Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-971/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Petrusu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Hanza Media d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 79517545745, zastupane po punomoćniku Vedranu Vusiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hažeković & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-32/2020-24 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovane žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-32/2020-24 od 20. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je presuđeno:

„I Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: 79517545745, da tužitelju LP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.981,68 eura / 30.000,00 kuna1 zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe (17. veljače 2020.) pa do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.771,02 eura / 13.343,75 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog, zahtjev odbija“.

2. Pobijanu presudu, žalbom pobija tuženik iz svih žalbeni razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 30.000,00 kn, zbog iznesenih tvrdnji od **.**.2019. na portalu www.zadarski.hr u članku pod naslovom: "DONOSIMO IMENA SUDIONIKA AFERE "MUNICIJA" NA ZEMUNIKU Policija prijavila dva vojna pilota i petoricu civila, među njima prijatelj MP, bivši dogradonačelnik [adresa] i splitski trgovac oružjem!", a u kojem tekstu se dalje navodi „Iako su prve informacije govorile da je među prijavljenim pilotima i LP, on nije prijavljen, iako je osumnjičenima bio na raspolaganju kao vozač helikoptera.“

7. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da se u spornom članku navodi ime tužitelja kojeg se dovodi u vezu s velikim skandalom i aferom „Municija“, u kojoj su vojni piloti uz pomoć civila, švercali oružje iz vojne baze u [adresa], dalje navodeći da on nije prijavljen, iako je osumnjičenima bio na raspolaganju kao vozač helikoptera,

- da se tužitelj u spornom, bombastičnom članku spominje u negativnom kontekstu premda tuženik prethodno nije provjerio točnost, odnosno istinitost informacija vezano za tužitelja, kojima je javnost dovedena u zabludu glede njegove osobe, a njemu je nanesena šteta u privatnom, obiteljskom i poslovnom životu,

- da policija nije otkrila identitete osoba koje se spominju kao akteri navedene afere, niti su novinarima dati osobni podaci tih sudionika, niti su novinari dobili podatke o sudionicima afere iz [obrt], uz obrazloženje da se radi o tajnim podacima, ali da je usprkos tome, tuženik nastavio istraživati neslužbenim putem tko su sudionici spornog događaja, te je tako svoja saznanja o istima i njihove osobne podatke bez provjere pa tako i u odnosu na tužitelja kao navodnog sudionika tog događaja, objavio u predmetnoj medijskoj objavi, iako tužitelj objektivno nije imao nikakve veze s istragom u vezi "šverca oružja i municije",

- da iz priopćenja PU Zadarske od 8. studenog 2019. proizlazi da tužitelj nije osoba koja je bila obuhvaćena sumnjom u počinjenje kaznenih djela "nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari", dok ga je Vojno stegovni sud oslobodio od odgovornosti,

- da je tužitelj djelatna vojna osoba, po činu pukovnik, pilot, te način na koji se isti spominje u spornom članku, a da su osobni podaci o njemu prethodno pribavljeni na nedozvoljeni način, nedvojbeno je imalo negativan utjecaj na njegovo duševno zdravlje, privatni, obiteljski i poslovni život, što s obzirom na njegovu profesiju opravdava dosuđenje naknade štete u odnosu na ograničavanje prava na slobodu medijskog izražavanja,

- da tuženik tijekom postupka nije dokazao ispunjenje pretpostavki za oslobođenje od svoje odgovornosti propisanih odredbama članka 21. Zakona o medijima, odnosno u konkretnom slučaju evidentno nije riječ o slobodi izražavanja u odnosu na informiranje javnosti o predmetnom događaju.

8. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem članka 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika na naknadu štete u cjelokupno zatraženom iznosu od 30.000,00 kn s pripadajućim kamatama od 17. veljače 2020. do isplate.

9. S naprijed navedenim utvrđenjima i primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pobijanom presudom počinio povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, kada je na ročištu 11. listopada 2023., izveo dokaz saslušanjem svjedoka SP te prihvatio njegov iskaz, a koji dokaz tužitelj nije niti predložio.

10.1. Naime, po ocijeni ovog suda neosnovana je i paušalna takva tvrdnja tuženika, budući da je tužitelj pravovremeno prije zaključenja prethodnog postupka, konkretno podneskom od 12. svibnja 2022. (list 101 spisa) predložio izvođenje dokaza saslušanjem navedenog svjedoka, a koji dokaz je sud izveo na ročištu za glavnu raspravu 11. listopada 2023.

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP).

12. Po ocijeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi ekskulpacije tuženika od odgovornosti za štetu temeljem članka 21. stavak 4. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04., 84/2011., 81/2013. - dalje ZM), jer tuženik nije dokazao da su autori spornog članka imali osnovani razlog povjerovati da su sporne informacije u odnosu na tužitelja točne i da su poduzeli sve potrebne mjere kako bi provjerili njihovu točnost, a što je tuženik tvrdio tijekom cijelog postupka. Naime, svjedoci GP i ĐP (autori spornog članka), u svom iskazu su naveli da su se za spornu informaciju obratili pukovniku L, glasnogovorniku baze Zemunik, ali da im rekao da im ne može dati imena sudionika niti bilo kakve podatke vezane za to, pa su te podatke dobili od policije „neslužbenim putem“.

13. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao razloge koji bi ga oslobodili od odgovornosti iz članka 21. stavak 4. ZM, jer tuženik na kome je teret dokaza nije dokazao točnost objavljenih informacija budući da iz dopisa PU Zadarske, Službe kriminalističke policije od 23. srpnja 2020., proizlazi da se protiv tužitelja nije provodilo kriminalističko istraživanje niti je protiv njega podnesena kaznena prijava u aferi Municija, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud te niti iz dopisa Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove od 16. srpnja 2020. ne proizlazi da bi od strane vojne policije bila podnesena kaznena prijava protiv tužitelja.

14. Iz svega navedenog nedvojbeno je da autori spornog članka u konkretnoj pravnoj stvari nisu postupali u dobroj vjeri, već su senzacionalističkim pristupom objavili sporni članak (i sami su u svom iskazu naveli važnost te informacije) te po ocijeni ovog suda nisu imali osnovanosti povjerovati da su te informacije točne, a niti su poduzeli sve potrebno za provjeru njihove točnosti.

15. Naprijed opisanim postupanjem, odnosno objavom spornih informacija tužitelju je nanesena velika šteta kao djelatno vojnoj osobi koji je po činu pukovnik i koji je kao takav prikazan u negativnom kontekstu, čime je umanjen ugled ne samo u sredini u kojoj živi, već i šire te mu je takvim postupanjem po ocijeni ovog suda nedvojbeno povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo.

16. U pravu je tuženik kada u žalbi i tijekom postupka navodi da je predmetna afera „Municija“ bila od javnog interesa, međutim isto tako autori spornog članka kao novinari koje veže novinarska etička načela, su znali ili su morali znati da objava bilo kakvih informacija u svezi te afere moraju biti točne i vjerodostojne, jer je tužitelj djelatna vojna osoba, koji po opisu svog posla i zanimanja kojim se bavi nužno mora uživati ogromno povjerenje cjelokupne javnosti.

17. Suprotno žalbenim navodima tuženika u konkretnom slučaju ne radi se o slobodi izražavanja u spornom članku u odnosu na informiranje javnosti o događaju u [obrt], već o prenošenju informacija koje tužitelja kao djelatnu vojnu osobu izlažu sramoti, čime mu je nanesena šteta.

18. Stoga, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno dao prednost pravnoj zaštiti tužiteljeva dostojanstva, ugleda i časti pred tuženikovom slobodom izražavanja, jer su činjenice navedene u članku povrijedile pravo osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo.

19. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio da činjenica što je tuženik objavio ispravak sporne informacije je samo jedan od načina popravljanja neimovinske štete prouzročenom objavom informacija u medijima te da naknada neimovinske štete inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice pa su žalbeni navodi tuženika i s tog osnova po ocijeni ovog suda u cijelosti neosnovani.

20. Posljedično navedenom, imajući u vidu da je objavljivanjem osobe tužitelja sa punim imenom i prezimenom u kontekstu spornog članka, prema utvrđenju ovog drugostupanjskog suda za tužitelja nastala šteta u smislu članka 1100. ZOO za koju je odgovoran tuženik temeljem članka 21. stavak 1. ZM te je pravilno prvostupanjski sud u konkretnom slučaju tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti iznosu od 30.000,00 kn, a koja po ocijeni ovog suda odgovara težini povrede prava osobnosti tužitelja.

21. Neosnovano tužitelj pobija i odluku o trošku parničnog postupka, koja je po ocijeni ovog suda pravilna kako po osnovu, tako i po visini uz pravilnu primjenu članka 154. stavak 1. ZPP i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

22. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP za točku I, članak 166. stavak 1. za točku II izreke i članak 155. stavak 1. ZPP za točku III izreke).

U Karlovcu 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo