REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu

Trg Pape Ivana Pavla II br. 1.

34550 Pakrac

Posl.br.: P-562/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Matiji Stokiću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta više sudske savjetnice- specijalistice Lidije Karolj, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Damjancu, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika OTP BANKA d.d., [adresa], OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 16. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja JŠ, osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja DŠ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Brune Damjanca iz Požege, te nenazočnosti punomoćnika tuženika, uz javno objavljivanje dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 9. toč. 1. Ugovora o kreditu br. 11017/06 od 16. siječnja 2006. zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojom je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te ne proizvodi pravne posljedice. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 10. d) točka 1. Ugovora o kreditu br. 11017/06 od 16. siječnja 2006. godine zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojom je određena otplata kredita po prodajnom tečaju tuženika za CHF važeće na dan plaćanja te ne proizvodi pravne posljedice.

II Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., [adresa], OIB: 52508873833, da plati tužitelju JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.265,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku na:

- iznos od 3,79 EUR od 06. veljače 2006. pa do isplate,

- iznos od 2,00 EUR od 03. ožujka 2006. pa do isplate,

- iznos od 0,22 EUR od 04. travnja 2006. pa do isplate,

- iznos od 2,17 EUR od 04. svibnja 2006. pa do isplate,

- iznos od 1,34 EUR od 05. lipnja 2006. pa do isplate,

- iznos od 0,81 EUR od 09. kolovoza 2006. pa do isplate,

- iznos od 2,12 EUR od 20. rujna 2006. pa do isplate,

- iznos od 0,35 EUR od 10. travnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 2,36 EUR od 27. listopada 2008. pa do isplate,

- iznos od 9,30 EUR od 15. prosinca 2008. pa do isplate,

- iznos od 11,03 EUR od 26. siječnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 14,48 EUR od 06. ožujka 2009. pa do isplate,

- iznos od 15,55 EUR od 27. travnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 13,02 EUR od 25. svibnja 2009. pa do isplate,

- iznos od10,54EUR od 18. lipnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 11,19 EUR od 14. kolovoza 2009. pa do isplate,

- iznos od 11,90 EUR od 02. rujna 2009. pa do isplate,

- iznos od 10,96 EUR od 16. studenog 2009. pa do isplate,

- iznos od 10,65 EUR od 16. prosinca 2009. pa do isplate,

- iznos od12,89 EUR od 15. siječnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 17,78 EUR od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 19,75 EUR od 13. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 21,27 EUR od 15. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 26,08 EUR od 16. lipnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 32,78 EUR od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 21,55 EUR od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 28,59 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- iznos od 24,80 EUR od 15. studenog 2010. pa do isplate,

- iznos od 26,56 EUR od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

- iznos od 32,90 EUR od 14. siječnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 33,36 EUR od 17. veljače 2011. pa do isplate,

- iznos od 31,73 EUR od 16. ožujka 2011. pa do isplate,

- iznos od 33,23 EUR od 14. travnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 32,75 EUR od 13. svibnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 39,31 EUR od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 47,83 EUR od 15. srpnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 60,05 EUR od 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- iznos od 47,88 EUR od 14. listopada 2011. pa do isplate,

- iznos od 46,04 EUR od 14. studenog 2011. pa do isplate,

- iznos od 42,42 EUR od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 44,88 EUR od 13. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 48,04 EUR od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,66 EUR od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,33 EUR od 13. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,90 EUR od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 48,83 EUR od 14. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,83 EUR od 13. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,75 EUR od 14. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,53 EUR od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,04 EUR od 14. studenog 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,09 EUR od 14. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,21 EUR od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 44,98 EUR od 14. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,66 EUR od 27. ožujka 2013. pa do isplate,

- iznos od 47,41 EUR od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,22 EUR od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 42,76 EUR od 13. lipnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 42,64 EUR od 12. srpnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 43,02 EUR od 14. kolovoza 2013. pa do isplate,

- iznos od 43,71 EUR od 12. rujna 2013. pa do isplate,

- iznos od 44,73 EUR od 14. listopada 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,57 EUR od 13. studenog 2013. pa do isplate,

- iznos od 46,85 EUR od 13. prosinca 2013. pa do isplate,

- iznos od 46,79 EUR od 14. siječnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 47,49 EUR od 21. veljače 2014. pa do isplate,

- iznos od 48,69 EUR od 12. ožujka 2014. pa do isplate,

- iznos od 48,37 EUR od 14. travnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 47,00 EUR od 13. svibnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 46,72 EUR od 12. lipnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 47,81 EUR od 14. srpnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 48,58 EUR od 13. kolovoza 2014. pa do isplate,

- iznos od 49,11 EUR od 12. rujna 2014. pa do isplate,

- iznos od 49,80 EUR od 14. listopada 2014. pa do isplate,

- iznos od 50,85 EUR od 12. studenog 2014. pa do isplate,

- iznos od 51,43 EUR od 12. prosinca 2014. pa do isplate,

- iznos od 51,69 EUR od 13. siječnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 49,04 EUR od 12. veljače 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,59 EUR od 12. ožujka 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,59 EUR od 14. travnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 13. svibnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 12. lipnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 12. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 14. rujna 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 13. listopada 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 12. studenog 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,27 EUR od 14. prosinca 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,27 EUR od 13. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 50,71 EUR od 12. veljače 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,59 EUR od 14. ožujka 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,72 EUR od 13. travnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 65,77 EUR od 12. svibnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 66,48 EUR od 14. lipnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,42 EUR od 13. srpnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 65,73 EUR od 02. rujna 2016. pa do isplate,

- iznos od 66,30 EUR od 12. listopada 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,40 EUR od 14. studenog 2016. pa do isplate,

- iznos od 70,73 EUR od 13. prosinca 2016. pa do isplate,

- iznos od 71,09 EUR od 12. siječnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 71,22 EUR od 14. veljače 2017. pa do isplate,

- iznos od 68,95 EUR od 14. ožujka 2017. pa do isplate,

- iznos od 68,91 EUR od 12. travnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 64,99 EUR od 12. svibnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 62,17 EUR od 22. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 54,17 EUR od 22. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 53,67 EUR od 28. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 53,66 EUR od 28. prosinca 2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznom zakonskom kamatom počev od 19. veljače 2025 do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podnio je tužbu protiv tuženika OTP Banka d.d., [adresa], OIB: 52508873833, radi isplate. U tužbi navodi kako je prije iznošenja činjeničnog historijata tužbe tužitelj u potrebi postaviti manifestacijski zahtjev iz članka 186.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 114/22, u nastavku: ZPP) jer društvo OTP banka d.d. (u nastavku: Tuženik) nije dostavilo dokumentaciju koja se odnosi na zaključeni ugovor o kreditu broj 11017/06 s pravnim prednikom tuženika, društvom Societe generale – Splitska banka d.d. Naime, parnične stranke su u pravnom odnosu vjerovnika i dužnika po ugovoru o kreditu broj 11017/06 (dalje: Ugovor), koji ugovor je tužitelj sklopio s pravnim prednikom tuženika, te se isprave koje se odnose na ugovor, uključujući ugovor, knjigovodstvenu karticu kredita, prvi i stvarni (cjelokupni) otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa i specifikaciju uplata, smatraju zajedničkim. Unatoč tužiteljevom pozivanju tuženika da dostavi traženu dokumentaciju, tuženik nije dostavio niti jedan dokument. S obzirom na manjak dokumentacije tužitelj nije bio u mogućnosti izračunati koliki bi bio iznos preplaćenog kredita, jer tuženik nije postupio u skladu s pozitivnim zakonskim odredbama. Samim time, tužitelj ovim putem podnosi stupnjevitu tužbu u okviru koje postavlja manifestacijski zahtjev iz čl. 186.b ZPP-a, u svrhu mogućnosti postavljanja konačnog iznosa tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju upravo se radi o situaciji iz čl. 186.b s obzirom da tuženik očigledno posjeduje podatke o kreditu te se stranke nalaze upravo u građanskopravnom odnosu iz kojeg zahtijevani podaci predstavljaju zajedničke. Slijedom navedenog, prije iznošenja same tužbe tužitelj postavlja manifestacijski zahtjev i predlaže da sud donese sljedeće rješenje: „Nalaže se tuženiku da tužitelju preda ugovor o kreditu broj 11017/06, knjigovodstvenu karticu kredita, prvi i stvarni (cjelokupni) otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa i specifikaciju uplata u roku od osam dana.“ Tužitelj, kao korisnik kredita, zaključio je Ugovor o kreditu br. 11017/06, čiji datum i puni naziv će tužitelj specificirati nakon dostave podataka od strane tuženika s društvom Splitska banka d.d., čiji pravni sljednik je tuženik, koji ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor tuženika. Ugovorom je utvrđena promjenjivost kamatne stope. Zaključujući ovakve ugovore, tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, dakle i tužitelja kao korisnika kredita, jer se u istima koristio ništetnom i nepoštenom odredbom ugovarajući promjenjivost redovne kamatne stope, koja se tijekom postojanja obveze tužitelja prema tuženiku mijenjala u skladu s tuženikovom jednostranom odlukom. Sve ovo je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013., koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Osim navedene ništetnosti promjenjivosti kamatne stope, citiranom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, nadalje je utvrđeno kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Dakle sud je utvrdio kako su ništetne i ugovorne odredbe kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Uzimajući u obzir da je citirana sudska odluka donesena u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava iz čl. 502.a ZPP-a, tužitelj se na istu u ovom postupku poziva sukladno čl. 502.c ZPP-a, stoga utvrđenja iz sudske odluke povodom kolektivne tužbe vežu naslovni sud u ovom postupku, pa tužitelj smatra suvišnim elaborirati razloge ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi spornog Ugovora. Temeljem ništetne odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope tuženik je mijenjao kamatnu stopu jednostranom promjenom njene visine, zbog čega je tužitelj platio tuženiku s osnova redovnih kamata veći iznos od stvarno dugovanog i to u iznosu čiju visinu će konačno utvrditi vještak, nakon dostave svih podataka od strane tuženika. S obzirom da je tuženik temeljem ništetne odredbe primio od tužitelja novčana sredstva, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) dužan vratiti preplaćeni iznos kamata tužitelju. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 04.07.2013., koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine nadalje je utvrđena ništetnost valutne klauzule u odnosu vezanja glavnice i isplate kredita u švicarskom franku. Imajući na umu činjenicu kako je kredit plasiran tužitelju i da je tog dana primjenjivi tečaj jednog švicarskog franka u odnosu na kunu iznosio 4,7756300 kuna, te činjenicu ništetnosti valutne klauzule tužitelj je temeljem ništetne odredbe, uslijed promjene tečaja švicarskog franka platio više redovnih kamata i više glavnice kredita u iznosu čija visina će postati jasna nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. S obzirom da je ništetna odredba kojom se veže otplata kredita uz švicarski franak ugovorena člankom 3. stavak 1. točka 3. i 5. Ugovora, tužitelj ovim putem zahtjeva utvrđenje ništetnosti i tih odredbi. Također, tužitelj ovim putem smatra potrebnim naglasiti kako je u konkretnom slučaju, riječ o otplaćenom kreditu u kojem nije provedena konverzija. Zbog gore navedenog, predlaže se da sud nakon pribave dokumentacije zatražene manifestacijskim zahtjevom i provedenog postupka donese sljedeću presudu: "Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 11017/06 zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojom je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te ne proizvodi pravne posljedice, a koju odredbu će tužitelj specificirati nakon što tuženik dostavi dokumentaciju zatraženu manifestacijskim zahtjevom. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 11017/06 zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojim su ugovorene valutna klauzula i otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a te ne proizvode pravne posljedice, a koju odredbu će tužitelj specificirati nakon što tuženik dostavi dokumentaciju zatraženu manifestacijskim zahtjevom. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d.. sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 060000531, osobni identifikacijski broj (OIB): 52508873833, da plati tužitelju JŠ, [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], iznos koji će tužitelj specificirati nakon dostave dokumentacije, temeljem više plaćene redovne kamate uslijed promjene tečaja švicarskog franka te više plaćene glavnice uslijed promjene tečaja švicarskog franka, sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a datum i iznos će tužitelj specificirati nakon dostave dokumentacije zatražene manifestacijskim zahtjevom i to sve u roku od petnaest dana. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d.. sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 060000531, osobni identifikacijski broj (OIB): 52508873833 da naknadi troškove postupka tužitelju JŠ, [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj] u roku od petnaest dana od dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

2. U podnesku od 22. kolovoza 2023. tužitelj po punomoćniku navodi kako je tužitelj 12. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833. S obzirom da tuženik po pozivu tužitelja nije dostavio dokumentaciju prije isteka roka za zastaru, tužitelj je tužbom postavio manifestacijski zahtjev. Budući da je tuženik dana 16. lipnja 2023. dostavio svu relevantnu dokumentaciju, tužitelj povlači manifestacijski zahtjev te ostaje kod svih predloženih dokaza, kao i kod dokaznog prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako je tuženik temeljem ništetne odredbe članka 9. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 11017/06 mijenjao kamatnu stopu jednostranom promjenom njene visine, zbog čega je tužitelj platio tuženiku s osnova redovnih kamata veći

iznos od stvarno dugovanog. Također, s obzirom da je ništetna odredba kojom se veže otplata kredita uz švicarski franak ugovorena člankom 10. d) stavak 1. Ugovora o kreditu broj 11017/06, tužitelj ovim putem zahtjeva utvrđenje ništetnosti i tih odredbi. Naime, iz preliminarnog izračuna tužitelja proizlazi kako je tužitelj otplatio 3.008,22 EUR/22.665,44 kn više od stvarno dugovanog, zbog promjene tečaja švicarskog franka, koji konačni iznos će postati jasan nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Slijedom navedenog, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da povlači postavljeni manifestacijski zahtjev te specificira tužbeni zahtjev tako da umjesto I., II. i III. postavljenog tužbenog zahtjeva sada stoji: „Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 9. stavak 1. Ugovora o kreditu br. 11017/06 zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojom je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te ne proizvodi pravne posljedice. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 10. d) točka 1. Ugovora o kreditu br. 11017/06 zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojim su ugovorene valutna klauzula i otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a te ne proizvode pravne posljedice. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa]

[adresa], upisano u

sudski registar Trgovačkog suda u Splitu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 060000531, osobni identifikacijski broj (OIB): 52508873833, da plati tužitelju JŠ, [adresa], osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.008,22 EUR/22.665,44 kn, temeljem više plaćene redovne kamate te više plaćene glavnice uslijed promjene tečaja švicarskog franka, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: od 10. ožujka 2006. pa do isplate, a na iznos od 11,75 HRK/1,56 EUR,

od 10. travnja 2006. pa do isplate, a na iznos od 8,96 HRK/1,19 EUR, od 10. svibnja 2006. pa do isplate, a na iznos od 12,39 HRK/1,64 EUR, od 12. lipnja 2006. pa do isplate, a na iznos od 10,98 HRK/1,46 EUR, od 10. srpnja 2006. pa do isplate, a na iznos od 5,71 HRK/0,76 EUR, od 10. kolovoza 2006. pa do isplate, a na iznos od 3,46 HRK/0,46 EUR, od 11. rujna 2006. pa do isplate, a na iznos od 8,23 HRK/1,09 EUR, od 10. listopada 2006. pa do isplate, a na iznos od 12,76 HRK/1,69 EUR, od 11. prosinca 2006. pa do isplate, a na iznos od 3,03 HRK/0,40 EUR, od 10. ožujka 2008. pa do isplate, a na iznos od 6,80 HRK/0,90 EUR, od 10. listopada 2008. pa do isplate, a na iznos od 00,92 HRK/0,12 EUR, od 10. studenog 2008. pa do isplate, a na iznos od 25,54 HRK/3,39 EUR, od 10. prosinca 2008. pa do isplate, a na iznos od 16,76 HRK/2,22 EUR, od 12. siječnja 2009. pa do isplate, a na iznos od 69,75 HRK/9,26 EUR, od 10. veljače 2009. pa do isplate, a na iznos od 90,73 HRK/12,04 EUR, od 10. ožujka 2009. pa do isplate, a na iznos od 121,62 HRK/16,14 EUR, od 10. travnja 2009. pa do isplate, a na iznos od 72,92 HRK/9,68 EUR, od 11. svibnja 2009. pa do isplate, a na iznos od 66,37 HRK/8,81 EUR, od 10. lipnja 2009. pa do isplate, a na iznos od 61,45 HRK/8,16 EUR, od 10. srpnja 2009. pa do isplate, a na iznos od 72,03 HRK/9,56 EUR, od 10. kolovoza 2009. pa do isplate, a na iznos od 53,15 HRK/7,05 EUR, od 10. rujna 2009. pa do isplate, a na iznos od 62,04 HRK/8,23 EUR, od 12. listopada 2009. pa do isplate, a na iznos od 48,43 HRK/6,43 EUR, od 10. studenog 2009. pa do isplate, a na iznos od 61,37 HRK/8,15 EUR, od 10. prosinca 2009. pa do isplate, a na iznos od 54,74 HRK/7,27 EUR, od 10. siječnja 2010. pa do isplate, a na iznos od 86,20 HRK/11,44 EUR, od 10. veljače 2010. pa do isplate, a na iznos od 107,68 HRK/14,29 EUR, od 10. ožujka 2010. pa do isplate, a na iznos od 107,91 HRK/14,32 EUR, od 12. travnja 2010. pa do isplate, a na iznos od 123,06 HRK/16,33 EUR, od 10. svibnja 2010. pa do isplate, a na iznos od 151,86 HRK/20,16 EUR, od 10. lipnja 2010. pa do isplate, a na iznos od 174,89 HRK/23,21 EUR, od 12. srpnja 2010. pa do isplate, a na iznos od 223,97 HRK/29,73 EUR, od 10. kolovoza 2010. pa do isplate, a na iznos od 179,12 HRK/23,77 EUR, od 10. rujna 2010. pa do isplate, a na iznos od 122,66 HRK/16,28 EUR, od 11. listopada 2010. pa do isplate, a na iznos od 94,17 HRK/12,50 EUR, od 10. studenog 2010. pa do isplate, a na iznos od 96,53 HRK/12,81 EUR, od 10. prosinca 2010. pa do isplate, a na iznos od 120,80 HRK/16,03 EUR, od 10. siječnja 2011. pa do isplate, a na iznos od 144,34 HRK/19,16 EUR, od 10. veljače 2011. pa do isplate, a na iznos od 115,88 HRK/15,38 EUR, od 10. ožujka 2011. pa do isplate, a na iznos od 137,78 HRK/18,29 EUR, od 11. travnja 2011. pa do isplate, a na iznos od 114,16 HRK/15,15 EUR, od 10. svibnja 2011. pa do isplate, a na iznos od 149,84 HRK/19,89 EUR, od 10. lipnja 2011. pa do isplate, a na iznos od 167,93 HRK/22,29 EUR, od 11. srpnja 2011. pa do isplate, a na iznos od 184,11 HRK/24,44 EUR, od 10. kolovoza 2011. pa do isplate, a na iznos od 288,62 HRK/38,31 EUR, od 12. rujna 2011. pa do isplate, a na iznos od 187,93 HRK/24,94 EUR, od 10. listopada 2011. pa do isplate, a na iznos od 178,69 HRK/23,72 EUR, od 10. studenog 2011. pa do isplate, a na iznos od 179,54 HRK/23,83 EUR, od 12. prosinca 2011. pa do isplate, a na iznos od 184,30 HRK/24,46 EUR, od 10. siječnja 2012. pa do isplate, a na iznos od 195,29 HRK/25,92 EUR, od 10. veljače 2012. pa do isplate, a na iznos od 206,85 HRK/27,45 EUR, od 10. ožujka 2012. pa do isplate, a na iznos od 221,95 HRK/29,46 EUR, od 10. travnja 2012. pa do isplate, a na iznos od 206,47 HRK/27,40 EUR, od 10. svibnja 2012. pa do isplate, a na iznos od 217,12 HRK/28,82 EUR, od 11. lipnja 2012. pa do isplate, a na iznos od 218,28 HRK/28,97 EUR, od 10. srpnja 2012.pa do isplate, a na iznos od 218,76 HRK/29,03 EUR, od 10. kolovoza 2012. pa do isplate, a na iznos od 215,46 HRK/28,60 EUR, od 10. rujna 2012. pa do isplate, a na iznos od 205,53 HRK/27,28 EUR, od 10. listopada 2012. pa do isplate, a na iznos od 215,81 HRK/28,64 EUR, od 12. studenog 2012. pa do isplate, a na iznos od 222,34 HRK/29,51 EUR, od 10. prosinca 2012. pa do isplate, a na iznos od 225,79 HRK/29,97 EUR, od 10. siječnja 2013. pa do isplate, a na iznos od 227,68 HRK/30,22 EUR, od 11. veljače 2013. pa do isplate, a na iznos od 217,71 HRK/28,90 EUR, od 11. ožujka 2013. pa do isplate, a na iznos od 226,74 HRK/30,09 EUR, od 10. travnja 2013. pa do isplate, a na iznos od 230,49 HRK/30,59 EUR, od 10. svibnja 2013. pa do isplate, a na iznos od 223,03 HRK/29,60 EUR, od 10. lipnja 2013. pa do isplate, a na iznos od 214,16 HRK/28,42 EUR, od 10. srpnja 2013.pa do isplate, a na iznos od 211,46 HRK/28,07 EUR, od 12. kolovoza 2013. pa do isplate, a na iznos od 219,88 HRK/29,18 EUR, od 10. rujna 2013. pa do isplate, a na iznos od 227,35 HRK/30,17 EUR, od 10. listopada 2013. pa do isplate, a na iznos od 238,20 HRK/31,61 EUR, od 11. studenog 2013. pa do isplate, a na iznos od 237,97 HRK/31,58 EUR, od 10. prosinca 2013. pa do isplate, a na iznos od 250,73 HRK/33,28 EUR, od 10. siječnja 2014. pa do isplate, a na iznos od 239,87 HRK/31,84 EUR, od 10. veljače 2014. pa do isplate, a na iznos od 252,39 HRK/33,50 EUR, od 10. ožujka 2014. pa do isplate, a na iznos od 269,39 HRK/35,75 EUR, od 10. travnja 2014. pa do isplate, a na iznos od 260,79 HRK/34,61 EUR, od 12. svibnja 2014. pa do isplate, a na iznos od 258,74 HRK/34,34 EUR, od 10. lipnja 2014. pa do isplate, a na iznos od 256,85 HRK/34,09 EUR, od 10. srpnja 2014.pa do isplate, a na iznos od 268,80 HRK/35,68 EUR, od 11. kolovoza 2014. pa do isplate, a na iznos od 274,97 HRK/36,49 EUR, od 10. rujna 2014. pa do isplate, a na iznos od 280,99 HRK/37,29 EUR, od 10. listopada 2014. pa do isplate, a na iznos od 286,85 HRK/38,07 EUR, od 10. studenog 2014. pa do isplate, a na iznos od 293,15 HRK/38,91 EUR, od 10. prosinca 2014. pa do isplate, a na iznos od 300,70 HRK/39,91 EUR, od 12. siječnja 2015. pa do isplate, a na iznos od 303,32 HRK/40,26 EUR, od 10. veljače 2015. pa do isplate, a na iznos od 287,50 HRK/38,16 EUR, od 10. ožujka 2015. pa do isplate, a na iznos od 297,88 HRK/39,54 EUR, od 10. travnja 2015. pa do isplate, a na iznos od 293,22 HRK/38,92 EUR, od 11. svibnja 2015. pa do isplate, a na iznos od 298,08 HRK/39,56 EUR, od 10. lipnja 2015. pa do isplate, a na iznos od 298,47 HRK/39,61 EUR, od 10. srpnja 2015.pa do isplate, a na iznos od 303,20 HRK/40,24 EUR, od 10. kolovoza 2015. pa do isplate, a na iznos od 302,90 HRK/40,20 EUR, od 10. rujna 2015. pa do isplate, a na iznos od 308,40 HRK/40,93 EUR, od 12. listopada 20015.pa do isplate, a na iznos od 312,65 HRK/41,50 EUR, od 10. studenog 20015.pa do isplate, a na iznos od 313,53 HRK/41,61 EUR, od 10. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 97,39 HRK/12,93 EUR, od 10. prosinca 2015. pa do isplate, a na iznos od 155,22 HRK/20,60 EUR, od 11. siječnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 224,61 HRK/29,81 EUR, od 10. veljače 2016. pa do isplate, a na iznos od 361,37 HRK/47,96 EUR, od 10. ožujka 2016. pa do isplate, a na iznos od 357,57 HRK/47,46 EUR, od 11. travnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 361,67 HRK/48,00 EUR, od 10. svibnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 339,51 HRK/45,06 EUR, od 10. lipnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 370,84 HRK/49,22 EUR, od 11. srpnja 2016. pa do isplate, a na iznos od 382,30 HRK/50,74 EUR, od 10. kolovoza 2016. pa do isplate, a na iznos od 368,79 HRK/48,95 EUR, od 12. rujna 2016. pa do isplate, a na iznos od 362,48 HRK/48,11 EUR, od 10. listopada 2016. pa do isplate, a na iznos od 373,04 HRK/49,51 EUR, od 10. studenog 2016. pa do isplate, a na iznos od 400,22 HRK/53,12 EUR, od 12. prosinca 2016. pa do isplate, a na iznos od 412,57 HRK/54,76 EUR, od 10. siječnja 2017. pa do isplate, a na iznos od 424,06 HRK/56,28 EUR, od 10. veljače 2017. pa do isplate, a na iznos od 415,94 HRK/55,20 EUR, od 10. ožujka 2017. pa do isplate, a na iznos od 402,24 HRK/53,39 EUR, od 10. travnja 2017. pa do isplate, a na iznos od 414,07 HRK/54,96 EUR, i to sve u roku od petnaest dana.“ dok pod toč. IV. tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen. Sukladno navedenom, tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog ovim podneskom te svih dokaznih prijedloga. (list 9 do 13)

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba u cijelosti neosnovana, slijedom čega tuženik u zakonskom roku daje odgovor na tužbu i predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev u skladu sa navodima iz ovog odgovora. Nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 11017/06 (dalje: „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“). Međutim, sporno je jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača. Tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi te će u nastavku obrazložiti temelj za svoje protivljenje. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 12. lipnja 2023. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja budući da ista nije specificirana Tužbom. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjiv je zastarni rok iz odredbe članka 230. ZOO-a, koji propisuje da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od 5 godina od kada je šteta nastala. Iako tužitelj nije specificirao tužbeni zahtjev, a uzevši u obzir činjenicu datuma sklapanja ugovora, očito je da je protekao i subjektivni i objektivni rok. Ako bi se ovaj postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjiv bi bio zastarni rok iz odredbe članka 226. ZOO- a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tuženik ističe i da se kod predmetnog ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su tuženiku plaćani kao anuiteti. Stoga sukladno članku 226. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužitelju zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku. Ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se pak radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Takvo je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev 183/2011 kako slijedi: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu niže stupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“ Dakle, VSRH je zauzeo shvaćanje da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja

ugovora o kreditu. Primjenom navedenog shvaćanja, a uzevši u obzir datum sklapanja Ugovora, jasno je da je u odnosu na potraživanja iz tužbe nastupila zastara. Nesporno je da je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev 2245/17 od 20.3.2018. revizijski sud zauzeo stajalište kako je podnošenjem tužbe u parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač (dalje: „Parnica Potrošač“) prekinut tijek zastare tražbina svih potrošača čija su prava i interesi bili predmetom zaštite u ovoj parnici. Prema stajalištu iznesenom u istoj presudi Vrhovnog suda RH zastarni rokovi počeli su ponovno teći pravomoćnim okončanjem Parnice Potrošač donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. (u odnosu na promjenjivost kamatne stope), odnosno presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. (u odnosu na vezanost glavnice kredita za CHF valutnu klauzulu). Tužitelj je tužbu podnio nakon proteka zastarnog roka od 5 godina (ukoliko se uzme da se na tražbine tužitelja primjenjuje opći zastari rok), odnosno 3 godine (ukoliko se uzme da se na tražbine tužitelja primjenjuje zastarni rok za anuitete, odnosno naknadu štete) računajući od datuma pravomoćnog okončanja Parnice Potrošač (13.6.2014.) kada su zastarni rokovi za utuženje počeli teći iznova. Slijedom navedenog, kako je u trenutku podnošenja tužbe od strane tužitelja istekao petogodišnji i trogodišnji zastarni rok (bar u pogledu tražbina koje tužitelj zahtijeva po osnovi navodno preplaćenih kamata) tužitelj nije ovlašten zahtijevati isplatu tražbina utuženih u ovom postupku, pa tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. U prilog navedenom shvaćanju tuženika, Vrhovni sud je u priopćenju od 1.3.2022. pojasnio svoje navode ističući, cit.: “Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.” (naznačio tuženik). Dakle, u slučaju da sud usvoji tvrdnje tužitelja kako se na ovaj predmet imaju primijeniti utvrđenja Parnice Potrošač, tada i zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u tom predmetu. Stoga, jasno je da je potraživanje tužitelja u zastari. U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz Parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz Parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi primjenjuje li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenutom pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. Nije pravno osnovano niti životno logično da se, primjera radi, osoba sa visokom stručnom spremom (između ostalog, diplomirani pravnik ili ekonomist), odnosno osoba koja je prethodno koristila proizvode bankarskog sektora (ugovorena štednja, ranije sklopljeni krediti i sl.) a koji bi bili korisnici kredita koji po svojim osnovnim obilježjima odgovaraju kreditima koji su bili predmet Parnice Potrošač (CHF valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa), poziva na utvrđenja iz Presude VTS-a tvrdeći da mu odredbe o valutnoj klauzuli ili promjenjivoj kamatnoj stopi nisu bile razumljive. Takav hipotetski potrošač, iako sklapa ugovor za svrhu koja je izvan njegove profesionalne djelatnosti (potrošački ugovor), nije zato lišen životnog iskustva niti cjelokupnog znanja i iskustva koje je stekao kroz svoje obrazovanje ili u struci. Načelo zaštite potrošača i njenih dosega potrebno je promotriti kritički, dakle u svakom pojedinom sporu je potrebno dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana Presuda VTS-a, a posebno vodeći se uputom VSRH u rješenju broj Revt 575/16 od 3. listopada 2017. Tuženik upućuje i na presudu Županijskog suda u Puli broj Gž-311/2018 od 9. siječnja 2018. Predmetnom je presudom drugostupanjski sud prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Šibeniku broj P-755/17 od 29. prosinca 2017. Bez pretjeranog ulaženja u sadržaj priložene presude, tuženik skreće pažnju na obrazloženje drugostupanjskog suda. Naime, isti je istaknuo da „…ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja u smislu članka 296. ZOO, jer to ne proizlazi iz svih okolnosti ocijenjenih prema čl. 296. ZOO-a, budući da je ugovor o kreditu sklopljen na uobičajeni način na koji to čine i druge banke, tužitelj je kao stručna osoba bio svjestan što je ugovoreno i s tim se suglasio, te je u cijelosti prijevremeno otplatio kredit…„ Drugostupanjski sud praktično u cijeloj presudi problematizira činjenicu da je tužitelju bilo jasno što je ugovarao te da se ne može tretirati kao prosječni potrošač s obzirom da je ekonomske naobrazbe. Iz tog razloga, odredbe ugovora se ne mogu smatrati kao nejasne i nerazumljive a priori. U konkretnom je predmetu stoga, potrebno tek ispitati i utvrditi pripada li tužitelj zaista kategoriji „prosječnog potrošača“ o kakvom potrošaču se problematizira u Parnici Potrošač. U odnosu na navode o nepoštenosti valutne klauzule vezane za švicarski franak U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu vezanu za CHF, tuženik ističe da Presuda VTS donesena u Parnici Potrošač ne daje subjektivna prava potrošačima. Kao što je tuženik već detaljno elaborirao, Presuda VTS ne daje pojedinačnom potrošaču subjektivna prava, s obzirom da je takva presuda usmjerena na apstraktnu pravnu zaštitu „prosječnog potrošača“ kao pravnog standarda. Stoga je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07; dalje: „ZZP“). Da je to nemoguće učiniti u ovom sporu, proizlazi iz sljedećih okolnosti. Prvenstveno, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Ugovorom jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF, te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Također, odredbama Ugovora koje reguliraju otplatu kredita predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Pored toga, tužitelj je potpisom Ugovora potvrdio upoznatost sa značenjem valutne klauzule. Ugovorom o kreditu jasno je propisano da: „Korisnik kredita potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“ Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo preko deset godina od sklapanja Ugovora, tvrditi da mu odredbe Ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK. Isto tako, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeto u njegovom rješenju broj Revt 575/16 od 3.10.2017. (dalje: „Rješenje VSRH“) i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje činjenice je li tuženik „…kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti i uz primjenu valutne klauzule?“ Na taj način, VSRH je nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: - nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; - a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja – potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr.clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. U odnosu na promjenjivost kamatne stope, tuženik ističe da ista nije bila predmetom ispitivanja ništetnosti u Parnici Potrošač te tvrdi da odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora nije protivna načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da nije ni uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja. Tuženik napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Opreza radi, ako bi sud ipak odlučio raspravljati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, tuženik napominje da manifestacijski zahtjev postavljen od strane tužitelja za dostavom podataka o visini njegova potraživanja nije osnovan. Tužitelj je u konkretnom ugovornom odnosu jedna od ugovornih strana (a ne treća osoba) koja bi kao savjestan i pošten sudionik takvog pravnog odnosa trebao raspolagati dokumentacijom i informacijama relevantnima za precizno postavljanje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku. Tuženik predlaže sudu da uzme u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz Ugovora o kreditu, a koji su tijekom određenih razdoblja otplate kredita bili u nižem iznosu od anuiteta predviđenih otplatnim planom. Naime, tijekom otplate kredita u određenim razdobljima tečaj CHF prema kuni bio je niži od onog koji je vrijedio na dan isplate ugovorenog iznos kredita. Također, u određenim razdobljima plaćena kamatna bila je ništa niža od kamate prvotno ugovorene. U prilogu shvaćanja tuženika o relevantnosti negativnih razlika u donošenju odluke suda o sporu, Županijski sud u Bjelovaru Rješenjem poslovni broj Gž-911/2021 navodi, cit.: „Osim toga, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude sud prvog stupnja nije potpuno utvrdio činjenično stanje koje se odnosi na tzv. negativnu razliku tečaje valute CHF prema valuti kune, odnosno da je od 10. kolovoza 2006. do 6. listopada 2008. anuitet otplate kredita vezan uz valutnu klauzulu za tečaj CHF, bio niži nego u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a koja činjenica predstavlja bitnu činjenicu u ovom parničnom postupku jer prava i obveze ugovornih stranaka iz predmetnog Ugovora o kreditu, vezanih za valutnu klauzulu otplate kredita valja prosuđivati kao jednu cjelinu proizašli iz određenog pravnog odnosa (ugovorni odnos s osnova ugovora o kreditu s valutnom klauzulom), pa prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda kada se jedna ugovorna strana poziva i zahtjeva ostvarenje svojih povrijeđenih prava zbog nedopuštene pravne osnove, valja imati u vidu i korist koju je stekla zbog takve nedopuštene pravne osnovne, konkretno valutne klauzule, što znači da je prvostupanjski sud morao umanjiti dosuđeni iznos razlike anuiteta zbog porasta (aprecijacija) tečaja CHF prema kuni za iznos manje plaćenih anuitete otplate kredita zbog pada tečaja CHF prema kuni, (…).“ Tako i Općinski sud u Vinkovcima u pravomoćnoj presudi i rješenju poslovni broj P-145/2020 od 21.3.2022. navodi, cit.: „Naime, cjelokupan odnos između stranaka mora se sagledati kroz načelo savjesnosti i poštenja, te utvrditi koji su to iznosi koje je tužitelj manje platio za vrijeme kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene, odnosno kada je tečaj bio manji od tečaja na dan isplate. Utvrđivanjem tih iznosa i njihovim odbijanjem od utvrđenih iznosa koji su plaćeni kada je kamata bila veća od početno ugovorene, odnosno tečaj bio veći od tečaja na dan isplate je savjestan i pošten način da se utvrdi ukupan iznos kojega je jedna od strana više platila. Načelo savjesnosti i poštenja ne može se tumačiti i primjenjivati jednostrano, odnosno kada to odgovara samo tužitelju, već njegova primjena mora biti sveobuhvatna u odnosu na konkretan obvezno pravni tj. ugovorni odnos između stranaka.“ Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da obveže tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

4. Tužitelj po punomoćniku je u podnesku od 13. studenog 2023. očituje se na odgovor na tužbu te navodi kako pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku kolektivne zaštite utvrđena činjenica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku sud je vezan utvrđenjima pravomoćne presude iz postupka kolektivne pravne zaštite, kojim slijedom nije moguće dokazati drugačije od onoga što je već utvrđeno. Iznoseći navode u odgovoru na tužbu, tuženik pokušava pravno nemoguće, i to u individualnoj parnici proizašloj iz kolektivnog spora, izmijeniti pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, mimo svake propisane procedure. Članak 502.c ZPP-a je jasan, jednako kao što je jasni izreka i obrazloženje pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH, na koju se tužitelj poziva u ovom postupku. Stoga, nije jasna tuženikova namjera u ovom postupku, jer u okviru arhitektonike sudske nadležnosti, naslovni sud nije stvarno nadležan odlučivati i utvrđivati činjenicama koje se tuženik poziva. Tužitelj svoju tužbu temelji na pravomoćnoj presudi kojom je utvrđena u konkretnom slučaju ništetnost ugovorne odredbe kojom se ugovorila promjenjivost kamatne stope i ništetnost ugovorne odredbe kojom su stranke ugovorile valutnu klauzulu u švicarskom franku. S obzirom na opsežnost postupka povodom kolektivne tužbe i provedene dokaze, protivno načelu ekonomičnosti bi bilo prihvatiti dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka i to djelatnika tuženika. Tuženikov prigovor zastare u cijelosti je neosnovan, jer podnošenjem kolektivne tužbe su prekinuti zastrani rokovi, te oni donošenjem presude počinju ispočetka teći. Naime, kolektivna tužba je propisana kao sredstvo zaštite ugroženih kolektivnih interesa, a ne da se njome samo upozorava tuženik na nepravilno postupanje. U tom slučaju kada kolektivna tužba ne bi imala procesne značajke koje joj pridaje ZPP, ista ne bi imala smisla a što se tumačenjem zakonskih odredbi nikako ne da iščitati na način kako to tuženik tumači. U tom pravcu dostavlja se recentna presuda Vrhovnog suda RH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine gdje na stranici 7. obrazloženja navodi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Također, tuženik nadodaje, kako prema odredbi članka 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Identično pravno shvaćanje, uz dosljednu primjenu navedenih odredbi, zauzeo je Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019, gdje ističe kako nema potrebe ponovno provoditi dokaze usmjerene na utvrđenje ništetnosti ugovora, „jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.“ Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženika obveže na snašanje troškova postupka.

5. Tužitelj po punomoćniku u podnesku od 20. studenog 2024. uređuje tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi: "Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 9. st. I. Ugovora o kreditu br. 11017/06 od 16. siječnja 2006. godine zaključenog između tuženika s jedne strane te tužitelja s druge strane, kojim je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te ne proizvodi pravne posljedice. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 10. d) točka I. Ugovora o kreditu br. 11017/06 od 16. siječnja 2006. godine zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojom je određena otplata kredita po prodajnom tečaju tuženika za CHF važeće na dan plaćanja te ne proizvodi pravne činjenice. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, da plati tužitelju JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.265,04 EUR, temeljem više plaćene redovne kamate i glavnice uslijed promijene tečaja švicarskog franka, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 3,79 EUR od 06. veljače 2006. pa do isplate,

- iznos od 2,00 EUR od 03. ožujka 2006. pa do isplate,

- iznos od 0,22 EUR od 04. travnja 2006. pa do isplate,

- iznos od 2,17 EUR od 04. svibnja 2006. pa do isplate,

- iznos od 1,34 EUR od 05. lipnja 2006. pa do isplate,

- iznos od 0,81 EUR od 09. kolovoza 2006. pa do isplate,

- iznos od 2,12 EUR od 20. rujna 2006. pa do isplate,

- iznos od 0,35 EUR od 10. travnja 2008. pa do isplate,

- iznos od 2,36 EUR od 27. listopada 2008. pa do isplate,

- iznos od 9,30 EUR od 15. prosinca 2008. pa do isplate,

- iznos od 11,03 EUR od 26. siječnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 14,48 EUR od 06. ožujka 2009. pa do isplate,

- iznos od 15,55 EUR od 27. travnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 13,02 EUR od 25. svibnja 2009. pa do isplate,

- iznos od10,54EUR od 18. lipnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 11,19 EUR od 14. kolovoza 2009. pa do isplate,

- iznos od 11,90 EUR od 02. rujna 2009. pa do isplate,

- iznos od 10,96 EUR od 16. studenog 2009. pa do isplate,

- iznos od 10,65 EUR od 16. prosinca 2009. pa do isplate,

- iznos od12,89 EUR od 15. siječnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 17,78 EUR od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 19,75 EUR od 13. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 21,27 EUR od 15. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 26,08 EUR od 16. lipnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 32,78 EUR od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 21,55 EUR od 16. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 28,59 EUR od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- iznos od 24,80 EUR od 15. studenog 2010. pa do isplate,

- iznos od 26,56 EUR od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

- iznos od 32,90 EUR od 14. siječnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 33,36 EUR od 17. veljače 2011. pa do isplate,

- iznos od 31,73 EUR od 16. ožujka 2011. pa do isplate,

- iznos od 33,23 EUR od 14. travnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 32,75 EUR od 13. svibnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 39,31 EUR od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 47,83 EUR od 15. srpnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 60,05 EUR od 16. kolovoza 2011. pa do isplate,

- iznos od 47,88 EUR od 14. listopada 2011. pa do isplate,

- iznos od 46,04 EUR od 14. studenog 2011. pa do isplate,

- iznos od 42,42 EUR od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 44,88 EUR od 13. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 48,04 EUR od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,66 EUR od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,33 EUR od 13. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,90 EUR od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 48,83 EUR od 14. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,83 EUR od 13. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,75 EUR od 14. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,53 EUR od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,04 EUR od 14. studenog 2012. pa do isplate,

- iznos od 47,09 EUR od 14. prosinca 2012. pa do isplate,

- iznos od 46,21 EUR od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 44,98 EUR od 14. veljače 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,66 EUR od 27. ožujka 2013. pa do isplate,

- iznos od 47,41 EUR od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,22 EUR od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 42,76 EUR od 13. lipnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 42,64 EUR od 12. srpnja 2013. pa do isplate,

- iznos od 43,02 EUR od 14. kolovoza 2013. pa do isplate,

- iznos od 43,71 EUR od 12. rujna 2013. pa do isplate,

- iznos od 44,73 EUR od 14. listopada 2013. pa do isplate,

- iznos od 45,57 EUR od 13. studenog 2013. pa do isplate,

- iznos od 46,85 EUR od 13. prosinca 2013. pa do isplate,

- iznos od 46,79 EUR od 14. siječnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 47,49 EUR od 21. veljače 2014. pa do isplate,

- iznos od 48,69 EUR od 12. ožujka 2014. pa do isplate,

- iznos od 48,37 EUR od 14. travnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 47,00 EUR od 13. svibnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 46,72 EUR od 12. lipnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 47,81 EUR od 14. srpnja 2014. pa do isplate,

- iznos od 48,58 EUR od 13. kolovoza 2014. pa do isplate,

- iznos od 49,11 EUR od 12. rujna 2014. pa do isplate,

- iznos od 49,80 EUR od 14. listopada 2014. pa do isplate,

- iznos od 50,85 EUR od 12. studenog 2014. pa do isplate,

- iznos od 51,43 EUR od 12. prosinca 2014. pa do isplate,

- iznos od 51,69 EUR od 13. siječnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 49,04 EUR od 12. veljače 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,59 EUR od 12. ožujka 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,59 EUR od 14. travnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 13. svibnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 12. lipnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 12. kolovoza 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 14. rujna 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 13. listopada 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,55 EUR od 12. studenog 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,27 EUR od 14. prosinca 2015. pa do isplate,

- iznos od 48,27 EUR od 13. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 50,71 EUR od 12. veljače 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,59 EUR od 14. ožujka 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,72 EUR od 13. travnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 65,77 EUR od 12. svibnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 66,48 EUR od 14. lipnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,42 EUR od 13. srpnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 65,73 EUR od 02. rujna 2016. pa do isplate,

- iznos od 66,30 EUR od 12. listopada 2016. pa do isplate,

- iznos od 67,40 EUR od 14. studenog 2016. pa do isplate,

- iznos od 70,73 EUR od 13. prosinca 2016. pa do isplate,

- iznos od 71,09 EUR od 12. siječnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 71,22 EUR od 14. veljače 2017. pa do isplate,

- iznos od 68,95 EUR od 14. ožujka 2017. pa do isplate,

- iznos od 68,91 EUR od 12. travnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 64,99 EUR od 12. svibnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 62,17 EUR od 22. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 54,17 EUR od 22. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 53,67 EUR od 28. prosinca 2017. pa do isplate,

- iznos od 53,66 EUR od 28. prosinca 2017. pa do isplate,

a sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833 da tužitelju JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od petnaest dana od dana presuđenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate." (list 184 do 188)

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zahtjev za dostavu podataka od 15. svibnja 2023. (list 7), odgovor tuženika na zahtjev tužitelja od 18. svibnja 2023. (list 8), Ugovor o kreditu br.11017/06 od 16. siječnja 2006. (list 14-15), dodatak ugovora o kreditu br. 11017/06 od 09. kolovoza 2010. (list 16), izračun EKS-a i otplatni plan (list 18-20), otplatni plan od 02. lipnja 2023. (list 22-25), specifikaciju uplata (list 26-63), pojedinosti o kreditu (list 64-68), sudsku praksu (list 85-110), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Rašić računovodstvo i revizija d.o.o., Daruvar od 08. ožujka 2024. (list 128-154), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Rašić računovodstvo i revizija d.o.o., Daruvar od 30. svibnja 2024. (list 166-173), saslušan je tužitelj (list 182).

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Tužitelj je tužbom (podneskom od 22. kolovoza 2023. uređen tužbeni zahtjev nakon što je tužitelj zaprimio dokumentaciju od tuženika) potraživao novčani iznos od 3.008,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u podnesku od 20. studenog 2024. potražuje iznos od 4.265,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime preplaćenih iznosa s temelja tečajnih razlika, što znači da je tužitelj povećao tuženi zahtjev. Tuženik se nije protivio preinaci. Sud je na ročištu za glavnu raspravu od 16. siječnja 2025. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva shodno odredbi čl.190.st.2. i 4. ZPP (list 189)

9. U ovom postupku sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, te je li predmetno potraživanje obuhvaćeno zastarom.

10. Iz Ugovora o kreditu broj 11017/06 od 16. siječnja 2006. proizlazi da su Splitska banka d.d. kao kreditor (kao pravni prednik OTP Banke, odnosno tuženika) i tužitelj kao korisnik kredita ugovorili kako kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit bez određene namjene na iznos od CHF 20.850,00 u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja (čl.1.), na rok otplate 84 mjeseca (čl.3.). Redovna kamata je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa i drugim aktima kreditora (čl. 9. toč.1.). Mjesečni anuiteti dospijevaju u pravilu desetog dana u mjesecu (čl.10.c. toč.1.). Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća (čl.10.d.toč.1.). Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora (čl.15.).

11. Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu broj 11017/06 od 09. kolovoza 2010. utvrđeno je kako je tužitelj sklopio Dodatak ugovoru o kreditu u kojemu je utvrđen dodatni iznos kredita u visini 3.303,71 CHF uz produljenje roka otplate na način da prva rata nove glavnice dospijeva 10. rujna 2010. godine, a zadnji anuitet dospijeva 10. travnja 2017. godine.

12. Iz Otplatnog plana razvidan je devizni iznos kredita od CHF 20.850,00, s rokom otplate od 84 mjeseca, naznačena je nominalna kamatna stopa od 6,99 % (promjenjiva), datum prvog anuiteta (dospijeće) 10. ožujka 2006.

13. Na glavnoj raspravi održanoj 21. studenog 2024. saslušan je tužitelj JŠ koji je iskazao: " Ja sam imao kredit kod banke Kovanica te sam radi lakše otplate kredita tražio kunski kredit koji bi bio povoljniji i kako bi zatvorio prethodni kredit. Otišao sam u Splitsku banku u Novoj Gradiški i oni su mi rekli da ne mogu dobiti kunski kredit jer imam već jedan kredit i ponudili su mi kredit vezan uz valutu švicarski franak. Ja sam razgovarao sa službenikom banke, koji mi je rekao kako je takav kredit i bolji iz razloga što je švicarski franak stabilna valuta, službenik mi je objasnio kako je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja puno ne oscilira jer je riječ o švicarskom franku. Rečeno mi je kako mi nisu potrebni instrumenti osiguranja osim suglasnosti punoljetnih članova obitelji. Službenik u banci mi nije obrazložio posljedice i rizike vezanja kredita uz tečaj CHF. Supruga je trebala potpisati suglasnost, službenik je izložio odredbe i ja nisam posebno čitao predmetni ugovor. Kod javnog bilježnika ugovor je solemniziran, javni bilježnik je pitao da li je službenik banke izložio odredbe ugovora, ja sam odgovorio da je, tada sam smatrao da su mi razumljive odredbe ugovora. Tada sam radio u PP Pakrac. Početna rata mi je bila 1.324,00 kn, rata je narasla negdje do 3.000,00 kn. Kredit je isplaćen i to u 2017. godini. "

14. Nakon izvedenih dokaza sud ocjenjuje kako se na pravni odnos stranaka vezano za predmetni Ugovor o kreditu od 16. siječnja 2006. primjenjuje pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019.) odnosno utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br.:

P1401/12 od 04. srpnja 2013., potvrđena u točki II. izreke presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015.) odnosno utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. pa se temeljem odredbe čl. 502.c ZPP i odredbe čl.118. ZZP tužitelj u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na ta pravna utvrđenja i ovaj sud je za njih vezan.

15. Sud prihvaća iskaz tužitelja budući je životan i logičan, osim u dijelu iskaza o visini rate kredita („rast rate do 3.000,00 kn“) jer tako ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Sud zaključuje kako tužitelj ima svojstvo potrošača. Kako je na tuženiku teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenice na kojima se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu tuženik osim istaknute odredbe čl. 15. Ugovora o kreditu nije dokazao da je tužitelju ista i pojašnjena u smislu značenja valutne klauzule i da je tužitelj informiran kao potrošač o svim potrebnim parametrima u smislu utjecaja na tečaj valute kako bi ih tužitelj uzeo u obzir prilikom donošenja valjane odluke vezano za kredit.

16. Sud je uzeo u obzir sudsku praksu, odnosno odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019.) u kojoj izražen stav da nije potrebno provoditi novi dokazni postupak jer bi to bilo nesvrsishodno neekonomično i tegobno za potrošača, odnosno iz označene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske i iznesenog stajališta zaključuje se da je ništetnost dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđena kao prethodno pitanje u presudama Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Isto tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020. navedeno je da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, a ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac i dr.), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

17. Sukladno odredbi čl. 81. st.1 ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

18. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl.272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270.st.1. ZOO propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

19. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu, ništetne. Predmetnim ugovorom nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, te ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud je mišljenja da odredba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na banku. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu za istaknuti je kako ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača budući tužitelj nije informiran kao potrošač o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, te tužitelj nije mogao predvidjeti da će rata, koja joj je predočena prije sklapanja ugovora, porasti više od ugovorenog, i to u nekoliko navrata te je došlo do situacije da tužitelj nije mogao predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelj upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je stoga nerazumljiva i nedorečena.

20. Stoga sud je mišljenja da odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu ugovornu kamatnu stopu predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81 st.1. ZZP, odnosno ništetne u smislu odredbe čl.322. ZOO. 21. Slijedom svega navedenog, utvrđena je ništetna odredba članka 9. toč. 1. Ugovora o kreditu br. 11017/06 od 16. siječnja 2006. zaključenog između tuženika s jedne strane, te tužitelja s druge strane, kojom je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te se utvrđuje da ista ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama, kao i ugovorna odredba članka 10. d) točka I. Ugovora o kreditu br. 11017/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 16. siječnja 2006., kojom je ugovorena otplata kredita po prodajnom tečaju tuženika za CHF važeće na dan plaćanja te se utvrđuje da iste ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama, sve budući su iste suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te predstavljaju nepoštenu ugovornu obvezu, odnosno ništetne su u smislu odredbe članka 322. st. 1. ZOO. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke

22. Za zaključiti je kako se s obzirom na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, na pravni odnos stranaka ima primijeniti tečaj CHF koji je bio na dan sklapanja ugovora pa sukladno odredbama čl. 323. st.1. i čl. 1111. ZOO tužitelj s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to novčane iznose koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i rata kredita obračunatim po tečaju CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sastavljanja otplatnog plana, a temeljem odredbe čl. 1115. ZOO te temeljem odredbe čl. 29. ZOO, na te iznose tužitelju pripadaju i zatezne kamate posljedično navedenom i to tekuće od dana plaćanja do isplate.

23. Visina novčanih iznosa koji čine razliku između iznosa koje je tužitelj platio na ime porasta tečaja CHF u odnosu na HRK i iznosa koje bi tužitelj platio da je tečaj u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan odobrenja kredita odnosno sastavljanja otplatnog plana odnosno preplata s temelja više plaćene kamate utvrđena je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem.

24. Iz nalaza Josipa Rašića dipl.oec. stalnog sudskog vještaka za računovodstvenu i financijsku struku od 08. ožujka 2024. proizlazi kako je utvrđen preplaćeni iznos kreditne obveze tužitelja s temelja tečajnih razlika u razdoblju otplate kredita, a sve u iznosu 32.134,86 kuna iskazano prema mjesecima otplate kredita. Preplaćeni iznosi s temelja tečajnih razlika prikazani su u stupcu 9. tablice 4. ovog nalaza, i nastali su radi rasta tečaja na dan dospijeća (plaćanja) u odnosu na početni tečaj na dan sklapanja ugovora o kreditu.. 2. Isto tako evidentni su i periodi u kojima su tečajevi na dan dospijeća (plaćanja) anuiteta, prema kojima su anuiteti obračunavani i plaćani, bili niži od početnog tečaja (tečaja na dan odobrenja), a u tim periodima nastale su tečajne razlike u iznosu 928,48 kuna, što je prikazano u stupcu 10. tablice 4. nalaza. 3.

Utvrđeno je da je u razdoblju povrata kreditne obveze tužitelj platio tuženiku 2.376,41 CHF, odnosno 11.075,03 kn, više kamata, na ime porasta ugovorene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu kakva je bila na dan sklapanja ugovora o kreditu. Preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK, utvrđena je ukupna preplata s temelja preplaćenih kamata koja iznosi 1.469,91 EUR, a sve prikazano prema mjesecima obračuna i otplate kredita u stupcu 8. tablice 5.. Rekapitulacija preplaćenih iznosa s temelja tečajnih razlika i s temelja kamata prikazana je u tablici 6. ovog nalaza i mišljenja prema mjesecima otplate kreditne obveze.

25. U dopuni vještačkog nalaza od 30. svibnja 2024. stalni sudski vještak, na traženje suda, navodi kako prikazuje tablicu 4. nalaza u kojoj je utvrđen preplaćeni iznos kreditne obveze tužitelja s temelja tečajnih razlika u razdoblju otplate kredita, a sve u iznosu 32.134,86 kuna iskazano prema mjesecima otplate kredita. Preplaćeni iznosi s temelja tečajnih razlika prikazani su u stupcu 9. tablice 1. ove dopune nalaza, i nastali su radi rasta tečaja na dan dospijeća (plaćanja) u odnosu na početni tečaj na dan odobrenja ugovora o kreditu. Preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK, utvrđena ukupna preplata s temelja tečajnih razlika iznosi 4.265,04 EUR, a sve prikazano prema mjesecima obračuna i otplate kredita u stupcu 9a. tablice 1. ove dopune nalaza.

26. U podnesu od 20. studenog 2024. predanog na glavnoj raspravi dana 21. studenog 2024. tužitelj po punomoćniku navodi kako nema primjedbe na dopunu nalaza i mišljenje vještaka.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještačenje provedeno u skladu s pravilima struke, savjesno i objektivno.

28. Sud nije uzeo u obzir i negativnu razliku u preplati. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita. Tuženik mora na nesumnjiv način istaknuti odnosno određeno navesti koju tražbinu stavlja u prijeboj time da tražbina koju tuženik istakne mora biti kvantitativno određena, a što tuženik u ovom postupku nije istakao niti odredio. (pravno stajalište izraženo i kroz presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Rev-649/23-2 od 05. ožujka 2024.)

29. Slijedom iznesenih razloga zaključeno je da tužitelj osnovano zahtijeva isplatu novčanog iznosa od 4.265,04 EUR (s temelja tečajnih razlika, u iznosu nije sadržana više plaćena redovna kamata) sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dana plaćanja do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO i čl. 29. ZOO, kako je to tužitelj postavio u tužbenom zahtjevu, te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

30. Vezano uz prigovor zastare za istaknuti je kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u odnosu na tuženika postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., pa stoga prema pozitivnoj sudskoj praksi nema mjesta zastari potraživanja budući je kolektivnom tužbom zastara prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, što u predmetnom slučaju znači da nije prošlo pet godina od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe dana 12. lipnja 2023. uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.)

31. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st.1., čl.155. i čl.164. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 – dalje: Tarife).

Tužitelju su priznati troškovi na ime sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sastava podneska od 28. lipnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, za pristup na pripremno ročište, odnosno ročište za glavnu raspravu od 14. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, za pristup na ročište za glavnu raspravu od 21. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, za pristup na ročište za glavnu raspravu od 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, odnosno ukupni troškovi u iznosu od 1.250,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate, odnosno odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak na ime sastava podneska od 13. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR uvećan za PDV koji je uručen zamjeniku punomoćnika tuženika na pripremnom ročištu održanom 14. studenog 2023. jer je sadržaj podneska mogao biti iznesen na pripremnom ročištu 14. studenog 2023.; kao niti trošak na ime sastava podneska od 20. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR uvećan za PDV jer je isti predan u spis na ročištu za glavnu raspravu održanoj 21. studenog 2024.

Tužitelju nije priznat traženi trošak na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu, budući je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi shodno odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23).

U Pakracu, 19. veljače 2025.

S U D A C:

MATIJA STOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu i uručenje presude.

DNA:

1. Odvjetnik Bruno Damjanac

Požega, Pape Ivana Pavla II. 7

2. Odvjetničko društvo Žurić i partneri d.o.o.

Zagreb, Savska cesta 32