Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3112/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OI, pok. O, državljanka [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Vidaku, odvjetniku iz Labina, protiv tuženice HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, radi utvrđenja ništetnosti ili pobojnosti ugovora o kupoprodaji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: P-2016/2018-26 od 2. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: P-2016/2018-26 od 2. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, kao što se potvrđuje i točka II. izreke, kojom je naloženo tužiteljici da naknadi tuženici troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice, i to prvi za utvrđenje da je kupoprodajni ugovor sklopljen između OI rođ. HI, pok. O sa prebivalištem na adresi [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao prodavateljice i sada pok. GI pok. O iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao kupca od 30. lipnja 2014. ovjeren kod javnog bilježnika Antuna Tomislava Berić u New Jersey istog dana nadovjeren potvrdom Apostille broj A632075 od 12. prosinca 2017., ništetan, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke glede suvlasničkog dijela od 6/50 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr zgrada sa 54 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojeg je tuženica stekla po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju donesenom po Javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinj kao povjereniku suda pod poslovnim brojem O-3548/17-4 UPP/OS-141/17 od 25. listopada 2017. kao izvanknjižni dio. Istom presudom odbijen je i drugi (eventualni) tuženi zahtjev tužiteljice da se poništi kupoprodajni ugovor sklopljen između OI rođ.GI, pok. O sa prebivalištem na adresi [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao prodavateljice i sada pok. GI pok. O iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao kupca od 30. lipnja 2014. ovjeren kod javnog bilježnika Antuna Tomislava Berić u New Jersey istog dana nadovjeren potvrdom Apostille broj A632075 od 12. prosinca 2017., tako da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke glede suvlasničkog dijela od 6/50 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr zgrada sa 54 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojeg je tuženica stekla po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju donesenom po Javnom bilježniku Boži Markoviću iz Malog Lošinj kao povjereniku suda pod poslovnim brojem O-3548/17-4 UPP/OS-141/17 od 25. listopada 2017. kao izvanknjižni dio. Također je odbijen i tužiteljičin zahtjev da će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju nakon pravomoćnosti ove presude izvršiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provođenja uknjižbe suvlasništva po kupoprodajnom ugovoru od 30. lipnja 2014. ovjeren kod javnog bilježnika Antuna Tomislava Berić u New Jersey istog dana nadovjeren potvrdom Apostille broj A632075 od 12. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Z- 12084/18 na način da se suvlasnički udio od 6/50 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr zgrada sa 54 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ponovno upiše kao suvlasništvo tužiteljice OI i da je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.2. Istom presudom naloženo je tužiteljici da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,73 eura, u roku od 15 dana uz zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja te presude do isplate (točka II. izreke), dok je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 937,50 eura (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim su odbijeni njezini tužbeni zahtjevi i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim joj je naloženo da naknadi tuženici troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači tako što će se prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, da se u tom dijelu ukine i predmet ustupi Općinskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet ovoga spora je prvi zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2014, koji je sklopljen između tužiteljice i prednika tuženice sada pok. PI, u odnosu na suvlasnički dio od 6/50 dijela k. č. [katastarska čestica] zgr zgrada s 54 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i drugi zahtjev da se taj ugovor poništi, i zahtjev da se izvrši upis u zemljišnoj knjizi kakav je bio prije provedbe uknjiže navedenog ugovora o kupoprodaji.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2014. proizlazi da su tužiteljica OI i BI (sestre) kao prodavateljice, prodale PI svom bratu kao kupcu, svoje suvlasničke dijelove od po 6/50 dijela nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od po 10.906,00 kn, i da su od GI kao kupca primile cjelokupni iznos kupoprodajne cijene i to svaka ponaosob za svoj suvlasnički udjel i to na dan potpisivanja ugovora,

- da iz tog ugovora proizlazi kako su sve ugovorne strane navedene u ugovoru i da su ga potpisale, kao i da je javni bilježnik Antun T Berić iz SAD-a potvrdio da su ugovorne strane potpisale bez ičije prisile navedeni kupoprodajni ugovor, koji da je bio sročen na hrvatskom jeziku,

- da iz potvrde Apostille proizlazi kako je navedeni ugovor ovjeren Apostille 12. prosinca 2017.,

- da je sada pok. GI brat tužiteljice, a suprug tuženice,

- da je pok. GI preminuo **.**.2016.,

- da iz iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da nije znala što potpisuje, jer da slabo govori hrvatski i engleski jezik, da joj kupoprodajni ugovor nije pročitan i da nije primila kupoprodajnu cijenu,

- da je na raspravi održanoj kod tog suda 3. lipnja 2024. tužiteljica iskazala da razumije i govori hrvatski jezik i da joj sudski tumač, kojeg je sud radi tumačenja njenog iskaza bio angažirao, nije potreban,

- da je tužiteljica u trenutku potpisivanja ugovora poznavala hrvatski jezik,

- da iz iskaza svjedoka ĐI, brata tužiteljice i pok. PI, proizlazi da tužiteljica ima Facebook i da na istom objavljuje na engleskom jeziku, dok je svjedok EI koji je suprug tužiteljice, iskazao kako tužiteljica ne piše službeni ni hrvatski ni engleski jezik, ali da piše na Facebooku i tamo pokušava pisati i na engleskom i na hrvatskom jeziku, na hrvatskom jeziku na dijalektu H,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da su se nakon smrti njenog supruga PI, promijenili odnosi ĐI prema njoj, da joj je on priječio korištenje prijeporne nekretnine, da je FI bio ljut na tužiteljicu kada je išla na Apostille ovjeru 2017., skup s njihovom sestrom BI,

- da iz pismena javnog bilježnika Antuna T Berića iz SAD od 12. srpnja 2024. proizlazi kako je tužiteljica potpisala sporni kupoprodajni ugovor, da je znala i razumjela što potpisuje, da je ugovor rađen po volji ugovornih strana, da su tužiteljica i NI komunicirale na hrvatskom i engleskom jeziku i da je kupoprodajna cijena isplaćena.

5.1. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je tužiteljica u vrijeme zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora poznavala i hrvatski i engleski jezik i da je u vrijeme njegovog sklapanja govorila, razumjela i pisala hrvatski jezik na kojem je ugovor i sastavljen, kao i da je znala što potpisuje. Da je razumjela hrvatski jezik potvrđuje činjenica što joj na ročištu na kojem je saslušana kao stranka nije trebao sudski tumač za jezik, kao i činjenica da objavljuje na Facebooku na hrvatskom jeziku. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno naveo da nije životno niti logično da tužiteljica u dva navrata, prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora 2014. i prilikom odlaska javnom bilježniku radi ovjere Apostille 2017. nije znala zašto ide javnom bilježniku i što treba potpisati i ovjeriti.

5.2. Pravilno je prvostupanjski sud naveo, a sve i da je tužiteljica mislila kako je prvi put potpisala suglasnost za renoviranje kuće bratu PI (2014.), da ne bi ponovno išla Apostille ovjeriti (2017.) i takvu suglasnost dati, i to u vrijeme ovjere Apostille, kada njezin brat GI više nije bio živ (preminuo **.**.2016.), a da je opće poznato kako davanje suglasnosti za renoviranje kuće ne iziskuju nikakvu potrebu da se ta suglasnost ovjeri Apostille.

5.3. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud cijenio i pismeno javnog bilježnika Antuna T Berića iz SAD od 12. srpnja 2024. (list 70-71 spisa), koje je punomoćnica tuženice dostavila u spis, iako se tome protivio punomoćnik tužiteljice. Ovo iz razloga što je smatrao da je isto pismeno od koristi za konačno rješenje odnosa među strankama, a koje pismeno nije strankama i sudu bilo ranije raspoloživo, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio i to da je na raspravi održanoj 31. kolovoza 2023., sud dao nalog da se od javnog bilježnika Antuna T Berića zatraže odgovori upravo na pitanja na koja je javni bilježnik odgovorio u pismenu od 12. srpnja 2024., u kojem su potvrđena iznesena utvrđenja suda o tome da je tužiteljica potpisala sporni kupoprodajni ugovor, da je znala i razumjela što potpisuje, da je ugovor rađen po volji ugovornih strana, da je tužiteljica komunicirala na hrvatskom i engleskom jeziku i da je kupoprodajna cijena isplaćena, a sam je naznačeni javni bilježnik u navedenom pismenu postavio pitanje zašto bi inače prodavateljice (tužiteljica i njezina sestra, koja ne utvrđuje ništetnim ugovor, niti ga poništava) potpisale ugovor, da nisu za isti znale, i kako bi znale za kupoprodajnu cijenu, a je naveo i da je ugovor strankama pročitan.

6. Na temelju svega navedenog i ovaj žalbeni sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti zbog kojih bi sporni ugovor o kupoprodaji od 30. lipnja 2014. bio ništetan u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

6.1. Isto tako, prvostupanjski je sud pravilno smatrao da iz provedenih dokaza nije utvrdio postojanja mana volje na strani tužiteljice u vrijeme zaključenja ugovora, a u smislu odredbe članka 330 ZOO-a, u kojem slučaju bi predmetni ugovor bio pobojan, u odnosu na tužbeni zahtjev koji je tužiteljica alternativno postavila, s time što je zaključio i da u smislu odredbe članka 335 ZOO-a, ovaj zahtjev nije postavila u roku, a kojom je odredbom propisano da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, dok je stavkom 2. istog članaka propisano da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Kako je sporni ugovor sklopljen 30. lipnja 2014. a tužba tužiteljice podnesena 20. kolovoza 2018., to da je tužba s ovim zahtjevom podnesena po proteku roka iz citiranog članka.

6.2. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ugovor o kupoprodaji od 30. lipnja 2014. u odnosu na suvlasnički dio koji je tužiteljica prodala predniku tuženice, nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, niti da je tužiteljica dokazala da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 330. i članka 335. ZOO-a za poništenje toga ugovora, zbog čega je pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

7. U odnosu na žalbene navode tužiteljice za istaći je da meritorna odluka suda podrazumijeva takav zaključak suda u kojemu postoji podudarnost uvjerenja suda između činjeničnog stanja na temelju kojega odlučuje o zahtjevima stranaka i stvarnog činjeničnog stanja, pri čemu sudu provodi samo one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja.

7.1. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju opisno upire tuženik, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatra tuženik da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini tuženik.

8. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni to što prvostupanjski sud nije odredio ročište za objavu presude, iako je to bio dužan u smislu odredbe članka 335. ZPP-a, a nakon što je zaključio glavnu raspravu 30. srpnja 2024., jer se ne radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka da stranici nije dana mogućnost raspravljanja u postupku iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, kako to pogrešno smatra tužiteljica, već o relativnoj povredi koja nije bila od utjecaja na donošenje pobijane odluke. Stoga ni ostali žalbeni navodi koji se odnose na organiziranje i usklađenja godišnjeg odmora u odnosu na objavu presude ne predstavljaju onemogućavanje raspravljanja tužiteljice, s time što se ističe da stranke više nisu imale dokaznih prijedloga i da je glavna rasprava bila dovršena, a što sve proizlazi iz zapisnika s ročišta glavne rasprave od 30. srpnja 2024.

8.1. Isto tako, ni žalbeni navodi tužiteljice kojim tvrdi da je njezina majka uvijek govorila da će kuća pripasti svima, kao ni navod koji se odnosi na to kada je sporni ugovor o kupoprodaji podnesen na uknjižbu i ugovor o darovanju koji je sklopio pok. GI s majkom 2008., ni navod da taj darovni ugovor FI utvrđuje ništetnim, ne utječu na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, bez obzira što je tuženica te ugovore provela u zemljišnim knjigama 2018. godine. Također, na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni žalbeni navod da je kupoprodajna cijena plaćena u kunama iako je ugovor sklopljen u SAD-a, jer to nije nelogično, a imajući u vidu činjenicu da je ugovor sastavljen na hrvatskom jeziku i da radi se o nekretnini u Republici Hrvatskoj.

8.2. Ni ostalim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, a koji su u bitnom sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o trošku postupka primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.).

9.1. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sastavljanje žalbe odbijen je, jer nije uspjela sa svojom žalbom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

10. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča