REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Prekršajni odjel

Kralja Zvonimira 3

Osijek

Broj: Pp-715/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, uz sudjelovanje Andrijane Sedlić Tenjeri, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene MT i II. okrivljene ĐT, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 41/1977, 52/1987, 47/1989, 55/1989, 05/1990, 30/1990, 47/1990, 29/1994, 114/2022 i 47/2023; u daljnjem tekstu Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira) pokrenutom Optužnim prijedlogom Policijske uprave osječko-baranjske, II policijske postaje, klasa: 211- 07/24-5/4818, urbroj: 511-07-23-24-1 od 29. veljače 2024. godine, nakon provedenog prekršajnog postupka, zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2025. godine u prisutnosti I. i II. okrivljenica, a u odsutnosti punomoćnika tužitelja, dana 19. veljače 2025. godine donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022, u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon)

I. okrivljena MT, rođena ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], kći ĆT, rođena **.**.1968. u [adresa], državljanka RH, sa prebivalištem u [adresa], SSS, umirovljenica, sa mjesečnim primanjima u iznosu od 300,00 eura, udana, suprug nezaposlen, bez djece, bez imovine, neodlikovana, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi, i

II. okrivljena ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], kći HT i LT, rođena **.**.1998. u [adresa] ([adresa]), državljanka Slovačke, sa prebivalištem u [adresa], SSS, po zvanju konobar, nezaposlena, majka troje mlt. djece (jedno u Slovačkoj), prima invalidninu za bolesno dijete, živi u izvanbračnoj zajednici, izvanbračni suprug nezaposlen, bez imovine, neodlikovana, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana, nije izdržavala kaznu zatvora, protiv koje se ne vodi drugi prekršajni niti kazneni postupak, prema vlastitoj izjavi, krive su

što su dana 16. veljače 2024. godine u 16,00 sati u [adresa], u [adresa] svađom i vikom remetile javni red i mir na način da se I. okrivljena MT obratila II. okrivljenoj ET vičući joj "Dužni ste mi 100 eura! Jebat ću ti mamu! Nećete vi mene jebati!", a nakon toga je II. okrivljena počela pljuvati na pod te je vičući napala I. okrivljenu MT riječima: "Pička ti materina, kurvetino, najveća si drolja u selu, svi znaju!",

dakle, na javnom mjestu svađom i vikom remetile javni red i mir,

čime su počinile prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa se na temelju citiranog članka navedenog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona

I. okrivljenoj MT

i z r i č e

NOVČANA KAZNA

u iznosu od 150,00

(slovima: stopedeset) eura

II. okrivljenoj ĐT

izriče

NOVČANA KAZNA

u iznosu od 150,00

(slovima: stopedeset) eura.

II. Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, okrivljenice su obvezne platiti novčane kazne u roku od tri (3) mjeseca od pravomoćnosti ove presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske putem priloženih uplatnica, a u protivnom postupit će se prema odredbi članka 34. stavka 1. - 5. Prekršajnog zakona.

III. Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, Sud upozorava okrivljenike da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne, uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni odnosno iznos od 100,00 (slovima: sto) eura, svaka ponaosob, smatrat će se da su novčane kazne plaćene u cijelosti.

IV. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona u svezi člankom 138. stavkom 2. točkom 1. do 4. istog Zakona, I. i II. okrivljena se oslobađaju plaćanja prekršajnog postupka to isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Policijska uprava osječko-baranjska, II policijska postaja, podnijela je ovom Sudu dana 01. ožujka 2024. godine Optužni prijedlog, klasa: 211-07/24-5/4818, urbroj: 511-07-23-24-1 od 29. veljače 2024. godine protiv I. okrivljene MT i II. okrivljene ĐT, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci ove presude.

2. Sud je izmijenio činjenični opis na način da je ispustio riječi: "dok je II. okrivljena ĐT remetila javni red i mir tučom" i "a zatim ju je udarila otvorenim dlanovima u predjelu tijela (lica)" s obzirom da navedena činjenica nije dokazana u tijeku dokaznog postupka.

3. U svojim obranama danim pred Sudom, okrivljenice su izjavila da počinjenje prekršaja ne priznaju i da se ne smatraju krivima za isti.

4. U dokaznom postupku, Sud je saslušao obranu I. okrivljene MT, obranu II. okrivljene ET, saslušan je svjedok TT te je Sud pročitao i izvršio uvid u Obavijest o počinjenom prekršaju Mariji MT od 16. veljače 2024. godine, serijski broj [serijski broj], Obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona Mariji Jonjić, Izjavu MT o odricanju prava na branitelja, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu MT PU osječko-baranjske, II policijske postaje od 17. veljače 2024. godine, Obavijest o počinjenom prekršaju ĐT od 16. veljače 2024. godine, serijski broj [serijski broj], Obavijest temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona ĐT, Zapisnik o ispitivanju svjedokinje ĐT PU osječko-baranjske, II policijske postaje od 16. veljače 2024. godine, i Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela prekršajne evidencije za MT i ĐT od 06. studenog 2024. godine, iz kojih je razvidno da I. i II. okrivljene nisu prekršajno kažnjavane.

5. U svoju obranu pred ovim Sudom, I. okrivljena MT je izjavila da su se ona i DT dana 16. veljače 2024. godine srele na ulici, dodajući da ona sa obitelji živi u kući do njene te da neko vrijeme prije ovog događaja, nije s njom razgovarala jer je dopustila njenom suprugu da živi kod nje, dok su imali neke svoje probleme, a da je u jednom trenutku posudila od svog brata 100,00 eura, kako bi posudila njima jer nisu imali novca za djecu, za kruh i mlijeko, no zamolila ih je da joj vrate, jer je bratu morala vratiti novce, a s obzirom da je prestala s njom razgovarati, novce joj nisu vratili. Navedene prilike, dok je II. okrivljenica dolazila prema njoj, izjavila je da je pljuvala njoj i da ju je to isprovociralo na način da joj je rekla da može pljuvati koliko god želi, ali da joj mora vratiti novce te da ju je počela vrijeđati ružnim riječima, govoreći joj da je kurva i da to svi znaju, da joj je psovala majku, govorila joj je da je na pizdi zaradila fasadu, a ona isprovocirana ovakvim ružnim riječima je samo odgovorila: "Ako sam ja kurva, onda te je kurva i rodila.". Dodala je nikada nikoga nije udarila, da je u teškom zdravstvenom stanju, da ima vijke u tijelu, probleme s kralježnicom i da joj nedostaje kosti u ruci, pa ju fizički ne bi mogla udariti te da od ovog događaja ne izlazi iz svog dvorišta, jer se boji, a planira potražiti liječniku pomoć. Nadalje je izjavila da za ovakvo ponašanje nije postojao nikakav razlog, da su joj pomogli oko djece i čuvali ih ako je trebalo, a ĐT joj je rekla da joj nikada neće vratiti novce, a da je susjed koji živi preko puta njene kuće sve vidio, te ga je predložila kao svjedoka. Na upit suca odgovorila je da su svi susjedi čuli ovaj događaj, jer je bilo jako glasno, ali da fizičkog kontakta između njih dvije nije bilo.

6. U svoju obranu, II. okrivljena ĐT je izjavila da je dana 16. veljače 2024. godine išla od susjede i vidjela je da putem ide MT i da se okrenula prema vrtu da uopće ne gleda u nju, što ju je iznerviralo pa je počela vikati i prigovarati, nakon čega ju je MT gurnula i ogrebla po licu, nakon čega su se počele svađati na ulici. Što se tiče novca, izjavila je da je istina da su ih posudili, ali da je dogovor bio da im zauzvrat rade stvari u kući, što su suprug i ona učinili i da smatrali da su te novce na takav način vratili. Nadalje je izjavila da nije istina da MT ne izlazi iz kuće te da joj je MT uputila riječi: "Kurvo, kakav ti je to život?", uz napomenu da je MT super osoba kada ne pije, ali kada popije da ju ne može prepoznati, što je i razlog zašto se prestala s njom družiti, jer joj je smetalo da djeca gledaju nju u alkoholiziranom stanju.

7. Unatoč očitovanjima obje okrivljenice o krivnji nakon što su iznijele svoje obrane u postupku nije bilo sporno da u obje dana 16. veljače 2024. godine u 16,00 sati u [adresa], u [adresa] svađom i vikom remetile javni red i mir na način da se I. okrivljena MT obratila II. okrivljenoj ET vičući joj "Dužni ste mi 100 eura! Jebat ću ti mamu! Nećete vi mene jebati!", a nakon toga je II. okrivljena počela pljuvati na pod te je vičući napala I. okrivljenu MT riječima: "Pička ti materina, kurvetino, najveća si drolja u selu, svi znaju!",

8. U ovom postupku je bilo sporno da li ej II. okrivljena ĐT remetila javni red i mir tučom odnosno da li je udarila otvorenim dlanovima u predjelu tijela (lica) I. okrivljenu MT.

9. Ispitani svjedok TT je izjavio da je dana 16. veljače 2024. godine iza 15,30 sati došao kući sa posla iz Osijeka u svoju obiteljsku kuću u [adresa], na adresu [adresa] te da je stavio kuhati kavu i da je nedugo nakon toga čuo "graju" svađu i vikanje, riječi "Kurvo" i slično, a da je čuo dvije osobe kako se svađaju kroz otvoren prozor, a isto je i vidio jer su se nalazile 10-ak metara od prozora njegove kuće. Dodao je da su se svađale susjede MT i ĐT, te da je tu svađu čulo cijelo selo, koliko je glasno bilo. Nadalje je izjavio da je čuo gospođu MT kako viče da hoće svojih 100,00 eura i ĐT kako joj priča nešto o tome kako je zaradila fasadu i kapiju te da je u jednom trenutku ĐT nešto bacila na MT i rekla joj da je isti pijandura kao njen muž. Izjavio je da je ono što je on vidio da je ĐT bila kod svoje kapije, a MT na cesti i da je udaljenost između njih dvije bilo više metara, ali da nije vidio nikakav fizički kontakt između njih te da su se nakon nekog vremena smirile i otišle svaka svojoj kući.

10. Nakon što je čula izjavu svjedoka, II. okrivljena ĐT je stavila primjedbu na iskaz svjedoka navodeći da je isti vidio kraj njihove rasprave, da nije istina da je ona MT spominjala bilo kakvu kapiju i da bi ona nešto bacila na MT.

11. U provedenom dokazu suočenjem između II. okrivljene ĐT i svjedoka na okolnost što se kritične zgode dogodilo, sud je konstatirao da i svjedok i II. okrivljena pričaju smirenim glasom, da ostaju pri svojim iskazima te da svjedok prilikom iznošenja iskaza drži ruke prekrižene na leđima i gleda u II. okrivljenu te joj jednom u jednom trenutku govori da nema potrebe da laže, da je on iskazivao točno onako kako je on to vidio kroz svoj prozor, a da se ne može referirati na to gdje su se one počele svađati, jer taj početak svađe nije vidio, a da II. okrivljena prilikom provođenja dokazne radnje suočenjem drži ruke prekrižene ispred sebe i gestikulira prilikom objašnjavanja te da ostaje pri navodima da nije ništa bacila na I. okrivljenu.

12. U završnom govoru, I. okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom i da nje odgovorna za ovo za što ju je II. okrivljena optužila te da misli da je to napravila iz pakosti.

13. U završnom govoru II. okrivljena je izjavila da sve što je rekla da je istina i da se ne osjeća uopće krivom.

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iz obrana okrivljenica, iskaza ispitanog svjedoka i svih materijalnih dokaza u spisu, Sud je nesporno utvrdio da su predmetne prilike I. i II. okrivljene svađom i vikom na javnom mjestu remetile javni red i mir, na način kako je to opisano u izreci presude.

15. Članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.

16. Članak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da su prekršaji protiv javnog reda i mira djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihovih prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te druga djela utvrđena tim zakonom.

17. Sud je tijekom postupka nesporno utvrdio da su okrivljenice predmetne prilike svojim ponašanjem na javnom mjestu, a ulica je nesporno javno mjesto, remetili javni red i mir drugih građana na nedozvoljen način jer nitko nema pravo vikati, svađati se, međusobno vrijeđati na javnom mjestu i na takav način smetati drugim građanima, a iz njihovih iskaza i iskaza ispitanog svjedoka, čiji iskaz je sud cijenio u potpunosti istinitim, logičnim i vjerodostojnim, utvrđeno je da se njihova svađa i vika čula u cijelom mjestu.

18. Sud je obrane obje okrivljenice cijenio istinitim i logičnim u dijelu u kojem objašnjavaju što se njima dogodilo konkretne prilike, kao i uvrede koje su im nanesene, dok su njihovi opisi vlastitog ponašanja konkretne prilike kao i vlastite osobne odgovornosti ocijenjeni usmjerenim isključivo na prikazivanje sebe žrtvom ovog događaja i nedužnim sudionikom u cilju da iste ne budu kažnjene za počinjeni prekršaj i u cilju prebacivanjem odgovornosti za cjelokupni događaj na drugu okrivljenicu, pri čemu obje u potpunosti odbacuju svoju odgovornosti za svoje, konkretne prilike krajnje neprimjereno i nedolično ponašanje u javnosti.

19. Sud je dakle, obje obrane u dijelu u kojem okrivljenice pokušavaju prebaciti isključivu odgovornost na drugu okrivljenicu ocijenio nelogičnim i neživotnim te stoga nevjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuju kako oni sami nisu počinili ovaj prekršaj, ali istinitom u dijelu u kojem opisuju što je drugi okrivljenik učinio njima predmetne prilike s obzirom da su u opisima istoga dosljedni i isto odgovara i iskazu svjedoka ispitanim pred Sudom.

20. Sud tijekom dokaznog postupka nije mogao bez svake razumne sumnje utvrditi spornu činjenicu da li je II. okrivljena ĐT tučom remetila javni red i mir konkretne prilike, a s obzirom da je ista poricala da je na bilo koji način udarila I. okrivljenu, a i ispitani svjedok je potvrdio da se ona nalazila u svom dvorištu i da je tijekom dijela događaja koji je on vidio udaljenost između njih bila nekoliko metara te da nije vidio nikakav fizički kontakt između njih, a kako je I. okrivljena konkretne prilike bila u alkoholiziranom stanju što je sud utvrdio uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj] od 17. veljače 2024. Sud u tom dijelu nije mogao njen iskaz ocijeniti istinitim bez ikakvih drugih dokaza kojima bi mogao utvrditi tu činjenicu nedvojbeno i bez ikakve sumnje, posebice s obzirom na njihov očigledno narušen odnos. Slijedom navedenog Sud je iz činjeničnog opisa prekršaja ispustio ovu neutvrđenu činjenicu.

21. Utvrđenim ponašanjem I. i II. okrivljenice opisanim u izreci presude ispunjena su zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira stoga ih je Sud proglasio krivima za navedeni prekršaj i izrekao im adekvatne sankcije.

22. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima su uzete u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona. Sud je na strani I. i II. okrivljene kao naročito olakotnu okolnost objema ocijenio činjenicu da je ovaj prekršaj eksces u životu okrivljenica do sad usklađenim s propisima, dok im je olakotnim cijenio njihovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, materijalnu situaciju istih, uz nepostojanje otegotnih okolnosti, te je cijeneći sve tako navedene okolnosti, svaku pojedinačno te u njihovoj ukupnosti, Sud odlučio da je okrivljenicama, za počinjeni prekršaj nužno izricanje blaže novčane kazne i to ispod minimuma popisanom Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira, smatrajući iste primjerenima prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenica i opasnosti djela odnosno svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, cijeneći da će se ovako izrečenim novčanim kaznama, svakoj ponaosob, postići svrha kažnjavanja u vidu specijalne prevencije odnosno da će ovakva kazna okrivljenice ubuduće odvratiti od činjenja bilo kakvih prekršaja, a posebno od ponašanja krajnje neprimjerenog njihovim godinama i osnovama pristojnosti kojim iste remete javni red i mir drugih građana, a ujedno će se ispuniti i svrha generalne prevencije jer će se time i svima ostalima dati do znanja da je remećenje javnog reda i mira građana zabranjeno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno.

23. Okrivljenice su upozorene da će se, ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

24. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona u svezi člankom 138. stavkom 2. točkom 1. do 4. istog Zakona, okrivljenice su oslobođene plaćanja paušalnih troškova prekršajnog postupka, jer bi plaćanjem istih bila ugrožena i ovako teška materijalna situacija istih.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci Presude.

U Osijeku, 19. veljače 2025. godine.

Zapisničarka

Sutkinja

Andrijana Sedlić Tenjeri, v.r.

Ivana Hruška Premužak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.

DOSTAVITI:

1. I. okrivljenoj,

2. II. okrivljenoj

3. Tužitelju,

4. Arhiv.