REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-405/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž R-112/2022-3 od 19. prosinca 2022., ispravljenoj rješenjem istog suda broj Gž R-112/2022-5 od 7. ožujka 2023., kojom presudom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-134/2017-37 od 9. veljače 2021., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž R-112/2022-3 od 19. prosinca 2022., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž R-112/2022-5 od 7. ožujka 2023., u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja tužitelju GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 97.477,31 kuna (slovima: devedeset sedam tisuća četiri stotine sedamdeset sedam kuna trideset jedna lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 4.965,27 kune od 16.06.2006. godine

- na iznos od 8.956,50 kune od 16.07.2006. godine

- na iznos od 622,21 kune od 16.08.2006. godine

- na iznos od 2.968,30 kune od 16.09.2006. godine

- na iznos od 7.077,17 kune od 16.10.2006. godine

- na iznos od 3.568,71 kune od 16.11.2006. godine

- na iznos od 8.569,68 kune od 16.12.2006. godine

- na iznos od 265,08 kune od 16.01.2007. godine

- na iznos od 5.772,43 kune od 16.02.2007. godine

- na iznos od 5.524,96 kune od 16.03.2007. godine

- na iznos od 6.528,23 kune od 16.04.2007. godine

- na iznos od 1.007,31 kune od 16.05.2007. godine

- na iznos od 9.415,00 kune od 16.06.2007. godine

- na iznos od 340,82 kune od 16.07.2007. godine

- na iznos od 5.143,33 kune od 16.09.2007. godine

- na iznos od 419,49 kune od 16.10.2007. godine

- na iznos od 121,59 kune od 16.11.2007. godine

- na iznos od 228,81 kune od 16.12.2007. godine

- na iznos od 564,65 kune od 16.01.2008. godine

- na iznos od 618,66 kune od 16.02.2008. godine

- na iznos od 677,58 kune od 16.03.2008. godine

- na iznos od 395,25 kune od 16.04.2008. godine

- na iznos od 4.972,11 kune od 16.05.2008. godine

- na iznos od 3.328,22 kune od 16.06.2008. godine

- na iznos od 1.167,80 kune od 16.07.2008. godine

- na iznos od 3.488,15 kune od 16.08.2008. godine

- na iznos od 3.838,47 kune od 16.09.2008. godine

- na iznos od 3.663,99 kune od 16.10.2008. godine

- na iznos od 153,04 kune od 16.11.2008. godine

- na iznos od 176,00 kune od 16.12.2008. godine

- na iznos od 648,90 kune od 16.01.2009. godine

- na iznos od 848,00 kune od 16.02.2009. godine

- na iznos od 932,80 kune od 16.03.2009. godine

- na iznos od 508,80 kune od 16.04.2009. godine

i troškovi parničnog postupka u iznosu od 21.312,50 kn (dvadeset jedna tisuća tristo dvanaest kuna i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 9. veljače 2021. do isplate, po stopi zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

2. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane prema tužitelju GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 237.919,30 kn (dvjesto trideset sedam tisuća devetsto devetnaest kuna i trideset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. siječnja 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkom 1. i 2. ove presude i tuženiku se nalaže da tužitelju isplati razliku točke 1. i 2. presude, sa zakonskom zateznom kamatom na dan isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Prihvaća se žalba tužene kao osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: Pr-134/2017-37 od 9. veljače 2021. u dijelu pod točkom I. izreke i sudi se:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju ČT iz [adresa], na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 8.555,00 eura/64.457,63 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena tekućom:

- na iznos od 447,90 eura/3.374,57 kune od 16. lipnja 2006.,

- na iznos od 747,30 eura/5.630,48 kune od 16. srpnja 2006.,

- na iznos od 82,60 eura/622,21 kune od 16. kolovoza 2006.,

- na iznos od 394,00 eura/2.968,30 kune od 16. rujna 2006.,

- na iznos od 707,00 eura/5.326,63 kune od 16. listopada 2006.,

- na iznos od 252,00 eura/1.897,74 kune od 16. studenoga 2006.

- na iznos od 693,85 eura/5.227,74 kune od 16. prosinca 2006.,

- na iznos od 35,18 eura/265,08 kune od 16. siječnja 2007.,

- na iznos od 541,27 eura/4.078,22 kune od 16. veljače 2007.,

- na iznos od 474,70 eura/3.576,61 kune od 16. ožujka 2007.,

- na iznos od 631,50 eura/4.757,99 kune od 16. travnja 2007.,

- na iznos od 133,70 eura/1.007,31 kune od 16. svibnja 2007.,

- na iznos od 799,86 eura/6.026,57 kune od 16. lipnja 2007.,

- na iznos od 45,23 eura/340,82 kune od 16. srpnja 2007.,

- na iznos od 456,70 eura/3.441,04 kune od 16. rujna 2007.,

- na iznos od 55,68 eura/ 419,49 kune od 16. listopada 2007.,

- na iznos od 16,14 eura/121,59 kune od 16. studenoga 2007.,

- na iznos od 31,37 eura/228,81 kune od 16. prosinca 2007.,

- na iznos od 75,00 eura/ 564,65 kune od 16. siječnja 2008.,

- na iznos od 82,11 eura/618,66 kune od 16. veljače 2008.,

- na iznos od 90,00 eura/677,58 kune od 16. ožujka 2008.,

- na iznos od 52,46 eura/395,25 kune od 16. travnja 2008.,

-na iznos od 409,54 eura/3.085,68 kune od 16. svibnja 2008.,

- na iznos od 144,64 eura/1.089,79 kune od 16. lipnja 2008.,

- na iznos od 155,00 eura/1.167,80 kune od 16. srpnja 2008.,

- na iznos od 179,93 eura/1.355,66 kune od 16. kolovoza 2008.,

- na iznos od 198,00 eura/1.491,81 kune od 16. rujna 2008.,

- na iznos od 189,00 eura/1.424,00 kune od 16. listopada 2008.,

- na iznos od 20,31 eura/153,04 kune od 16. studenoga 2008.,

- na iznos od 23,36 eura/176,00 kune od 16. prosinca 2008.,

- na iznos od 86,12 eura/648,90 kune od 16. siječnja 2009.,

- na iznos od 112,55 eura/848,00 kune od 16. veljače 2009.,

- na iznos od 123,80 eura/932,80 kune od 16. ožujka 2009.,

- na iznos od 67,53 eura/508,80 kune od 16.04.2009. godine

kao i da naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.850,28 eura/29.009,91 kuna, sa zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, u roku od 8 dana.

Nalaže se tužitelju da tuženoj plati žalbeni trošak u iznosu od 165,90 eura/1.250,00 kuna, te trošak za sastav revizije u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna, sve to u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog dijela i to u iznosu od 4.382,46 eura/33.019,68 kuna.

III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja u odnosu na parnični trošak sadržan pod točkom 1. izreke na način da se u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženoj da tužitelju plati daljnji parnični trošak u iznosu od 1.021,62 eura/7.697,41 kunu u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženoj da tužitelju plati žalbeni trošak u iznosu od 518,45 eura/3.906,25 kuna u roku od 8 dana.“.

2.1. Rješenjem o ispravku drugostupanjske presude riješeno je:

„I. Ispravlja se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-112/2022-2- od 19. prosinca 2022., na trećoj i četvrtoj stranici, u izreci presude pod točkom III., na način da se u tom dijelu sudi:

Stavlja se izvan snage presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-112/2022-2 od 19. prosinca 2022. u dijelu pod točkom III. kojim je djelomično prihvaćena žalba tužitelja u odnosu na parnični trošak, sadržan pod točkom I. izreke prvostupanjske presude i u kojem dijelu je naloženo tuženoj da tužitelju plati daljnji parnični trošak u iznosu od 1.021,62 eura/7.697,41 kunu u roku od 8 dana.

II. U ostalom dijelu drugostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2696/2023-2 od 22. studenoga 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv ispravljene drugostupanjske odluke zbog pravnih pitanja:

„1. Je li se, u slučaju kada tužitelj u tijeku postupka mijenja visinu tužbenog zahtjeva, a čime se mijenja i vrijednost predmeta spora odlučna za obračun parničnih troškova, glede svake parnične radnje visina parničnih troškova obračunava prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja ili prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu?

2. Je li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja ili ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a odnosno je li se smatra da se parnica od početka vodi povodom smanjenog tužbenog zahtjeva, odnosno je li visinu tužiteljevih troškova nastalih prije smanjenja tužbenog zahtjeva treba utvrditi prema vrijednosti spora u trenutku poduzete radnje ili prema vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv ispravljene drugostupanjske odluke tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predložila je preinačiti pobijanu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, podredno je u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Budući da je preinačio odluku o glavnoj stvari, drugostupanjski sud je preinačio i odluku o troškovima postupka, te je tuženici naložio naknaditi trošak postupka tužitelja pred prvostupanjskim sudom. Pritom je drugostupanjski sud pojedine parnične radnje tužitelja cijenio prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, obzirom da je tijekom postupka tužitelj povećao, a zatim smanjio tužbeni zahtjev.

9. Tuženica u reviziji prigovara da je time drugostupanjski sud iznos povučenog dijela zahtjeva vrednovao na način kao da je tužitelj i u povučenom dijelu tužbe uspio u sporu, iako do povlačenja nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja (čl. 158. st. 1. i 2. ZPP), pozivajući se na odluku ovog suda broj Rev-216/2021 od 25. svibnja 2021. u kojoj je izraženo sljedeće pravno shvaćanje:

„9. Izraženo shvaćanje ovog suda da se u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva naknada troškova određuje za radnje poduzete prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihova poduzimanja nije primjenjivo u svim situacijama, već samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka tuženiku, odnosno tužitelju koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

10. Prema shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP. Isto shvaćanje izrazili su i nižestupanjski sudovi.

11. Stoga o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

12. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka tužan je tužitelju naknaditi tuženik. Dakle, tužitelj, osim iznimno, nema pravo na naknadu troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe, odnosno, kod djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos smanjenog zahtjeva.“.

10. Čl. 154. st. 2. ZPP, propisano je da se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

11. Iznimka je u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, kada se naknada troškova određuje za poduzete radnje prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme njihovog poduzimanja i to samo za odluku o zahtjevu za naknadu troška postupka (čl. 158. st. 1. ZPP) tuženika odnosno tužitelja koji je povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (čl. 158. st. 2. ZPP).

12. Smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP. Stoga, o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka u situaciji smanjenja tužbenog zahtjeva, treba na odgovarajući način primijeniti odredbe ZPP o naknadi troškova postupka u slučaju povlačenja tužbe.

13. Budući da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to nema mjesta primjeni iznimke iz čl. 158. st. 1. ZPP, te tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje, kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud, već upravo prema vrijednosti predmeta spora smanjenoga zahtjeva, a kako to pravilno ukazuje tuženica u reviziji (tako i Rev-934/2023 od 28. studenoga 2023.).

14. Ovime je odgovoreno na postavljena pitanja.

15. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojemu je utemeljena odluka o troškovima parničnog postupka odudara od prakse revizijskog suda.

16. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, drugostupanjski sud pri odlučivanju o troškovima postupka nije uzeo u obzir da tužitelj za radnje poduzete prije smanjenja zahtjeva nema pravo na naknadu troškova postupka prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje, već prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva. Isto tako, u odnosu na povučeni dio tužbe, drugostupanjski sud nije utvrdio je li tuženica u tom smislu određeno postavila zahtjev za naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP, te je propustio ocijeniti koje su od parničnih radnji, ako je u tom smislu tuženica određeno postavila zahtjev za naknadu parničnog troška, bile potrebne za vođenje ove parnice, radi čega nema uvjeta za preinaku odluke o trošku.

17. Stoga je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i predmet je u tom dijelu vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

19. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić