. U izjavi je navedeno da je tužitelj imao zadaću obrane na prvoj crti te da je bio izložen granatiranju, zasjedama i ugrožavajućim situacijama po život.

Svjedok JD je u svom iskazu pred sudom naveo da je od 28. lipnja 1991. godine bio zapovjednik Samostalnog voda Podgrađe, koji se od tada kao takav vodio, i to kao sastavni dio 109. brigade HV-a. Naknadno (svjedok ne zna točno kada) je taj vod stavljen pod zapovjedništvo 131. brigade HV-a. Vod je postojao sve do pada sela Podgrađe u studenom 1991. godine. Svjedok navodi da je tužitelj bio naoružan i pripadnik navedenog voda od početka, odnosno od 28. lipnja 1991. godine te ističe da je bio na jednom od tri položaja koja su imali prema neprijateljskim snagama, zajedno sa svjedokovim bratićem ĆD; položaji su bili prema srpskoj granici koja je odmah iza sela. Svjedok navodi da je frontalni napad na Podgrađe bio 15. studenog 1991. godine, nakon čega je selo palo, a prije toga je neprijatelj puštao izviđače te je vod u tim neprijateljskim akcijama imao jednu mrtvu i više ranjenih osoba. Svjedok tvrdi da je selo i u periodu prije pada bilo redovito granatirano i neselektivno napadano i iz helikoptera i aviona. Iskaz svjedoka JD sud ocjenjuje jasnim, uvjerljivim i vjerodostojnim - pa imajući u vidu i sadržajno iste iskaze svjedoka MD i UD u upravnom postupku te pisanu i ovjerenu izjavu ŽD i DD - sud smatra da je time u cjelini tužitelj dokazao svoju pripadnost Samostalnom vodu Podgrađe, kao sastavnom dijelu 109. brigade HV-a i u razdoblju od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine te da je dokazao da je u tom razdoblju neposredno sudjelovao u pružanju oružanog otpora na borbenom položaju na prvoj crti bojišta u selu Podgrađe, prema granici sa Srbijom.

Na taj način je tužitelj u smislu čl. 3. st. 1.a) i čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB) dokazao ispunjavanje uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i za razdoblje od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine, jer je u tom razdoblju bio pripadnik Hrvatske vojske te je neposredno pružao oružani otpor na prvoj crti bojišta.

Stoga se rješenja iz upravnog postupka (kojima je tužitelju u navedenom razdoblju odbijeno priznavanje statusa hrvatskog branitelja) ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim pa su na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, a sud je potom u sporu pune jurisdikcije tužitelju priznao pravo na status hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti VP 2131 Vinkovci (109. brigada HV-a) i za razdoblje od 28. lipnja 1991. godine do 31. kolovoza 1991. godine, također na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a, imajući u vidu ispunjavanje uvjeta iz čl. 3. st. 1.a) i čl. 3. st. 2. ZHB-a za to priznavanje prava.

Sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje svjedoka ŽD i DD, jer je ocijenio da je tužitelj već provedbom drugih dokaza u upravnom postupku i u upravnom sporu dokazao ispunjavanje uvjeta za priznavanje prava po njegovom zahtjevu od 14. travnja 2022. godine.

U Zagrebu, 19. veljače 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. KD, [adresa]

2. Ministarstvo obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, Zagreb