Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-208/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetniku u Zagrebu, Kajfešov brijeg 18, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5123/2021- 20 od 17. siječnja 2023, u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5123/2021-20 od 17. siječnja 2023. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju FH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.889,32 eur / 29.304,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 6,31 eur od 16.01.2009. do isplate

- na iznos od 6,41 eur od 16.02.2009. do isplate

- na iznos od 3,04 eur od 16.03.2009. do isplate

- na iznos od 3,82 eur od 16.04.2009. do isplate

- na iznos od 3,97 eur od 16.05.2009. do isplate

- na iznos od 2,64 eur od 16.06.2009. do isplate

- na iznos od 2,87 eur od 16.07.2009. do isplate

- na iznos od 1,85 eur od 16.08.2009. do isplate

- na iznos od 3,32 eur od 16.09.2009. do isplate

- na iznos od 1,69 eur od 16.10.2009. do isplate

- na iznos od 2,74 eur od 16.11.2009. do isplate

- na iznos od 2,57 eur od 16.12.2009. do isplate

- na iznos od 5,43 eur od 16.01.2010. do isplate

- na iznos od 7,27 eur od 16.02.2010. do isplate

- na iznos od 6,87 eur od 16.03.2010. do isplate

- na iznos od 8,69 eur od 16.04.2010. do isplate

- na iznos od 12,03 eur od 16.05.2010. do isplate

- na iznos od 12,75 eur od 16.06.2010. do isplate

- na iznos od 16,67 eur od 16.07.2010. do isplate

- na iznos od 16,54 eur od 16.08.2010. do isplate

- na iznos od 24,68 eur od 16.09.2010. do isplate

- na iznos od 19,94 eur od 16.10.2010. do isplate

- na iznos od 21,03 eur od 16.11.2010. do isplate

- na iznos od 26,18 eur od 16.12.2010. do isplate

- na iznos od 26,64 eur od 16.01.2011. do isplate

- na iznos od 24,81 eur od 16.02.2011. do isplate

- na iznos od 25,92 eur od 16/03.2011. do isplate

- na iznos od 25,98 eur od 16.04.2011. do isplate

- na iznos od 29,36 eur od 16.05.2011. do isplate

- na iznos od 36,55 eur od 16.06.2011. do isplate

- na iznos od 44,73 eur od 16.07.2011. do isplate

- na iznos od 53,66 eur od 16.08.2011. do isplate

- na iznos od 39,56 eur od 16.09.2011. do isplate

- na iznos od 34,82 eur od 16.10.2011. do isplate

- na iznos od 35,13 eur od 16.11.2011. do isplate

- na iznos od 35,79 eur od 16.12.2011. do isplate

- na iznos od 39,88 eur od 16.01.2012. do isplate

- na iznos od 41,11 eur od 16.02.2012. do isplate

- na iznos od 39,77 eur od 16.03.2012. do isplate

- na iznos od 39,57 eur od 16.04.2012. do isplate

- na iznos od 40,25 eur od 16.05.2012. do isplate

- na iznos od 41,43 eur od 16.06.2012. do isplate

- na iznos od 39,95 eur od 16.07.2012. do isplate

- na iznos od 39,55 eur od 16.08.2012. do isplate

- na iznos od 35,93 eur od 16.09.2012. do isplate

- na iznos od 39,05 eur od 16.10.2012. do isplate

- na iznos od 40,50 eur od 16.11.2012. do isplate

- na iznos od 39,54 eur od 16.12.2012. do isplate

- na iznos od 38,38 eur od 16.01.2013. do isplate

- na iznos od 37,98 eur od 16.02.2013. do isplate

- na iznos od 37,57 eur od 16.03.2013. do isplate

- na iznos od 40,45 eur od 16.04.2013. do isplate

- na iznos od 36,21 eur od 16.05.2013. do isplate

- na iznos od 35,52 eur od 16.06.2013. do isplate

- na iznos od 35,94 eur od 16.07.2013. do isplate

- na iznos od 35,50 eur od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 37,05 eur od 16.09.2013. do isplate

- na iznos od 38,05 eur od 16.10.2013. do isplate

- na iznos od 38,54 eur od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 40,29 eur od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 38,53 eur od 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 40,68 eur od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 41,77 eur od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 40,83 eur od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 39,47 eur od 16.05.2014. do isplate

- na iznos od 39,76 eur od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 40,73 eur od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 41,51 eur od 16.08.2014. do isplate

- na iznos od 41,70 eur od 16.09.2014. do isplate

- na iznos od 42,53 eur od 16.10.2014. do isplate

- na iznos od 43,73 eur od 16.11.2014. do isplate

- na iznos od 43,95 eur od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 44,13 eur od 16.01.2015. do isplate

- na iznos od 44,01 eur od 16.02.2015. do isplate

- na iznos od 44,01 eur od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 44,01 eur od 16.04.2015. do isplate

- na iznos od 44,01 eur od 16.05.2015. do isplate

- na iznos od 44,01 eur od 16.06.2015. do isplate

- na iznos od 44,01 eur od 16.07.2015. do isplate

- na iznos od 43,32 eur od 16.08.2015. do isplate

- na iznos od 43,32 eur od 16.09.2015. do isplate

- na iznos od 43,32 eur od 16.10.2015. do isplate

- na iznos od 43,32 eur od 16.11.2015. do isplate

- na iznos od 43,31 eur od 16.12.2015. do isplate

- na iznos od 1.309,11 eur počev od 17.02.2016. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženku se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju FH, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.909,88 eur / 14.390,00 kn sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez valjane pravne osnove i to iznosa kojeg je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke zaključile 14. studenoga 2008. Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) radi kupnje motornog vozila po kojem je kreditor odobrio korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 15.576,22 CHF, a obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a ujedno je bilo ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja. Predmetni Ugovor je u cijelosti ispunjen.

7. Prvostupanjski je sud kao prethodno pitanje glede osnovanosti tužbenog zahtjeva zaključio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF, a odluku temelji na odlukama domaćih sudova u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa. Radi se o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na pitanje valutne klauzule postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.

8. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je (i) tuženik u razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupio suprotno odredbama u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014 – dalje ZPP).

9. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći ponovno od trenutka pravomoćne sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koji rok u konkretnom predmetu nije protekao, obzirom da je tužba podnesena 14. lipnja 2021., čime je i prekinut tijek zastare temeljem članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Na temelju financijskog vještačenja utvrđeno je da je tužitelj više plaćao s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Ugovora i to ukupno 29.304,05 kn odnosno 3.889,32 EUR, pa je u skladu s vještačenjem prvostupanjski sud za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv jer je tu odredbu sastavio.

11. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 1111. i članka 1115. ZOO-a.

12. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP,a na koju izrijekom ukazuje žalitelj dovodeći je i u vezu s člankom 502.c ZPP-a.

13. Ocjenjujući ostale važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

14. U odnosu na navode žalitelja prema kojima nije utvrđeno da li su utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača" treba reći da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovorih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke i sl. dakle nije bio predmet ispitivanja odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke bile ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, dakle u ovom slučaju tužiteljicu o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihovog novčanog iznosa, a da je potrošač usprkos tome i nakon što je informiran donio odluku o sklapanju ugovora. Tuženik je dakle mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanjima navodima žalbe. Žalitelj u žalbi niti ne navodi temeljem kojih bi se dokaznih prijedloga moglo utvrditi da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka.

14.1 Žalitelj osporava i status tužitelja kao potrošača, te navodi kako se isti ne presumira te da se samo uvidom u predmetni ugovor ne može utvrditi stvarna svrha sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Međutim, treba istaknuti kako tuženik tijekom prethodnog postupka nije osporavao tužiteljev status potrošača, već naprotiv u odgovoru na tužbu je iznosio navode poput "zakonodavac je uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca" te "tuženik je tužitelja, kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli". Tuženik je tužiteljev status potrošača pokušao osporiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja odnosno tek u fazi glavne rasprave kad je za takav navod prekludiran, a ujedno se žalitelju ukazuje da nema zapreke da se status potrošača utvrdi samo uvidom u ugovor o kreditu koji je kao isprava dokaz u postupku.

15. Neosnovano žalitelj smatra da samim tim što je valutna klauzula načelno zakonom dopuštena, jasna, lako razumljiva i uočljiva konkretno ugovaranje valutne klauzule ne može biti nepošteno i ništetno.

16. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna. U konkretnom slučaju sporna odredba je nepoštena, pa time i ništetna kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF koja se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.

17. Činjenica što je Ugovor u cijelosti izvršen ne znači da se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora te kao prethodno pitanje utvrditi ništetnost sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a suprotno shvaćanju žalitelja u ovom se slučaju ne radi o zabrani manjeg značenja iz članka 326. stavka 2. ZOO-a.

18. Nije istinit žalbeni navod da se prvostupanjska presuda temelji na primijeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29, u daljnjem tekstu; Direktiva) budući je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na utvrđenjima iz kolektivnog spora u kojem je utvrđeno postupanje tuženika suprotno lex specialisu-ZZP/03., a utvrđenja iz tog postupka tuženik u ovom postupku nije uspio osporiti. Iako se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o kreditima koji su u Republici Hrvatskoj sklopljeni prije pristupanja Europskoj uniji, postoji obveza nacionalnih sudova na tumačenje nacionalnih odredbi u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

19. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare za isplatu stečenog bez osnove po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. S obzirom na to da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u kolektivnom sporu odlučeno o ništetnosti valutne klauzule u CHF, 14. lipnja 2018., do podnošenja tužbe u ovom postupku (12.veljače 2020.) nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva ova tražbina (članak 225. ZOO-a), proizlazi da je prigovor zastare neosnovan. U pogledu preinačenog dijela tužbe potrebno je ukazati da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u pogledu povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, 27. svibnja 2024. donio slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

20. Neosnovano žalitelj smatra da je pogrešna odluka o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose, jer je odluka o tome utemeljena na odredbi članka 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa kako je tuženik taj koji je priredio (sastavio) nepoštene i zbog toga ništetne ugovorne odredbe tada se ni on ne može drugačijim smatrati.

21. Tuženik u žalbi ponavlja prigovor da je tužitelju trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kad nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike te se ovim putem ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

22. Pravilno je naloženo tuženiku platiti troškove parničnog postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.

23. S obzirom da žalitelj nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Perić Aračić