Poslovni broj Gž-1750/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Ž P iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg žrtava Fašizma 6/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-441/21-29 od 26. srpnja 2022., na sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-441/21-29 od 26. srpnja 2022. u točki I., II, III., IV., VI. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke VII. izreke do iznosa od 1.353,77 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i u točki VIII. izreke.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki V. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke VII. izreke u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 53,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 306,29 eura sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos u razdoblju od 31. kolovoza 2007. do 18. rujna 2012. pa do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 53,09 eura (slovima:pedesettrieuradevetcenti) sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4. i čl. 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010669944 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 09.kolovoza 2005. Točkom II. izreke utvrđene su ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sadržane u čl. 1., 4. , 5., 6. i 7.2. predmetnog ugovora o kreditu. Točkom III. izreke utvrđena je ništetnom odredba o plaćanju jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva sadržana u čl. 12.2. predmetnog ugovora o kreditu. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime povrata jednokratne naknade iznos od 982,45 kn sa zateznim kamatama od 09. kolovoza 2005. do isplate. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s osnove preplaćene kamate iznos od 2.307,78 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s osnove preplaćenog tečaja iznos od 7.928,38 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos do isplate. Točkom VII. izreke naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.600,00 kn sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2022. do isplate, dok je točkom VIII. izreke odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, valutne klauzule i odredbe o naknadi za obradu kredita), sadržaja navedenog u točki I. – III. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to u iznosu 2.307,78 kn s osnove ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i u iznosu od 7.928,38 kn s osnove ništetne valutne klauzule, sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. toč. 6. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, navodeći da je neprovođenjem personalnih dokaza (saslušanjem svjedoka) koje je predložio onemogućen u raspravljanju. Naime, tuženik je predložio saslušanje svjedoka ŽB na okolnost „informiranosti potrošača o spornim odredbama ugovora te potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu“, dakle općenito na okolnost da su stranke pojedinačno pregovarale prije sklapanja predmetnog ugovora, dok nije predložio njezino saslušanje na odlučnu okolnost da su tužitelju u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz th ugovornih odredaba i da je unatoč punoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega odbijanjem dokaznog prijedloga tuženik nije onemogućen u raspravljanju pa nije ostvarena navedena bitna procesna povreda.

7. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da je 9. kolovoza 2005. sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,50 % godišnje, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika, kao i da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva odnosno ništetnost valutne klauzule, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj sklopio predmetni ugovor u svojstvu potrošača radi kupnje vozila, te da prije sklapanja ugovora nije bio obaviješten o parametrima promjena kamatne stope , a niti su isti bili određeni ili odredivi u samom ugovoru, kao niti o razlozima i rizicima sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF kako bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega mogu proizići sklapanjem takvog ugovora.

11. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da stranke nisu pojedinačno pregovarale niti o ugovornoj odredbi koja propisuje iznos troškova zaključenja ugovora u iznosu od 1,50% od iznosa kredita, a što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 982,45 kn (tzv. ulazna naknada), a niti se u ugovoru ne pojašnjava kojim konkretnim uslugama ista odgovara odnosno koju vrstu usluga i troškova pokriva, niti je ta naknada tužitelju pojašnjena pa da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

12. Cijeneći prethodna utvrđenja, a imajući u vidu pozivom na čl. 502.c. ZPP-a direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je donesena u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a kojom je utvrđena ništetost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao s potrošačima, kao i pozivom na čl. 81. st.1. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03., dalje:ZZP/03), prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i odredba o plaćanju tzv. ulazne naknade, nepoštene i ništetne, slijedom čega pozivom na čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi.

13. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćeni iznos na temelju ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 2.307,78 kn, a na temelju ništetne valutne klauzule u CHF iznosi 7.928,38 kn, kao i da plaćena tzv. ulazna naknada iznosi 982,45 kn, prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa sa zatezni kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne preplate do isplate kao i za povrat plaćene tzv. ulazne naknade sa zateznim kamatama od dana sklapanja ugovora.

14. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem izraženim u revizijskoj odluci broj Rev-2245/2017 te na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzima pravno shvaćanje da je u odnosu na tražbinu s osnove ništetne valutne klauzule i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 dana 4. travnja 2021. prekinuta zastara na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi. Stoga, cijeneći da je ništetnost spornih ugovornih odredbi utvrđena u ovom postupku, prvostupanjski sud zaključuje da tražbina tužitelja nije u zastari.

15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,37/22, dalje: Tarifa).

16. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenog novčanog iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banaka, između ostalog i ovdje tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. odnosno od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi. Pri tome, u pojedinačnom sporu tuženiku je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule te parametrima povećanja kamatne stope i metodi izračuna tih parametara, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u tom pravcu u ovom postupku nije pružio relevantih dokaza kako je to već obrazloženo točki 6. ove presude. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika nepoštene i ništetne. Slijedom toga, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

18. Također, pri nespornoj činjenici da je predmetni ugovor unaprijed sačinjen po tuženiku i da stranke nisu pojedinačno pregovarale o tzv. ulaznoj naknadi, niti je tužitelju pojašnjeno na što se konkretno ista odnosi, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st.1., 2. i 4., čl. 82. i 87.st.1.ZZP/03 kada je zauzeo pravno shvaćanje o ništetnosti te ugovorne odredbe.

19. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, pa pri utvrđenju da je tužitelj na temelju ništetne valutne klauzule u CHF iznos od 7.928,38 kn, kao i da je platio tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 982,45 kn, to je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenih iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade, kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose.

19.1. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu preplaćenog iznova na temelju ništetne valutne klauzule u CHF, navodeći da je valjalo uzeti u obzir tzv. negativnu razliku kada je tečaj CHF bio manji od početnog nisu od odlučnog značaja. To iz razloga jer tuženik u odnosu na tu razliku tijekom postupka nije podnio protutužbu niti je istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja (compensatio civilis), a niti prigovor radi prebijanja (compensatio per judicem) kao procesni prigovor.

19.2. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o plaćenoj tzv. ulaznoj naknadi i visini iste, predstavljaju nove činjenice koje sukladno čl. 352. st.1. ZPP-a nije moguće s uspjehom iznositi u žalbi. Naime, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao tvrdnju tužitelja da je platio spornu naknadu niti njezinu visinu, već samo osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe.

20. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima taj prigovor ocijenio neosnovanim u odnosu na tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule i tzv. ulazne naknade. Naime, i prema pravnom shvaćanju ovog suda u odnosu na tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule i jednostrano promjenjive kamatne stope zastara je u smislu čl. 241. ZOO-a prekinuta podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača, s time da je zastarni rok u odnosu na tražbinu po toj osnovi počeo ponovno teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013, a ne od dana utvrđenja tih ugovornih odredbi ništetnim u ovom postupku, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Stoga, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku 01. lipnja 2021., u konkretnom slučaju od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, kao niti u odnosu na tražbinu s osnove tzv. ulazne naknade jer je ništetnost te odredbe utvrđena tek u ovom postupku. Međutim, s obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014. to je do podnošenja tužbe u ovom postupku protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa je u tom dijelu prigovor zastare osnovan.

20.1. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za povrat iznosa od 2.307,78 kn ( 306,29 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn) s pripadajućim zateznim kamatama, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 225. ZOO-a taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tuženik žalbom neosnovano osporava odluku prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata. Naime, u konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade u vrijeme sklapanja ugovora, kako je to odlučeno pobijanom presudom.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika kao osnovane primjenom čl. 373. ZPP-a prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu preinačiti, kao u točki II. izreke.

23. S obzirom na ishod žalbenog postupka primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u omjeru od 89,72 % ( 100% s pravnom osnovom i 79,43 % s visinom tužbenog zahtjeva), tužitelju primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti jer nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. Stoga tužitelju sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi pripada naknada troškova postupka u iznosu od 10.200,00 kuna kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud. Pri tome, osnovano tuženik žalbom osporava po prvostupanjskom sudu priznati trošak sudske pristojbe za tužbu iznad iznosa od 200,00 kuna (26,54 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) jer je prema stanju spisa predmeta tužitelj pristojbu za tužbu platio u navedenom iznosu, dok nije platio sudsku pristojbu za tužbu u preostalom priznatom iznosu od 100,00 kuna, niti pristojbu za presudu u priznatom iznosu od 300,00 kuna, dakle u ukupnom iznosu od 400,00 kuna (53,09 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna). Stoga je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a, budući da je tuženik uspio sa žalbom samo u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan