Poslovni broj: Usž-4470/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice DV, OIB: [osobni identifikacijski broj]. [adresa], koju zastupa opunomoćenik Marko Šebalj, odvjetnik u Zagrebu, Jordanovac 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB;84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 1509/2023-13 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1509/2023-13 od 7. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:UP/II 140-02/23-03 OB:03392832930, URBROJ:341-99-06/2-23-000319 od 7. travnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 140-02/22-03/03392832930, URBROJ:341-25-06/2-22-082119 od 6. rujna 2022.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. travnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područne službe u Zagrebu od 6. rujna 2022. kojim se obustavlja postupak DV za određivanje starosne mirovine pokrenut po službenoj dužnosti.
3. Tužiteljica je protiv navedene presude podnijela žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da obrazloženje presude nije sukladno članku 119. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, jer se ne obrazlaže činjenično stanje u dijelu koje se odnosi na poduzeće „Leda“, pravnog sljednika „Obnove“ Široki Brijeg, da nisu u mogućnosti izdati uvjerenje radi nedostatka dokumentacije za razdoblje od 15. siječnja 1995. do 23. prosinca 1968. Ističe da joj nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku jer je sud odbio prijedlog za njezino saslušanje i saslušanje svjedokinje OV. Smatra da je sud trebao provesti dokaze imajući na umu ranije donesena rješenja. Ističe da je pravna osoba „Leda“ bila dužna čuvati svu dokumentaciju o radnicima i trebala je navesti datum kada je dokumentacija nestala odnosno kad je utvrđen nedostatak dokumentacije. Smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo zaštite stečenih prava, da je nepravilno pozivanje na članak 134. Zakona o mirovinskom osiguranju, da je teret dokaza na tuženiku koji je trebao dokazati da tužiteljica ne ostvaruje već stečeno pravo. Ističe da je dostavila i presliku radne knjižice prema kojoj je bila zaposlena u „Obnovi“ u razdoblju od 15. siječnja 1955. do 23. prosinca 1968. Predlaže da sud službenim putem zatraži od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dostavu podataka, podredno obavi očevid radi utvrđenja radnog staža. Predlaže zakazati raspravu, poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. -ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Postupak za određivanje starosne mirovine iz hrvatskog mirovinskog osiguranja prema članku 43. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine (“Narodne novine, Međunarodni ugovori", 3/01. i 14/01.- Ugovor) pokrenut je po službenoj dužnosti. U postupku je utvrđeno da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu od 7. prosinca 1996. tužiteljici priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 14. studenoga 1996., prema članku 32. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (“Narodne novine” 59/91. -ZOMIO). Pravo na starosnu mirovinu priznato je na temelju ukupnog mirovinskog staža od 17 godina, 7 mjeseci i 29 dana u koji je uračunat i mirovinski staž navršen u Bosni i Hercegovini. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nositelju mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini dostavio obavijest o zahtjevu za ponovno određivanje mirovine prema članku 43. Ugovora. Utvrđeno je da je rješenjem Federalnog zavoda za MIO/PIO Županijske administrativne službe za Zapadnohercegovačku županiju, Ljubuški od 28. veljače 2014. odbijen zahtjev za ponovno određivanje mirovine prema članku 43. Ugovora jer je utvrđeno da mirovinski staž tužiteljice prema podacima u matičnoj evidenciji Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine iznosi 7 mjeseci i 23. dana. U obrazloženju toga rješenja navedeno je da je uvjerenjem poduzeća “Leda” d.d. Široki Brijeg kao pravnog sljednika “Obnova” Široki Brijeg od 19. ožujka 2007., službenom bilješkom voditelja ispostave FZ MIO u Širokom Brijegu od 23. prosinca 2003. nakon zatražene provjere staža imenovane, utvrđeno da ista nije bila u radnom odnosu kod navedenog poslodavca u razdoblju od 15. siječnja 1955. do 23. prosinca 1968. te se taj staž ne može priznati u ukupno ostvareni staž tužiteljice.
9. Kako u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti prema članku 43. Ugovora bosansko hercegovački nositelj mirovinskog osiguranja rješenjem od 28. veljače 2014. tužiteljici nije priznao pravo na starosnu mirovinu, to je rješenjem Područne službe u Zagrebu od 8. rujna 2022. obustavljen postupak za određivanje starosne mirovine po službenoj dužnosti na temelju članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( “Narodne novine”47/09. i 110/21.).
10. Imajući na umu sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela u konkretnom predmetu.
11. S obzirom na to da se radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti prema članku 43. Ugovora, ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u vezi sa stečenim pravima tužiteljice, pravom izjašnjavanja u postupku, u vezi s radnom knjižicom odnosno upisanog spornoga staža u “Obnovi”, (radi se o stažu navršenom u Bosni i Hercegovini za čije je utvrđenje nadležan bosanskohercegovački nositelj mirovinskog osiguranja, o čemu je i odlučeno rješenjem od 28. veljače 2014. i odbijen zahtjev za ponovno određivanje mirovine prema članku 43. Ugovora). Sud je dostatno obrazložio zašto je na raspravi odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice. Ovaj Sud nije našao potrebnim postupiti prema članku 134. stavku 3. ZUS-a.
12. Tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
