Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Povrv-467/2016-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, zastupan po punomoćniku Draženu Biliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu KI i Mate Burazin, Karlovac, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Augustinović sa sjedištem u [adresa] poslovni broj Ovrv-4282/2015 od 22. rujna 2015. i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odmjerava se trošak privremenog zastupnika tuženika - odvjetnika Mate Burazina, OIB: [osobni identifikacijski broj],odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I, u iznosu od ukupno 1.937,50 EUR, te se nalaže tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, da naknadi troškove privremenog zastupnika tuženika odvjetniku Mati Burazinu u daljnjem iznosu od 1.672,05 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Društvo Izvor osiguranje d.d. je, kao ovrhovoditelj, Javnom bilježniku Marini Augustinović sa sjedištem u [adresa] dana 28. kolovoza 2015. podnijelo prijedlog za ovrhu, sada tužbu, protiv tuženika HI, a radi isplate iznosa od ukupno 17.253,79 kn, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate kao i troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni Marina Augustinović sa sjedištem u [adresa], je dana 22. rujna 2015. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4282/2015 te je spis predmeta dostavio Općinskom sudu u Karlovcu na daljnji postupak iz razloga što je tuženik odjavio prebivalište iz [adresa].

3. Kako je provjerom u Jedinstvenom registru osoba Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da je tuženik osoba nepoznatog prebivališta i boravišta rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-467/2016-9 od 11. siječnja 2019. tuženiku je postavljen privremeni zastupnik u osobi Mate Burazina, odvjetnika u [adresa].

4. Tijekom postupka došlo je do preuzimanja tužitelja Izvor osiguranje d.d. od strane društva Generali osiguranje d.d. te je postupak kao tužitelj nastavilo društvo Generali osiguranje d.d.

5. U dokaznom postupku, radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u listu dospjelih, a nenaplaćenih premija (list 4 spisa), police osiguranja s prilozima (list 32 do 34 spisa), izjavu ugovaratelja (list 35 spisa), policu osiguranja (list 35 spisa), presliku knjižice vozila (list 36 spisa), račune (list 37 do 43 spisa), police osiguranja od automobilske odgovornosti (list 44 do 47 spisa), Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 48 do 49 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova (list 57 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova (list 59 spisa), izvornike polica (koverta na listu 79 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedoci CI (list 66 spisa), FI (list 81 spisa), EI (list 81 do 82 spisa), DI (list 220 spisa) i AI.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

7. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja na isplatu tražbine s osnova ugovora o osiguranju, temeljem polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 4400042147 od 05.02.2014., broj 4400042149 od 07. veljače 2014., broj 4400042153 od 08. veljače 2014. i 4400042160 od 13. veljače 2014., koja tražbina ukupno iznosi 17.253,79 kn. Tužitelj navodi da je tuženik temeljem Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti OAO10-1312, a koje uvjete je tuženik preuzeo prilikom sklapanja navedenih polica, preuzeo i obvezu plaćanja premije osiguranja. Tužitelj je poziva na odredbu čl. 925. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima u kojem stoji da je ugovor o osiguranju sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena, a o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.). Kako tužitelj u svojim evidencijama nema evidentirane uplate kojima bi tuženik podmirio svoje dugovanje u cijelosti predlaže da se tuženika obveže na isplatu utuženog iznosa.

8. Tuženik zastupan po privremenom zastupniku je tijekom postupka prigovorio visini potraživanja tužitelja, osporio je valjanost sklopljenih polica iz razloga što iste nikada nisu sklopljene od strane tuženika, a tuženik nije imao osiguranja vozila na svoje ime. Tuženik je također prigovorio da utužene police nisu potpisane od strane tuženika i tuženik nikada nije bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem.

9. Uvidom u utužene police (list 32 – 35 spisa) te podatke MUP RH (list 57 – 58 spisa) sud je utvrdio sljedeće:

- polica broj [broj police]: ugovaratelj police je tuženik HI, osiguranik je CI, početak osiguranja je 13.02.2014., istek osiguranja je 13.02.2015. u 13:00, a polica se odnosi na teretno vozilo marke Mercedes atego 817, reg. oznake [registarska oznaka], na polici se nalazi potpis osiguratelja, a nema potpisa ugovaratelja, ovdje tuženika, prema podacima MUP RH osigurano vozilo je u trenutku izdavanja police bilo u vlasništvu CI, iznos police 2.220,48 kn,

- polica broj [broj police]: ugovaratelj police je tuženik HI, osiguranik je MEDIA OZ d.o.o., početak osiguranja je 08.02.2014. u 12:00, istek osiguranja je 08.02.2015. u 12:00, a polica se odnosi na osobni automobil marke BMW 745 D, reg. oznake [registarska oznaka], na polici se nalazi potpis osiguratelja, a nema potpisa ugovaratelja, ovdje tuženika, prema podacima MUP RH osigurano vozilo je u trenutku izdavanja police bilo u vlasništvu društva Media OZ d.o.o., iznos police 3.176,37 kn,

- polica broj [broj police]: ugovaratelj police je tuženik HI, osiguranik je FI, početak osiguranja je 07.02.2014. u 24:00, istek osiguranja je 07.02.2015. u 24:00, a polica se odnosi na osobni automobil marke MITSUBISHI PAJERO, reg. oznake [registarska oznaka], na polici se nalazi potpis osiguratelja, a nema potpisa ugovaratelja, ovdje tuženika, prema podacima MUP RH osigurano vozilo je u trenutku izdavanja police bilo u vlasništvu FI, iznos police 3.325,55 kn,

- polica broj [broj police]: ugovaratelj police je tuženik HI, osiguranik je DI, početak osiguranja je 06.02.2014. u 13:00, istek osiguranja je 05.02.2015. u 13:00, a polica se odnosi na teretno vozilo marke CITROEN BERLINGO, reg. oznake [registarska oznaka], na polici se nalazi potpis osiguratelja, te u rubrici ugovaratelj stoji potpis " HI". Polici prileži i izjava od 05. veljače 2014. ugovaratelja HI u kojoj izjavljuje da će premiju po polici broj [broj police] platiti u 16 rata, te je izjava potpisana u rubrii ugovaratelj osiguranja sa " HI". Prema podacima MUP RH osigurano vozilo je u trenutku izdavanja police bilo u vlasništvu DI, iznos police 2.557,73 kn.

10. Tijekom postupka kao svjedok saslušan je AI, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu zastupnika u osiguranju u vrijeme sklapanja utuženih polica koji je svom iskazu danom na ročištu dana 15. siječnja 2025. (list 242 spisa) izjavio da se na utuženim policama pod rubrikom osiguravatelj nalazi upravo njegov potpis te je on u ime tužitelja sklopio predmetne police sa ugovarateljem HI, a ne zna iz kojeg razloga predmetne police nisu potpisane po ugovaratelju HI te je dodao da je uz svaku policu trebala biti i izjava ugovaratelja jer u suprotnom on tu policu ne bi mogao razdužiti i ugovaratelju se ne bi mogle slati rate odnosno uplatnice za plaćanje polica. Tuženika HI se ne sjeća po imenu jer se radi o 2014. godini ali možda bi ga prepoznao da ga vidi. Nadalje svjedok je iskazao da on police uopće nije smio zaprimiti bez potpisa ugovaratelja odnosno da je njemu, tj, svjedoku, trebao biti skinuti iznos police koju je predao bez potpisa ugovaratelja. Svjedok ne zna zašto su police predane bez potpisa, ali može biti iz razloga što je on u to vrijeme prekinuo radni odnos sa tužiteljem i on je potpisao police ali HI nije došao potpisati policu, time da ne može iskazati do kada je radio kod tužitelja.

11. Sud je tijekom postupka kao svjedoke saslušao i CI, FI, EI i DI, odnosno osobe koji su bili vlasnici motornih vozila odnosu na koje su sklopljene sporne police, a koji su iskazali kako slijedi.

12. Svjedok CI u iskazu danom na ročištu održanom dana 11. prosinca 2019. (list 65 – 66 spisa) navodi da se sjeća da je kupio vozilo Atega koje je u stvari kamion i koje nije imao u vlasništvu niti godinu dana već je napravio ugovor i prodao ga MISTI Gradnji d.o.o. odnosno g-dinu ZI koji ga je koristio, ali nije napravio prijepis pa je valjda kasnije prodao vozilo JI kojeg svjedok ne poznaje, ali je potpisivao neke ugovore radi prijenosa. Osiguranje za kamion nije plaćao, a za tuženika HI nikad nije čuo, a ne poznaje ni AI iz Izvor osiguranja.

13. Nadalje svjedok FI saslušan na ročištu održanom dana 09. ožujka 2020. (list 80 – 81 spisa) je iskazao da je za svoj osobni automobil Mitsubishi Pajero reg. ozn. [registarska oznaka] tehnički pregled obavljao svake godine u Dugom Selu i tijekom vremena je mijenjao osiguravatelja tako što je uzimao najpovoljnije pa je tako imao Jadransko osiguranje, Izvor osiguranje i još neko. Svjedoku nisu poznati ni AI niti HI. Osiguranje za automobil uvijek je plaćao odjednom na licu mjesta time da ne zna da li karticom ili gotovinom, ali prilikom sklapanja nije plaćao osiguranje na rate, a osiguranja je bio 1,500,00 – 2.000,00 kn. U odnosu na pitanje iz kojeg razloga je na polici osiguranja za njegovo vozilo naveden tuženik kao ugovaratelj , svjedok je naveo da je šlampav s tim papirima, uzme policu , stavi u fascikl i sretan je da se toga riješio. Zaključno je naveo da nije moguće da je ugovorio iznos osiguranja od 3.325,55 kn obzirom da je njega zajedno s registracijom taj automobil godišnje koštao 3.000,00 kn, a polica je bila negdje 1.800,00 do maksimalno 2.200,00 kuna.

14. Na istom ročištu je saslušan i svjedok EI (list 81 – 82 spisa) koji je naveo da što se tiče MEDIA OZ d.o.o., oni su imali nekoliko BMW 7 u vlasništvu, a osiguravajuće kuće s kojom surađuju su razne i to Izvor osiguranje, Adriatica, Croatia osiguranje, Sava. Svjedoku nije poznat AI, a nije siguran da su ikad osiguravali automobile u Sv. Ivanu Zelina. Teško mu je reći je li dobivao opomenu od Izvor osiguranja jer se često plaća na rate, često odmah, dolaze razne obavijesti. Jedino sa Adriaticom i Croatia osiguranjem je imao ugovor, sva ostala osiguranja pa tako i Izvor osiguranje se plaćalo karticom ili na rate ili odjednom. Nakon što je svjedoku predočena polica osiguranja broj [broj police osiguranja] gdje je ugovaratelj HI, svjedok je odgovorio da to ide tako da je ugovaratelj onaj koji je obveznik plaćanja pa da je vjerojatno polica iz manipulirana i da je HI uzeo novce. Svjedok je također napomenuo da je predmetnu policu netko morao tarifirati odnosno odobriti od strane osiguratelja, obzirom da se često događa da on dobije police fizički, ali nakon dan-dva ga obavijeste da ista nije odobrena zbog npr. cijene za koju osiguravatelj traži viši iznos.

15. Zaključno kao svjedok je tijekom postupka saslušan i DI i to na ročištu održanom dana 04. listopada 2023. (list 220 spisa) koji je u svom iskazu izjavio da nikada nije bio vlasnik vozila marke Citroen Berlingo, on imao samo mercedese i bmw i samo na njima radi. Dodao je da nikada nije osiguravao vozila kod tužitelja i ne znam tko je njega stavio u te police. Nakon što je svjedoku predočen dopis MUP, PU Zagrebačke od 27. rujna 2019 (list 57 i 59 spisa) svjedok je naveo da ne zna zašto u navedenom dopisu stoji da je on bio vlasnik osiguranog vozila u razdoblju od 7. veljače 2014. do 11. veljače 2014. Svjedoku je poznat AI jer je njegov brat ČI agent više osiguranja i on je svjedoku radio police osiguranja i to za osiguranje vozila, kuće, radione odnosno svega što mu je trebalo. U odnosu na AI zna da je prevarant i to je čuo od ljudi koji moraju svjedočiti u sudskim postupcima, dok svjedok nikada nije čuo za tuženika HI niti ga poznaje.

16. Obzirom da je tuženik tijekom postupka osporio visinu potraživanja tužitelja kao i činjenicu da se na utuženim policama nalaze potpisi tuženika, odnosno istaknuo je da tuženik nikada nije bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, sud je na prijedlog tužitelja odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost visine potraživanja tužitelja te grafološko vještačenje na okolnost istinitosti potpisa tuženika, međutim tužitelj kojem je sud više puta produljivao rok za uplatu predujma za provođenje navedenih vještačenja, potrebni iznos predujma nije uplatio te je iz razloga ekonomičnosti, a imajući u vidu trajanje ovog postupka, sud odbio prijedlog tužitelja da mu se još jednom produlji rok za uplatu predujma te je u konačnici odbijen i prijedlog tužitelja za provođenje predloženih vještačenja.

17. Primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. u vezi čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP) sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovanost visine utuženog potraživanja kao i da je upravo tuženik ugovorio utužene police.

18. Tužitelj tijekom postupka navodi da ima potraživanje prema tuženiku s osnove četiri police osiguranja od automobilske odgovornosti, koje svaka glasi na određeni iznos novca i kada se ti iznosi zbroje dobije se ukupan zbroj od 11.280,13 kn (2.220,48 kn + 3.176,37 kn + 3.325,55 kn + 2.557,73 kn), dok tužitelj u ovom predmetu potražuje iznos od 17.253,79 kn. Imajući u vidu navedeno sud smatra da bez provođenja financijskog vještačenja, a temeljem samog uvida u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio na spis predmeta, sud ne može nesporno utvrditi osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom predmetu.

19. Također tuženik je osporio da bi se na utuženim policama nalazio njegov potpis pri čemu valja navesti da je samo polica broj [broj police] potpisana po ugovaratelju i samo je u odnosu na tu policu na spis predmeta dostavljena i izjava ugovaratelja kojom se ugovaratelj obvezuje platiti iznos predmetne police iako iz iskaza svjedoka AI koji je kao zaposlenik tužitelja izdao i potpisao utužene police proizlazi da je poslovna praksa tužitelja bila da se uz svaku policu trebalo priložiti i izjava ugovaratelja kojom se ugovaratelj obvezuje platiti premiju sklopljenoj polici jer u suprotnom on kao zaposlenik tužitelja tu policu ne bi mogao razdužiti i ugovaratelju se ne bi mogle slati rate odnosno uplatnice za plaćanje polica, time da svjedok kao zaposlenik tužitelja nije ni smio police zaprimiti bez potpisa ugovaratelja odnosno da je svjedoku, trebao biti skinuti iznos police koju je predao bez potpisa ugovaratelja.

20. Kako dakle tužitelj nije uplatio predujam za provođenje grafološkog vještačenja na okolnost da istinitosti potpisa tuženika na jedinoj polici na kojoj se uopće i nalazi potpis ugovaratelja, a sukladno pravilima o teretu dokaza u situaciji kada je tuženik istakao prigovor da se na nekoj ispravi ne nalazi njegov potpis teret dokaza postojanja ove pozitivne činjenice (da je tuženik vlastoručno potpisao ispravu) na strani je tužitelja, a ne tuženika jer tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu tj. tvrdnju da ispravu nije potpisao (o tome VSRH, Revx-159/2016. VSRH, Revt-170/2006.), sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da je tuženik potpisao predmetu policu i izjavu.

21. Zaključno se navodi da pravilno tužitelj ukazuje na odredbu čl. 295. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) kojom je propisano da je ugovor o osiguranju sklopljen kada je ponuda o osiguranju prihvaćena, a o sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl). Dakle Ugovor o osiguranju je neformalni obvezno-pravni posao. Za njegovu valjanost nije potreban određeni oblik (pa tako ni da je sklopljen u pisanom obliku), već je dovoljno da se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora (osigurani predmet, osigurana svota, osigurani rizici, premija osiguranja i osigurnina). O sklopljenom ugovoru o osiguranju osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (listu pokrića i sl.). Za valjanost forme ugovora o osiguranju dovoljno je da ga je potpisao osiguratelj. Ako tuženik kao osiguranik, ili u ovom slučaju ugovaratelj, u postupku istakne da police nisu potpisane te ujedno ospori sklapanje samog ugovora o osiguranju na tužitelju odnosno osiguratelju je teret dokazivanja te sporne, a odlučne činjenice. (tako i VTS RH u odluci poslovni broj Pž 1417/2024-2 od 26. lipnja 2024.).

22. Sud smatra da tužitelj nije u ovom predmetu dokazao da je s tuženikom kao ugovarateljem sklopio ugovor o osiguranju jer tužitelje osim što je na spis premeta dostavio police od kojih se samo na jednoj nalazi potpis ugovaratelja i toj polici je priložena i izjava ugovaratelja o obvezi plaćanja ugovorene premije, druge dokaze na tu okolnost nije predlagao, osim vještačenja za koja nije uplatio predujam. Također i svjedok AI koji je kao zaposlenik tužitelja potpisao utužene police u svom iskazu navodi da nije ni smio zaprimiti police bez potpisa ugovaratelja i da se takve police nisu mogle ni razdužiti, a ugovaratelju se nisu mogle slati rate odnosno uplatnice za plaćanje polica. Valja dodati da niti jedna osoba koja je u vrijeme sklapanja utuženih polica i to svjedoci CI, FI, EI i DI, bila vlasnik vozila u odnosu na koja su izdane utužene police, nije navela da ima saznanja o sklapanju tih polica i iz kojeg razloga je tuženik kao ugovaratelj sklapao police osiguranja u njihovo ime tim više što svjedoci nisu nikada ni čuli za tuženika.

23. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.

24. U odnosu na troškove postupka zastupanja tuženika po privremenom zastupniku navodi se kako slijedi.

25. Troškovi privremenog zastupnika iz reda odvjetnika spadaju u parnične troškove jer su to izdaci koji su učinjeni u tijeku ili u povodu postupka i na taj način terete postupak. To stoga što je imenovanje privremenog zastupnika iz čl. 84 st.2 ZPP procesna pretpostavka za vođenje postupka jer bez imenovanja privremenog zastupnika u tim slučajevima nije moguće voditi postupak.

26. Kako je tužitelj predujmio za troškove privremenog zastupnika u iznosu od 265,45 EUR, a trošak privremenog zastupnika iznosi ukupno 1.937,50 EUR, valjalo je naložiti tužitelju da naknadi trošak privremenog zastupnika tuženika izravno privremenom zastupniku u daljnjem iznosu od 1.672,02 EUR. Naime, sud je dosudio troškove zastupanja za radnje poduzete po privremenom zastupniku - odvjetniku analognom primjenom odredbi za zastupanje po posebnom skrbniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje Tarifa) te sukladno sudskoj praksi (revizijska odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023.) prema kojem odvjetnik koji je postavljen za privremenog zastupnika (sukladno čl.84 ZPP) ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dakle na puni trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Trošak zastupana tuženika po privremenom zastupniku – odvjetniku iznosi kako slijedi:

- zastupanje na ročištu održanom dana 18. travnja 2019. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife,

- sastav podneska od 05. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 19. rujna 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 11. prosinca 2019. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 09. ožujka 2020. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 15. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 18. rujna 2020. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 17. lipnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 04. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 21. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife,

- zastupanje na ročištu održanom 15. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife,

- pristup ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife.

Tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište dana 14. studenog 2024. iz razloga što isto ročište nije ni održano. Tužitelju pripada PDV na naprijed odmjerene troškove u iznosu od 387,50 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife.

28. Dakle ukupni troškovi zastupanja tuženika po privremenom zastupniku iznose 1.937,50 EUR. Kako je tužitelj na ime predujma za zastupanje tuženika po privremenom zastupniku uplatio iznos od 265,45 EUR valjalo je tužitelju naložiti uplatu preostalog iznosa troškova u iznosu od 1.672,05 EUR i odlučiti kao u toč. II. presude.

U Karlovcu, 19. veljače 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Dražen Bilić, odvjetnik u Zagrebu

2. Mate Burazin, odvjetniku u Karlovcu