REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1376/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, koju zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 32/2023-2 od 28. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5792/2021-16 od 2. rujna 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-32/2023-2 od 28. veljače 2024. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5792/2021-16 od 2. rujna 2022., kao i odluka o trošku postupka, pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 40364/06, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 21.04.2006. godine, sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv "Naknada za obradu kreditnog zahtjeva", a koja glasi:

"2,00 % (slovima: dva posto) od iznosa odobrenog kredita- minimalno 200 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora."

II. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., 210000 Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju ĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.917,11 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 26.04.2006. do isplate, i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 9. Ugovora o kreditu broj 40364/06, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 21.04.2006., a koja glasi:

"Redovna kamata je promjenljiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora."

IV. Nalaže se tuženiku OTP Banka d.d., 210000 SPLIT, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833 da tužitelju ĆV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova zbog preplaćene kamate isplati iznos od 6.361,28 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi: iznos od 24,91 HRK s kamatom tekućom od 13.02.2007. do isplate, iznos od 65,14 HRK s kamatom tekućom od 13.03.2007. do isplate, iznos od 72,07 HRK s kamatom tekućom od 11.04.2007 do isplate, iznos od 69,53 HRK s kamatom tekućom od 12.05.2007. do isplate, iznos od 71,32 HRK s kamatom tekućom od 13.06.2007. do isplate, iznos od 67,58 HRK s kamatom tekućom od 13.07.2007. do isplate, iznos od 70,05 HRK s kamatom tekućom od 11.08.2007. do isplate, iznos od 69,75 HRK s kamatom tekućom od 12.09.2007. do isplate, iznos od 66,86 HRK s kamatom tekućom od 12.10.2007. do isplate, iznos od 68,78 HRK s kamatom tekućom od 13.11.2007. do isplate, -iznos od 64,96 HRK s kamatom tekućom od 11.12.2007. do isplate, iznos od 67,74 HRK s kamatom tekućom od 11.01.2008. isplate, iznos od 66,56 HRK s kamatom tekućom od 12.02.2008. isplate, iznos od 61,09 HRK s kamatom tekućom od 11.03.2008. do isplate, iznos od 65,22 HRK s kamatom tekućom od 11.04.2008. do isplate, iznos od 62,46 HRK s kamatom tekućom od 13.05.2008. do isplate, iznos od 63,00 HRK s kamatom tekućom od 11.06.2008. do isplate, iznos od 60,98 HRK s kamatom tekućom od 11.07.2008. do isplate, iznos od 62,15 HRK s kamatom tekućom od 12.08.2008. do isplate, iznos od 73,61 HRK s kamatom tekućom od 11.09.2008. do isplate, iznos od 101,74 HRK s kamatom tekućom od 11.10.2008. do isplate, iznos od 104,18 HRK s kamatom tekućom od 11.11.2008. do isplate, iznos od 100,34 HRK s kamatom tekućom od 11.12.2008. do isplate, iznos od 104,21 HRK s kamatom tekućom od 13.01.2009. do isplate, iznos od 103,89 HRK s kamatom tekućom od 11.02.2009. do isplate, iznos od 93,28 HRK s kamatom tekućom od 11.03.2009. do isplate, iznos od 101,81 HRK s kamatom tekućom od 11.04.2009. do isplate, iznos od 96,53 HRK s kamatom tekućom od 12.05.2009. do isplate, iznos od 97,01 HRK s kamatom tekućom od 11.06.2009. do isplate, iznos od 93,62 HRK s kamatom tekućom od 11.07.2009. do isplate, iznos od 95,09 HRK s kamatom tekućom od 11.08.2009. do isplate, iznos od 93,72 HRK s kamatom tekućom od 11.09.2009 do isplate, iznos od 88,43 HRK s kamatom tekućom od 13.10.2009. do isplate, iznos od 89,57 HRK s kamatom tekućom od 11.11.2009. do isplate, iznos od 89,28 HRK s kamatom tekućom od 11.12.2009. do isplate, iznos od 196,25 HRK s kamatom tekućom od 12.01.2010. do isplate, iznos od 193,45 HRK s kamatom tekućom od 11.02.2010. do isplate, iznos od 170,85 HRK s kamatom tekućom od 12.03.2010. do isplate, iznos od 185,49 HRK s kamatom tekućom od 13.04.2010. do isplate, iznos od 175,27 HRK s kamatom tekućom od 11.05.2010. do isplate, iznos od 177,66 HRK s kamatom tekućom od 11.06.2010. do isplate, iznos od 167,74 HRK s kamatom tekućom od 13.07.2010. do isplate, iznos od 169,48 HRK s kamatom tekućom od 11.08.2010. do isplate, iznos od 167,87 HRK s kamatom tekućom od 11.09.2010. do isplate, iznos od 159,49 HRK s kamatom tekućom od 13.10.2010. do isplate, iznos od 161,58 HRK s kamatom tekućom od 11.11.2010. do isplate, iznos od 153,26 HRK s kamatom tekućom od 11.12.2010. do isplate, iznos od 154,16 HRK s kamatom tekućom od 11.01.2011. do isplate, iznos od 150,64 HRK s kamatom tekućom od 11.02.2011. do isplate, iznos od 131,76 HRK s kamatom tekućom od 11.03.2011. do isplate, iznos od 140,96 HRK s kamatom tekućom od 12.04.2011. do isplate, iznos od 132,42 HRK s kamatom tekućom od 11.05.2011. do isplate, iznos od 132,95 HRK s kamatom tekućom od 11.06.2011. do isplate, iznos od 124,03 HRK s kamatom tekućom od 12.07.2011. do isplate, iznos od 124,51 HRK s kamatom tekućom od 11.08.2011. do isplate, iznos od 120,41 HRK s kamatom tekućom od 13.09.2011. do isplate, iznos od 111,60 HRK s kamatom tekućom od 12.10.2011 do isplate, iznos od 110,61 HRK s kamatom tekućom od 11.11.2011. do isplate, iznos od 102,38 HRK s kamatom tekućom od 13.12.2011. do isplate, sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, te mu naknaditi prouzročeni parnični trošak u visini 8.557,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 2.09.2022 pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2623/2024-2 od 9. srpnja 2024., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-32/2023-2 od 28. veljače 2024. zbog pravnog pitanja:

"Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR- ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?".

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tuženici naložiti da mu naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, kao i dijela ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, promjenjiva po odluci kreditora, te isplata iznosa preplaćenih po osnovi tih ništetnih odredbi.

8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj s pravnim prednikom tuženice HVB Splitska banka sklopio ugovor o kreditu broj 40364/2006 od 21. travnja 2006. kojim je prednik tuženice kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 20.000,00 EUR, isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja. Stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 8,88%, a nadalje da se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora. Tijekom otplate kredita jednostranom odlukom tuženice kamatna stopa je mijenjana i to 12. veljače 2007. na 9,50% godišnje, 10. rujna 2008. na 9,99% godišnje i 12. prosinca 2009. na 11,49% godišnje.

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003 – dalje ZZP/03), čl. 83. ZZP/03, čl. 85. ZZP/03 i čl. 87. ZZP/03, kao i na odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 – dalje: ZOO/05) i čl. 1115. ZOO/05, te pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-lV-47/2020 od 30. siječnja 2020. glede početka tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva koji je posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora.

10. Tuženica se u reviziji podnesenoj po dopuštenju poziva na čl. 9. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se visina kamate utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora, kojom odlukom je određeno da se visina kamate utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja. Navodi da se radi o određenoj ili barem odredivoj obvezi.

11. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li činidba na plaćanje promjenjive kamatne stope odrediva činidba kad su se stranke sporazumjele da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama prema kojoj se ta visina utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja.

12. Odluke nižestupanjskih sudova o ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope temelje se na čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 87. st. 1. ZZP/03, a ne na općem propisu iz čl. 270. ZOO/15, pa pitanje odredivosti tražbine u tom smislu nije odlučno. Naime, imajući na umu kriterije iz čl. 81. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba može za predmet imati određenu i odredivu činidbu, pa u slučaju ako je činidba odrediva to ne znači da je istovremeno i poštena.

13. Međutim, revident u postavljenom pitanju naglašava da su opći uvjeti kreditora, primjenu kojih su stranke ugovorile (kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama - ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.) te prihodima i rashodima poslovanja), potrošaču bili dostupni i poznati. Navodi da su isti bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, pa je stoga odlučujuće jesu li, imajući na umu potrošaču dostupan sadržaj akta tuženice prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.) te prihodima i rashodima poslovanja, odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope transparentne, odnosno je li tužitelj kao potrošač o mehanizmu promjene kamatne stope bio dostatno obaviješten.

14. Zaštita potrošača uspostavljena glavom 10. II. dijela ZZP/03 "Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima", polazi od toga da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti. Taj položaj potrošača vodi ga do pristanka na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. S tim u vezi, sud je dužan, uzimajući u obzir kriterije navedene u čl. 81. st. 1. ZZP/03 u vezi s čl. 83. ZZP/03 i 85. ZZP/03, utvrditi ispunjava li takva ugovorna odredba, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, zahtjeve savjesnosti i poštenja, ravnoteže i transparentnosti, kako ih propisuje taj zakon.

14.1. U skladu s čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

15. Stoga odgovor na pravno pitanje za koje je tuženici dopušteno podnošenje revizije glasi:

Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženice prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

16. Tuženica je u prilog svojih tvrdnji da je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena isticala da je način na koji je kamatna stopa mijenjana određen Općim uvjetima poslovanja u koje je predlagao izvršiti uvid. Odluku o promjeni kamatnih stopa je donosila u pravilu jednom godišnje, te je obavijest dostavljala tužitelju. S obzirom da su Opći uvjeti akt čiju su primjenu stranke ugovorile, u skladu s čl. 83. ZZP/03 sud je prilikom ocjene je li ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni poštena dužan uzeti u obzir te Opće uvjete. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da sudovi nisu ocjenjivali sadržaj Općih uvjeta primjenu kojih su stranke ugovorile predmetnim ugovorom o kreditu.

17. Budući zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu, sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku sud će u skladu s čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, odredbu čl. 9. Ugovora o kreditu, ostale ugovorne odredbe i odredbe Općih uvjeta primjenu kojih su stranke ugovorile. Pritom će imati na umu da u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 85. ZZP/03 ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnog i lako razumljivog sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. Potrošač, među ostalim, i na osnovi tih informacija donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz čl. 85. ZZP/03 ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio II. glava 10. ZZP/03 treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

18.1. Kada je riječ o odredbi kojom se u ugovoru o potrošačkom kreditu predviđa naknada za taj kredit u obliku kamata koje se obračunavaju na temelju promjenjive stope, zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da određuje ne samo da ta ugovorna odredba potrošaču mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego i da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze. Je li trgovac ispunio zahtjev transparentnosti utvrđuje sud uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti, uključujući oglašavanje i informacije koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu. To znači da je u ponovljenom postupku sud dužan provjeriti jesu li u predmetnoj situaciji potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu svojeg kredita, te jesu li sporne odredbe ugovora bile za potrošača jasne, lako razumljive i uočljive.

18.2. Osim toga, za ocjenjivanje transparentnosti sporne ugovorne odredbe odlučno je li tuženica ispunila svoju zakonsku obvezu iz čl. 173. st. 3. točka 3. Zakona o bankama ("Narodne novine", broj 84/02) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno je li tuženica upoznala tužitelja s podacima o uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Takve informacije također mogu potrošaču ponuditi objektivan pokazatelj o financijskim posljedicama koje proizlaze iz primjene promjenjive kamatne stope.

19. U nastavku postupka sud će ocijeniti sve gore ukazane okolnosti i potom donijeti novu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Igor Periša