REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4690/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OPĆINA KOPRIVNIČKI IVANEC, OIB 06545869317, Koprivnički Ivanec, Matije Gupca 12, koga zastupa punomoćnik Zoran Švaco, odvjetnik u Koprivnici, Josipa Vargovića 2/I, protiv tuženika OPĆINA VIRJE, OIB 80841894315, Virje, Đure Sudete 10, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miro Glavaš i Hrvoje Šutalo, Pisarnica Vinkovci, Duga Ulica 10, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-8/2023-28 od 18. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-8/2023-28 od 18. listopada 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. izreke održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju 17.160,86 eura dok je u točci II. izreke odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da tužitelj Općina Koprivnički Ivanec potražuje od tuženika Općine Virje naknadu za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec za razdoblje od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. godine u iznosu od 17.160,86 eura. Sporno je bilo pitanje postojanja obveze plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada na području druge općine, s obzirom na to da između stranaka nije sklopljen pisani ugovor o plaćanju naknade. Sud prvog stupnja je istaknuo da prema članku 41. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (ZOGO) („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 i 84/21), jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi odlagalište otpada ima pravo na novčanu naknadu za korištenje odlagališta a obveznik plaćanja je jedinica lokalne samouprave koja koristi odlagalište otpada druge jedinice lokalne samouprave. Dokazano je da je otpad s područja tuženika (Općine Virje) odlagan na odlagalištu koje se nalazi na području tužitelja (Općine Koprivnički Ivanec) s time da je količina odloženog otpada utvrđena kroz dokumentaciju i vještačenje financijskog vještaka. Sud je utvrdio da je nevažno što između stranaka nije potpisan ugovor jer je obveza plaćanja naknade zakonska, a ne ugovorna a visina naknade određena je Pravilnikom o mjerilima, postupku i načinu određivanja iznosa naknade vlasnicima nekretnina i jedinicama lokalne samouprave („Narodne novine“ broj: 59/06 i 109/12; dalje: Pravilnik) i iznosi 30% po toni zbrinutog otpada pa odbijanje potpisivanja ugovora ne može derogirati zakonsku obvezu plaćanja naknade. Sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan jer proizlazi iz zakonske obveze, a visina naknade je određena sukladno važećem Pravilniku. Činjenica da nije potpisan ugovor između stranaka ne utječe na postojanje obveze plaćanja naknade jer je ona zakonske, a ne ugovorne prirode.

3. Protiv ove presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka smatrajući da obrazloženje presude ne sadrži valjane i argumentirane razloge. Ističe da sud nije odlučio o dokaznim prijedlozima tuženika (uvid u knjigovodstveno stanje, saslušanje zakonskog zastupnika, pribavljanje podataka od Porezne uprave) te nije provedena savjesna i brižljiva ocjena predloženih dokaza. Ističe i da sud nije utvrdio činjenice koje idu u prilog tuženiku te nije jasno koja je dokazna sredstva koristio za svoje zaključke. Ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je sporna primjena Pravilnika a i poziva se stav izražen u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3912/2019 od 1. ožujka 2021. pa predlaže da ovaj sud prihvati žalbene navode, preinači prvostupanjsku presudu i ukine platni nalog, ili podredno, ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da žalba nije osnovana te potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 679,52 eura.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je zahtjev za naplatu naknade za korištenje odlagališta otpada na području Općine Koprivnički Ivanec za razdoblje od 15. veljače 2019. do 30. srpnja 2021. u iznosu od 17.160,86 eura. Sporno je bilo pitanje postojanja obveze plaćanja naknade za korištenje odlagališta otpada na području druge općine, s obzirom na to da između stranaka nije sklopljen pisani ugovor o plaćanju naknade.

10. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na odluku ovog suda poslovni broj Pž-3912/2019-2 od 1. ožujka 2021. jer se ona odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. kada Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13), nije sadržavao odredbu koja bi tužitelju dala ovlaštenje na naplatu naknade za korištenje odlagališta otpada. Naime, u ovoj pravnoj stvari je bio na snazi ZOGO („Narodne novine“ broj: 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19.) koji je sadržavao pravnu osnovu za naplatu utuženog potraživanja u čl. 41. st. 5. jer je to pravo propisano Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 14/19) koji je stupio na snagu 15. veljače 2019.

11. Neosnovano žalitelj ističe da sud nije obrazložio zašto nije provodio dodatne dokaze (uvid u knjigovodstvo tuženika, saslušanje zastupnika) jer su činjenice već utvrđene kroz dokumentaciju i vještačenje a ocjena dokaza je provedena savjesno i detaljno, što je vidljivo iz obrazloženja presude. Naime tuženik ne spori točno utvrđenu količinu otpada koji je zbrinut pa nije jasno koje bi se odlučne činjenice trebale utvrditi provođenjem dokaza koje je sud prvog stupnja odbio.

12. Sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Kroz dokumentaciju (prateće listove otpada, vagarinke) i financijsko vještačenje nedvojbeno je utvrđeno da je otpad s područja tuženika odlagan na odlagalištu na području tužitelja, kao i točna količina tog otpada. Vještak je u svom nalazu precizno izračunao iznose za svako razdoblje, a njegov nalaz stranke nisu osporile.

13. Nadalje tuženikov argument o neprimjenjivosti Pravilnika nije osnovan jer članak 183. st. 1. ZOGO-a izričito propisuje primjenu Pravilnika do donošenja novih propisa a činjenica da novi pravilnik nije donesen ne znači pravnu prazninu, već kontinuiranu primjenu postojećeg Pravilnika. Naime, zakonska obveza plaćanja naknade proizlazi iz čl. 41. st. 5. i 6. ZOGO-a, a nepotpisivanje ugovora ne može derogirati zakonsku obvezu plaćanja naknade Pri tome tuženik pogrešno tumači odredbu čl. 8. st. 6. Pravilnika o obvezi sklapanja ugovora. Ta odredba ne uvjetuje postojanje obveze sklapanjem ugovora, već samo određuje način uređenja međusobnih odnosa. Obveza plaćanja naknade je zakonska, a ne ugovorna, što znači da postoji neovisno o sklopljenom ugovoru. Visina naknade od 30% po toni zbrinutog otpada jasno je propisana čl. 8. st. 3. Pravilnika. Financijskim vještačenjem precizno je utvrđena količina zbrinutog otpada i izračunata pripadajuća naknada za svako razdoblje.

14. Zaključno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te donio zakonitu i pravilnu odluku. Žalbeni navodi tuženika nisu osnovani jer ne dovode u pitanje ključne elemente presude - postojanje zakonske obveze plaćanja naknade i točno utvrđenu visinu te naknade kroz provedeno vještačenje.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) a žalitelj nije ni obrazložio detaljno razloge zbog kojih je izjavio žalbu.

17. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu je ovaj sud odbio jer predmetna radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak