REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1376/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Stipe Vuletića, odvjetnika i zamjenika punomoćnice tuženika CJ, odvjetničke vježbenice, dana 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 3. stavku 1. i članku 6. Ugovora o kreditu br. 216-70/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su tužitelj FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija br. 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kao kreditor zaključili dana 2. ožujka 2004. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama tuženika ili drugim aktima tuženika te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je donio tuženik pa te odredbe u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija br. 6, Zagreb, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.923,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama koje teku:
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.04.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.05.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.06.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.07.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.08.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.09.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.10.2007. godine,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.11.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.12.2007. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.01.2008. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.02.2008. godine,
- Na iznos od 0,01 EUR od 01.03.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.04.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.05.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.06.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.07.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.08.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.09.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.10.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.11.2008. godine,
- Na iznos od 11,66 EUR od 01.12.2008. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.02.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.03.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.04.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.05.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.06.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.07.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.08.2009. godine,
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.09.2009. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.10.2009. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.11.2009. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.12.2009. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.02.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.03.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.04.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.05.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.06.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.07.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.08.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.09.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.10.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.11.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.12.2010. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.02.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.03.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.04.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.05.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.06.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.07.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.08.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.09.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.10.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.11.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.12.2011. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2012. godine
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.02.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.03.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.04.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.05.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.06.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.07.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.08.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.09.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.10.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.11.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.12.2012. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.02.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.03.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.04.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.05.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.06.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.07.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.08.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.09.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.10.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.11.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.12.2013. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.02.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.03.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.04.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.05.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.06.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.07.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.08.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.09.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.10.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.11.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.12.2014. godine
- Na iznos od 27,14 EUR od 01.01.2015. godine
- Na iznos od 22,12 EUR od 01.02.2015. godine
- Na iznos od 22,12 EUR od 01.03.2015. godine
- Na iznos od 22,12 EUR od 01.04.2015. godine
- Na iznos od 22,12 EUR od 01.05.2015. godine
- Na iznos od 22,12 EUR od 01.06.2015. godine
- Na iznos od 22,12 EUR od 01.07.2015. godine
- Na iznos od 18,57 EUR od 01.08.2015. godine
- Na iznos od 18,57 EUR od 01.09.2015. godine
- Na iznos od 18,57 EUR od 01.10.2015. godine
- Na iznos od 18,57 EUR od 01.11.2015. godine
- Na iznos od 18,57 EUR od 01.12.2015. godine
- Na iznos od 18,57 EUR od 01.01.2016. godine
- Na iznos od 17,17 EUR od 01.02.2016. godine
- Na iznos od 17,17 EUR od 01.03.2016. godine
- Na iznos od 17,17 EUR od 01.04.2016. godine
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
- Na iznos od 17,17 EUR od 01.05.2016. godine
- Na iznos od 17,17 EUR od 01.06.2016. godine
- Na iznos od 17,17 EUR od 01.07.2016. godine
- Na iznos od 15,71 EUR od 01.08.2016. godine
- Na iznos od 15,71 EUR od 01.09.2016. godine
- Na iznos od 15,71 EUR od 01.10.2016. godine
- Na iznos od 15,71 EUR od 01.11.2016. godine
- Na iznos od 15,71 EUR od 01.12.2016. godine
- Na iznos od 15,71 EUR od 01.01.2017. godine
- Na iznos od 14,93 EUR od 01.02.2017. godine
- Na iznos od 14,93 EUR od 01.03.2017. godine
- Na iznos od 14,93 EUR od 01.04.2017. godine
- Na iznos od 14,93 EUR od 01.05.2017. godine
- Na iznos od 14,93 EUR od 01.06.2017. godine
- Na iznos od 14,93 EUR od 01.07.2017. godine
- Na iznos od 14,67 EUR od 01.08.2017. godine
- Na iznos od 14,67 EUR od 01.09.2017. godine
- Na iznos od 14,67 EUR od 01.10.2017. godine
- Na iznos od 14,67 EUR od 01.11.2017. godine
- Na iznos od 14,67 EUR od 01.12.2017. godine
- Na iznos od 14,67 EUR od 01.01.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.02.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.03.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.04.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.02.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.03.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.04.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.05.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.06.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.07.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.08.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.09.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.10.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.11.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.12.2018. godine
- Na iznos od 14,54 EUR od 01.01.2019. godine
- Na iznos od 14,57 EUR od 01.02.2019. godine
- Na iznos od 14,57 EUR od 01.03.2019. godine
- Na iznos od 14,56 EUR od 01.04.2019. godine
sve po stopi koja se do 31. srpnja 2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877 naknaditi tužitelju FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.463,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19. veljače 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 28.2.2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je sa prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj: 216-70/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini po kojem mu je tuženik odobrio i isplatio stambeni kredit u iznosu od 107.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize tečajne liste banke na dan isplate. Tužitelj je predmetni kredit sklopio kao potrošač, što je razvidno iz odredbe čl. 2. ugovora o kreditu kojom je utvrđeno da tuženik odobrava tužitelju kredit za adaptaciju kuće te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu (ugovoru o potrošačkom zajmu) sukladno čl. 3. t. 1. u svezi s čl. 56. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003) koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora, obzirom da kredit nije namijenjen poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti tužitelja. Ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili 955,77 EUR, uz kamatnu stopu od 6,9% godišnje. U čl. 6 Ugovora određeno je da je kamata promjenjiva sukladno odluci o kamatnim stopama banke. Opisana ugovorna odredba je ništetna jer je nepoštena, nerazumljiva, o njoj se nije moglo pregovarati, ista je sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca koji tužitelju kao potrošaču nije u fazi pregovaranja dao sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose. Tuženik je za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu jednostrano, samovoljno i bez sudjelovanja tužitelja mijenjao visinu kamatne stope na način da je od dana 29.2.2008. odredio kamatnu stopu u visini od 7,15 %, od dana 30.11.2008. u visini od 7,5 %, od dana 31.12.2014. u iznosu od 7,25 %, od dana 30.6.2015. u iznosu od 7,05 %, od dana 31.12.2015. u iznosu od 6,96 %, a od dana 30.6.2016. u iznosu od 6,85 %. Tuženik je potom mijenjao kamatnu stopu tako da je od dana 31.12.2016. ista iznosila je 6,78 %, od dana 30.6.2017. je iznosila 6,75 %, od dana 31.12.2017. je iznosila 6,73 %, a od dana 31.12.2018. pa do otplate kredita je kamatna stopa iznosila 6,75 %. Tužitelj ističe da je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamatna stopa mora biti određena, odnosno odrediva. Polazeći od navedenog, izvjesno je da je unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope, a kako je to činio tuženik u odnosu sa tužiteljem, bilo suprotno načelima obveznog prava, posebno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje, načelu jednakih vrijednosti činidbe, načelu savjesnosti i poštenja i načelu zabrane zlouporabe prava jer je od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti odrediva jer tuženik nije uopće informirao tužitelja o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a pogotovo mu nije skrenuo pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, već je isključivo prezentirao tužitelju nedorečene i nerazumljive formulacije o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
Iako se ista ne odnosi direktno na tuženika, tužitelj upućuje da su povrede pojedinih ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene u presudi Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda. To iz razloga što je postupanje ovdje tuženika prilikom zaključivanja predmetnog ugovora bilo istovjetno postupanju tuženih banaka, a od kojih je jedna i ovdje utužena banka. Temeljem svega navedenog, tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi ništetnom odredbu sadržana u čl. 3. st. 1. i čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu broj 216-70/2004 od dana 2.3.2004. u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama tuženika ili drugim aktima tuženika, da su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa pa te odredbe u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. Budući je tuženik u predmetnom kreditu jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te na taj način oštetio tužitelja kao potrošača, on je stekao pravo na povrat preplaćenih iznosa koje je izvršio u razdoblju od 1.4.2008. do 1.4.2019., ukupno 2.915,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli iznos, sve uz naknadu parničnog troška. Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže preslike obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 11 spisa), otplatni plan (list 12 - 20 spisa), specifikacije uplata (list 23 – 31 spisa), Ugovora o kreditu broj: 216/70/2024 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 33 – 49 spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije budući je iz specifikacije uplata razvidno da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu, između ostalog, izvršene od strane ČJ. S obzirom da uplate po spornom Ugovoru o kreditu nisu izvršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba, tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Tuženik nadalje ističe da tužbeni zahtjev nije osnovan jer se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru. Naime, prema stavu Suda Europske unije izraženom u presudi u predmetu C-630/17, ŽJ protiv Raiffeisenbank St. Stefan-
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
Jagerberg-Wolfsberg eGen, od 14.2.2019. u toč. 88., cit.: „…samo su ugovori koji su sklopljeni izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljavanja vlastitih pojedinčevih privatnih potrošačkih potreba, obuhvaćeni posebnim uređenjem predviđenim navedenom uredbom u području zaštite potrošača kao stranke koja se smatra slabijom, dok takva zaštita nije opravdana u slučaju ugovora kojeg je cilj profesionalna djelatnost.“ Naime, tužitelju je, na njegov prijedlog, odobren turistički kredit za adaptaciju obiteljske kuće u [adresa], uz samu plažu, a koju tuženik zajedno s obitelji oduvijek iznajmljuje, kao i radi zatvaranja ranijih postojećih kredita kod HAAB. Također, iz procjene nekretnine kupljene sredstvima odobrenim predmetnim Ugovorom o kreditu, proizlazi kako je riječ o nekretnini na adresi u [adresa], a koja je klasificirana kao stambeno poslovni objekt (apartmanskog tipa). S obzirom da iz navedenog proizlazi da se radi o ugovoru koji je sklopljen u vezi tužiteljeve profesionalne djelatnosti, to se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru pa tuženik osporava potrošačka svojstva Ugovora o kreditu koji je predmet spora, dok tužitelju osporava svojstvo potrošača.
Nije sporno da je tijekom trajanja kredita kamatna stopa mijenjana sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, no takva odredba sadržana u čl. 6 Ugovora nije ništetna već se odluka o kamatnoj stopi temelji na čl. 26 ZOO-a. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u cijelosti postupao sukladno odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/2003, 46/ 79/2007), te kasnijeg čl. 74. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014), čl. 172., čl. 173. i čl. 175. Zakona o bankama (NN br.: 84/2002, 141/2006, 117/2008, 74/2009) te čl. 308. st. 3. Zakona o kreditnim institucijama (NN br.: 117/2008, 74/2009, 153/2009, 108/2012, 54/2013, 159/2013). Tuženik je izradio i javno na svojim internetskim stranicama dana 1.1.2011. objavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.“. Navedenom metodologijom jasno su definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika. Da bi se odredba Ugovora o kreditu kojom je uređen način promjene kamatne stope utvrdila nepoštenom i posljedično ništetnom, potrebno je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za nepoštenost određene Zakonom o zaštiti potrošača u koji je transponirana odredba Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Osim utvrđenja je li se o ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, potrebno je kumulativno utvrditi i uzrokuje li ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravilima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik dalje navodi kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su prije sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi koje se odnose na namjenu kredita, visinu iznosa kredita, valutu uz koju je kredit vezan, rok otplate kredita, način otplate kredita, dospijeće otplate kredita, poček s otplatom kredita, vrstu kamatne stope, visinu kamatne stope te instrumente osiguranja plaćanja. Ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. Zakona o zaštiti potrošača (2003) odnosno članku 99. Zakona o zaštiti potrošača (2007), nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Osim samim potpisivanjem Ugovora, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34 predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Tužiteljevo pozivanje na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku je neosnovano. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na prosječnog potrošača, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu kakav je ovaj, tek treba utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri se primjenjuje načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, na konkretnog tužitelja. Načelo zaštite potrošača i njegovih dosega potrebno je promotriti kritički te u konkretnom postupku dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda donesena u kolektivnom sporu pod uvjetom da je ista primjenjiva u ovom postupku, a što tuženik osporava, kako je to prethodno detaljno obrazloženo. Osim navedenog, u konkretnom slučaju se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom u valuti euro, kakvi ugovori nisu bili predmet navedenog kolektivnog spora. Konačno, tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da tužitelja obveže na naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže: specifikacije uplata (list 67 - 71 spisa), Zahtjev za kredit (list 72 spisa), procjenu nekretnine (list 73- 95 spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s fizičkim osobama (list 96 – 97 spisa) i stručni članak na temu Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (list 100 – 112 spisa).
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Podneskom od dana 7.7.2023. se očituje na istaknute prigovore tuženika. U odnosu na prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja, tužitelj navedeno osporava u cijelosti. Uplata treće osobe ni na koji način ne delegitimira tužitelja od potraživanja jer se radi o tražbini iz ugovornog odnosa u kojem je tužitelj korisnik kredita, a kako će se korisnik i treća osoba kasnije razračunavati je stvar njihovog internog odnosa koji se ni na koji način ne tiče tuženoga. Podredno, da su uplate vršene u ime, za račun i po nalogu tužitelja kao korisnika kredita treća osoba može i usmenom cesijom prenijeti svoju tražbinu na korisnika kredita. Da su navodi tuženika neosnovani ukazuje se i činjenicom kako tuženiku nisu bile sporne uplate trećih osoba prilikom samih uplata, te tuženik nije vratio navedene uplate osobi koja je vršila uplate, već je navedene uplate zadržao i evidentirao u svojoj poslovnoj evidenciji kao uplate koje su izvršene na ime tužitelja i na njegov kredit, a u ovom postupku ističe navedeni neosnovani prigovor. Bitno je za tuženika da je uplata vršena po nalogu i za račun tužitelja, a odnos između tužitelja i treće osobe nije niti može biti predmetom ovog postupka niti ima bilo kakvog utjecaja na odnos tužitelja i tuženika.
Osporavaju se navodi tuženika kako predmetni ugovor o kreditu nije potrošački ugovor. Tuženik je sa tužiteljem zaključio ugovor o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine za adaptaciju kuće i zatvaranje ranijih kredita te se u samom ugovoru o kreditu ne navodi kako je riječ o nepotrošačkom ugovoru o kreditu. U ugovoru o kreditu se navodi isključivo i jedino kuća, a ne stambeno poslovni objekt, kako to pokušava prezentirati tuženik. Nigdje se u samom ugovoru o kreditu ne navodi turistički kredit niti navedeni ugovor ima karakteristike ugovora o turističkom kreditu. Osim toga,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
kuća koja je adaptirana nikada nije bila stambeno poslovna građevina. Tužitelj je možda i tražio turistički kredit, ali s tuženikom takav kredit nije zaključio. Procjenu nekretnine vršili su djelatnici tuženika, a kako su isti opisali i naznačili predmetnu nekretninu nije od nikakvog značenja za predmetni postupak jer je riječ o internom aktu tuženika čija se vjerodostojnost osporava.
Predmet ovog postupka je ugovor o kreditu kojeg je tužitelj zaključio sa tuženikom u svrhu adaptacije kuće i zatvaranje ranijih kreditnih obveza. Sve ostalo predstavlja tumačenja tuženika koja su u protivnosti sa samim ugovorom o kreditu kojeg su stranke zaključile. Tuženik je sastavio tipski ugovor te tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na način da je mogao izmijeniti neku odredbu ugovora. Protivno navodima tuženika, ovdje se radi o potrošačkom kreditu, a ne o ugovoru koji je zaključen u odnosu na profesionalnu djelatnost tužitelja, a što je razvidno iz samog ugovora pa se osporavaju navodi tuženika koji tvrde suprotno. Protivno navodima tuženika, jedina kamatna stopa koja je tužitelju bila poznata i na koju je nesporno pristao je bila početno ugovorena kamatna stopa, dok sve kasnije izmjene kamatnih stopa činio je tuženik svojim jednostranim odlukama, bez bilo kakvog sudjelovanja tužitelja i bez bilo kakve mogućnosti da tužitelj na bilo koji način sudjeluje u formiranju visine kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa. Tužitelj se u tužbi niti ne poziva na izravan učinak presude u kolektivnom postupku, već samo ukazuje na analognost postupanja poslovnih banaka. Uz to ističe se kako predmet kolektivne presude su bili ugovori o kreditu u CHF valutnoj klauzuli, dok je predmet ovog postupka ugovor i kreditu u EUR valuti, tako da niti s te osnove nema izravne primjene presude povodom kolektivne tužbe, jer isto postupanje poslovnih banaka nije bio predmetom kolektivnog postupka niti to tužitelj tvrdi. Neosnovan je i istaknuti prigovor zastare. S tim u svezi se tužitelj poziva na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 30.1.2020. po kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe. Tužitelju pripadaju kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, a obzirom je tuženik nepošten, nesavjestan stjecatelj koji je svojim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, na koje odluke tužitelj kao korisnik kredita nije imao nikakav utjecaj pa je tuženik takvim postupanjem stekao nepripadajuću korist koja je predmetom ovog postupka.
4. Tuženik je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i istaknutih prigovora. Uz podnesak od dana 26.7.2023. prilaže dodatne dokaze (preslika internetske stranice Hrvatska apartmani od 26.7.2023. i internetske stranice Vip apartmani od 26.7.2023.) tvrdeći da iz istih proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u vezi tužiteljeve profesionalne djelatnosti, a i da se nekretnina kupljena sredstvima odobrenim predmetnim kreditom koristi i danas u turističke svrhe. Iz preslika priloženih internetskih stranica vidljivo je da se na njima oglašavaju apartmani u [adresa], na adresi [adresa] pod nazivom „Erato“. Na oglašivačkim stranicama kao vlasnik objekta navedena je EJ, a osoba za kontakt ČJ, oboje sudužnici Ugovora o kreditu broj: 216-70/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25.2.2004. Kako je, dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen u svezi tužiteljeve profesionalne djelatnosti ne radi se o potrošačkom kreditu. Budući da su postupci za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojima su donesene presude na koje se tužitelj u tužbi poziva pokrenuti na temelju članka 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014) te da se te presude odnose na potrošačke kredite to se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz citiranih presuda jer predmetni kredit nije potrošački kredit niti tužitelj ima svojstvo potrošača.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu broj: 216/70/2024 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.o.o. dana 2.3.2004. te zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju te ništetne odredbe Ugovora o kreditu u ukupnom iznosu od 2.915,78 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine preplaćene mjesečne iznose u razdoblju od 1.4.2008. do 1.4.2019. pa sve do isplate.
6. Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank dana 2.3.2004. sklopili Ugovor o kreditu broj: 216/70/2024 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 107.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita. U čl. 2 Ugovora o kreditu je navedeni da se kredit tužitelj odobrava dugoročni kredit u svrhu zatvaranja kreditnih partija broj 216-50- 01005 i 216-50-0136) kod Banke i adaptaciju kuće. Stranke su izrazile suglasnost da se po provedenom osiguranju kredita po uvjetima iz Ugovora (čl. 9 Ugovora), od odobrenog iznosa kredita namijenjenog za adaptaciju kuće najviše 70% isplaćuje odmah, a preostalih 30 % se blokira do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30 % iznosa kredita. U čl. 3. Ugovora je propisano da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 107.000,00 EUR obračunavaju kamate od 6,9 % dekurzivno godišnje. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima. Protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 955,77 EUR, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke za devize važećem na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama banke, počevši od 30.4.2004. Sukladno čl. 6 Ugovora, tuženik je ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, a korisnik kredita potpisivanjem ugovora izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
7. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe, je li naprijed opisani ugovor potrošački ugovor i koja je bila njegova namjena te, s tim u vezi, ima li tužitelj status potrošača. Sporno je da li je tuženik određivanjem da se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, je li o istoj uopće raspravljao sa tužiteljem (načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelo dužnosti njihove suradnje), je li ta odredba bila jasna i lako uočljiva (načelo zabrane zlouporabe prava) te je li uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja (načelo jednakih vrijednosti činidbe). Sporna je visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.
8. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije koju su dostavili tužitelj i tuženik. Na okolnost namjene kredita, postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sud je saslušao tužitelja FJ, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga da se na iste okolnosti sasluša njegov djelatnik. Predložio je saslušanje javnog bilježnika Zoe Puljiz koji je dokazni prijedlog sud odbio temeljem čl. 220 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP-a) jer je sporna okolnost informiranost tužitelja o promjeni kamatne stope prema jednostranoj odluci
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
banke u fazi pregovora, o čemu javni bilježnik ne može imati neposrednih saznanja budući u tim pregovorima ne sudjeluje. Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva je određeno provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Koraljki Cesarec Noršić, dipl. oec. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
9. Tužitelj FJ u svom iskazu od dana 2.12.2024. ističe da je kod tuženika digao kredit radi dogradnje i renovacije stambene kuće u [adresa]. To je kuća u kojoj njegovi roditelji iznajmljuju u turističke svrhe prizemlje, prvi i drugi kat. On je novcem od kredit uredio potkrovlje u kojem je stanovao sa svojom obitelji jer je došlo vrijeme da se skuči pa je zato i digao kat na obiteljskoj kući u vlasništvu njegovog oca. Oženio se 2011. i u [adresa] je živio do 2019. godine. Tada je preselio u [adresa] kako bi svom djetetu mogao osigurati polaženje vrtića za djecu sa posebnim potrebama, a koji je mogao dobiti samo ako ima prijavljeno prebivalište u [adresa]. Kredit je u manjem dijelu iskoristio za zatvaranje starog kredita, a gotovo cijeli preostali iznos za uređenje stambenog prostora. Trebalo je rušiti potkrovlje, dizati novi kat, za sve to imati potrebne nacrte, kupiti građevinski materijal, platiti radnike, sve urediti. Kredit nije korišten za potrebe apartmana jer se tim niti ne bavi on već njegovi roditelji. Ugovor je sklopio na rok od 15 godina. U banci mu kod pregovora oko kredita nisu posebno objašnjavali prema kojoj se to odluci banke može mijenjati kamatna stopa, što utječe na promjenu te kamatne stope. Rekli su mu da uslijed promjene vrijednosti tečaja euro, rata može porasti par eura, kamatnu stopu zapravo nisu niti spominjali. Banci je bilo bitno da se dobro osigura, zato je osnovano i založno pravo i bilo je puno sudužnika. Ugovor je prije potpisivanja pročitao, nije imao posebnih pitanja, službenik u banci je kroz sve odredbe ovlaš prošao. Kredit je morao ići potpisati u poslovnicu tuženika u Split. U Split je išao i kod javnog bilježnika gdje je sve išlo na brzinu, nije mu niti pročitao ugovor. Kada su zbog promjene kamatne stope počele rasti rate kredita je otišao u banku, tražio pojašnjene, no u poslovnici tuženika u [adresa] su mu samo rekli da je tako kako je. Radi u građevinskoj firmi Inženjering Georad d.o.o., u toj je firmi zaposlen od 2003., ranije se zvala Georad. Nije imao nikakav obrt niti se bavio iznajmljivanjem nekretnine. Puno vremena provodi na terenu pa je ponekad ocu davao novac kojim bi on plaćao pojedine rate kredita. Nikada nitko iz banke nije problematizirao tko je uplatitelj, bitno je da je rata plaćena. Kredit je u cijelosti otplaćen. Kada je otplatio kredit je banci trebalo skoro dvije godine da obriše to založno pravo. 10. Opisani iskaz tužitelja sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv. Povezujući ga sa izgledom i sadržajem sporog ugovora, sud zaključuje da je tužitelju od strane tuženika ponuđen unaprijed pripremljen obrazac ugovora čiji je sadržaj pročitao, ali na isti ni na koji način nije mogao utjecati, kao što nije mogao niti raspravljati o pojedinim ugovornim odredbama, pa tako niti o spornoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika. Utvrđeno je i da tuženik ni na koji način nije objasnio tužitelju što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope. Iz dostupnih informacija tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovorne odredbe po kojoj je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu temeljem svoje Odluke o kamatnim stopama ili drugog akta banke niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvom odredbom. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34 predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik je kao visoko specijalizirana novčarska ustanova koja plasira novac potrošačima u vidu raznih novčarskih proizvoda, bio dužan informirati tužitelja o smislu i sadržaju odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, uputiti ga i pojasniti mu parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi. Ista je sastavi dio unaprijed pripremljenog, standardnog ugovora, sporna formulacija je tužitelju nerazumljiva budući mu tuženik nije objasnio sve rizike i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovora. Budući navedeno nije ispunjeno, riječ je o ugovornoj odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima.
11. Na temelju iskaza tužitelja te odredbe čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da se kredit odobrava u svrhu zatvaranja kreditnih partija broj 216-50- 010060 i 216-50-013612 kod Banke i adaptaciju kuće te da se od odobrenog iznosa kredita namijenjenog za adaptaciju kuće najviše 70 % isplaćuje odmah, a preostalih 30 % se blokira do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30 % iznosa kredita, sud zaključuje da je ugovor namijenjen upravo svrsi građenja, kako to u svom iskazu pojašnjava tužitelj. I u kreditnom prijedlogu koji je, opet jednostrano i prema unaprijed formuliranom obrascu, sastavio tuženik razvidno je da je svrha kredita adaptacija kuće i zatvaranje postojećih kredita kod HAAB te da je korisnik kredita "standardni". Uz navedeno, u obrazloženju kreditnog prijedloga koji je sastavio i ispunio tuženik razvidno je i da je tužitelj priložio troškovnik na iznos od 383.608 kn / 50.913,53 EUR. Budući je tuženik, kako u trenutku sklapanja ugovora, tako i tijekom razdoblja otplate, bio ovlašten provjeravati koristi li se kredit za namjenu za koju je i odobren (adaptacija kuća i zatvaranje postojećih kreditnih obveza), sve prema prezentaciji računa koje mu je bio dužan prezentirati tužitelj, kao što je bio ovlašten i raskinuti ugovor ukoliko ga korisnik kredita ne koristi u svrhu utvrđenu tim Ugovorom (čl. 4. st. 1 t. 1.) te ako se ispostavi da je korisnik kredita dao neistinite podatke o sebi (čl. 4. st. 1 t. 4) to sud ne može prihvatiti da je svrha kredita bila uređenje apartmana za sezonsko iznajmljivanje budući se tužitelj navedenom djelatnošću niti ne bavi već je nositelj turističke djelatnosti njegova majka EJ. Kreditni prijedlog nije sastavni dio ugovora o kreditu u kojem se niti ne spominje da bi kredit bio "turistički". Stoga sud u cijelosti kao vjerodostojnu, budući navedeno proizlazi iz samog Ugovora o kreditu, prihvaća tvrdnju tužitelja da je kredit podignut radi dogradnje postojeće nekretnine u svrhu osiguranja stambenog prostora tužitelju na nekretnini u vlasništvu njegovog oca, ujedno i založnog dužnika, ČJ. Dakle, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Tužitelj ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
12. Nije sporno da su pojedine rate kredita koji je u cijelosti otplaćen uplaćivale treće osobe, konkretno tužiteljev otac. Tvrdnja tuženika da zbog toga tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe i zahtjeva za isplatu je neosnovana jer je tužitelj kao korisnik kredita ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o kreditu te je uplatio sve anuitete pa okolnost je li to učinio osobno ili putem treće osobe ne utječe na njegov status potrošača niti na njegovo pravo zahtijevati vraćanje preplaćenog iznosa temeljem čl. 1111 ZOO-a budući su sve uplate su vršene u ime i za račun tužitelja.
13. Cijeneći sve navedeno, usvojen je dio tužbenog zahtjeva koji tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br. 216-70/2004 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sadržanim u čl. 3. st. 1. i čl. 6., u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama tuženika ili drugim aktima tuženika te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je donio tuženik i te odredbe u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane, sve temeljem čl. 81 i čl. 87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača, čl. 3, čl. 4., čl. 269 st. 2, čl. 272 i čl. 323 ZOO-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29). Sporna odredba Ugovora je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva budući ovisi isključivo o Odluci banke. Za dodati je i da Visoki trgovački sud RH u svojoj presudi poslovni broj Pž- 6632/17, a u odnosu na ugovore u EUR u kojima je ugovorena promjenjiva kamata prema odluci banke, navodi:“ Što se tiče tvrdnje da tužitelj u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak ne zastupa kolektivni interes potrošača, nego samo pojedinačne interese onih potrošača koji su sklopili ugovore o potrošačkom kreditiranju koji sadrže ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nepošteno ponašanje trgovca – ovdje korištenje nepoštenih ugovornih odredaba u standardnim ugovorima usmjereno je prema svim potrošačima, dakle i prema onima koji takav ugovor nisu sklopili, ali bi ga mogli sklopiti. U tome se i razlikuje pravni interes za zaštitu kolektivnog interesa i za zaštitu pojedinačnog interesa. Konačno, predmet zaštite su dijelovi ugovornih odredaba potrošačkih ugovora o predmetu i cijeni: kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke. Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.“
14. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem. Stalni sudski vještak Koraljka Cesarec Noršić je u svom nalazu i mišljenju od dana 18.6.2024. utvrdila da ugovoreni anuiteti iznose 172.038,60 EUR, dok uplaćeni anuiteti iznose 174.962,08 EUR. Razlika u visini anuiteta koja je nastala uplatama tužitelja kroz utuženo razdoblje prema promjenjivoj kamatnoj stopi koju je zaračunavao tuženik i uplata koje bi tužitelj vršio da se primjenjivala kamatna stopa početna navedena u ugovoru (6,90%) iznosi 2.923,48 EUR.
15. Tužitelj nije ima prigovora na nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Prema istome je podneskom od dana 6.7.2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu, a kako je opisano u točci II. izreke ove presude.
16. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka. Ukazao je na pogrešku u pisanju nalaza i mišljenja vještaka koja je na stranici 2. nalaza i mišljenja
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
navela da je valuta CHF, dok je predmetni kredit u valuti EUR, a koju je grešku u pisanju vještakinja otklonila u svom pisanom očitovanju od dana 9.12.2024.
17. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare na sve preinačene iznose. Sud je rješenjem posl. br. P-1376/2023-21 od dana 2.12.2024. dopustio preinaku (tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu je povišen za 7,7 EUR, sve prema izračunu financijskog vještaka) jer tužitelj učinjenom preinakom nije promijenio identitet, istovjetnost svog tužbenog zahtjeva već u preinačenom zahtjevu, temeljem iste činjenične i pravne osnove, zahtijeva isplatu neznatno višeg iznosa preplaćenih anuiteta uslijed tuženikove jednostrane promjene visine kamatne stope.
18. Kako je, dakle, utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi to mu je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 323 ZOO-a i prema visini koju je u ovom postupku utvrdio financijski vještak. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.
19. Potraživanje tužitelja s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije u zastari. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od dana 30.1.2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati što je stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. 20. Odluka o trošku se temelji na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova za svaku (Tbr. 7 t.1), podnesaka od 7.7.2023. i 15.11.2023. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr 8.t.1), podnesaka od 6.7.2024. 30.9.2024., 28.11.2024. i 12.12.2024. u iznosu od po 50 bodova za svaki (Tbr. 8.t.3) te zastupanja na ročištima 16.5.2024., 2.12.2024. i 21.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 400,00 EUR, priznati trošak iznosi 2.000,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati plaćeni predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu (37,81 EUR) i presudu (75,61 EUR) pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.463,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 19.2.2025. pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 7 6
/2023-34
kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
U Zagrebu 19. veljače 2025.
Sutkinja
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja uz rj o sudskoj pristojbi na presudu (75,61 EUR EUR)
2. Pun. tužene
