Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž R-120/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Toniju Šantiću, u pravnoj stvari tužiteljice DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Opće bolnice "Dr. Josip Benčević", OIB: 91554844265, Andrije Štampara 42, Slavonski Brod, zastupane po punomoćnici Ana-Mariji Bogović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 24 Pr-293/2021-25 od 14. listopada 2022., dana 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 24 Pr-293/2021-25 od 14. listopada 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da isplati tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća i naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 4.352,54 kuna / 577,68 eura sa zateznim kamatama (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od dospijeća do isplate, kako je pobliže određeno pod točkom I. izreke.
1.1. Također, naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.181,25 kuna / 554,95 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude 14. listopada 2022. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu da u skladu sa žalbenim navodima preinači pobijanu presudu, odnosno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, odnosno ranije 10.000,00 kuna, pa se primjenjuju odredbe članaka od 457. do 467.a ZPP o postupku u sporovima male vrijednosti.
4.1. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se podnijeti samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, stoga se drugostupanjski sud nije upuštao u ispitivanje osnovanosti žalbenih navoda u kojima tuženica ističe da je prvostupanjskom presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. stavka 3. ZPP (izostanak pristanka tuženice na preinaku tužbe).
5. Nadalje, stav je ovog suda da pobijana presuda nije donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju tuženica ukazuje u žalbi, s obzirom da su u njoj izneseni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati, a niti uz bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4. i 6. ZPP, za koje tuženica u žalbi samo paušalno navodi da su počinjene pritom ne obrazlažući u čemu bi se navedene povrede sastojale.
5.1. Glede navoda tuženice da je prvostupanjski sud presudom prekoračio tužbeni zahtjev, za istaknuti je da prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji kada je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, kao i kada je dosuđeno više od onoga što je traženo (članak 369. stavak 4. i 5. ZPP), pa kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud presudom naložio tuženici isplatu iznosa od 4.352,54 kuna / 577,68 eura, koliko je tužiteljica i zahtijevala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u njegovom postupanju nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP.
5.2. Budući da nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, kao ni neka povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba tuženice podnesena zbog navedenog razloga ocijenjena je neosnovanom.
6. Nije osnovano istaknut ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do rujna 2016., utemeljen na navodu da u predmetnom razdoblju tuženica nije obračunavala njezinu plaću prema osnovici određenoj člankom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011.
8. Iz prvostupanjske presude proizlazi:
-da je tužiteljica zaposlenica tuženice te da joj tuženica u utuženom razdoblju nije obračunavala plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, već po osnovici od 5.108,84 kuna;
-da su Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. i u 2009., te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine;
-da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj;
-da su Vlada RH te Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane;
-da je prethodno spomenutim izmjenama promijenjen članak III. i IV. Dodatka, kao i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna, i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna;
-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano;
-da su Vlada RH te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu;
-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno;
-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s tim da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.;
-da je vještakinja financijsko-knjigovodstvene struke u svom nalazu i mišljenju navela da iznos od 4.352,54 kuna predstavlja izračun razlike plaće isplaćene tužiteljici u utuženom razdoblju i plaće koja bi joj bila isplaćena uz primjenu osnovice za izračun plaće u iznosu od 5.415,37 kuna.
9. Prvostupanjski sud na temelju prethodno iznesenog zaključuje da je od 1. prosinca 2015. tuženica trebala obračunavati plaću tužiteljice prema osnovici od 5.415,37 kuna, s obzirom da su za to bili ispunjeni svi uvjeti propisani odredbama Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., pa kako je visina obračuna razlike plaće za navedeno razdoblje utvrđena financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, prihvaća tužbeni zahtjev te nalaže tuženici da tužiteljici isplati razliku plaće za utuženo razdoblje uz zateznu kamatu prema članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
10. Nije u pravu tuženica kada u žalbi navodi da "Dodatak Sporazumu i sve njegove izmjene/dopune ili sporazumi koji iz njega proizlaze ili se na njega nastavljaju nisu kolektivni ugovor i kao takav se ne mogu tumačiti", kao i da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti Odluke Vlade RH kojima se uređuje osnovica sukladno zakonu jer osnovica plaće nije regulirana u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 141/12, 150/13, 153/13 i 24/17, dalje: TKU/12), koji se primjenjuje u utuženom razdoblju.
10.1. Protivno navedenom, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09 i 155/23), prema kojem se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, a obvezujući učinak predmetnih izmjena i dopuna proizlazi upravo iz odredbe članka 51. stavka 4. TKU/12, kojim su strane tog kolektivnog ugovora utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.
11. U odnosu na ostale žalbene navode u kojima tuženica ponavlja prigovore već istaknute u postupku, a koji se odnose na odgodu primjene članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za razdoblje od 12 tromjesečja kada je zabilježen negativan rast BDP-a, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio pritom se pozivajući na shvaćanja koja je o spornim pravnim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u presudi broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., ovaj sud nalazi da nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
12. Kako, dakle, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je neosnovanu žalbu tuženice odbiti i potvrditi pobijanu presudu, kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o parničnom trošku, koju tuženica u žalbi posebno ne pobija (članak 368. stavak 1. ZPP).
13. Konačno, kako tuženica nije uspjela s podnesenom žalbom, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP).
U Šibeniku, 19. veljače 2025. godine
S U D A C
Toni Šantić
