REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3692/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CIGLENICA d.o.o., Zaprešić, Kupljenska ulica 81, OIB: 29704086909, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OPĆINA NIJEMCI, Nijemci, Trg kralja Tomislava 6, OIB: 09985036533, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi isplate 128.385,97 €, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-9/2024-24 od 30. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-9/2024-24 od 30. srpnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-9/2024-24 od 30. srpnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 132.504,45 € s kamatama te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.227,50 € s kamatama od 30. srpnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tužitelj propustio odmah nakon zaključenja ugovora nabaviti potrebni materijal za čeličnu armaturu što je mogao nabaviti odmah po zaključenju ugovora i situirati to tuženiku, a da je za taj materijal došlo do znatnog povećanja cijene, dok za ostale relevantne stavke troškovnika nije utvrđeno relevantno povećanje cijena veće od 10%.

1.2. Stoga prvostupanjski sud smatra da nije došlo do promjena cijene materijala za više od 10%, te da nema mjesta primjeni odredbi članka 627. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO).

1.3. Slijedom navedenog, tuženi je zahtjev odbijen, a tužitelju naloženo plaćanje troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi da je predložio provođenje kombiniranog građevinskog i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja s ciljem utvrđivanja razlike povećanja cijene radova preko 10% sukladno članku 627. ZOO-a, a da je rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba sud vještacima dao drugačiji zadatak (kada je tužitelj trebao nabaviti materijal). Nadalje, prema mišljenju tužitelja, zadaci vještacima pogrešni su i nepotpuni, te da tako zadatak građevinskom vještaku „da utvrdi vrijeme nabave materijala od strane izvođača“ nije relevantno za ovaj spor iz razloga što je u konkretnom slučaju odlučno vrijeme otvaranja ponude, tj. 1. travnja 2021. i vrijeme fakturiranja pojedine stavke izvršenih radova. Prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je u startu pogrešno zadao zadatak vještacima te su i stoga dostavljeni nalazi i mišljenja vještaka nepodesni za donošenje odluke u ovom predmetu, a tužitelj nije imao pravo žalbe na rješenje kojim su isti zadaci postavljeni vještacima već na isto ukazuje u žalbi protiv presude.

2.2. Ukazuje i na pogreške u obrazloženju presude, odnosno da je sud pogrešno naveo tužiteljeve tvrdnje, kao i da je neke tvrdnje tuženika obrazložio kao tvrdnje tužitelja (prihvaćanje vještačenja, točka 14. obrazloženja prvostupanjske presude).

2.3. Prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski je sud pogrešno naveo zaključke vještaka, te iznosi razloge zbog kojih smatra da je vještačenje pogrešno provedeno, te da se vještaci nisu očitovali na navode tužitelja, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

2.4. Nadalje, osporava i zaključak suda prema kojemu je on mogao materijal nabaviti unaprijed, jer ne postoji praksa niti je realno moguće da se svi potrebni materijali za građevinske radove nabave odmah po zaključenju ugovora s tuženikom, te se i okončani obračun vrši na temelju stvarno izvedenih radova, niti su u startu poznate količine.

2.5. Iz svih navedenih razloga, a posebno onih vezanih za vještačenje predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, navodi da je tužitelj bio dužan pravodobno naručiti potrebne građevinske materijale, posebno uzimajući u obzir da mu je u trenutku sklapanja ugovora s tuženikom bila poznata činjenica nestabilnosti cijena na tržištu građevinskog materijala te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Prvostupanjski je sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustio provesti sve dokaze, dao je pogrešan zadatak vještaku te nije pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. Naime, temeljni razlog zbog kojega prvostupanjski sud odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom jest stav prvostupanjskog suda prema kojemu je tužitelj propustio odmah nakon zaključenja ugovora nabaviti potrebni materijal za čeličnu armaturu što je mogao nabaviti odmah po zaključenju ugovora i situirati to tuženiku, a da je za taj materijal došlo do znatnog povećanja cijene.

8. Ovakav stav prvostupanjskog suda nije u skladu sa sadržajem pravnog odnosa između stranaka, iz razloga kako slijedi.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik proveo postupak javne nabave male vrijednosti, pod evidencijskim brojem nabave MV-09/21, za predmet nabave izgradnja lučnog pješačko-biciklističkog mosta i izgradnja pješačkih staza. Odlukom o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude KLASA: 406-09/21 03/02 URBROJ: 2188/06-03-01-21-25 od 5. svibnja 2021., tuženik je kao najpovoljniju odabrao ponudu tužitelja od 1. travnja 2021. Na temelju tako provedenog postupka, stranke su sklopile Ugovor o izvođenju radova izgradnja lučnog pješačko-biciklističkog mosta i izgradnja pješačkih staza br. 128/21 od 17. lipnja 2021. (dalje: Ugovor) prema tehničkoj dokumentaciji navedenoj u članku 2. stavku 2. Ugovora, a tuženik mu je dužan izvedene radove platiti.

10. Točkom 4. stavkom 1. Ugovora stranke su ugovorile da cijena navedenih radova iznosi 2.669.604,77 kn uvećano za PDV, dok su stavkom 2. navedenog čanka ugovorile nepromjenjivost jediničnih cijena navedenih i upisanih u troškovniku tužitelja, kao i da je ugovorena cijena fiksna i nepromjenjiva, osim u slučajevima iz članaka 627. i 629. ZOO-a.

11. Dalje, odredbom članka 6. stavka 1. Ugovora tuženik se obvezao platiti tužitelju ugovorenu cijenu temeljem mjesečnih privremenih situacija i okončane situacije, u roku od 30 dana od dana ovjere situacije, dok je člankom 7. Ugovora određeno da će se radovi po privremenim mjesečnim situacijama obračunavat na osnovi izmjere stvarno izvedenih količina radova.

12. Imajući u vidu te odredbe Ugovora, stav prvostupanjskog suda prema kojemu je tužitelj propustio odmah nakon zaključenja ugovora nabaviti potrebni materijal za čeličnu armaturu i situirati to tuženiku ukazuje se pogrešnim i protivnim odredbama Ugovora, prema kojemu se plaćanje vrši po stvarno izvedenim količinama radova, a ne po nabavi materijala. Nametati tužitelju obvezu da sav materijal koji može nabavi odmah nakon sklapanja Ugovora, neovisno o tome što mu isti neće biti plaćen prije izvedenih radova, značilo bi nametati tužitelju financijske obveze suprotne naravi pravnog odnosa te protivne člancima 3. i 8. ZOO-a (načelo ravnopravnosti stranaka i zabrane prouzročenja štete).

13. Tužitelj i tuženik su, temeljem općeg načela slobode uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a, svoj odnos regulirali Ugovorom, a ovaj sud ne nalazi da bi njegov sadržaj bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema tom Ugovoru tužitelj i tuženik ugovorili su plaćanje po privremenim situacijama, na osnovi izmjere stvarno izvedenih količina radova. Temeljna svrha takvog ugovaranja plaćanja je upravo u tome da se izvođaču radova postupno plaća izveden posao, te da na taj način izvođač ima sredstva iz kojih može financirati dalje izvođenje radova.

14. Zbog ovako pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio ocijeniti sve prigovore tužitelja i pravilno utvrditi činjenično stanje, što uključuje i pogrešnu uputu vještacima, posebno građevinskom vještaku.

15. No, treba ukazati da je vještak Goran Imrović, čak i uz tako pogrešnu uputu (da utvrdi prema dinamici radova o pravilima struke kada je tužitelj trebao nabaviti materijal i da li je prilikom nabave materijala postupano po pravilima struke), u svom nalazu jasno naveo da ne može tvrditi da tužitelj i podizvođač za izradu čelične konstrukcije mosta nisu postupili po pravilima struke kod nabave armature i čeličnih profila. Saslušan na ročištu taj je vještak iznio nešto drugačije mišljenje prema kojemu je tužitelj mogao, u suradnji s nadzornim inženjerom, odmah nabaviti materijal i to situirati tuženiku, no ovaj sud ukazuje da za takvo mišljenje nema nikakve zakonske ili ugovorne osnove, niti postoji zakonska ili ugovorna obveza tuženika da tako nabavljeni materijal plati, a sud je odbio provesti predložene personalne dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka.

16. Slijedom navedenog, činjenično je stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te je, radi otklanjanja tog nedostatka, potrebno provesti novi postupak, u kojemu će prvostupanjski sud voditi računa o potrebi da utvrdi slijedeće:

a) Tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač sklopili su Ugovor nakon provedenog otvorenog postupka javne nabave (članci 88. i 89. Zakona o javnoj nabavi, „Narodne novine“ broj 120/16.), u kojemu je tužitelj dao najpovoljniju ponudu te je cijena materijala i radova utvrđena sukladno ponudi tužitelja od 1. travnja 2021. Tuženik je donio Odluku o odabiru najpovoljnije ponude (članak 302. stavak 5. Zakona o javnoj nabavi), te je, sukladno toj Odluci i ponudi tužitelja, 17. lipnja 2021. sklopljen predmetni Ugovor. Iz navedenog razloga, povećanje cijene elemenata na temelju kojih je utvrđena vrijednost radova računa se od dana davanja ponude, dakle od 1. travnja 2021., a ne od 17. lipnja 2021., kao dana sklapanja Ugovora. b) Člankom 4. stavkom 2. Ugovora cijene su ugovorene kao jedinične i nepromjenjive, osim u slučaju iz članaka 627. i 629. ZOO-a (povećanje, odnosno sniženje cijene), što znači da su stranke predvidjele i mogućnost povećanja odnosno sniženja cijena pojedinih elemenata. Imajući u vidu to da je cijena ugovorena kao jedinična cijena prema troškovniku tužitelja, i povećanje (odnosno sniženje) cijene računa se po jediničnim elementima iz troškovnika, a ne u odnosu na ukupno ugovorenu vrijednost radova.

c) Imajući u vidu da stranke nisu ugovorile kliznu skalu (ugovaranje prema kojemu će ukupna cijena ovisiti o cijeni materijala, rada i drugih čimbenika koji utječu na visinu troškova proizvodnje, u određeno vrijeme na određenom tržištu, članak 24. ZOO-a) prema kojoj se cijena može mijenjati uslijed nastupanja određenih objektivnih okolnosti, tužitelj ne bi imao pravo na povećanu cijenu u slučajevima u kojima je dokazano da takvu povećanu cijenu nije platio. Naime, prema mišljenju ovog suda, odredba članka 627. ZOO-a u ovom se slučaju može primijeniti samo ako je navedena promjena cijene materijalno stvarno utjecala na povećanje cijene koju je tužitelj za taj materijal platio. Smisao odredbe članka 627., kao i članka 629. ZOO-a jest upravo ta da niti jedna od ugovornih strana ne bude stvarno oštećena uslijed nastupanja objektivnih okolnosti na koje nisu mogle utjecati (povećanje odnosno sniženje cijena). U ovom konkretnom slučaju, najbolji primjer za ovakvu primjenu odredbe članka 627. ZOO-a jest upravo nalaz i mišljenje vještakinje Jadranke Crnogorac, prema kojemu se može primijetiti da u cijelom periodu povlačenja betona od 20. studenoga 2021. do 28. listopada 2022. nije bilo velikih odstupanja od cijene betona 419,98 do 419,99 kn po m3, a cijena prijevoza i pumpe je podjednaka 165 po m3 odnosno 156,28 kn 4. ožujka 2022. i 162,69 kn po m3 15. ožujka 2022. Dakle, neovisno o tome što je, u konkretnom slučaju, na tržištu možda i došlo do promjene cijena, to na tužitelja nije utjecalo niti je jedinična cijena za te obavljene radove bitno promijenjena, pa on za te radove ne bi niti imao pravo tražiti povećanje cijena prema odredbi članka 627. ZOO-a.

d) U odnosu na moguće zakašnjenje tužitelja u izvršenju obveze (članak 627. stavak 2. ZOO-a), treba ukazati da su stranke sklapale Dodatke Ugovoru kojima su sporazumno, iz različitih razloga (nedostatka dokumentacije, povećanje cijena, povećanje obujma radova), produljivale rok izvođenja radova. Stoga se, u odnosu na sporazumno ugovoreno produljenje roka, ne može govoriti o zakašnjenju tužitelja kao izvođača, zbog kojega bi isti izgubio pravo na potraživanje razlike cijene prema odredbi članka 627. ZOO-a.

17. Stoga je pobijana presuda ukinuta, a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, radi provođenja novog prethodnog postupka (članci 370. i 377. ZOO-a), kako bi se strankama dala mogućnost predlaganja dokaza kojima bi dokazale svoje tvrdnje u skladu sa stavom drugostupanjskog suda.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak