REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-257/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica SB prema generalnoj punomoći Z1121/2023, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja NB, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju ZB iznos od 926,16 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 200,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2024. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje na iznos od 1.650,00 EUR teku od 2. lipnja 2024. do 16. veljače 2024.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.100,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 24. ožujka 2023., oko 8,00 sati pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, prilikom postavljanja montažne skele u tramvajskoj radionici radi pokrpavanja pukotina u zidu. Tužitelj je namještao klizne pomične rešetke pri čemu su mu se prsti prikliještili između rešetke i poprečnog držača tramvajske šine. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 1. veljače 2024., a tuženik mu je isplatio iznos od 1.650,00 EUR, koji tužitelj ne smatra pravičnom naknadom. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su mu dijagnosticirane ozljede: VLC dig III et IV manus dex i Fractura proc. unguicularis dig. IV manus I.dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje jer je prilikom priklještenja prstiju pretrpio intenzivne bolove i strah budući je ozlijedio jagodice prstiju, a i zadobio je lom apeksa distalne fatange IV. prsta sa manjom dijastazom. Kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnoj šaci uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu ozljede nastao je ožiljak koji naružuje tužitelja pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tijekom liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti i imovinske štete potražuje ukupan iznos od 3.400,00 EUR, što umanjeno za nesporno plaćen iznos od 1.650,00 EUR, ukupno iznosi 1.750,00 EUR. Potražuje naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 30. prosinca 2024., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.200,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 800,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 150,00 EUR, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 500,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 126,16 EUR (38x3,32 EUR), što umanjeno za nesporno plaćen iznos od 1.650,00 EUR ukupno iznosi 1.126,16 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2024. do isplate, na ime zakonskih zateznih kamata na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 1.650,00 EUR potražuje zatezne kamate od dana završetka liječenja odnosno od 2. lipnja 2024. do dana isplate 16. veljače 2024. te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja 24. ožujka 2023. te činjenicu da je tuženik s poslodavcem tužiteljice, ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Donje Svetice 48, 10000 Zagreb, u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek zateznih kamata te ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, odnosno štetnog događaja. Tužitelj je postavljao skelu u tramvajskom servisu pri čemu su mu priklješteni prsti te je zadobio kontuziju prstiju. Iz prijave ozljede na radu razvidno je kako je tužitelj gurnuo prste u utore rešetke da bi ih pomaknuo, znajući da postoji opasnost zadobivanja ozljede od oštrog lima na rešetki i vodilici, kao i od prignječenja. Iako je uobičajeno da rešetku primi za vanjski rub, ovaj puta je prste gurnuo u rešetku, a da pritom o tome nije obavijestio kolegu ZBU koji mu je tom prilikom pomagao držeći rešetku s gornje strane. Da je isti bio upozoren da je tužitelj s donje strane gurnuo prste u rešetku, zasigurno bi pripazio te ne bi toliko brzo ispustio rešetku koja je prikliještila prste tužitelju. Budući da je tužitelj ozljedu zadobio obavljajući uobičajene poslove za poslodavca, riječ je o djelokrugu poslova s kojim se svakodnevno susretao, stoga je očito da tužitelj nije primijenio dužnu pažnju pri obavljanju redovitog radnog zadatka. S tim u vezi tuženik ističe da je iz prijave ozljede na radu razvidno kako je osiguranik tuženika poduzeo sve što je bilo potrebno da osigura uvjete za rad sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Nastavno na navedeno, isključenje, odnosno umanjenje obveze poslodavca temelji se na čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Tuženik smatra da je uzrok ozljeđivanja tužitelja njegov neoprez, odnosno da je tužitelj osobno odgovoran za navedeni događaj zbog čega tuženik ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, odnosno štete. U odnosu na činjenicu da je tužitelju predmetna ozljeda priznata od strane HZZO-a kao ozljeda na radu, tuženik ističe da je isto utemeljeno isključivo na navodima tužitelja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan iz razloga što se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom te je tužitelju temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, tuženik utvrdio i do sada isplatio 15. prosinca 2024. naknadu štete u iznosu od 1.650,00 EUR, što je i tužitelj učinilo nespornim u tužbi. S tim u vezi, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužitelju. Tuženik ujedno osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata s obzirom da je ispunio svoju obvezu prema tužitelju i nije u zakašnjenju. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 4-8 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 10-13 spisa), Odštetni zahtjev po osiguranju od odgovornosti (str. 21-22 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 47-203 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po sudskim vještacima dr. Tomislavu Trajbaru (str. 40-41 spisa) koji je usmeno saslušan na ročištu (str. 211 spisa) i dr. UB (str. 221-222 spisa) koji je usmeno saslušan na ročištu (str. 231 spisa), saslušani su svjedoci ĆB (str. 208 spisa) i LB (str. 208 spisa) te tužitelj (str. 209 i 231 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

6. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

10. Među strankama je sporna odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio 24. ožujka 2023. u razdoblju od 8:00 do 8:59 sati prilikom obavljanja poslova u tram radioni dok je namještao pomične rešetke, kada je gurnuo prste u utore rešetke da bi ih pomaknuo. Dok je pomicao rešetku prsti su mu se priklještili između rešetke i poprečnog držača tramvajske šine.

12. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 24. ožujka 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 13 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

13. Iz iskaza svjedoka ĆB proizlazi da je navedenog dana sa tužiteljem bio u radionici kada su namještali rešetke. Tužitelj je bio ispod, a on iznad tih rešetki i pokušali su ih sastaviti tako da legnu na šine. Nije vidio što se točno dogodilo, ali je čuo kada ga je pričepilo za prst. Navodi da je taj posao i ranije znao raditi sa tužiteljem. Navodi da su skele postavljali kao i inače, nije bilo ničeg neuobičajenog za tu vrstu posla toga dana. Navodi da nije vidio sam trenutak ozljeđivanja tužitelja, ali očito je da ga je prst pričepio.

14. Iz iskaza svjedoka LB proizlazi da je kod tuženika poslovođa, a da navedenog dana, u trenucima nastanka štetnog događaja nije bio neposredno prisutan. Nakon što je čuo da je došlo do ozljede, otišao je na mjesto štetnog događaja i utvrdio da su sve propisane mjere zaštite na radu uredno provedene. Uz njega je bio prisutan i inženjer zaštite na radu. Pojašnjava da je montažna skela zapravo naslonjena na rešetku koja omogućuje pomicanje tih skela. Poslije događaja čuo je da je do ozljede došlo prilikom pomicanja rešetke. Ističe da su svi radnici educirani za rad na siguran način. Rešetka se pomiče radi obavljanja drugog posla, a to je radi popravka postolja tramvaja koje je u tim trenucima bilo potrebno napraviti. Radilo se o uobičajenim poslovima i nije ništa primijetio kada je došao na mjesto štetnog događaja, a što bi odskakalo od uobičajenih poslova. Navodi da je tužitelj bio opremljen u skladu sa pravilima Zaštite na radu. Navodi da je i ranije bilo ovakvih ozljeda, ali da su bile lakše ozljede od ove.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je navedenog dana sa kolegom ĆB radio posao namještanja skele u tramvajskoj radionici. Jedan dio posla bio je namještanje pomičnih rešetki. U jednom trenutku kada je trebao namjestiti rešetke na skelu gurnuo je ruku u rešetku da bi mogao pomaknuti rešetku, odnosno da bi rešetke mogao sastaviti radi stacioniranja tih skela. Kolega s druge strane mu je išao pomoći i gurnuo je tu rešetku, međutim, brže nego što je mislio, tako da nije uspio izvući prste iz tih rešetki. Navodi da je educiran za navedeni rad i znao je i ranije slagati te montažne rešetke sa kolegom.

15.1. Na ročištu održanom 11. veljače 2025. tužitelj je naveo da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga, i to prilikom oblačenja, tuširanja, i sl. , a sud je i neposredno izvršio uvid u naruženje tužitelja te utvrdio da se rad o četvrtom prstu desne ruke tužitelja i da se vidi poprečna crta odnosno udubljenje u odnosu na nokat duljine 3-4 cm i širine 1 mm.

16. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja jer je jasan, logičan i uvjerljiv te u skladu sa Prijavom o ozljedi na radu i ostalom priležećom dokumentacijom kao i iskazom svjedoka ĆB i LB, a koji je sud također ocijenio vjerodostojnima obzirom su životni, uvjerljivi i jasni.

17. Imajući u vidu sve provedene dokaze, a osobito iskaz tužitelja, sud je utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo kada je sa kolegom ĆB pomicao rešetke radi namještanja skele. U uobičajenom procesu rada tužitelj je gurnuo ruku u rešetku da bi ju mogao pomaknuti kada je ĆB, a kako bi mu pomogao, gurnuo tu rešetku prije nego je tužitelj uspio izvući prste iz rešetki. Pri tome valja istaknuti da je iz iskaza tužitelja i svjedoka sud utvrdio da su navedenog dana poštivane sve mjere zaštite na radu ali da su se, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka LB, i ranije znale događati ovakve ozljede. Iz navedenog je sud utvrdio, suprotno navodima tuženika, da je uobičajeni način rada bio guranje prsti u rešetku, radi lakšeg pomicanja, a radi obavljanja navedenog posla mu je bila potrebna i dodatna pomoć drugog radnika. Činjenica da tužitelj nije dovoljno brzo izvukao prste iz rešetki odnosno da nije obavijestio kolegu da još ne gura rešetku ne predstavlja krajnju nepažnju tužitelja.

18. Naime, iz navedenih odredaba 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. U ovom postupku tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 24. ožujka 2023. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

20. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Tomislavu Trajbaru, a nakon osnovanih prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje navedenog vještaka sud je odredio provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku dr. UB. Stalni sudski vještak dr. UB je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj zadobio Razdorne rane na 3. i 4. prstu desne šake I Prijelom nokatnog nastavka zadnjeg članka 4. prsta te da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja. Tužitelj je liječen primarno operacijski, potom konzervativno i držao se uputa liječnika. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja vještak ne nalazi u kartonu. Vidljiv je tijek liječenja predmetne ozljede. Liječenje je završeno 2. lipnja 2024. (nalaz fizijatra od 2. lipnja 2024., kao i u osobnom zdravstvenom kartonu). Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje: prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi ozljede je zaostalo 0,5% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog redukcije pokretljivosti D.I.P. zgloba 4. prsta dominantne desne ruke, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Funkcija 3. prsta uredna. Takozvani primarni strah (kojeg je svakako bilo), koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za ishod liječenja oko 28 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 3 dana, srednjeg intenziteta oko 5 dana, te manjeg intenziteta sveukupno oko 28 dana. Povremeni bolovi i parestezije su dio trajnih posljedica te su tako i ocijenjeni. Tuđu pomoć je trebao po 3 sata dnevno kroz 8 dana, potom po 1 sat dnevno kroz još 14 dana. Naruženja nema. Liječenje je završeno 2. lipnja 2024. (nalaz fizijatra od 2. lipnja 2024. kao i u osobnom zdravstvenom kartonu).

21.1. Obzirom da je na nalaz i mišljenje vještaka dr. UB bilo prigovora od strane tužitelja u dijelu ocjene naruženosti, vještak je saslušan na ročištu održanom 11. veljače 2025. te je naveo da je prilikom pregleda tužitelja zamijetio ožiljak koji je i opisao u svom nalazu. Obzirom da je pri pregledu tužitelja ciljano gledao u vršak četvrtog prsta, navodi da njegovom profesionalnom oku taj ožiljak nije predstavljao naruženje, ali kako se tužitelj ne kreće u društvu medicinskih profesionalaca koji će zagledati isključivo taj prst, vještak navodi da ne može ocijeniti je li taj ožiljak uočljiv stalno ili samo povremeno ostalim ljudima.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. UB u dijelu koji se odnosi na ocjenu fizičkih bolova, straha, trajnih posljedica i tuđe pomoći i njege budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije, cjelokupnog zdravstvenog kartona te pregleda tužitelja, dok je sud sam, nakon neposrednog uvida u ožiljak, utvrdio postojanje naruženosti obzirom za isto nije potrebno posebno stručno znanje.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.000,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 800,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 0,5 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1973. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 150,00 EUR. Pri ocjeni primjerene naknade zbog naruženja sud je vodio računa o činjenici lokacije naruženja te vidljivosti slijedom čega ovaj sud smatra da tužitelju po ovoj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 2.450,00 EUR.

25. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala supruga, utvrđeni su u skladu s iskazom tužitelja te nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 38 sati s tim da je cijena jednog sata od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 126,16 EUR.

26. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 2.576,16 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 1.650,00 EUR iznosi 926,16 EUR, dok je u preostalom dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva za iznos od 200,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

27. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. UB utvrđeno je da je liječenje tužitelja završeno 2. lipnja 2024., a slijedom čega bi tužitelju pripadale zatezne kamate od slijedećeg dana nakon završetka liječenja dakle u konkretnom slučaju od 3. lipnja 2024. Tužitelju je završetkom liječenja nastupila šteta i tada je saznao za istu (navedeno je u skladu i sa stajalištem Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci posl.br. Gž-1094/2019-2 od 27. travnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-416/2023-2 od 19. rujna 2023.). Sukladno navedenom valjalo je odbiti potraživanje tužitelja koje se odnosi na zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.650,00 EUR (od 16. veljače 2024.) obzirom je navedeni iznos tužitelju isplaćen prije nego je završeno liječenje iz čega slijedi da tuženik s isplatom nije bio u zakašnjenju.

28. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO- a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

29.1. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 19. lipnja 2024., 17. rujna 2024., 17. listopada 2024. i 11. veljače 2025. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, trošak sastava podneska od 30. prosinca 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.200,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju su priznati i troškovi plaćenih predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, kao i trošak pristupa vještaka na ročišta u iznosu od 100,00 EUR dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.100,00 EUR.

29.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. lipnja 2024., 18. listopada 2024. i 22. studenog 2024. obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje dok trošak sastava podneska od 4. rujna 2024. nije priznat obzirom istim samo dostavlja zdravstveni karton. Tužitelju također nije priznat trošak sastava podneska od 17. rujna 2024. obzirom je navode iz predmetnog podneska mogao iznijeti i na ročištu održanom isti dan, a za koji mu je priznat trošak zastupanja.

30. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

31. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku