REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-697/2020-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vandi Blažević, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nediljku Ivančeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ivančević i partneri iz Splita, 114. brigade 10, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 449-1/16, od 07. studenog 2016.g., broj odluke: 249/2020 od 20. siječnja 2020. nezakonita i nedopuštena.
II Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je do tada radila.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 19. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 449/16 sklopljenog dana 29. ožujka 2016. Tuženik je dana 20. siječnja. 2020. g. pod brojem: 249/2020 donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 449-1/16 od 7. studenog 2016. koju odluku je tužiteljica zaprimila dana 24. siječnja 2020. Navedenom odlukom tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog toga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnice. Navedena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu je nezakonita. Naime, iz obrazloženja osporavane Odluke proizlazi kako je došlo do smanjenja broja izvršitelja a kod poslodavca nisu postojala slobodna radna mjesta na koja se radnica mogla rasporediti. Međutim, i kolektivnim ugovorom kao i Zakonom o radu su propisani uvjeti pod kojima se može dati poslovno uvjetovani otkaz, kojih se poslodavac (tuženik) nije pridržavao prilikom donošenja osporavana odluke. Ovdje je potrebno ukazati prije svega na odredbu čl. 72 Kolektivnog ugovora tuženika koja glasi: Kriteriji za utvrđivanje viška radnika su sljedeći: 1. Ispunjene uvjeta za starosnu mirovinu Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za starosnu mirovinu 2. Ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu 3. Zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije Ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koja se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju. Tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola, opojnih droga ili ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije. Višak su i radnici s kojima nakon gubljenja radne sposobnosti nisu sklopljeni novi ugovori o radu odnosno nemaju potrebnu zdravstvenu sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu. 4. Trajanje radnog odnosa Višak je radnik s manje godina radnog staža ostvarenog u Društvu. Tehnološki višak se određuje između radnika organizacijske jedinice koje su definirane Pravilnikom o organizaciji, a obavljali su poslove na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja ili se ukida radno mjesto. Pod radnim stažem u Društvu podrazumijeva se radni staž ostvaren u društvima iz članka 3. ovog Ugovora. 5. Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Višak je onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnih uvjeta pod brojem 1.-4. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Socijalni status radnika i status hrvatskog branitelja dokazuju se odgovarajućim potvrdama nadležnih tijela – Porezne uprave, socijalnih i drugih službi koje izdaju odgovarajuća uvjerenja ili potvrde. 6. Socijalni status Na radnom mjestu na kojem se smanjuje broj radnika, ako više njih podjednako zadovoljava prethodne kriterije, višak je radnik koji ima veća ukupna primanja na osnovu broja uzdržavanih članova i zaposlenih članova obitelji. Socijalni status radnika i status hrvatskog branitelja dokazuju se odgovarajućim potvrdama nadležnih tijela – Porezne uprave, socijalnih i drugih službi koje izdaju odgovarajuća uvjerenja ili potvrde. Nesporno je da tužiteljica ne ispunjava uvjete predviđene čl. 72. točka 1. i 2. Kolektivnog ugovora to jest ne ispunjava uvjete za starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu. Također je nesporno da tužiteljica zadovoljava uvjete iz sistematizacije, te da svoje radne obveze uredno i savjesno ispunjava. Dakle, slijedeći kriterij kojeg je poslodavac trebao uzeti kod utvrđivanja viška radnika je onaj propisan točkom 4. čl. 71 Kolektivnog ugovora to jest trajanje radnog odnosa. Tužiteljica je kod tuženika zaposlena punih 35 godina. Na radnom mjestu transportnog komercijalista kod tuženika su zaposleni radnici koji imaju manje godina radnog staža ostvarenog kod njega od tužiteljice, međutim, unatoč tome tuženik je otkazao tužiteljici ugovor o radu, a ne radnicima zaposlenim na istom radnom mjestu koji imaju manje radnog staža od nje. Dokaz: pregled podataka o dužni radnog staža radnika zaposlenih na radnom mjestu transportnog komercijalista u organizacijskoj jedinici Područni centar - zatražiti od tuženika, saslušanje tužiteljice, po potrebi drugi dokazi Tuženik se u obrazloženju Odluke o otkazu poziva na odredbu čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihove obitelji. Odredba čl. 105.st. 1. zakona glasi: Pravna osoba iz članka 102. ovog Zakona koja namjerava otkazati više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga dužna je prilikom otkazivanja djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djetetu nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata otkazati ugovor o radu nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima otkaže ugovore o radu drugim radnicima. Iz navedene odredbe proizlazi da bi osobe navedene u odredbi čl. 105 zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihove obitelji imale prednost pred radnicima koji imaju iste uvjete, međutim u konkretnom slučaju tužiteljici je otkazan ugovor o radu iako je imala znatno više staža od osoba koji imaju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dakle ne radi se o jednakim i sličnim uvjetima te se navedena odredba nije mogla primijeniti. Osim toga i Kolektivnim ugovorom tuženika status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata primjenjuje se nakon kriterija trajanja radnog odnosa što znači da kriterij statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata daje prednost tek nakon što je izvršen odabir temeljem kriterija iz čl. 73. t. 1.-4. Kolektivnog ugovora. Tužiteljica je dana 5. veljače 2020. uputila poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik do današnjeg dana nije očitovao
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Točan je navod tužbe o datumu kada je tužitelj primio Odluku o otkazu. Poriče se da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonita. Tužiteljica pogrešno tumači odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata i članovima njihove obitelji (dalje Zakon). Navedenom odredbom 105. Zakona jasno je propisana obveza tuženika. Dakle, hrvatski branitelj ima prednost pod jednakim ili sličnim uvjetima a što je tuženik primijenio u postupku otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Kada bi intencija zakonodavca bila u skladu sa tumačenjem tužiteljice, tada bi odredba čl. 105. Zakona bila suvišna. Ovo iz razloga što je poslodavac uvijek dužan uzeti u obzir kriterije utvrđene Zakonom o radu ili Kolektivnim ugovorom. Međutim zakon u toj situaciji daje prednost hrvatskom branitelju. Tuženik navodi kako je tužiteljevo radno mjesto ukinuto Pravilnikom o organizaciji (Službeni vjesnik br. 18/19), a ne Odlukom o ukidanju radnih mjesta Uprave od 26.11.2019 god. Iz tog razloga se ime tužitelja ne nalazi u spomenutoj Odluci Uprave. Nastavno, tuženik je proveo zakonom propisan postupak savjetovanja s Radničkim vijećem. Uz navedeno tuženik naglašava da je uslijed razloga navedenih u obrazloženju Odluke o otkazu donio Pravilnik o organizaciji (Službeni vjesnik br. 18/19) kojom je smanjen broj izvršitelja na radnom mjesto Transportni komercijalist. Smanjenje broja izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj, u konkretnom slučaju predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu sukladno odredbama Zakona o radu. Iz navedenog je razvidno da je tuženik uslijed nove organizacije kojom je ukinuto radno mjesto tužitelja imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu ugovora o radu te da je proveo zakonom propisan postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem. Radi navedenog je tužba tužitelja zakašnjela i neosnovana u cijelosti te tuženik predlaže sudu prvenstveno odbaciti tužbu, a ako se sud upusti u raspravljanje, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a saslušana je tužiteljica.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, Odluka USRH, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika, da se utvrdi nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu i zahtjev za povratkom na rad na ranije radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto.
6. U ovom stadiju postupka nije sporno:
- da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 249/20 sklopljenog dana 29. ožujka 2016.,
- da je tuženik preustrojio poslovanje društva organizacijskim promjenama kroz Pravilnik o organizaciji i temeljem odluke o ukidanju radnih mjesta Uprave od 26. studenog 2019., a izmijenjen je i Pravilnik o organizaciji HŽ CARGO d.o.o.,
- da je dana 20. siječnja 2020. pod brojem 249/20 tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljice od 7. studenog 2016.,
- da je Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljica zaprimila dana 24. siječnja 2020.,
- da je tužiteljica 5. veljače 2020. uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao,
- da je tužiteljica podnijela tužbu u zakonom propisanom roku.
7. Sporno je da li su ostvareni razlozi otkaza, da li je tuženik kod otkazivanja tužiteljici ispunio sve pretpostavke koje poslodavac valja ispuniti prilikom otkazivanja sukladno odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, dalje: ZR), odnosno, da li je Odluka o otkazu ugovora o rada dopuštena.
8. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljice utvrđeno je da je zbog poteškoća u poslovanju trgovačkog društva HŽ CARGO d.o.o. uzrokovanih smanjenjem opsega poslova i ostvarivanja manjeg prijevoza robe u tonama te zbog tržišta koje je liberalizirano i gdje postoji konkurencija u više željezničkih prijevoznika, tuženik bio primoran preustrojiti poslovanje i racionalizirati broj radnika, pa je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu transportni komercijalist. Prije donošenja Odluke o otkazu tuženik je priopćio radničkom vijeću namjeru da otkaže ugovor o radu o čemu se radničko vijeće očitovalo 17. siječnja 2020.
9. Uvidom u očitovanje radničkog vijeća HŽ CARGO RP JUG u vezi savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici utvrđeno je da članovi radničkog vijeća nisu suglasni s prijedlozima nacrta odluka o poslovno uvjetovanim otkazima jer prilikom proglašavanja tehnološkog viška radnika nisu uzeti u obzir kriteriji iz Kolektivnog ugovora, nego Zakon o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji.
10. Uvidom u podatke o radnom stažu, stručnoj spremi i statusu hrvatskog branitelja za radnike ŽŽ, PŽ i PŽN utvrđeno je da je PŽ od 1. kolovoza 1990. do 6. listopada 1991. sudjelovao u Domovinskom ratu pa mu se staž osiguranja priznaje u dvostrukom trajanju, ŽŽ sudjelovao je u Domovinskom radu od 11. ožujka 1993. do 31. ožujka 1994.
11. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR-a, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR-a propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
12. Iako je tuženik prilikom odlučivanja o otkazivanju ugovora o radu formalno proveo usporedbu radnika temeljem čl. 115. st. 2. ZR-a kojim je propisano da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, tuženik je pogrešno tumačio odredbu čl. 115. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji koji glasi: "Pravna osoba iz čl. 102. ovoga Zakona koja namjerava otkazati više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga dužna je prilikom otkazivanja djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djetetu nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata otkazati ugovor o radu nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima otkaže ugovore o radu drugim radnicima." Dakle, ukoliko postoji više izvršitelja na istom radnom mjestu sa podjednakim trajanjem radnog odnosa, sličnih godina, sličnih obveza uzdržavanja i ukoliko postoje sličnosti u postotku invaliditeta (ako invaliditet postoji), tada poslodavac hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata i drugim osobama navedenim u čl. 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji otkazuje posljednjima, što nije bio slučaj u odnosu na otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. Naime, tužiteljica je zaposlena kod tuženika 34 godine, 4 mjeseca i 1 dan, dok su ŽŽ i PŽ zaposleni kod tuženika 25 godina, 11 mjeseci i 5 dana, a priznaje im se i staž u hrvatskoj vojsci od oko 4 godine. Dakle, tužiteljica ima najduži staž kod tuženika (PŽ nakon priznanja staža u HV ima duži staž). Ukoliko bi se odredba čl. 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji tumačila na način kako to čini tuženik tada bi postojala zabrana otkazivanja hrvatskim braniteljima i uopće ne bi bilo potrebno uspoređivati kriterije navede u čl. 115. Zakona o radu. U pravu je tužiteljica kada navodi da se odredba 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji primjenjuje kada se utvrde jednaki ili slični uvjeti osoba kojima se namjerava otkazati temeljem zakonom predviđenih kriterija starosti, obveza uzdržavanja i dr.
13. Kod Općinskog suda u Splitu saslušani su svjedoci. Svjedok GŽ navodi da je tužiteljica bila uvrštena na listu kao višak za radno mjesto transportnog komercijalista, a prilikom donošenja odluke navodi da su se poštivali svi zakonski propisi. Svjedokinja GŽN navodi da je radila temeljem rješenja poslove transportnog komercijalista, a svjedok EŽ navodi da se negativan stav Radničkog vijeća prema otkazivanju odnosio na cjelokupnu listu navedenih radnika. Svjedokinja KŽ navodi da je tužiteljica bila među najstarijim radnicima kod tuženika. Navedeni svjedoci iskazivali su uvjerljivo jer su jasno iznosili činjenice, nekontradiktorno i logički povezano, ali spor između stranaka u načelu se odnosi na pravno pitanje odnosno tumačenje odredbi čl. 115. Zakona o radu i čl. 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji.
14. Tužiteljica detaljno i jasno opisuje koje poslove je obavljala kod tuženika i u kojem vremenskom razdoblju pa je i ona iskazivala izuzetno uvjerljivo, sud njezinom iskazu u potpunosti poklanja vjeru.
15. Slijedom svega navedenog, u dokaznom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici nije bila u cijelosti zakonita i dopuštena, stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste i povratak na posao valjalo u cijelosti uvažiti.
16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini jednokratne nagrade u visini od 625,00 eura.
17. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Zagrebu, 19. veljače 2025.
Sutkinja:
Vanda Blažević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
