Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2600/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HZ,, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog HZ, podnesenoj putem braniteljice Boženke Mostarčić,, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boženka Mostarčić i Maro Ogresta iz Zagreba, protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/1883, URBROJ: 513-02-7002/15-22-12 od 29. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HZ i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni HZ dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25,00 (dvadesetpet) eura, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni HZ proglašen je krivim i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 45.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
3. Protiv toga rješenja okrivljenik je putem braniteljice podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se, između ostalog, navodi da je problem migranata i njihova ilegalnog prelaska granice, problem s kojim se policija Republike Hrvatske suočava već dulje vrijeme te je upoznata s činjenicama kako su načini prelaska granice migranata raznovrsni. Dakle, ovaj problem nije povezan s namjerom ili nehajem okrivljenika, već postoji neovisno o tome, kao problem koji proizlazi iz migrantske krize. S obzirom na prisutnost ovog problema, opravdano je očekivati povećani oprez vozača, a koji je u ovom slučaju svakako postojao, ali isto tako nije realno za očekivati da vozač može u svakom trenutku u potpunosti kontrolirati i predvidjeti ovakve i slične situacije. Žalitelj smatra da nije bilo potrebno izreći novčanu kaznu u smislu postizanja svrhe prekršajnopravne sankcije jer okrivljenik nije išao za počinjenjem prekršaja, što se zaključuje iz činjenice da je pregledom utvrđeno da roba u kamionu u potpunosti odgovara deklariranoj robi, a stoga niti ne prijeti ponavljanje istog prekršaja u budućnosti. Žalitelj ističe kako je upotrijebio svu dužnu pažnju koju je trebao upotrijebiti tijekom prijevoza, odnosno uredno je i periodički obavljao pregled vozila. U postupku nije dokazano da okrivljenik nije poduzeo sve moguće korake glede sprječavanja oštećenja odnosno uklanjanja sredstva za prepoznavanje robe. Žalitelj ističe da se carinske plombe ne nalaze u slobodnoj prodaji, već iste mogu nabaviti samo službena državna tijela u postupku javne nabave. Stoga je carinsko tijelo prije svega dužno objasniti kakva je to neslužbena plomba, može li se takva plomba nabaviti u slobodnoj prodaji ili ista pripada carinskoj upravi, odnosno dokazati kako navedena plomba pripada baš okrivljeniku i da je okrivljenik bio taj koji je tu neslužbenu plombu uopće bio u mogućnosti postaviti. Citirano rješenje se osporava i zbog toga što su razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno utvrđenju krivnje i odmjeravanju kazne potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Naime, okrivljeniku nije jasno na koji je način Vijeće za prekršaje cijenilo kao olakotne okolnosti dosadašnju nekažnjavanost i teško imovno stanje te činjenicu da ima plaću u protuvrijednosti iznosa od otprilike 2.000,00 kuna jer da je prvostupanjsko tijelo to zaista i cijenilo tad mu se ne bi odredila novčana kazna koja je bliža maksimalnom zakonskom okviru kazne. Također, žalitelj ističe se kako mu je kao otegotna okolnost cjenjena jedino činjenica koju ujedno čini obilježje prekršaja koje mu se stavlja na teret, a što ujedno predstavlja povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava.
4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Sud je ocijenio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju provedenih dokaza, pravilno utvrdilo činjenično stanje. Na glavnoj raspravi održanoj 29. studenoga 2021., na koju je okrivljenik bio uredno pozvan, iako nije osobno pristupio, pročitana je pisana obrana koju je dostavio u spis, te su kao relevantni dokazi razmatrani zapisnik o obavljenom očevidu i pripadajuća fotodokumentacija, na temelju kojih je utvrđeno da okrivljenik 14. rujna 2021., na ulazu u carinsko područje Europske unije, preko RGP Tovarnik, kao vozač teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka]/AP980BG, kojim se prevozila roba stavljena pod carinski nadzor dokumentima koji su pobliže opisani u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, nije spriječio uklanjanje sredstva za prepoznavanje robe, carinske plombe L116423, koja je neovlašteno uklonjena i zamijenjena drugom plombom (broj K598454), čime je omogućen pristup tovarnom prostoru, te su pregledom tovarnog prostora pronađene dvije osobe državljani Afganistana koje su pokušale ilegalno ući u Europsku uniju. Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku, uključujući mogućnost davanja očitovanja i predlaganja dodatnih dokaza, što nije iskoristio, čime je sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, propustio svoje pravo da dalje utječe na tijek postupka.
8. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pisane obrane okrivljenika te predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom očevidu, koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, te fotodokumentacije spisa, izveo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za počinjenje prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013. Pritom, okolnost da se u pozitivnim propisima ne spominje termin „neslužbena carinska plomba“ nije od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika. Terminologija korištena u izreci ima svrhu činjeničnog opisivanja prekršaja i ne dovodi u pitanje zakonitost rješenja. Iako se u žalbi osporava termin „neslužbena plomba, Sud smatra da ta činjenica ne utječe na pravnu valjanost odluke, budući da je nesporno utvrđeno kako je originalna carinska plomba neovlašteno uklonjena i zamijenjena, što je omogućilo pristup tovarnom prostoru i posljedično rezultiralo prekršajem iz gore citirane zakonske odredbe.
9. Za odluku o krivnji, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, dalo je valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog Suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, ukazuje nepotrebnim.
10. Okrivljenik je prema svojim osobnim i profesionalnim svojstvima i svim okolnostima bio ili mogao biti svjestan da može počiniti ovu vrstu prekršaja. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelj ne mogu ga ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač bio dužan primjereno zaštiti od uklanjanja sredstvo za prepoznavanje robe, što je isti propustio učiniti, a mogao je biti svjestan mogućnosti da osobe koje ilegalno prelaze granicu, ako ne upotrijebi dužnu pažnju, mogu ući u teretni prostor, što se u konkretnom slučaju i dogodilo.
11. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerne težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljeniku izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge, te je pravilno ocijenilo olakotne i otegotne okolnosti. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost i imovno stanje okrivljenika, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalni preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.
12. Nadalje, treba napomenuti da će se, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako okrivljenik u roku određenom prvostupanjskim rješenjem o prekršaju za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
13. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
