REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-87/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Jadranki Babić-Milberg kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marijanu Betlach, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Općina Bukovlje, OIB 90513143012, Josipa Kozarca 20, Bukovlje, zastupana po punomoćniku Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 16. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marijana Betlach, odvjetnika i punomoćnika tuženika Mije Kladarić, odvjetnika, 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Općina Bukovlje, OIB:90513143012, Josipa Kozarca br.20 Bukovlje, da na ime naknade štete plati tužitelju RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], posjedniku i vlasniku Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva DS, [adresa], iznos od 1.601,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 689,00 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. svibnja 2020. do isplate, kao neosnovanim.

III Nalaže se tuženiku Općina Bukovlje, OIB:90513143012, Josipa Kozarca br.20 Bukovlje, da tužitelju RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati troškove ovoga postupka u iznosu od 2.049,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje kamate teku od dana donošenja presude pa do isplate sve u roku od 15 dana.

IV Obija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu 714,96 eura od kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik OPG DS i da se bavi uzgojem ovaca za potrebe prodaje mesa i mliječnih proizvoda te da je na području mjesta [adresa], Općina Bukovlje, organizirao farmu sa ograđenim pašnjacima i klaonicom, ograđenim oborima i stajama za smještaj ovaca.

1.1. Navodi da su u noći 28.4.2020. na 29.4.2020. nepoznati psi lutalice prodrli u obor te napali i zaklali sedam ovaca i jednog ovna pasmine „ R"- koji je ovan bio starosti dvije godine i šest mjeseci a da su zaklane ovce bile isto pasmine „ R" starosti 1 godine, 3 mjeseca i 29 dana i tjelesne mase 43 kg.

1.2. Nadalje da zbog postavljene sumnje na bjesnoću, uslijed neposredne opasnosti od zarazne bolesti, smrtonosne zoonoze, bjesnoće, zbog sprječavanja širenja bolesti na ljude i životinje, da je Viši veterinarski inspektor Državnog inspektorata, temeljem člana 25. stavak 2. Zakona o veterinarstvu i člana 97. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku te prema članku 6. stav 1. točka 10. Pravilnika o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bjesnoće kod životinja, a u smislu čl. 93. stavak 1. Zakona o državnom inspektoratu, naredio mjere suzbijanja bjesnoće u zapisniku s usmenim rješenjem od 30.4.2020., prema kojemu je naređeno usmrćivanje teško ozlijeđenih životinja zbog toga što su životinje izgrižene i rastrgane te su trpile neotklonjivu bol, a liječenje nije izvjesno, koje su nosile oznake HR 532111067, HR 432111066, HR 332111065, HR 232111064, HR 132111063, HR 932111062, HR 832111061 i RO 1593323774. Kako su životinje bile u kontaktu sa psima lutalicama, životinjama nepoznatog zdravstvenog statusa, svakako sumnjivim na bjesnoću, kao mjera za kontrolu bolesti, sukladno članku 11. stavak l . točka 4. Zakona o zaštiti životinja, usmrćivanje je trebalo biti obavljeno sukladno uvjetima iz članka 10. citiranog Zakona i sukladno Uredbi Vijeća broj 1099/2009, od strane educiranih djelatnika ovlaštene veterinarske organizacije uz sve mjere zaštite o širenja bolesti, a da lešine otpremljene putem ovlaštenog sakupljača nusproizvoda tvrtke ”Agroproteinka”d.o.o., sabiralište [adresa]

1.3. Tužitelj navodi da je postupio prema nalogu i da su životinje usmrćene 30.4.2020. od strane ovlaštene veterinarske organizacije Praxis- vet d.o.o.

1.4. Ističe da je usmrćeno sedam ovaca i jedan ovan pasmine „ R" starosti i težine opisane u rješenju inspektora odnosno ukupne težine 344 kg kako je to konstatirano od strane Praxis d.o.o. Sibinj koja je vršila eutanaziranje teško ozlijeđenih životinja.

1.5. Nadalje da su sve ovce bile starije od godinu dana i namijenjene za rasplod i proizvodnju mlijeka kojom se bavi tužitelj, da su za vrijeme života svaka od njih mogla ojanjiti po najmanje dva janjeta godišnje i dati mlijeka cca 0,7 litara dnevno tako da tržišna vrijednost jedne ovce uz izračun gubitka zarade odnosno prirasta iznosi najmanje 1.500,00 kuna po grlu.

1.6. Tužitelj smatra da mu je na opisani način nastala šteta od najmanje 12.000,00 kuna koju potražuje skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. svibnja 2020.

1.7. Tužitelj ističe da nema saznanja da su psi imali vlasnike, odnosno nisu čipirani i da se radi o psima lutalicama.

1.8. Poziva se na čl.51 i čl. 62 i čl. 90 Zakona o zaštiti životinja kojima je propisano da uvjete i način držanja kućnih ljubimaca propisuju općim aktima predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, ovdje tuženika kao i obveza sakupljanja napuštenih i izgubljenih životinja, organiziranja skloništa i dr. kao i prekršajna odgovornost jedinica lokalne samouprave čime se propisuje i deliktna odgovornost odnosno obveza naknade štete koju počine psi lutalice odnosno psi neutvrđenog vlasnika.

1.9. Tužitelj smatra da je u nadležnosti tuženika obavljanje poslova organiziranja sakupljanja i zbrinjavanja napuštenih životinja kao jedinice lokalne samouprave pa je tuženik i odgovoran za obavljanje tih poslova, zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete koje mu je nastala neorganiziranjem uklanjanja opasnih životinja od strane tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio navode tužitelja i predložio da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

2.1. Poziva se na članak 2. točku 6. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama („Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije", broj 1/2019) kojim je određeno da je posjednik životinje odnosno kućenog ljubimca svaka pravna ili fizička osoba koja kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje ili dobrobit životinja.

2.2. Dalje navodi da je 8. srpanj 2020. komunalni redar Jedinstvenog upravnog odjela izvršio nadzor na licu mjesta u pogledu držanja pasa u [adresa] na k. č. [katastarska čestica], na kojoj su zatečeni psi koji su prouzročili štetu tužitelju i da je tom prilikom utvrđeno da psi imaju posjednika, ujedno i vlasnika, i to HS iz [adresa], D [adresa], koji se o psima skrbi od jeseni 2019. osiguravajući im potrebnu skrb, odnosno dajući im hranu i vodu na svome posjedu te da je o utvrđenim činjenicama komunalni redar sačinio službenu bilješku.

3. U nastavku postupka parnične stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

4. Tijekom postupka sud je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89 /14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u Službenu bilješku komunalnog redara Općine Bukovlje Jedinstveni upravni odjel od 8. srpnja 2020. (str. 12 spisa), fotografije životinja (str. 26-30 spisa), spis predmeta Državnog inspektorata [adresa], broj KLASA:UP/1-322-07/20-04/147 i KLASA: 322- 07/20-10/235, u nalaz i mišljenje vještaka veterinarske struke Vladimira Hornjak, dr. vet.med. od lipnja 2024. (str. 60-68 spisa).

Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka HS, ĐS, MS, CS, GS i veterinara KS kao i dokaz neposrednim saslušanjem vještaka Vladimira Hornjak.

5. Analizirajući provedene dokaze tijekom postupka:

- nesporno je utvrđeno temeljem uvida u spise predmeta Državnog inspektorata [adresa], broj KLASA:UP/1-322-07/20-04/147 i KLASA: 322-07/20-10/235 da se 29. travnja 2020. dogodio štetni događaj u kojem su psi ozlijedili 7 ovaca i jednog ovna

- nesporno je utvrđeno da su navedene životinje eutanazirane po ovlaštenom društvu,

- nesporno je da su životinje bile u vlasništvu tužitelja.

6. Sporno je da li tuženik kao jedinica lokalne samouprave odgovara za nastali štetni događaj, odnosno sporno je da li postoji odgovornost tuženika. Sporno je koju štetu je pretrpio tužitelj.

7. Na sporne okolnosti provedeni su dokazi uvidom u Službenu bilješku komunalnog redara Općine Bukovlje Jedinstveni upravni odjel od 8. srpnja 2020. (str. 12 spisa), fotografije (str. 26-30 spisa), spis predmeta Državnog inspektorata [adresa], broj KLASA:UP/1-322-07/20-04/147 i KLASA: 322-07/20-10/235, u nalaz i mišljenje vještaka veterinarske struke Vladimira Hornjak, dr. vet.med. od lipnja 2024. (str. 60-68 spisa), te su saslušani svjedoci HS, ĐS, AS, CS, JS i veterinara KS kao i dokaz neposrednim saslušanjem vještaka Vladimira Hornjak.

8. HS, saslušan kao svjedok je iskazao da se njegovo imanje nalazi oko kilometar i pol od sela [adresa] te da oko njega nema drugih kućanstava, da on ne živim tamo već samo povremeno odlazim kako bih pokosio i počistio na imanju, i da živim u gradu [adresa] u [adresa]. Istakao je da o štetnom događaju vezano za pse i ovce nema nikakvih saznanja. Nadalje istakao je da je u vrijeme štetnog događaja imao samo jednog psa i to US kojeg ima i danas. Iskazao je da su na njegovom imanju eutanazirani psi, i da se radi o psima lutalicama iz obližnjeg sela koji se i dan danas mogu zateći u selu, a da njegovo imanje nije ograđeno. Iskazao je i da je povremeno hranio pse lutalice koje je viđao na svom imanju. Nadalje da su se psi nalazili na njegovom imanju u vrijeme dolaska veterinara, veterinarskog tehničara i JS, te da je i on bio prisutan, da ga ti psi nisu slušali, da su vrijeme dolaska veterinara na imanju bila tri psa, dva koja nisu njegova i njegov pas. Svjedok je na fotografijama koje su mu se predočile potvrdio da se na fotografiji na str. 27 sudskog spisa nalaze dva psa lutalice koji su bili na njegovom imanju, o kojima je iskazivao. Istakao je da te pse ne smatra svojima, kako je to ranije naveo kao i da je njegov pas marke Shih-Tzu čipiran. Istakao je da se i nakon srpnja 2020., i dalje pojavljuju psi lutalice na njegovom imanju i to kao pojedinačni tako i psi koji se kreću u čoporu, da je vlasnik imanja više od 20 godina te da u navedenom razdoblju veliki broj pasa prolazi kroz njegovo imanje, a da se ovakve stvari događaju jer očito netko ne radi svoj posao.

9. NS, saslušana kao svjedok je iskazala da svakodnevno selom prolaze psi lutalice i to njih otprilike 5-10 i da se kreću u čoporu o čemu je i prije dva-tri tjedna izvijestila načelnika općine, što pozivom, što putem e-maila, da je od načelnika dobila odgovor da se provozao selom te da nije zatekao niti jednog psa lutalicu. Istakla je da je njihova farma pokrivena kamerama za vrijeme od 24 sata dnevno, a kamere je postavio ovlašteni instalater ES, da je cijela ograđena limom, a da oni kod kuće preko kompjutera prate stanje na farmi koje snimaju postavljene kamere. U unutrašnjosti farme postoje ugrađeni boksovi tako da se u njih ne može ući osim ako se nešto u boks ne ubaci ili ako nešto može preskočiti otprilike visinu od 2 metra i ući u boks. Na video kamerama su primijetili komešanje ovaca, a kako suprug ima iskustva sa životinjama primijetili su da se nešto događa i potom vidjeli snimku na kojoj 4-5 pasa trgaju janjce i to na način da najprije dovedu jednoga pa ga rastrgaju, a potom dovode ostale. Nakon toga su otišli na farmu, pozvali policiju, veterinara i obavijestili su općinu. Policija je odmah izašla na teren, došao je i veterinarski inspektor gospodin KS, dok se općina nije niti oglasila niti je bilo tko iz općine došao, pa čak niti na poziv policije, da je 7 ili 8 ovaca je bilo u takvom stanju da je veterinar procijenio da se moraju usmrtiti, a ostalih otprilike 40-tak ovaca koje su bile ranjene su morali staviti u karantenu i liječiti. Napadi su se ponovili i u lipnju i u srpnju iste godine kada je također bilo potrebno usmrtiti dio ovaca, a dio staviti u karantenu i liječiti te da se nakon svakog napada općina oglušila na njihove obavijesti te da kad god vide životinje, odnosno pse lutalice u selu odmah reagiraju i obavijeste policiju, veterinara i općinu. Policija ih je naknadno izvijestila da su pronađena i eutanazirana tri psa, premda ih je bilo pet, a ona ne zna čiji su to psi i misli da su to psi lutalice. Iskazala je i je nakon izvršenih napada u travnju, lipnju i srpnju 2020. ukupno ubijeno ili eutanazirano zbog ozljeda više od 300 ovaca. Istakla je da je obavijestila općinu o prvom napadu koji se dogodio u travnju 2020.telefonom, a potom i e-mailom i da je svu dokumentaciju predala policiji. Istakla je da nije bilo pasa prije prvog napada u travnju 2020.

10. Svjedok PS je iskazao da su se napadi pasa dogodili prije tri ili četiri godine, a da je on dolazio na poziv gospodina RS nakon što su psi napali ovce. Istakao je da je on ovlašteni veterinar za područje općine, i da je po pozivu dolazio jednako kao i policija svaki put kada se dogodio takav napad. Kada je došao na farmu dio ovaca bio je razbacan i već su bile usmrćene, a neke su bile u teškoj agoniji i on ih je morao eutanazirati. Istakao je da je moguće da to učine psi, nadalje da je farma u cijelosti ograđena te da nitko ne može na nju neovlašteno pristupiti, ali da ne može sa sigurnošću reći kako su psi ušli na farmu. Istakao je da mu je poznato da su u tom razdoblju bila ukupno tri napada pasa, te da su psi eutanazirani nakon posljednjeg napada, da ih je on eutanazirao ukupno tri psa. Svjedok je iskazao da prema Zakonu o veterinarstvu životinja mora biti propisano označena, cijepljena i za nju mora biti izdana putovnica koja se unosi u aplikaciju Lisakan Ministarstva poljoprivrede i tada pas postaje nečije vlasništvo, i da sve dok pas nije propisano označen i evidentiran u aplikaciji nadležnog ministarstva smatra se lutalicom. Psi koje je svjedok eutanazirao nisu bili označeni, dakle prema njegovom mišljenju radilo se o psima lutalicama. Nadalje, iskazao je da su se psi kada je on došao izvršiti eutanaziju, nalazili na području između [adresa] i [adresa] a da je on pozvan od strane policije da dođe izvršiti eutanaziju pasa, da je pse eutanazirao na neograđenom području i to na način da je u njih pucano iz puške za omamljivanje budući da im se nije smjelo prići, da je pucao njegov kolega CS, da je tamo bio kombi Agro Proteinke, zatim komunalni redar gospodin JS i policijski službenici PU Brodsko-posavske.

11. Svjedok CS je svom iskaz naveo da je o napadima na ovce čuo od PS koji ga je pozvao kada je bilo potrebno eutanazirati pse lutalice koji su napali farmu ovaca, da su dva psa omamili puškom za omamljivanje, a da je on bio pozvan da napravim tu sedaciju nakon čega je napustio to područje. Posebno upitan iskazao je da su se psi nalazili na tzv. hacijendi, području na kojem se nalazi manji objekt i ribnjak, i da se hacijenda nalazi na području [adresa] prema Vrhovini. Da mu nije poznato čije je vlasništvo a da misli da je riječ o zemljištu u vlasništvu općine. Iskazao je da nije primijetio u kakvim uvjetima su bili psi kada je došao na hacijendu, jesu li imali hranu i vodu, kao i da ne zna da bi netko brinuo o tim psima. Iskazao je da je prilikom sedacije pasa bio nazočan djelatnik Agro Proteinke, zatim PS i još netko za koga ne zna tko je, da je njega pozvao PS koji je ima suglasnost za naveden radnje te da je u slučaju kada se radi o psima lutalicama potrebna suglasnost veterinarske inspekcije. Istakao je da hacijenda i prostor na kojem su bili psi nije bio ograđen a da je pse bilo potrebno sedirati jer su psi bili opasni i nije im se moglo prići.

12. Svjedok GS je iskazao da je komunalni redar zaposlen u Općini Bukovlje i koliko mu je poznato da se radi o događaju od 28. na 29. travnja 2020. o kojem on nemam nikakvih saznanja kao niti njegove kolege, da je on bio prisutan vezano uz događaj koji se zbio između 5. i 8. srpnja 2020., da je 5. srpnja 2020. u općini zaprimljena prijava obitelji RS putem e-maila u privitku kojeg su bile fotografije i videozapisi štetnog događaja, odnosno scene gdje su dva psa ugušili ovce. Istakao je da je u njegovom opisu posla provedba Odluke Općine Bukovlje o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama, koja je objavljena u službenom glasilu Županije Brodsko- posavske 1/2019. i da je on sam pokušao organizirati hvatanje tih pasa, a što zahtjeva koordinaciju više osoba, da je potrebno da u to bude uključena službena osoba općine, ovlašteni veterinar, djelatnici policije, poduzeće ili tvrtka koja zbrinjava lešine, treba osigurati vrijeme, način i prostor na kojem će se to učiniti, za što je preduvjet da se najprije pronađu ti psi. Dalje navodi da je on organizirao postupak eutanazije pasa uz prethodno saznanje i obavijest posjedniku životinja za koje je imao saznanja od mještana da ti psi borave na području imanja HS, a koje se nalazi na području između [adresa] i [adresa]. Što se tiče događaja od 28. na 29. travnja 2020. navodi da nije imao saznanja jer da bi u protivnom nešto poduzeo. Istakao je da ih nitko nije obavještavao o pojavi pasa lutalica na području [adresa] do štetnog događaja u srpnju 2020., da su tada psi pronađeni na imanju HS, da je kontaktirao HS, obavijestio ga o tome što su psi učinili i obavijestio da ih zadrži radi hvatanja i eutanazije i da mu je poznato da se HS brinuo o tim psima jer je izjavio da su ti psi kod njega od mjeseca rujna 2019., da im je on osiguravao hranu i pitku vodu, a da je na to imanje dolazio gotovo svakodnevno, da su u trenutku kada su došli po pse, psi bili pored HS i prema njemu su bili poslušni te da im je on rekao da su sigurni dok je on sa psima. Iskazao je i da nema saznanja o štetnom događaju koji se dogodio 23. lipnja 2020. Nadalje, iskazao je i da imanje HS u to vrijeme nije bilo ograđeno te da je HS imao svog psa, kućnog ljubimca manje rase i da osim toga nije bilo drugih pasa. Iskazao je i da povremeno prođe tim područjem te da nije zamijetio pse lutalice a da nema saznanje da li je općina zaprimila e-mail obavijest od strane ĐS poslan u posljednja tri tjedna kojim obavještava o ponovnom pojavljivanju pasa lutalica na području [adresa] koji se kreću u čoporu.

13. Svjedok KS je iskazao vezano za štetni događaj koji se dogodio sa 28. na 29. travnja 2020. da je Veterinarska inspekcija zaprimili prijavu gospodina PS o napadu pasa lutalica na ovce u vlasništvu DS, da su nakon obavijesti SS i ČS izašle na lice mjesta i provele propisani postupa te da Veterinarska inspekcija u takvom slučaju izlazi na teren jer se postavlja sumnja na zaraznu bolest, bjesnoću zbog napada životinja nepoznatog zdravstvenog statusa jer da su psi koji su napali i pobjegli nepoznatog zdravstvenog statusa, da nisu znali jesu li oni bijesni, jesu li cijepljeni ili nisu, te se zbog toga pristupa stavu kako bi ih se smjestilo u karantenu, da kako su psi bili nedostupni, da su propisali karantenu na preživjele ovce i odredili eutanaziju teško ozlijeđenih životinja. Eutanazija se određuje u slučajevima kada životinja zbog ozljeda trpi neotklonjivu bol. U konkretnom slučaju radi se o vrlo žestokim, velikim ranama kod dijela preživjelih ovaca i nije bilo druge nego te ovce eutanazirati. Slijedeći korak veterinarske inspekcije je da podnese zahtjev Ministarstvu poljoprivrede za naknadu štete, ali ne onih životinja koje su ubijene prilikom napada, nego onih koje su morali eutanazirali. Prema njihovom propisu stranka ima pravo na naknadu štete samo za ovce koje je inspekcija morala eutanazirati. Svjedok je iskazao da zna da je nakon ovog događaja, nakon mjesec i pol dana, u lipnju iste godine bio još jedan napad na ovce iz istog uzgoja i tada je bilo potrebno inspekcijsko postupanje na gore opisani način, a posljednji napad je bio početkom srpnja iste godine. Istakao je da je nekoliko dana iza posljednjeg napada veterinarska organizacija koja je nadležna na tom području bila pozvana od strane policije i komunalnih redara Općine Bukovlje kako bi eutanazirali tri psa za koje je njemu i danas nepoznat čovjek izjavio da su njegovi. Oni su po tome postupili uz nazočnost policije i komunalnih redara te eutanazirali pse na zahtjev navodnog vlasnika. Da se radi o navodnom vlasniku svjedok govori iz razloga što psi nisu bili čipirani niti su bili u službenoj evidenciji te da ukoliko je navodni vlasnik izjavio kolegama da se radi o njegovim psima, da su oni njemu poklonili povjerenje. Pojašnjava da sama činjenica da pas nije čipiran i da nije evidentiran u službenoj evidenciji nužno ne znači da je riječ o psu lutalice, jer je moguće da se vlasnik nalazi u prekršaju glede cijepljenja i čipiranja psa jer nije izvršio svoju zakonsku obvezu a da je njega kolega veterinar PS izvijestio da je vlasnik tih pasa čovjek kod kojega su ti psi i pronađeni. Istakao je da je on vidio snimku napada te da su bila svakako više od 3 psa, a po njegovoj procjeni sigurno 5-6 pasa. Veterinarska struka definira psa koji se zatekne na ulici, bez nadzora i koji nije čipiran kao životinju bez propisanog nadzora. Nadalje, istakao je da prema Zakonu o zaštiti životinja, članak 62. lokalna samouprava je dužna imati ili organizirati higijeničarsku službu za uklanjanje svih životinja koje su bez nadzora, bilo da je riječ o lutalicama ili o životinja koje imaju vlasnika, ali su bez nadzora. Procedura je takva ukoliko se zateknu psi bez nadzora, pozove se higijeničarska služba koja uhvati te životinje i odvede u sklonište. Po prispijeću u sklonište obavezan je pregled životinje i postupak identifikacije, ako se utvrdi da je životinja čipirana, sazna se tko je vlasnik i on snosi sve troškove postupanja higijeničarske službe. Ukoliko je vlasnik nepoznat životinja ostaje pod zakonskim uvjetima u skloništu do udomljenja. Po službenoj dužnosti kod takvih događaja obavještava općinu i veterinarska inspekcija i policija, a u konkretnom slučaju u travnju 2020. da je općinu kontaktirao osobno svjedok budući da dobro poznaje komunalnog redara gospodina GS. Iskazao je da je moguće da psi mogu počiniti toliku štetu, i da ograda visine 2-3 metra njima ne predstavlja nikakvu prepreku jer istu mogu preskočiti ili potkopati prolaz ispod ograde. Posebno je istakao da postoji razlika o psihološkom ponašanju pasa koji se kreću u čoporu u odnosu na psa pojedinca na način da se agresivnost u čoporu umnožava, znatno uvećava i osjeća se ta povezanost s čoporom što znači ako jedan preskoči ogradu, svi će ići za njim i preskočiti ogradu jer je to način njihovog ponašanja kao pripadnosti čoporu i da to ne rade radi gladi.

14. Na temelju provedenih dokaza navedenih pod točkom 7., nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelju nastala šteta od čopora pasa za koje ovaj sud smatra da su psi lutalice.

15. Sud je vezano uz predmetni štetni događaj, u cijelosti priklonio vjeru iskazima svjedoka HS, ĐS, veterinara TS i ŠS jer su isti u pogledu bitnih činjenica za ovaj postupka suglasni i vjerodostojni.

15.1. Svjedok HS je opisao njemu poznate činjenice o navedenom događaju i istakao da eutanazirani psi nisu njegovo vlasništvo. On nema ograđeno dvorište i ne boravi stalno na imanju već povremeno dolazi. Činjenica da ih je povremeno hranio zasigurno ne može biti dokazom o vlasništvu nad tim psima. On je vlasnik jednog psa kojeg je čipirao i cijepio, na koji način je i dokazao kako se ponaša prema psu kojeg je i vlasnik. Ovaj sud smatra životnim iskaz svjedoka da je povremeno znao nahraniti pse lutalice ali ih zbog toga nije smatrao svojim vlasništvom.

15.2. Da je duži vremenski period u selu postojao čopor pasa lutalica potvrdila je i svjedokinja ĐS koja je radi sigurnosti svoje farme postavila i kamere i koja je vjerno opisivala događaje u selu u kojima su psi nanosili štetu vlasnicima ovaca.

15.3. Na zaključak suda da se u ovom slučaju radi o psima lutalicama upućuje i iskaz veterinara TS koji je iskazao kao i svjedok ĐS da su u nekoliko mjeseci bila tri napada pasa koje su u konačnici eutanazirali. Istovremeno svjedok PS, kao stručna osoba, veterinar, iskazao je i kada se pas ima smatrati psom lutalicom.

15.4. Svjedok CS je iskazao suglasno kao svjedok PS, s tim da je istakao da je za postupak sedacije u slučaju pasa lutalica potrebna suglasnost veterinarske inspekcije koja je u ovom slučaju prethodno i ishođena.

16. Svjedok GS kao komunalni redar tuženika nije imao saznanja o događaju od 28. na 29. travnja 2020. niti o događaju od 23. lipnja 2020. tako da se njegov iskaz u ovom slučaju i vezano uz događaje iz travnja 2020. ne može cijeniti kao bitan, posebno u dijelu u kojem on ima saznanja da je HS brinuo o psima i načinu na koji je to radio a istovremeno kao komunalni redar nema nikakvih saznanja da su se dogodila prethodno dva napada pasa na ovce, u travnju i lipnju 2020.

17. Nadalje, jednako tako i iskaz svjedoka KS koji nije nazočio događaju od 28. na 29. travnja 2020 i koji je iskazao da je njemu PS rekao da su psi u vlasništvu HS što PS nije potvrdio u svom iskazu. Nadalje KS je iskazao da je vidio snimke pasa i da je u napadu sudjelovalo po njegovoj procjeni 5-6 pasa a da je on saznanja da je HS vlasnikom 3 psa.

18. Sve to ukazuje upravo na zaključak da se radi o čoporu pasa lutalica, njih 5-6 koji su bili bez ikakvog nadzora hodali po selu, kao i zaključak da se HS ne može smatrati vlasnikom 3 psa.

19. Temeljem članka 154. st.2. Zakonu o veterinarstvu (Narodne novine 82/13, 148/13 i 115/18) važećem u vrijeme nastanka štetnog događaja, u skladu s opsegom poslova koji je povjeren veterinarskoj organizaciji ili veterinarskoj praksi ovlašteni veterinari obavljaju između ostalog i provedbu obveznog označavanja životinja te vođenje propisane evidencije o označavanju i prometu životinja. Člankom 45. stavak 2. predviđeno je »(2) Svi psi, mačke i pitome vretice koji su označeni moraju biti upisani u Upisnik kućnih ljubimaca koji vodi Ministarstvo". U svezi s navedenom zakonskom odredbom, Ministarstvo poljoprivrede zaduženo je za vođenje upisnika svih označenih pasa u Republici Hrvatskoj koja je provedena kroz aplikaciju Lysacan kao središnji informacijski sustav za evidenciju cijepljenja i označavanja pasa, mačaka i pitomih vretica, evidentiranje opasnih pasa, evidentiranje trokratnih pregleda, evidentiranje ovlasti veterinarskih organizacija po epizotiološkim jedinicama te statističko izvještavanje.

20. Na ove okolnosti iskazivali su i svjedoci TS veterinar i KS.

21. U skladu s navedenim zakonskim odredbama tuženik je donio Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama („Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije", broj 1/2019) kojom su regulirana prava i obveze tuženika u svezi s napuštenim i izgubljenim životinjama pa je tako, između ostalog predviđena i kontrola čipiranja životinja od strane tuženika kao i obveza zbrinjavanja napuštenih životinja.

22. Odredbom članka 67. stavak 2. Zakona o zaštiti životinja (Narodne novine, broj 102/17 – dalje: ZZŽ) propisano je da je nalaznik napuštene ili izgubljene životinje dužan u roku od tri dana od nalaska životinje obavijestiti sklonište, osim ako je životinju u tom roku vratio vlasniku te odredbe članka 62. stavak 1. ZZŽ prema kojoj odredbi poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave, a jedinica lokalne samouprave može sklopiti ugovor o sakupljanju i zbrinjavanju napuštenih ili izgubljenih životinja sa skloništem osobe iz članka 61. stavak 1. ZZŽ koja se nalazi na području jedinice područne samouprave u koje je smještena jedinica lokalne samouprave.

23. Pozivom na navedene zakonske i podzakonske odredbe, nesporna je odgovornost ovdje tuženika za štetu koja je tužitelju nastala od napuštenih životinja, pasa lutalica.

24. Kako bi se na objektivan način utvrdila nastala šteta, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Vladimiru Hornjak, de. Vet. Med. Iz Osijeka.

25. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. lipnja 2024.vještak je između ostaloga naveo da je izvjesna je eutanazija 7 ovaca i 1 ovna označenih kao HR 532111067, HR 432111066, HR 332111065, HR 232111064, HR 132111063, HR 932111062, HR 832111061i RO 1593323774. Nadalje, vezano uz visinu pretrpljene štete po ovnu , da je vrijednost ovna 200 eura a vezano uz visinu pretrpljene štete po ovci da je vrijednost ovce 100 eura , vrijednost janjeta 15 kg x 6,68 eura ili 100,2 eura, da je vrijednost mlijeka 80 lit. x 1,23 eura ili 98,4 eura ili ukupno :298,60 eura tako da je sveukupna visina pretrpljene štete 2.290,20 eura.

25.1. Neposredno saslušan na raspravi vještak je iskazao da je vrijednost ovaca i ovna utvrdio na temelju uvida u police osiguranja Croatia osiguranja d.d. i da u RH baš nema ove pasmine ovaca, tako da nigdje nije bio niti publiciran podatak o vrijednosti za tu pasminu na području RFI, zbog čega je pribavio podatke o vrijednostima drugih pasmina koje su se kretale za ovce od 700-850,00 kn, a za ovnove od 1.000-2.000,00 tako da je u konačnici utvrdio da bi visina pretrpljene štete po ovci iznosila 100 Eura ili 750,00 kn, a za ovna 200 eura ili 1.500,00 kn, što predstavlja nekakvu srednju vrijednost. lnače, pasmina ovaca koja je bila predmet vještačenja je u biti pasmina srednje vrijednosti po pitanju kvalitete i produktivnosti, što je imao u vidu prilikom donošenja ocjene o pretpostavljenoj vrijednosti ovaca i ovna. Istakao je da je u međuvremenu od dana izrade nalaza do danas došlo do porasta cijene koštanja ovaca i ovna, tako da su osiguranja povećale svote na 200,00 eura za ovcu, a za ovna 300,00 eura, a da je on svoj nalaz sačinio prema cijenama u vrijeme nastanka štete i da ostaje u cijelosti kod navedenog nalaza. Jednako tako i vezano uz iskazane cijene vrijednosti mlijeka koje su iskazane s datumom nastanka štete. Istakao je da je za vrijednost janjeta koristio podatke iz TISUP-a, odnosno Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi, a za vrijednost mlijeka podatke Državnog zavoda za statistiku za 2020., a da je i kontrolirao navedeni podatak iz kalkulacija za poljoprivrednu proizvodnju za 2019. i 2021. Iskazao je da u spisu nije pronašao podatak da bi se ove ovce redovito muzle a da je prilikom iskazivanja vrijednosti mlijeka uzeo podatak o otkupnoj cijeni mlijeka i pri tome nije iskazivao koliki trošak je za proizvodnju potreban. Posebno upitan da li se ovce mogu kupiti općenito na tržištu vještak iskazao je da ne zna za 2020. jer je tada bila korona, a da se danas mogu kupiti iako je danas loše stanje u stočarstvu.

26. Nalaz vještaka ovaj sud je prihvatio kao stručan i objektivan, sastavljen u skladu s pravilima struke, obrazložen po vještaku po svih prigovorima tuženika.

27. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev i postavio traženje glavnog dugovanja u iznosu od 2.290,20 eura.

28. Sud je dopustio navedenu preinaku tužbenog zahtjeva jer je ista postavljena nakon provedenog vještačenja, sve temeljem odredbe čl. 190. st.3. ZPP-a. Dopuštanje preinake svrsishodno je za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine –Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti štetu, već je nužno i u pravilu potrebno provesti vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu.

29. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno i primjenom čl. 8. ZPP sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

30. Odluka o glavnoj stvari temelji se na odredbama članka 1045. st.1. i 1046., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO)

31. Odredbom članka 1045.st.1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi, osim ako ne dokaže da je do štete došlo bez njegove krivnje. U ovom postupku je dokazano da je do štete došlo krivnjom tuženika.

32. Istovremeno odredbom članka 1046. ZOO definirano je što predstavlja štetu, tako da se navodi da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

33. Ocjenjujući tužbeni zahtjev za naknadom štete sud je stava da je tužitelj prerpio štetu umanjenjem svoje imovine za eutanazirane ovce i ovna, po kom osnovu mu je dodijelio pravo na štetu u iznosu od za jednog ovana 200,00 eura i za 7 ovaca 700,00 eura ili ukupno 900,00 eura.

34. Nadalje, sud je stava da je nalazom vještaka potvrđeno i pravo tužitelja na izgubljenu zaradu za jedno janje po svakoj ovci ili ukupno za 7 janjadi u iznosu od 701,20 eura.

35. Ukupna priznata šteta tužitelju iznosi 1.601,20 eura kako je to i odlučeno pod I. izreke presude.

36. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos temelji se na odredbi članka 1086. ZOO.

37. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da su se ovce navedene pasmine muzle, kako to navodi i vještak, zbog čega je sud odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade za mlijeko u iznosu od 689,00 eura.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. izreke presude.

39. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. i 155.ZPP-a. Tužitelj je djelomično uspio u ovom postupku i to u 100% u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva i 70% u odnosu na postavljenu visinu tužbenog zahtjeva ili ukupno (100+70/2) 85%. Kako uspjeh tuženika iznosi 15%, tužitelju se dodjeljuje pravo na 70% nužnih i potrebnih troškova vođenja predmetnog postupka.

40. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 2.764,00 eura. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 9.3.2023., 22.5.2023., 21.11.2024. i 16.1.2025., za svako u iznosu od zatraženih 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 3.6.2022., 6.4.2023., 2.7.2024. i 23.8.2024., za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.900,00 eura, skupa s pridodanim PDV-om, ukupno 2.375,00 eura.

40.1. Uvažavajući uspjeh tužitelja u ovom postupku od 70%, tužitelju se dodjeljuje pravo na troškove u iznosu od 1.662,50 eura.

40.2. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, trošak pristojbe na presudu od zatraženih 30,00 eura kao i trošak naknade za vještačenje u iznosu od 330,00 eura.

41. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.049,04 eura zbog čega je odlučeno kao pod III. izreke presude.

42. Tužitelju nisu priznati troškovi preko iznosa razmijenih troškova uspjehu u postupku kao i trošak pristojbe na tužbu preko priznatog i plaćenog iznosa od 26,54 eura, ukupno 714,96 eura.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod IV. izreke presude.

44. Tužitelju je priznato pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022).

Slavonski Brod, 19. veljače 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Marijan Betlach, Slavonski Brod,

2. Odvj. Mijo Kladarić, Slavonski Brod.