Poslovni broj:Kzd-121/2016-76

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu za mladež Tomislavu Zlodri, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Rine Šimunović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene UU zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje: KZ/11), nakon održane rasprave, dana 19.veljače 2025. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, ČU, a u izočnosti okrivljene

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENA: UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer VU i OU, rođene U, rođene **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Č [adresa], državljanke Republike Hrvatske, krojačice, nezaposlene, razvedene, majke dvoje maloljetne djece, pismene, sa završenom srednjom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja,

k r i v a  j e

I.I. što je u razdoblju od dana 28. svibnja 2013. do 24. srpnja 2015., izuzev u nekoliko navrata, u Splitu, kao majka djece ĆU rođenog **.**.2008. i IU rođenog **.**.2010., želeći onemogućiti ocu djece EU viđanja sa djecom određena pravomoćnom i ovršenom presudom Općinskog suda u Kutini, pod poslovnim brojem: P.284/11 od 28.svibnja 2013. te onemogućivši provođenje Rješenja Centra za socijalnu skrb Split, pod poslovnim brojem Klasa: IP/I-552-06/14- 01/7, Ur broj: 2181-160-03-69-14-3, od 30.siječnja 2014. radi provođenja mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, na način da je lažno navodila razne izlike tvrdeći da su djeca bolesna, da spavaju, da im smeta sunce ili da ne mogu izaći vani, blokirajući pozive EU i djelatnicima Centra za socijalnu skrb te onemogućivši istima svaki drugi pokušaj uspostave komunikacije, na koji način je onemogućila ocu EU da viđa svoju djecu i da stručne službe provode nadzor nad izvršenjem roditeljske skrbi,

I.II. dakle, spriječila provođenje odluke za zaštitu dobrobiti svoje djece koju je odredio sud i Centra za socijalnu skrb,

II.I. da je u razdoblju od 01.rujna 2010. do 23. rujna 2015., u Splitu, kao majka djece ĆU rođenog **.**.2008. i IU rođenog **.**.2010., iako svjesna da na takav način ugrožava njihov pravilan odgoj i razvoj i pristajući na to, iako više puta upozoravana od djelatnika Centra za socijalnu skrb Split da svojim ponašanjem ugrožava pravilan odgoj i psihički razvoj svoje djece IU i ĆU, djecu nije vodila na potrebne specijalističke preglede, iako djeca imaju poteškoće u govoru, ponašanju i socijalizaciji, te je pred djecom u više navrata imala ispade agresije i bijesa te se nekontrolirano ponašala što je kod istih izazvalo strahove i nemire uslijed čega djeca ne mogu normalno spavati, piju tablete za spavanje i za smirenje te se boje mraka, te starijeg sina ĆU koji je 11. srpnja 2015. navršio sedam godina nije upisala u prvi razred osnovne škole navodeći da mu škola još nije potrebna,

II.II.dakle, kao roditelj grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja dvoje djece,

III. čime je počinila ukupno četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to radnjom opisanom pod točkom 1., dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 KZ/11), te radnjom opisanom pod točkom 2., dva kaznena djela povrede djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1.KZ/11, a sve u svezi članka 51. KZ/11.

IV. Stoga se okrivljenoj UU prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to:

-za dva kaznena djela temeljem čl. 173. st. 1. KZ/11 prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo u trajanju od po 6 (šest) mjeseci,

-za dva kaznena djela temeljem čl. 177. st. 1. KZ/11 prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo u trajanju od po 6 (šest) mjeseci,

pa joj se temeljem čl. 177. st. 1. u svezi sa čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 prethodno i z r i č e jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

a potom joj se temeljem čl. 56. st. KZ/11, i z r i č e

UVJETNA OSUDA

s time da joj se prethodno izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedena u roku od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.

V. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13. dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena je dužna ovome sudu naknaditi troškove ovog postupka u vidu sudsko psihijatrijskog vještačenja po vještakinji psihijatrijske struke Sanje Batina u novčanom iznosu od 265,46 eura (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetšestcenti) kao i paušalnog iznosa od 66,36 eura (šezdesetšesteuraitrisedetšestcenti).

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo Split ovom sudu za mladež podnijelo je optužnicu br. KMP-DO-150/2015 od 23. rujna 2015. protiv okrivljene UU, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona i čl. 177. st. 1. KZ/11 a koja djela da bi okrivljena počinila na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.

2.Rasprava je sukladno čl. 404. st. 5. ZKP-a održana u izočnost okrivljene, koja se ranije očitovala o optužnom aktu te iznijela svoju obranu.

3.Pozvana da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljena UU je izjavila kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivom da bi potom u svojoj obrani izjavila kako nije točno da svoju djecu nije davala njihovom ocu EU da ih vidi jer predmetni nije dolazio u Split. Potom opisuje da je otac EU prvi puta vidio djecu krajem 2014. dok je Centru za socijalnu skrb kazao kako nije mogao doći u Split zbog bolesti i financijske situacije. Nikada, kako opisuje okrivljena nije govorila ocu djece EU kao lažnu izliku da su djeca bolesna, spavaju da im smeta sunce kako ih EU ne bi mogao vidjeti. Ističe da nije blokirala pozive EU te mu onemogućila uspostavu poziva. Napominje kako je majka od EU uvijek je vrijeđala kao i da je dobila dopis CZSS-a u Splitu gdje su je upozorili kako ugrožava pravilan razvoj djece ĆU i TU. U svom dopisu kako ističe okrivljena su napisali da djeca ne idu u vrtić kao i da mora dopustiti kontakte sa EU u pogledu viđanja s djecom. Okrivljena je navela da to nije točno te da je djecu vodila kod psihologa i logopeda i na druge preglede te da nije imala ispred djece ispade agresije i bijesa odnosno da se nije nekontrolirano ponašala. Opisuje kako je angažirala psihijatra dr. Franića koji je djeci prepisao tablete nakon susreta s ocem EU. Uglavnom okrivljena je navela kako nije počinila djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret.

4.U daljnjem tijeku dokaznog postupka suglasnošću stranaka pročitan je i pregledan iskaz svjedoka EU ispitanog pred ovim sudom za mladež 19.veljače 2019. (list 144-145 spisa), svjedokinje dr. UUB ispitane pred ovim sudom 19.veljače 2019., svjedokinje ČUB ispitane pred ovim sudom 23.travnja 2019. (list 153-156 spisa), svjedokinje LU ispitane pred ovim sudom za mladež 23.travnja 2019. (list 156-158 spisa), mišljenje i prijedlog povjerenstva škole za dijete ĆU (list 165-170 spisa), nalaz psihologa za navedenog ĆU (list 170-175 spisa), iskaz svjedoka VU ispitanog pred ovim sudom dana 29.rujna 2020. (list 199 spisa), obrana okrivljene UU data pred ovim sudom 7.prosinca 2020. (list 201 spisa), uredovna bilješka Centra za socijalnu skrb Split od 11.veljače 2015. (list 2-4 spisa), presuda Općinskog suda u Kutini od 28.svibnja 2013. broj P-284/11 (list 11-13 spisa), rješenje Općinskog suda u Kutini od 4.ožujka 2013. pod brojem P-284/11-28 (list 15-16 spisa), Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 19.veljače 2015. pod brojem Ovr-35/15 (list 66-67 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu UU od 11.kolovoza 2015. (list 92 spisa), psihijatrijski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje s područja psihijatrije dr. Sanje Batine od 31.kolovoza 2015. (list 93-103 spisa).

5.Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, tako je dokazni postupak okončan.

6.Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud za mladež cijeneći cjelokupni raspravni materijal kao i utvrđeno činjenično stanje, zaključio je kako su osnovani činjenični navodi optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu koji su kao takovi u cijelosti prihvaćeni osnovanima i utemeljenima.

7.Slijedom toga sud za mladež je oglasio okrivljenu UU krivom za kaznena djela koja joj se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu stavljaju na teret.

8.Kako je okrivljena očitujući se o optužnom aktu kazala da se ne smatra krivom te potom u svojoj obrani negirala počinjenje navedenih kaznenih djela valjalo je tijekom ovog kaznenog postupka na neprijeporan način utvrditi je li okrivljena UU uistinu svojim postupanjem u inkriminiranom razdoblju onemogućila ocu djece EU viđanje s djecom a sve sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi odnosno zanemarila svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja na štetu mal. TU odnosno ĆU pa da je takvim postupanjem počinila dva kaznena djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta te dva kaznena djela povrede djetetovih prava opisanih u članku 173. st. 1. KZ/11 odnosno čl. 177. st. 1. KZ/11 a sve u svezi sa čl. 51. KZ/11.

9.Utvrđujući najvažnije činjenice u tom pravcu ovaj sud za mladež je svoju odluku temeljio na iskazima neposrednih očevidaca u inkriminiranom razdoblju, svjedoka oštećenika EU, djelatnice CZSS-a koje su vodila nadzor nad predmetnom obitelji svjedokinje ČUB, svjedokinje LU te ostalih materijalnih dokaza u spisu.

10.Naime upravo svjedokinja ČUB je u bitnome istaknula kako je u inkriminiranom razdoblju vodila nadzor nad obitelji EU odnosno da je otac djece živio u [adresa] a okrivljena u Splitu. Uglavnom opisuje kako je EU nazvao kazavši kako su mu onemogućeni susreti sa djecom zbog čega je upozorio CZSS Split i CZSS Novska. Ujedno predmetna svjedokinja opisuje da je svjedočila kako je okrivljena onemogućavala odnosno nije dozvoljavala ocu EU da vidi djecu jer bi isti nazvao svjedokinju i kazao navedene probleme. Potom je svjedokinja nazvala okrivljenu a ista je odgovorila da djeca ne žele ići ni kod oca ni kod djeda uz obrazložbu kako on ne zna brinuti o djeci, davati tablete te da budu ozlijeđeni kada su kod istoga. Uglavnom svjedokinja rezimira sve na način kako je glavni problem bio taj što okrivljena nije uvijek ocu djece EU omogućila da ih preuzme. Podredno navedenom svjedokinja je istaknula kako se okrivljena prilikom provođenja nadzora opirala odnosno nije surađivala sa nadležnim CZSS-om čak je svjedokinji govorila da griješi u svojoj prosudbi uz činjenicu da bi tijekom telefonskog razgovora znala poklopiti slušalicu i optužiti svjedokinju da surađuje sa EU.

10.1.Iskaz navedene svjedokinje ovaj sud za mladež je prihvatio istinitim, logičnim i uvjerljivim u pogledu nepridržavanja pravomoćne sudske odluke okrivljene spram oca EU kao i dijela iskaza, predmetne svjedokinje da je okrivljena svojim postupanjem spram malodobnog TU odnosno ĆU, oštećenih u ovom postupku na način da ih nije vodila logopedu, odnosno upisala u vrtić na vrijeme koje navode svjedokinje ovaj sud za mladež prihvaća istinitim nastalim sukladno proživljenom iskustvu koje je predmetna svjedokinja imala sa okrivljenom u inkriminiranom razdoblju u pogledu vršenja nadzora u obitelji okrivljene.

11.Naime svjedokinja OU između ostalog majka okrivljene je navela kako se okrivljena brinula o djeci, vodila ih u liječnika i činila sve što je potrebito za djecu kao i da je omogućila djeci i EU da se vide sukladno pravomoćnoj presudi, koji iskaz sud za mladež nije uzeo u obzir, budući se radi o majci okrivljene pa ista opisujući događaj na ranije istaknuti način željela je pomoći okrivljenoj ka izbjegavanju krivnje odnosno kaznene odgovornosti zbog čega navedeni iskaz nije uzet u obzir utvrđujući dokaznu građu u ovom postupku.

12.Na identičan način sud za mladež nije uzeo u obzir kazivanje svjedoka VU, oca okrivljene koji je također gotovo na istovjetan način opisao ponašanje okrivljene spram malodobnih oštećenika kao i odnosa okrivljene spram EU kroz utuženo razdoblje, kada navedeni opisuje da je okrivljena vodila brigu o djeci, vodila ih psihologu, logopedu, odnosno da je omogućavala ocu djece EU kontakt sa predmetnim oštećenicima pa je iskazivajući na takav način htio pomoći kćerki, okrivljenoj UU, izbjegavanje krivnje odnosno kaznene odgovornosti u ovom postupku zbog čega navedenih iskaz nije uzet u obzir utvrđujući činjeničnu građu.

13.Kako je okrivljena UU uistinu u inkriminiranom razdoblju onemogućavala supruga EU da ostvaruje kontakt sa djecom proizlazi i iz kazivanja djelatnice Centra za socijalnu skrb u Splitu, svjedokinje LU. Naime, predmetna svjedokinja je u bitnome iskazala kako je okrivljena onemogućavala EU da uspostavi telefonski kontakt sa djecom jer nije mogao dolaziti u Split zbog zdravstvenih razloga. Nadalje svjedokinja opisuje da je primijetila kod djece odstupanja u ponašanju na način da stavljaju strane predmete u nos, jedu nežive stvari te vade šmrklje iz nosa dok se kod TU pojavila noćna enureza zbog čega je savjetovana psihološka obrada i psihoterapija. Slijedom navedenog, svjedokinja ističe da okrivljena UU nije nikakav nalaz donijela u Centar da su djeca bila kod psihoterapeuta odnosno da im je izvršena psihologijska obrada. Predmetna svjedokinja između ostalog opisuje da su djeca udarala samu sebe po glavi, čupali obrve prstićima i imali poteškoće u govoru zbog čega je okrivljenoj predloženo da ih odvede u logopeda ali kako opisuje svjedokinja nikada nije postojala dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je okrivljena vodila djecu liječnicima, logopedu, psihologu i slično sukladno uputama. U daljnjem izlaganju svjedokinja opisuje da je utvrđeno nepoštivanje sudske odluke na način da je EU prijavio okrivljenu kako mu nije dala djecu za vrijeme blagdana tijekom 2014. i 2015. Od mjeseca listopada 2014. okrivljena je izgubila kontakt sa Centrom odnosno nije se javljala djelatnicama niti je primala poštu. Tijekom kontakta okrivljene sa svjedokinjom koja je vršila nadzor u obitelji, svjedokinja je opisala a temeljem svog neposrednog iskustva da je okrivljena svojim ponašanjem ugrozila normalan razvoj djece jer ne prihvaća nikakve savjete niti sugestije a njezin odnos sa djecom nije funkcionalan kako bi zadovoljio mal. oštećenike. U konačnici, zaključak Centra bio je da je poželjno djeci živjeti s ocem a da s majkom ostvaruju povremene kontakte.

13.1.Iskaz navedene svjedokinje ovaj sud za mladež prihvaća u cijelosti istinitim, logičnim i uvjerljivim nastalim neposrednim iskustvom koje je predmetna svjedokinja imala u inkriminiranom razdoblju sa obitelji EU pa tako i okrivljenom. Iskaz navedene svjedokinje potkrijepljen je i izjavama EU pred Centrom za socijalnu skrb u Novskoj iz kojeg sadržaja proizlazi da je isti bio ograničen odnosno onemogućen redovitog kontakta sa djecom sukladno pravomoćnoj presudi.

14.Između ostalog svjedok EU je u svom svjedočkom iskazu pred ovim sudom za mladež kao i ranije također opisao kako je onemogućen u kontaktu sa djecom od strane okrivljene na način da ista ne poštuje pravomoćnu sudsku odluku a glede ostvarenja kontakta i viđanja sa djecom uz opasku kako djeca ne žive primjereno za svoju kronološku dob na način da okrivljena često viče pred djecom, galami, a znala joj se od bijesa pojaviti i pjena na ustima. Kako svjedok opisuje njezine agresivne reakcije pred djecom su učestale dok se ista nije libila tako ponašati i pred djelatnicima Centra sa socijalnu skrb. Predmetni svjedok a ujedno oštećenik EU je uočio probleme s govorom kod djece TU i ĆU te govorio okrivljenoj da ih odvede u logopeda ali kako opisuje predmetni svjedok sva ta upozorenja i savjeti su bila odbačena od strane okrivljene uz zaključak iste da ne moraju ići kod logopeda.

14.1.Uzimajući u obzir naprijed navedeno predmetni oštećenik je naveo kako je zainteresiran za kazneni progon spram okrivljene, koje kazivanje istoga ovaj sud za mladež prihvaća u cijelosti istinitim, logičnim i uvjerljivim u suglasju sa iskazom svjedokinje LU, kao i svjedokinje ČUB te materijalnim dokazima u spisu u vidu izjava i zapisnika datih pred Centrom za socijalnu skrb Novska kao i pred Centrom za socijalnu skrb u Splitu.

15.Obranu okrivljene UU ovaj sud smatra neosnovanom i očito usmjerenom ka izbjegavanju krivnje odnosno kaznene odgovornosti u ovom postupku.

16.Rezimirajući sve naprijed navedeno kao i u cijelosti utvrđeno činjenično stanje ovaj sud za mladež zaključuje kako je okrivljena UU svojim ponašanjem inkriminirane prigode na način da je blokirala telefonski kontakt spram oca djece EU da ostvari kontakt sa djecom navodeći da su djeca bolesna, spavaju odnosno da ne može ih isti vidjeti, postupala protivno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Kutini pod brojem P-284/11od 28. svibnja 2013., te protivno provođenju rješenja Centra za socijalnu skrb Split od 30.siječnja 2014. tako da je prilikom provođenja nadzora i Centru za socijalnu skrb onemogućavala uvid u obiteljsko stanje, spriječila provođenje odluke za zaštitu i dobrobit svoje djece sukladno odluci suda i Centra za socijalnu skrb počinila dva kaznena djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja kao i svih opisanih i istaknutih svjedoka koji su imali doticaja sa okrivljenom u inkriminiranom razdoblju, EU, LU, ČUB te materijalnih dokaza u spisu neprijepornim proizlazi kako je okrivljena UU grubo zanemarila svoju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djece jer ih prema ranijem navedenim saznanjima sukladno uputama nadležnih institucija nije vodila logopedu radi poteškoća u govoru, psihologu a sve iz razloga toga zbog nekontroliranog ponašanja ispred djece kada je imala ispade agresije i bijesa što je sve utjecalo na malodobne oštećenike ĆU i TU budući isti nisu mogli spavati zbog čega su trebali potražiti pomoć od dječjeg psihijatra, takovim radnjama i ponašanjem spram svoje djece, malodobnih oštećenika ostvarila sva zakonska obilježja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, obzirom da takvi oblici ponašanja nisu pedagoški i ne spadaju u normalan odnos majke spram djece već upravo suprotno negativno utječu na njihov daljnji psihofizički razvoj i na malodobne oštećenike ostavljaju štetne posljedice.

17.Ubrojivost okrivljene UU tijekom ovog kaznenog postupka nije bila upitna, temeljem provedenog vještačenja stalne sudske vještakinje psihijatrijske struke dr. Sanje Batina koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako je okrivljena u vrijeme inkriminacije bila ubrojiva koje vještačenje sud za mladež smatra stručnim te mu u cijelosti poklanja vjeru.

18.Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, pri tome cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja, odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene, zaključuje se kako je okrivljena UU u odnosu na dva kaznena djela iz čl.173. st. 1. KZ/11 postupala sa izravnom namjerom na način da je bila svjesna svojih učina i htjela njihova počinjenja dok u odnosu na dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 postupila s neizravnom namjerom na način da je bila svjesna da može ostvariti obilježja kaznenih djela pa na to pristala.

19.Nakon svega, valjalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena prije svega konkretnim okolnostima počinjenih kaznenih djela, osobnosti okrivljene, stupnju ugroze zaštićenih društvenih vrijednosti i to prije svega u vidu specijalne, ali i generalne prevencije.

20. Svemu tome najprimjerenije je bilo okrivljenoj UU primijeniti uvjetnu osudu, sukladno čl. 56. KZ/11.

21.Neizvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine sud za mladež je uvjetovao nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude.

22.Prilikom odluke o duljini trajanja jedinstvene kazne zatvora, kao i duljini trajanja roka provjeravanja sud za mladež je cijenio na strani okrivljene UU kao olakotne okolnosti raniju neosuđivanost dok je kao otegotne okolnosti ovaj sud za mladež cijenio njezinu svojevrsnu upornost i svojeglavost u počinjenju kaznenih djela te zainteresiranost oštećenika EU za kazneni progon spram okrivljene.

23.Rezimirajući naprijed navedeno ovaj sud za mladež smatra kako će se upravo naprijed navedenom sankcijom spram okrivljene UU ostvariti svrha kažnjavanja odnosno polučiti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije. Također će se ovakovom sankcijom utjecati na okrivljenu da se ubuduće suzdrži počinjenja ovakovih ili sličnih kaznenih djela te na svijest građana kako će ovakve protuzakonite radnje poglavito spram mlađe populacije odnosno djece biti primjereno sankcionirane.

24.U konkretnom slučaju sud za mladež je pazio na pravni kontinuitet kaznenih djela koja se okrivljenoj stavljaju na teret te primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme učina a koji je u konačnici blaži za predmetnu okrivljenu odnosno počinitelja navedenih kaznenih djela.

25. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13. dalje u tekstu ZKP/08) okrivljena je dužna ovome sudu naknaditi troškove ovog postupka u vidu sudsko psihijatrijskog vještačenja po vještakinji psihijatrijske struke Sanje Batina u novčanom iznosu od 265,46 eura (dvjestošezdesetpeteuraičetrdesetšestcenti) kao i paušalnog iznosa od 66,36 eura (šezdesetšesteuraitrisedetšestcenti).

26.Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 19. veljače 2025.

SUDAC ZA MLADEŽ:

Tomislav Zlodre

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

DNA:

- ODO Split

- okrivljenoj UU

- oštećeniku EU – po pravomoćnosti