Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1177/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-57/2017-45 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Pr-57/2017-45 od 10. lipnja 2021. u točki II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od .1.232,32 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.929,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki III. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

4. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U žalbi navodi da tuženik nije htio dostaviti traženu dokumentaciju koja se odnosi na dnevne evidencije nazočnosti tužitelja na radu na što upućuje činjenica da je osoba poslodavca tužitelja vojna organizacija sa vojnim ustrojem gdje se nesumnjivo bilježi svaki podatak i to ne svaki dan, već i svaki sat aktivnosti svih djelatnih osoba. Stoga je prvostupanjski sud trebao postupiti kako je predlagano podneskom tužitelja od 25. studenoga 2020. da se tuženiku odredi novčana kazna radi izbjegavanja dostave tražene dokumentacije, a u svakom slučaju činjenicu izbjegavanja relevantne dokumentacije sud je trebao prosuđivati u korist tužitelja. Također je trebalo cijeniti činjenicu da tužitelj kao zaposlenik, niti vodi niti je ovlašten da vodi evidenciju o svom prisustvu na radu, niti je eventualna evidencija tužitelja o prisutnosti na radu i korištenju slobodnih dana mogla predstavljati javnu ispravu na temelju koje bi sud mogao donijeti svoju odluku. Upravo polazeći od činjenice da bi tuženik trebao raspolagati traženom evidencijom, tužitelj je pouzdanjem u zakonit i korektan rad tuženika, podigao tužbu, vjerujući da će tuženik dostaviti cjelokupnu dokumentaciju iz koje će biti razvidan prijepor ovoga spora. Saslušani svjedoci ZB i KB u svojim iskazima su naveli da se kod tuženika radilo i tijekom blagdana, praznika subotom i nedjeljom i po cijele dane po 24 sata, da su se davale straže, a da prekovremeni sati nisu plaćeni, kako to izrijekom tvrdi FB na ročištu od 4. listopada 2017. Navodi da iskaz tužitelja u dijelu gdje je naveo da je dobio neke slobodne dane, nije dokaz da bi tužitelj putem slobodnih dana kako to neosnovano smatra sud prvog stupnja, iskoristio vrijeme provedeno u prekovremenom radu. Navodi da se ne može zahtijevati od tužitelja da za potrebe eventualnog suda vodi svoju evidenciju o prekovremenom radu i slobodnim danima, a da nedostatak takve evidencije koja nije propisana bilo kojim propisom predstavlja razlog odbijanja tužbenog zahtjeva, dok se s druge strane tuženik abolira, unatoč činjenici što je zakonom obvezan da vodi svoju službenu evidenciju o radu svojih djelatnik, kojom za vrijeme sudskog postupka ne raspolaže.

6. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem, podredno preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje nekih od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. 8., 9., 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.343,49 kn sa zateznom kamatom, na ime razlike plaće od 7. studenog 2011. do 31. svibnja 2014. za prekovremeni rad, te rad subotom i nedjeljom.

11. Nije sporno da je tužitelj bio djelatna vojna osoba u razdoblju od 7. studenog 2011. do 31. svibnja 2014., a na temelju Odluke od 18. svibnja 2016. bio razvodnik raspoređen u ustrojstvenu jedinicu ..., ..., ...", ..., ..., ... na ustrojbeno mjesto automehaničar, da je u skladu s potrebama službe obavljao dužnosti na terenu, dežurstva i stražu, niti da je prema dnevnoj evidenciji radnog vremena od 7. studenog 2011. do 31. svibnja 2014. radio na terenu, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima.

12. Sporno je, u ovom stadiju postupka kao i tijekom prvostupanjskog postupka pripada li tužitelju pravo na novčanu naknadu za prekovremeni rad u razdoblju od 7. studenog 2011. do 31. svibnja 2014., utoliko što tužitelj tvrdi da je ostvario prekovremene sate radom na terenu, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, noću, u smjenama, a za koje nije koristio slobodne dane.

13. U postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj u spornom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, ..., ..., ...", Logistička satnija, ..., ...,

-da je tužitelj u spornom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba obavljajući službene poslove i zadatke, između ostalog, na terenu na način da je bio angažiran prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanima,

-da su u nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka Daria Jankovića iz tvrtke D&S d.o.o. od 27. listopada 2020. napravljene dvije varijante prekovremenog rada za vrijeme rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama i to prva varijanta u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima i da bi tužitelj ostvario dodatke na plaću u visini od 19.343,49 kuna, te druga varijanta u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate po slobodnim danima i da bi tužitelj ostvario dodatke na plaću u visini od 1.232,32 kn.

14. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik na kome je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao dostavom evidencija o radu ostvarene sate rada i obim slobodnih dana, dok tužitelj na kome je bio teret dokaza, nije dokazao da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi. Pri tome navodi da tužitelj i svjedoci u svojim iskazima nisu znali navesti ni godinu, a kamoli mjesec i dan prekovremenog rada s koje osnove bi tužitelj ostvarivao naknadu. Stoga je prvog stupnja prihvatio drugu varijantu nalaza i mišljenja vještaka, ocijenivši da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15. Prema odredbi čl. 169. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 – dalje ZSOS/02) propisano je da plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka na plaću, a prema odredbi čl. 97. st. 5. ZSOS djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.

16. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 64/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09) propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni i da evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR-a/09 u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. toga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

17. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, a u vezi s čl. 8. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Iz evidencija o radom vremenu koja prileži spisu proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom "SD", većina tih evidencija o radu potpisana je po tužitelju i zapovjedniku kao ovlaštenoj osobi, evidencije sadrže početak i završetak radnog vremena, dakle, u njima su jasno označeni slobodni dani, redovno radno vrijeme, prekovremeni rad, rad u smjenama, straže, dežurstva, godišnji dopust, plaćeni dopust, rad na terenu, a na temelju evidencije radnog vremena izdani su i nalozi o utvrđivanju vremena u kojem su ostvareni prekovremeni rad i slobodni dani.

19. Prema tome, tuženik je tijekom postupka dokazao da je vodio evidenciju na propisani način, da je tužitelj ostvario prekovremene sate i koristio slobodne dane pa je za zaključiti da su slobodni dani koje je tužitelj iskoristio u vezi s određenim prekovremenim radom. Ovdje treba dodati da nekoliko evidencija radnog vremena nisu potpisane po tužitelju, međutim, bez bilo kakve naznake da se evidencija osporava. Kako tužitelj u ovom postupku osporava urednost evidencije radnog vremena, na njemu je teret dokaza da evidencija ne odražava stvarno odrađene sate rada, odnosno da nisu evidentirani prekovremeni sati rada.

20. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da u slučaju kada tuženik vodi službene dnevne evidencije radnog vremena iz kojih su vidljivi oblici rada tužitelja i broj ostvarenih slobodnih dana, tada je na tužitelju teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada. S obzirom na navedeno, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužitelja da tuženik nije vodio evidenciju o radnom vremenu na propisan način, odnosno da ne odražava pravo stanje odrađenih sati.

21. Suprotno žalbenim navodima, i po mišljenju ovog suda, kvaliteta iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nije takva da bi mogla dovesti u pitanje uvjerljivost službenih evidencija radnog vremena. Naime, iskazi svjedoka i tužitelja su neprecizni, općeniti tako da ni sam tužitelj određeno ne navodi za koje dane i sate službena evidencija tuženika ne prikazuje stvarno stanje. Tužitelj i svjedoci iako su iskazali da je tužitelj odlazio na razne terene zbog poplava, požara i sahrana i radio prekovremeno, određeno ne navode ni jednu činjenicu, ni jedno ime osobe kojoj je odavao počast na sahrani. Stoga su ti iskazi manje uvjerljivi od službene evidencije radnog vremena, odnosno kvaliteta tih izvedenih dokaza nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene dokumentacije tuženika pa osnovano sud prvog stupnja na iskazima tužitelja i svjedoka nije temeljio zaključak o neurednosti evidencije radnog vremena.

22. Nije točan žalbeni navod tužitelja da tuženik nije dostavio sve potrebne evidencije radnog vremena. To zato jer spisu prileže mjesečna izvješća o ostvarenim satima rada, dnevne evidencije radnog vremena, mjesečne evidencije radnog vremena, nalozi o korištenju slobodnih dana i obračunske liste, sve za razdoblje od 7. studenog 2011. do 31. svibnaj 2014. Osim toga, tužitelj unatoč tome što je rješenjem suda na ročištu od 3. srpnja 2017. pozvan u roku od deset dana se očitovati o dostavljenoj dokumentaciji, odnosno da točno navede dokumentaciju koju bi tuženik trebao dostaviti za potrebe vještačenja, nije tako postupio, odnosno nije prigovorio dostavljenoj dokumentaciji po tuženiku, niti je predložio da se dostavi neka dodatna dokumentacija.

23. Istina, vještak u nalazu i mišljenju navodi da tuženik nije dostavio dnevnu evidenciju nazočnosti na poslu tužitelja za razdoblje od 1. - 4. studenog 2012., 17.-30. studenog 2012., 15.-31. prosinca 2012. i 1. – 31. svibnja 2014. Međutim, spisu prileži mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada u studenom i prosincu 2012. te svibnju 2014., kao dnevna evidencija za isto razdoblje. Pri tome se dodaje da prema odredbi čl. 8. st. 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ( " Narodne novine " broj 37/11 ) poslodavac u evidenciji radnog vremena nije obvezan voditi podatke iz odredbe stavka 1. ovoga članka, koji u razdoblju odnosno mjesecu za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje, kod radnika ne postoje.

24. Kako je na temelju nalaza vještaka utvrđeno da tuženik nije isplatio tužitelju sve prema evidencijama tuženika, ostvarene sate prekovremenog rada u razdoblju od studenog 2011. do svibnja 2014. u ukupnom iznosu od 1.232,32 kn, pravilno je na temelju odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09 i 118/12) i čl. 14. ZOSO/02, sud prvog stupnja obvezao tuženika da tužitelju isplati iznos od 1.232,32 kn te u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točkama II i III izreke, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan