Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-7/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. GE, rođene **.**.1945. a umrle **.**.1998., odlučujući o žalbama oporučne nasljednice KE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i zakonskih nasljednika 1. ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. AE, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. TE, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. ČE, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje po punomoći zastupa Ljiljana Maravić- Pirš odvjetnica u Zagrebu, Kneza Branimira 5, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-1293/2023-59 od 19. studenoga 2024., dana 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe oporučne nasljednice KE i zakonskih nasljednika ŽE, AE i TE kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1293/2023-59 od 19. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III., IV. i V. izreke.

II. Uvažava se žalba oporučne nasljednice KE, ukida se navedeno rješenje u dijelu u kojem, u odnosu na prigovor zastare, nije postupljeno prema pravilima o upućivanju u parnicu, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prekinut je ostavinski postupak iza pok. GE (točka I. izreke), te upućeni zakonski nasljednici ŽE, AE, TE i ČE u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu protiv oporučne nasljednice KE, radi osporavanja pisane oporuke ostaviteljice pred svjedocima od 3. svibnja 1997. proglašene na zapisniku od 20. rujna 2020. pred javnim bilježnikom Jadrankom Knego-Rogina kao povjerenikom suda u ostavinskom postupku poslovni broj O-4923/17 UPP/OS - 60/17 (točka II. izreke). Ujedno, određeno je da će prekid ostavinskog postupka trajati dok parnica ne bude pravomoćno okončana (točka III. izreke), te da su o pokrenutoj parnici stranke dužne obavijestiti ostavinski sud dostavom jednog primjerka tužbe (točka IV. izreke), uz upozorenje da ako stranke upućene u parnicu ne pokrenu istu niti u ostavljenom roku dostave dokaz o pokrenutoj parnici, ostavinski sud će nastaviti s ostavinskim postupkom i isti dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena u parnicu (točka V. izreke). Ujedno, u razlozima pobijanog rješenja odbijen je u ovom postupku prigovor zastare prava zakonskih nasljednika zahtijevati ostavinu istaknut od strane oporučne nasljednice, dok u odnosu na taj prigovor nije postupljeno prema pravilima o upućivanju u parnicu.

2. Navedeno rješenje žalbom pobijaju oporučna nasljednica i zakonski nasljednici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje; ZN/03). Oporučna nasljednica predlaže uvažiti žalbu, dok zakonski nasljednici predlažu da se pobijano rješenje zamijeni novim kojim će biti akceptirani svi žalbeni prigovori, podredno, predlažu rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu oporučne nasljednice, zakonski nasljednici predlažu odbiti sve njezine žalbene prigovore, dok se odgovor oporučne nasljednice na žalbu zakonskih nasljednika sadržajno svodi na njezine žalbene razloge protiv prvostupanjskog rješenja.

4. Žalba zakonskih nasljednika je neosnovana, a žalba oporučne nasljednice djelomično osnovana.

5. Neosnovano zakonski nasljednici pobijaju prvostupanjsko rješenje sadržajno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, rješenje prvostupanjskog suda je razumljivo i nije opterećeno nedostacima zbog kojih se ne bi moglo ispitati, dok oporučna nasljednica u žalbi, izrijekom a ni sadržajno, ne ističe koja bi od bitnih povreda odredaba postupka pobijanim rješenjem bila ostvarena, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN/03 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to su žalbe stranaka podnesene iz tog žalbenog razloga neutemeljene.

6. Iz razloga prvostupanjskog rješenja, kao i prema podacima predmeta, proizlazi:

- da se ostavinski postupak vodi iza pok. GE, preminule **.**.1998., povodom smrtovnice sastavljene 2. lipnja 2017. a zaprimljene u prvostupanjskom sudu 5. lipnja 2017.,

- da su na nasljedstvo pozvani njezina sestra KE (po majci GEĆ iz drugog očevog braka ĆE), te ŽE, AE, TE i ČE kao djeca njenog pok. polubrata ŽE (po ocu ĆE iz njegovog prvog braka) umrlog nakon nje, kao zakonski nasljednici drugog nasljednog reda, jer nasljednika prvog nasljednog reda nije imala,

- da je u ovom postupku nasljednica KE prezentirala njezinu pisanu oporuku pred svjedocima od 3. svibnja 1997. kojom svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu GE ostavlja svojoj majci FE koja je umrla 2007. i iza koje ostavinski postupak nije vođen zbog nedostatka imovine,

- da je predmetna oporuka proglašena u ostavinskom postupku na zapisniku od 20. rujna 2020. pred javnim bilježnikom Jadrankom Knego-Rogina,

- da je KE jedina zakonska nasljednica svoje majke G

KE i time oporučna nasljednica,

- da su zakonski nasljednici prihvatili se nasljedstva i osporili pravnu valjanost oporuke ističući na zapisnik kod javnog bilježnika od 20. rujna 2017. (list 22 spisa) da ostaviteljica nije vlastoručno potpisala navedenu oporuku kao i svjedok oporuke RE, jer da je uvidom u osobni identifikacijski broj građana vidljivo da naznačeni JMBG svjedoka ne odgovara osobi imena i prezimena RE, jednako kao što su i u podnesku od 21. listopada 2019. (list 150 spisa) istaknuli kako predmetna oporuka ne udovoljava uvjetima valjanosti pisane oporuke pred svjedocima u smislu čl. 69. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 52/71 i 47/78 –dalje: ZN/71) koji je bio na snazi u vrijeme sastavljanja oporuke. Ujedno, podneskom od 27. listopada 2023. (list 302-305) oporuku osporavaju ističući i da je predmetna nekretnina bila stvarno vlasništvo pok. LE koji je na istoj 1958. započeo i poslije sagradio obiteljsku kuću a ostaviteljica i oporučna nasljednica su samo formalno upisane kao suvlasnice iste, slijedom čega se predmetnom oporukom nije moglo raspolagati s tom nekretninom,

- da je KE priznala valjanost oporuke i prihvatila se nasljedstva koje joj pripada,

- da ostavinsku imovinu ostaviteljice GE čini nekretnina upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u ½ dijela (kč. br. [katastarska čestica]),

- da je oporučna nasljednica KE tijekom postupka istaknula prigovor zastare prava zakonskih nasljednika zahtijevati ostavinu pozivom na odredbu čl. 144. ZN/71, koji je bio na snazi u trenutku smrti ostaviteljice koji se u ovom postupku primjenjuje u odnosu na prava stranaka na nasljeđivanje, dok se primjenjuju postupovne odredbe ZN/03 prema čl. 253. st. 2. ZN/03.

7. Kraj tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbe čl. 222. st. 1. i 2. toč. 1., te čl. 225. st. 1. ZN/03 kada je pobijanim rješenjem odredio prekid ostavinskog postupka zaključivši da između nasljednika postoji spor o činjenici valjanosti pisane oporuke pred svjedocima (čl. 69. ZN/71), od koje ovisi njihovo pravo na nasljeđivanje, time što su zakonski nasljednici prihvativši se nasljedstva osporili pravnu valjanost oporuke iz naprijed navedenih razloga, te je pravilno uputio u parnicu zakonske nasljednike ocijenivši njihovo pravo na nasljeđivanje manje vjerojatnim od prava oporučne nasljednice.

8. Neutemeljeno zakonski nasljednici u žalbi ističu prigovore – da oporučna nasljednica zna da predmetna oporuka nije valjana jer je ostaviteljica i nakon 25 godina od svoje smrti upisana suvlasnicom predmetne nekretnine, da su namjere oporučne nasljednice, u svim postupcima, pa i ovom, isključivo onemogućiti zakonske nasljednike da naslijede imovinu iza smrti svog oca ŽE i djeda LE, te da je kuću izgrađenu na navedenoj katastarskoj čestici koja čini ostavinu započeo graditi djed žalitelja još 1958. u vrijeme kada su upisane suvlasnice bile u dobi od 13 i 10 godina i da ista ne predstavlja ostavinu ostaviteljice već imovinu pok. LE, navodeći i da je nejasno na temelju čega prvostupanjski sud smatra da je njihovo pravo na nasljeđivanje manje vjerojatno od prava KE.

9. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno primijenio odredbu čl. 225. st. 1. ZN/03 koja sadržajno odgovara čl. 224. st.1. ZN uputivši u parnicu zakonske nasljednike, osnovano zaključivši da je njihovo pravo na nasljeđivanje manje vjerojatno od prava na nasljeđivanje oporučne nasljednice, u situaciji kada je predmetna oporuka prezentirana i proglašena u ostavinskom postupku, čime se, protivno i ostalim žalbenim prigovorima zakonskih nasljednika, ne radi o proizvoljnoj i arbitrarnoj sudskoj odluci, već o odluci koja je utemeljena na navedenoj zakonskoj odredbi. Pored toga, odluka o tome koja će od stranaka biti upućena u parnicu i čije je pravo manje vjerojatno, predstavlja sumarni, općeniti zaključak koji se svodi na ocjenu vjerojatnosti, jednako kao što navedena činjenica nema odlučan značaj niti u parničnom postupku kojeg će ta stranka pokrenuti, jer određujući status tužitelja jednoj strani nema značaj tereta dokazivanja samo na strani te stranke, jer je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN/03).

10. Jednako tako, protivno žalbenim navodima oporučne nasljednice, u kojima ustraje u tvrdnji da se pitanje valjanosti predmetne oporuke može raspraviti u ostavinskom postupku na temelju podataka predmeta i donijeti rješenje o nasljeđivanju bez upućivanja u parnicu, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da se povodom istaknutih razloga osporavanja oporuke od strane zakonskih nasljednika, radi o sporu o činjenici od koje ovisi pravo na nasljedstvo. Ujedno, neodlučan je žalbeni prigovor kako nasljedničke izjave zakonskih nasljednika na ostavinskoj raspravi od 20. rujna 2017. nisu dane na pravno valjan način a njihove naknadno dane i dopunjene izjave uz podnesak od 18. ožujka 2019. su pravno neučinkovite, jer se pri tome ispušta iz vida da izjave o prihvatu nasljedstva nisu pretpostavka za stjecanje prava nasljeđivanja, jer se to pravo stječe po samom zakonu u času smrti ostavitelja (čl. 135. ZN koji sadržajno odgovara čl. 129. st. 1. ZN/03).

11. Slijedom navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi stranaka, njihove neosnovane žalbe valjalo je odbiti, u navedenom pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN/03 odlučiti kao u točki I. izreke.

12. Nadalje, u odnosu na žalbene prigovore oporučne nasljednice u kojima ustraje u prigovoru zastare pozivajući se na odredbu čl. 144. ZN/71 ističući da je ostavinski postupak trebalo obustaviti jer su zakonski nasljednici zbog nastupa zastare izgubili pravo zahtijevati ostavinu iza pok. GE kao i pravo na nasljedničku tužbu, ukazuje se, da se glede tog prigovora radi o sporu o činjenici od koje ovisi pravo nasljeđivanja zakonskih nasljednika u ovom postupku, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke niti za obustavu navedenog ostavinskog postupka niti za ocjenu tog prigovora u ostavinskom postupku, kako to neosnovano smatra prvostupanjski sud u točki 14. razloga pobijanog rješenja.

13. Naime, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, radi se o prigovoru u smislu čl. 144. ZN od kojeg, u ovom postupku, ovisi subjektivno nasljedno pravo (pravo nasljeđivanja) zakonskih nasljednika u odnosu na predmet ostavine (nekretninu upisanu u naprijed navedenom zk. ul. navedene k. o.) odnosno njihovo ovlaštenje da stupe u imovinsko pravne odnose ostavitelja, dok iz podataka predmeta ne proizlazi, te je sporno, tko od nasljednika drži navedenu nekretninu koja je ostavina pokojne GE, te, je li je drži kao savjesni ili nesavjesni držalac, kao i o činjenici saznanja za ostavinu, te s tim u vezi jesu li u odnosu na zakonske nasljednike nastupili učinci zastare prava zahtijevati ostavinu u ovom postupku.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, predmetni prigovor ocijenio u ovom postupku, neosnovano smatrajući da se radi o sporu o primjeni prava odnosno o prigovoru koji se ne može s uspjehom isticati u ostavinskom postupku, već samo u parničnom po nasljedničkoj tužbi između osoba koje se spore o pravu na nasljedstvo, propustivši zbog takvog pristupa postupiti po pravilima o upućivanju u parnicu, radi utvrđivanja činjenice - je li nastupila zastara prava zakonskih nasljednika zahtijevati ostavinu, neovisno od toga što su pobijanim rješenjem pravilno upućeni u drugu parnicu zakonski nasljednici protiv oporučne, radi odlučivanja o pravnoj valjanosti oporuke ostaviteljice.

15. Slijedom iznesenog, jer je ostvaren istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dio prvostupanjskog rješenja u kojem nije na valjan način odlučeno o istaknutom prigovoru zastare, žalbu oporučne nasljednice valjalo je uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet u tom dijelu vratiti na ponovan postupak, te temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl.175. st. 2. ZN/03 odlučiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku 19. veljače 2025.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep