REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4526/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Ćiraković, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VICTA d.o.o., OIB: 63467075102, Split, Makarska 26, kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić & Poljak d.o.o. u Zagrebu, Miramarska 24/6, Pisarnica Split, Ulica Domovinskog rata 61, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 18.542,71 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-628/2021-15 od 20. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-628/2021-15 od 20. rujna 2022. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 16.283,10 EUR / 122.685,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu točke II. izreke Trgovački sud u Splitu odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 16.283,10 EUR (tada: 122.685,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2019. do isplate.
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, saslušao svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja te utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o osiguranju imovine po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od rizika provale krađe i razbojstva za prijenos novca od prodajnih mjesta tužitelja označenih brojem 6, 7, 8, 9, 10 i 13. Osigurani slučaj: razbojnička krađa dogodila se 18. veljače 2019. oko 7,05 sati kada je prokuristi tužitelja koji je nosio utržak osiguranih prodajnih mjesta ostvaren 16. i 17. veljače 2019. u iznosu od 29.555,38 EUR (tada: 222.685,00 kn) otuđen. U članku 5.5. Uvjeta za osiguranje od rizika provalne krađe i razbojstva propisano je da po jednom dostavljaču, ako nema pratitelja, kao u predmetnom slučaju, iznos osiguranja može iznositi najviše 13.272,28 EUR (tada: 100.000,00 kn). Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 11.012,68 EUR (tada: 82.975,00 kn) pa je prvostupanjski sud predmetnom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naložio tuženiku platiti preostali iznos od 2.259,61 EUR (pravomoćni dio presude). Za preostali zahtijevani iznos od 16.283,10 EUR (tada: 122.685,00 kn) tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Odluka se temelji na odredbi članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/123; dalje: ZPP).
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.283,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i da je u predmetnoj pravnoj stvari valjalo primijeniti ugovorne odredbe iz police osiguranja, a ne iz uvjeta osiguranja te se poziva na primjenu odredbe članka 926. stavka 5. ZOO-a. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava.
7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Neosnovan je žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.
9. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata osigurnine na temelju police osiguranja police imovine broj 041280000163.
10. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio i prvostupanjski sud:
- stranke su bile u poslovnom odnosu ugovora osiguranja na temelju sklopljene police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 17. travnja 2018. (višegodišnje osiguranje koje traje od 19. travnja 2012. do 15. travnja 2022.),
- jedno od sklopljenih osiguranja je i osiguranje od provalne krađe i razbojstva,
- iz priloženog privitka polici broj [broj police] proizlazi da su sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju i Uvjeti za osiguranje od rizika provalne krađe i razbojstva u primjeni od 1. siječnja 2006.,
- iz priloženog privitka polici broj [broj police] proizlazi da je ugovoreni iznos osiguranja novca za vrijeme prijenosa i prijevoza od razbojstva za pojedine poslovnice: Jobova 3, Split, Vukovarska 178, Split, Pojišanska 9, Split i Šimićeva 33, Split do iznosa od 5.308,91 EUR (tada: 40.000,00 kn), Trondheimska 4B, Split, do iznosa od 3.981,687 EUR (tada: 30.000,00 kn) i Spinčićeva 2B, Split, do iznosa od
10.617,82 EUR (tada: 80.000,00 kn),
- 18. veljače 2019. dogodio se osigurani rizik – razbojnička krađa kada je ovlaštenom tužiteljevom dostavljaču novca otuđen novac – tužiteljev utržak za dane 16. veljače 2019. (subota) i 17. veljače 2019. (nedjelja) u iznosu od 29.555,38 EUR (tada: 222.685,00 kn),
- tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju osigurninu u iznosu od 11.012,68 EUR,
- pravomoćnim dijelom predmetne prvostupanjske presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju daljnji iznos od 2.259,61 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2019. do isplate,
- pobijanim dijelom prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 16.283,10 EUR na temelju članka 5.5. Uvjeta za osiguranje rizika provalne krađe i razbojstva (dalje: predmetnih uvjeta).
11. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je u predmetnoj pravnoj stvari došlo do neslaganja odredbi iz predmetne police osiguranja i odredbe članka 5.5. predmetnih uvjeta. Iz priloženog privitka predmetnoj polici osiguranja proizlazi da su predmetni uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju pa ugovorne odredbe iz police osiguranja valja tumačiti u skladu s predmetnim uvjetima. Ugovoreni iznosi iz predmetne police osiguranja za svaku pojedinačnu poslovnicu su niži od 13.272,28 EUR (tada: 100.000,00 kn), a sukladno članku 5.5. predmetnih uvjeta, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, ti iznosi se odnose na jednog dostavljača. Tom odredbom je također propisano da iznos osiguranja po jednom dostavljaču, ako nema pratitelja može biti najviše 13.272,28 EUR. U konkretnom slučaju, ukupan zbroj iznosa osiguranja pojedinačnih poslovnica tužitelja prelazi iznos od 13.272,28 EUR i ulazi u kategoriju osiguranja od 13.272,28 EUR (tada: 100.000,00 kn) do 53.089,12 EUR (tada: 400.000,00 kn). Člankom 5.5. predmetnih uvjeta stranke su ugovorile da po jednom dostavljaču ako nema pratitelja, iznos osiguranja može iznositi najviše 13.272,28 EUR (tada: 100.000,00 kn). U predmetnom sporu radilo se o jednom dostavljaču pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedenu odredbu. Tužiteljev dostavljač prenosio je više od 13.272,28 EUR pa su trebale biti ispunjene pretpostavke koje se odnose na iznose od 13.272,28 EUR do 53.089,12 EUR: da dostavljač ima pratitelja ili da novac prenosi u torbi s ugrađenim alarmnim uređajem, a kako to nije imao, prilikom utvrđivanja visine naknade uzima se kao da je osiguranje sklopljeno na iznos od 13.272,28 EUR. Ovdje se ne radi o slučaju neslaganja odredbi police osiguranja i predmetnih uvjeta iz članka 926. stavka 5. ZOO-a već se odredbe police osiguranja dopunjuju odredbama predmetnih uvjeta.
12. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud zanemario pravu volju ugovornih stranaka i da ju nije pokušao utvrditi. Prvostupanjski sud je volju stranaka utvrdio iz priložene police osiguranja i priloženih predmetnih uvjeta. U polici osiguranja je navedeno da su priloženi uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao izvođenje dokaza radi utvrđivanja prave volje stranaka tijekom sklapanja predmetnog ugovora o osiguranju.
13. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ćiraković
