REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-669/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 229/2022-2 od 13. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4997/2012-73 od 5. siječnja 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-229/2022-2 od 13. lipnja 2023. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.475,88 EUR-a/11.120,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2012. do isplate, u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.160,26 EUR-a/38.880,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 24. srpnja 2012. do isplate, u roku od 15 dana. U točki III. naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 184,48 EUR-a/1.390,00 kuna, u roku od 15 dana. U točki IV. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4997/2012-73 od 5. siječnja 2022.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-13/2024 od 9. siječnja 2024. dopustio reviziju protiv odluke o parničnom trošku sadržane u drugostupanjskoj presudi zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na pristup sudu, kao i prava na mirno uživanje vlasništva u vezi s razlozima odluka o parničnom trošku.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP-a), zbog povrede prava na pravično suđenje. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je odluka o troškovima postupka.
7. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da je primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelj uspio u sporu sa 36,1% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio sa 22,2%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 50%, dakle ukupno kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelj je ukupno uspio sa 36,1%). Tuženik je uspio u sporu sa 63,9% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 77,8%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 50%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženik je ukupno uspio sa 63,9%). Kada se oduzme postotak one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tuženik u sporu uspio sa 27,8% (63,9%-36,1%).
7.1. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova prema Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu 27. rujna 2018. u visini od 50 bodova, ročišta od 16. listopada 2019. u visini od 100 bodova, ročišta od 9. srpnja 2020. u visini od 50 bodova, ročišta od 19. veljače 2021. u visini od 100 bodova, ročišta od 1. prosinca 2021. u visini od 100 bodova. Ukupan trošak tuženice je 663,61 EUR-a/5.000,00 kn , a obzirom da je uspjela u postotku od 27, 8%, tuženici pripada iznos od 184,48 EUR- a/1.390,00 kn.
8. Prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak on stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
Prema odredbi članka 16. ZPP-a odredbe o troškovima postupka primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (čl. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku. (st. 2.).
9. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02,1/06,2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoga vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
10. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja prema Protokolu br. 1 uz Konvenciju.
11. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.
12. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete zbog uvjeta tijekom boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i Kaznionici u Lepoglavi, gdje je izdržavao kaznu. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelju povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima tijekom boravka u Zatvorskoj bolnici u razdoblju od 278 dana. Stoga nalaze zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja te u skladu s postignutim omjerom uspjeha u postupka odlučuje o troškovima postupka.
13. Ovaj sud ne nalazi da u okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu postotak uspjeha tužitelja, koji su nižestupanjski sudovi pravilno odmjerili u skladu s odredbama članka 151., 154. stavka 2. i 155. stavka 1. ZPP-a, nije postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Činjenica da tuženicu Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužitelju je naloženo platiti iznos od 1.390,00 kn, koji iznos nije znatan u odnosu na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja, a prema podacima u spisu.
14. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da je odlukom o troškovima postupka postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužitelja ne predstavlja prekomjeran teret, što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
15. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP-a.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
