Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž-230/2025-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić, predsjednice vijeća, Filke Pejković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Ludbrega, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Varaždina, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-457/2023-16 od 29. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-457/2023-16 od 29. studenoga 2024. u točki III. izreke.

2. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke IV. izreke kojom je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka na način da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 966,80 eura u roku od 15 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19. veljače 2025. pa do isplate, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 438,75 eura odbija kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 96,87 eura u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 21,53 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe članka 1., 7. i 9. Ugovora o kreditu od 03. veljače 2006. sklopljenog između stranaka i solemniziran kod javnog bilježnika Ljubice Papac iz Koiprivnice pod posl.br. OU80/06. od 06. veljače 2006. i to odredba članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, te odredba članka 7. u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu “, te da navedene ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

1.1. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.141,07 eura s zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

1.2. U točki III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 849,77 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.3 .U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 551,26 eura s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. studenoga 2024. pa do isplate.

2. Protiv citirane presude u odnosu na točke III. i IV. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači u točkama III. i IV. izreke na način da se utvrdi da je tužba povučena za iznos od 849,77 eura, te da se tužitelju dosudi trošak u cijelosti ili da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrdio da su ništetne odredbe članka 1., 7. i 9. Ugovora o kreditu od 03. veljače 2006. sklopljenog između stranaka te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos 1.141,07 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa koji se odnose na ugovorenu valutu u CHF i isplatu u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju banke za CHF na dan dospjeća.

6. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj djelomično povukao tužbu, jer da je u tužbi tražio 1.990,84 eura, a nakon smanjenja tužbenog zahtjeva iznos od 1.141,07 eura, da se je tuženik na ročištu održanom 31. listopada 2024. protivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 849,77 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a navodeći da je tužitelj u ovom postupku uspio sa 57,31 %, a tuženik sa 42,68 %, pa da stoga uspjeh tužitelja iznosi 14,63 % kad se navedeni postoci oduzmu. Stoga je od ukupnih troškova parničnog postupka koji su priznati tužitelju dosuđen iznos od 219,45 eura s obzirom na uspjeh u postupku, te troškovi vještačenja u cijelosti u iznosu od 331,81 eura, odnosno ukupni troškovi u iznosu od 551,26 eura, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da nakon što je tužitelj povukao tužbu, da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, pa da je stoga trebalo donijeti rješenje o povlačenju tužbe.

9. Ovo iz razloga što iz stanja spisa proizlazi da se na ročištu održanom 31. listopada 2024.punomoćnik tuženika protivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se donese rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe, jer se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba može povuči kasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Tuženik se u konkretnom slučaju upustio u raspravljanje prije djelomičnog povlačenja tužbe, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 849,77 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno obračunao postotak uspjeha stranaka u ovom postupku sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer nije uzeo u obzir da je tuženik osporavao i pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

11. Naime, prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one strane koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih iznosa ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocijenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva. Stoga u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora za tužbu za utvrđenje iznosi 6.636,14 eura prema čl. 40. st. 5. ZPP-a, dok vrijednost novčanog dijela iznosi 1.990,84 eura, dakle ukupna je vrijednost predmeta spora iznosi od 8.626,98 eura.

12. Tužitelj je u ovom sporu uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na novčani iznos sa 1.141,07 eura, pa uzimajući u obzir da je tužitelj uspio i sa osnovom tužbenog zahtjeva i sa navedenim novčanim iznosom sa 63 %, njegov uspjeh u postupku uzimajuići u obzir 100 % + 63 % = 163 % : 2 = 81,50 % . Stoga uspjeh tuženika iznosi 18,50 %, te razlika ta dva iznosa, je uspjeh tužitelja u postupku koji iznosi 73 %.

13. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da tužitelju za pristup njegovog punomoćnika na ročište 19. siječnja 2024. sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je trebalo dosuditi 200,00 eura, jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari.

14. Stoga tužitelju pripada parnični trošak na način kako je to obračunao sud prvog stupnja ali uzimajući u obzir da mu za navedeni podnesak pripada 200,00 eura, a ne 100,00 eura, ukupno 1.300,00 eura, te troškovi PDV-a u iznosu od 325,00 eura, odnosno ukupno 1.625,00 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja od 73 %, pripadao bi mu iznos od 1.186,25 eura, te troškovi vještačenja u iznosu od 331,81 eura, tužitelju pripadaju u cijelosti, pa stoga tužitelju pripada iznos od 1.518,06 eura. Budući da je u prvostupanjskoj odluci dosuđen parnični trošak u iznosu od 551,26 eura, ovom odlukom tužitelju je dosuđena razlika, odnosno od 966,80 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja ove odluke.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je tužitelj potrošač i da mu je stoga trebalo dosuditi parnični trošak u cijelosti, jer da je cjelokupni trošak bio opravdan, jer da takav stav proizlazi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-920/2023 i presude suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti navedene odluke suda Europske unije, jer se ne radi o istom činjeničnom supstratu budući da se u navedenim presudama radi o činjeničnoj situaciji kada je tužitelj povukao tužbu zbog toga što je zaključen aneks ugovora, te je bilo sporo da li tužitelju u takvom slučaju pripada trošak.

16. U konkretnom slučaju djelomično povučen tužbeni zahtjev nije iz razloga što je zaključen aneks ugovora, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju, tako da nije odlučeno o djelomičnom povlačenju tužbe, jer je za taj povučeni dio tužbeni zahtjev odbijen.

17. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki 1. i 2. izreke ove presude.

18. Budući da je tužitelj djelomično uspio u žalbenom postupku i to u odnosu na dosuđene parične troškove primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, dosuđen mu je iznos od 96,87 eura, a koji trošak se odnosi na sastav žalbe i troškove PDV-a, sve s obzirom na uspjeh u žalbenom postupku. Stoga je odlučeno kao u točki 3. izreke ove presude.

U Rijeci, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić