Poslovni broj: Us I-80/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze i Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GŽ, rođenog **.**.1993., u [adresa], državljanin Ruske Federacije, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi odobrenja međunarodne zaštite, 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/8385, URBROJ: 511-01-212-24-17, od 2. prosinca 2024.
II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ilica 335, OIB: 36162371878, da Martini Grgec odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.250,00 Eura (tisućudvijestopedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske, uz obrazloženje tuženika kako u postupku koji je prethodio osporenom rješenju nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja.
2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog utvrđenja, tužitelj navodi kako je zemlju podrijetla napustio početkom listopada 2022., dakle neposredno nakon službeno objavljene mobilizacije. Ukazuje kako su iskazi koje je dao tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju, potpuno sukladni javno dostupnim izvorima, a koji ukazuju da se civili, za koje se procjeni da mogu sudjelovati u ratu u Ukrajini, hapse i pritvaraju, da se na području cijele Ruske federacije prijavljuju nepravilnosti vezane uz mobilizaciju, da je stanje najsloženije upravo u Čečeniji te da je više od polovice G koji sudjeluju u ratu u Ukrajini tamo protiv njihove volje. U odnosu na odlučan stav tuženika, u kojem navodi kako je mobilizacija okončana te da ruska vojska ima dovoljno vojnika za obranu ruskih interesa, ističe kako istima nije uzeto u obzir da je sukladno aktualnim okolnostima oružani sukob proširen, uz znatne gubitke na ruskoj strani. S tim u vezi ukazuje da se od kolovoza 2024. godine rat proširio na teritorij Ruske Federacije te da su, sukladno dostupnim podatcima, procijenjeni gubitci Ruske vojske oko 600.000 ljudi. Iz ovog smatra da je pogrešno ocjenjeno da tužitelj ne bi bio proganjan ili izložen ozbiljnoj nepravdi u slučaju povratka u Rusku Federaciju. Pozivajući se na Priručnik UNHCR-a ističe da ne postoji mogućnost da odbije raspoređivanje u Ukrajinu te da s tim u vezi ne postoji mogućnost efikasnog priziva savjesti ili alternativne civilne službe, a što se tada može izjednačiti s proganjanjem. Dodaje i da se političkim oponentom ne mora smatrati samo ona osoba koja javno izražava političke stavove, već i ona koji to čini konkludentno, nečinjenjem, u njegovom slučaju izbjegavanjem odaziva vojnoj obvezi. Smatra kako bi povratom bio stavljen u fokus Ruskih sigurnosnih službi, a što tada kod njega stvara osnovani strah od proganjanja. Predlaže Sudu da poništiti osporeno rješenje i odobri mu besplatnu pravnu pomoć u ovom upravnom sporu.
3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju ocijenio sve dokaze relevantne za primjenu prava u konkretnom slučaju. Ukazuje i kako u ovom slučaju nije postojala mogućnost primjene instituta blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer je iskaz tužitelja potpuno nepotkrijepljen. Mišljenja je da je tužiteljev strah da bi po povratku u zemlju podrijetla bio poslan na ratište subjektivne naravi, jer vojni rok nije služio, dok njegovo godište ne odgovara godištu koje je pozvano na regularno služenje tog roka. Ukazuje i kako je tužitelj legalno, nakon poziva za mobilizaciju, napustio zemlju podrijetla te da nikad javno ili putem društvenih mreža, nije iznosio stavove o ratu u Ukrajini, niti politički djelovao na bilo koji drugi način, iz kojeg razloga nije vjerojatno da bi bio u fokusu ruskih sigurnosnih službi. Ističe i kako je tužitelj iskazao kako nikad nije bio zatvaran, proganjan ili mučen te da ga nitko nikad nije ni tražio na adresi njegovog prebivališta. Dodaje i kako je po vlastitom iskazu, u zimu 2022. godine, otputovao u [adresa] kod brata, a što pokazuje da mu je bilo omogućeno slobodno kretanje unutar Ruske Federacije, kao uostalom i odlazak iz iste. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.
4. Sud je 12. veljače 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno, sudskog tumača za ruski jezik, opunomoćenice tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika te priložene isprave, odnosno saslušao tužitelja osobno na okolnosti koje je naveo u svojoj tužbi.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Spisu tuženika prileži Zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, sukladno kojem proizlazi kako je tužitelj zemlju podrijetla napustio zbog problema s vojnim vlastima. Navedeno je kako je zemlju podrijetla napustio u rujnu ili listopadu 2022. s ciljem da dođe u Republiku Njemačku, jer su mu tamo svi rođaci. Kao konkretizirani razlog napuštanja zemlje podrijetla navedeno je postojanje mogućnosti njegove mobilizacije, budući po njegovom navodu u zemlji njegovog podrijetla ljude šalju na ratište bez ikakvog poziva. S tim u vezi ukazuje da je bio prisutan kada su na ulici njega i njemu nepoznate osobe, željeli uhvatiti organi vlasti i poslati ih ratište, ali da je on tom prilikom uspio pobjeći. Iz tog razloga navodi kako je otišao iz Čečenije, prvo kod brata u [adresa], a iz koje je naknadno napustio Rusku Federaciju. Mišljenja je da bi ga, ukoliko bi bio vraćen u zemlju podrijetla ili uhapsili ili poslali na ratište.
8. Spisu tuženika prileži Zapisnik Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/22-06/8385, URBROJ: 511-01-212-24-13, od 13. studenoga 2024., a sukladno kojem je tužitelj iskazao kako je zemlju podrijetla napustio zbog straha od rata, za kojeg smatra da ne bi mogao izbjeći. Iskazao je kako ima zdravstvenih problema, odnosno česte napadaje panike te da je događaj kada su ga u [adresa] pokušali uhvatiti i odvesti na ratište na njega ostavio znatne posljedice. Navodi kako je nakon tog događaja otišao u [adresa], kod svog brata, ali da se ne sjeća nakon koliko vremena, kao ni na koji način je u [adresa] stigao. Iskazuje i kako nije želio u [adresa] ostati te da ju je legalno napustio negdje u listopada 2022. godine. Tijekom saslušanja stranac je naveo kako nije služio vojni rok te da zna za slučajeve kada su ljude slali na ratište i bez mobilizacije. Ovome je dodao i kako su upravo na taj način u rat poslali bratića njegovog najboljeg prijatelja, koji se zove N, ali mu ne zna prezime. Konačno je iskazao i kako ne bi mogao živjeti u [adresa], jer postoji mogućnost da bi ga i tamo pronašli.
9. U svom iskazu, danom pred ovim sudom i evidentiranim raspravnim zapisnikom od 12. veljače 2025. (list 25 spisa)., tužitelj je ukratko ponovio razloge napuštanja koje je već naznačio u svojim ranijim izjavama. Iskazao je i kako je zemlju podrijetla napustio legalno iz Moskeve, da nije služio vojni rok te da u Europi nije imao ciljanu zemlju odredišta. Odgovarajući na upite, tužitelj je i nakon što mu je predočena njegova ranija izjava, izmijenio svoj iskaz na način da je naveo da je u Europi želio otići u Republiku Njemačku te je konačno dodao i kako ima djevojku koja je Ć (iz kojeg razloga bi se moglo u Rusiji smatrati da je suradnik stranih obavještajnih službi), ali da se ne može sjetiti kako se ona preziva.
10. Cijeneći naprijed navedeni iskaz tužitelja i komparirajući istog s njegovim ranijim iskazima, Sud nalazi kako je isti općenito nevjerodostojan i potpuno neživotan. Naime, Sud nalazi kako čak i u situaciji u kojoj bi postojao strah radi mobilizacije u Čečeniji, razlozi takvog straha u [adresa], a do koje je tužitelj neometano uspio doći i u kojoj mu uostalom nesmetano živi brat, bili bi potpuno neosnovani, posebno imajući na umu nesporno utvrđenje da tužitelj nikad nije ni bio mobilizacijski pozivan. Nadalje ne postoji konkretizacija razloga zbog kojeg bi upravo tužitelj u [adresa] bio mobiliziran, a ne primjerice njegov brat koji tamo evidentirano živi. Ne vezano uz naprijed naznačene okolnosti Sud posebno cijeni opću nevjerodostojnost iskaza tužitelja (i ne uzimajući u obzir nedosljednosti u vremenu napuštanja [adresa] i Ruske Federacije), a koju najbolje odražava okolnost da se tužitelj uopće i ne može sjetiti prezimena svoje vlastite djevojke. Stoga Sud iskazu tužitelja nije poklonio vjeru.
11. Člankom 20. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23. – u daljnjem tekstu Zakon), određeno je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
12. Budući da, a uzimajući u obzir naprijed navedena činjenična utvrđenja, proizlazi kako u konkretnom slučaju ne postoje osnovani razlozi koji bi doveli do osnovanog straha tužitelja od njegovog proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, Sud zauzima stav da u ovom predmetu ne postoje okolnosti za odobrenjem azila.
13.1 Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
13.2. Člankom 21. stavkom 2. Zakona određeno je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
14. Imajući na umu već navedenu opću nevjerodostojnost iskaza, Sud nije u mogućnosti utvrditi ni jedan element po kojem bi mogao zaključiti da tužitelju u zemlji podrijetla prijeti ozbiljna nepravda
15. Iz naprijed navedenih razloga u ukupnosti, Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
16. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točci I izreke ove presude.
17. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22. – u daljnjem tekstu Pravilnik).
18. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 Eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe kojom je iniciran ovaj upravni spor u iznosu od 500,00 Eura, kao i trošak na pristup na ročište po pozivu suda, što ukupno uz uvećanje pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 1.250,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Martina Grgec, Zagreb, Bukovačka cesta 51,,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne Poslove, Zagreb, Ilica 335,
3. U spis
