REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-433/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LB, državljanina Kraljevine Maroka, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica ABC, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], radi ograničenja slobode kretanja, 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/33961, URBROJ: 511-01-213-25-11 od 9. siječnja 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ..., da isplati odvjetnici ABC, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/33961, URBROJ: 511-01-213-25-11 od 9. siječnja 2025., tužitekju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2001. u mjestu [adresa], Kraljevina Maroko, državljaninu Kraljevine Maroko, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako mu je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, s obrazloženjem da je u sobi 124 Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu pronađeno 2x drobilice, mala količina sumnjive materije te zračni pištolj, a što se protivi kućnom redu Prihvatilišta. U obrazloženju rješenja navodi se da je tom prilikom zatečen u sobi i tužitelj. Tužitelj prije svega ističe da nijedna od navedenih stvari (drobilice, sumnjiva materija te zračni pištolj) nisu njegove, ne pripadaju mu te on iste nije unio u Prihvatilište. Napominje da ih je u predmetnoj sobi inače smješteno četvero, a tijekom spornog događaja u sobi je bio prisutan i TB koji je priznao da upravo njemu pripadaju navedene stvari. Predmetne stvari nisu ni nađene u ormaru koji je koristio tužitelj. Protiv njega s osnove ovog događaja policija nije poduzela nikakve daljnje radnje. Tužitelj je dojma da mu je mjera izrečena jednostavno zato što se nalazio taj čas u sobi, a da se nije precizno utvrdilo kome sporne stvari pripadaju i tko ih je unio u Prihvatilište. Dokaz: priklop spisa tražitelja TB, saslušanje TB. Tužitelj, dakle, nije ni držao niti koristio predmete koji su nađeni u sobi. Tužitelj smatra da je do izricanja ove mjere došlo i iz razloga što je tužitelj ranije bio kažnjavan zbog posjedovanja 0,5 grama hašiša koji je koristio za spavanje, a sve obzirom da je anksiozan i u strahu. Zbog svojih psihičkih poteškoća isti se javljao i liječniku psihijatru. Tužitelj je međutim kaznu za navedeno odslužio i smatra neosnovanim da mu se isti uzima kao presumpcija njegove krivnje kod opisanog događaja, iako je drugi tražitelj priznao da se radi o njegovim stvarima. Dokaz: saslušanje tužitelja. Tužitelj bi htio istaknuti da je od podnošenja njegovog zahtjeva za azil prošlo već 4 mjeseca, a rok za donošenje odluke o azilu je 6 mjeseci, pa tužitelj smatra da je neovisno čak i o osnovanosti iste, mjera izrečena u predugom trajanju. Nadalje, tužitelj nakon 3 mjeseca ostvaruje pravo na rad, a mjerom ograničenja slobode kretanja svakako mu se onemogućuje i pravo na rad nakon 3 mjeseca i onemogućava ga da se radom doprinosi kako društvu, a ne da mu bude samo teret, a isto tako i da pomogne uzdržavanju svoje mnogobrojne obitelji. Naime, on je najstariji i jedini koji za obitelj privređuje. Dokaz: uvid u pobijano rješenje i priklop spisa, saslušanje tužitelja. Nadalje ističe kako pobijano rješenje suštinski uopće nije obrazloženo, jer nisu navedene odlučne činjenice iz kojih bi bilo razvidno zašto je tužitelju ograničena sloboda kretanja. Tužitelju nije poznato koji je razlog ograničavanja slobode kretanja, budući da stvari koje su nađene u sobi nisu njegove, a što je potvrdio i drugi tražitelj. Tužitelj smatra da je tuženi postupio diskriminatorno budući presumira negativan ishod postupka povodom zatražene međunarodne zaštite. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga rješenje ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Također navodi kako tuženik u ovom postupku nije uopće vodio računa o načelu zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non refoulement). S obzirom da bi tužitelj vraćanjem u Maroko bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, prisiljen na sudjelovanje u ratu u kojem ne želi sudjelovati, smatra da nisu ispunjeni uvjeti za prisilno udaljavanje, a onda niti uvjeti za ograničavanje kretanja. Tužitelj sukladno čl. 26. ZUS-a i čl. 51. st. 2 ZMPZ-a predlaže odgodni učinak tužbe, jer su ispunjeni svi uvjeti. Predlaže poništiti osporeno rješenje te mu odobriti besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj dana 08.08.2023. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao ĐB, rođen **.**.1999. godine, u mjestu ABC, država Kraljevina Maroko, državljanin Kraljevine Maroko te mu je određeno da se mora dana 09.08.2023. godine do 23:00 sati prijaviti u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41. Uvidom u službenu bilješku Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216-03/23-06/33961, URBROJ: 511-01-213-24-2, od 16.01.2024. utvrđeno je da se imenovani u zadanom roku nije prijavio u Prihvatilište niti je javio promjenu boravišta u [adresa] u zakonski predviđenom roku.

3.1. Dana 11.09.2024. godine tužitelj je vraćen u Republiku Hrvatsku sukladno dublinskom postupku iz Kraljevine Nizozemske te je isti dan smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu. Tužitelj je dana 19.09.2024. godine podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, prilikom čega je naveo kako su njegovi osobni podaci LB, rođen **.**.2001. godine, u mjestu ABC, država Kraljevina Maroko, državljanin Kraljevine Maroko. Tom prilikom je, u nazočnosti prevoditelja za arapski jezik, upoznat s pravima i obvezama tražitelja međunarodne zaštite, kao i s Kućnim redom Prihvatilišta te posljedicama kršenja istog.

3.2. U postupku donošenja rješenja utvrđeno je da se dana 09.01.2025. godine u vremenu od 09:30 do 10:15 sati prilikom redovne kontrole djelatnika AKD-Zaštite d.o.o., u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, na prvom katu, u sobi 124 osjetio čudan miris te je navedena soba pregledana. U sobi su zatečeni LB te TB, rođen **.**.2002. godine, državljanin Kraljevine Maroko, pronađene su 2 drobilice, mala količine sumnjive materije te air- soft (zračni pištolj). Postupanja prema tražiteljima međunarodne zaštite IB i KB od strane djelatnika ABC nije bilo, a o navedenom je obavještena policijska ophodnja koja odvodi LB na daljnju obradu.

3.3. Tuženik ističe kako je člankom 52. stavkom 3. točkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano da je tražitelj dužan poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske, a točkom 5. stavka 3. istog članka navedenog Zakona propisano je da je tražitelj međunarodne zaštite dužan poštovati Kućni red Prihvatilišta za tražitelje azila. Člankom VIII. Kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje azila, broj: 511-01-152-85186-205 od 08.12.2015. godine, propisano je da je radi osiguranja reda i sigurnosti u Prihvatilištu zabranjeno držanje i korištenje predmeta i tvari koje mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi, te sigurnost objekta i materijalnih sredstava. Nadalje, sukladno navedenom članku zabranjeno je unošenje i konzumacija alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti. Člankom IX. propisano je da su tražitelji obvezni pridržavati se Kućnog reda i postupati sukladno upozorenjima i uputama djelatnika Prihvatilišta.

3.4. Tuženik obrazlaže kako je uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, iako je u odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđeno da se blaža mjera ograničenja može izreći na način da se izreče mjera zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, zabrana kretanja izvan određenog područja, osobnim pristupanjem u određeno vrijeme u Prihvatilište odnosno davanje u polog putnih isprava i karata, ocijenjeno da je smještaj u zatvoreni centar potreban i adekvatan. Naime, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite je ustrojstvena jedinica Ministarstva unutarnjih poslova koja djeluje sa svrhom pružanja adekvatnog smještaja za tražitelje međunarodne zaštite i osigurava sigurnosti osoba smještenih u Prihvatilištu.

3.5. Tuženik je stava da su mjera smještaja u Prihvatni centar za strance, kao i rok trajanja mjere, opravdani s obzirom na činjenicu da je tražitelj međunarodne zaštite svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske tako što su kod imenovanog pronađene sumnjive stvari i zračni pištolj za koji je u Republici Hrvatskoj potrebno imati adekvatnu dozvolu od službenih tijela, pa je utvrđeno da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom utvrđeno je da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

3.6. U vezi prigovora iz tužbe da nije utvrđeno da tužitelju pripadaju 2 drobilice, mala količine sumnjive materije te air-soft (zračni pištolj), tuženik ističe kako je uvidom u presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pp-159/2025-3 od 09.01.2025. utvrđeno da je tužitelj na sudu priznao krivnju za počinjeni prekršaj te shodno tome tuženik predloženo saslušanje svjedoka AB smatra nepotrebnim i nesvrhovitim.

3.7. Tuženik naglašava da je tijekom postupka međunarodne zaštite tužitelju omogućeno da u skladu s pravnom stečevinom EU iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Međunarodna zaštita je dobrovoljni međunarodni institut, a Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisan je način izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom. Dana 31.12.2024. godine tužitelju je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/l-216-03/24-06/33961, URBROJ: 511- 01-212-24-8 odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kao neosnovan. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je na raspravi odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem tužitelja i svjedoka TB te priklop spisa koji se odnosi na tog svjedoka, s obzirom da je uvidom u spisu priloženu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pp-159/2025-3 od 9. siječnja 2025., utvrdio da je tužitelj oglašen krivim za počinjenje prekršaja 9. siječnja 2025. u Prihvatilištu za tražitelja azila te je tužitelj priznao krivnju za počinjeni prekršaj.

7. Sukladno članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, dalje Zakon) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske (stavak 2. točka 3.).

Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).

Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).

Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).

Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).

7.1. Prema odredbama članka 52. stavka 3. točaka 1. i 5. Zakona tražitelj je dužan poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske te Kućni red Prihvatilišta.

7.2. Člankom 10. stavkom 1. točkom 2. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja (Narodne novine broj 136/21, 145/23) propisano je da se smatra da državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javni poredak ako je prekršio propis, ili iz njegove izjave ili ponašanja proizlazi, ili postoje saznanja da bi mogao prekršiti propis.

8. Suprotno navodima tužbe, iz osporenog rješenja je sasvim jasno da je tužitelju ograničena sloboda kretanja zbog činjenice što je dana 9. siječnja 2025. godine u sobi broj 124 Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu neovlašteno posjedovao i držao drogu bez odobrenja nadležnog tijela, čime je počinio djelo prekršaja iz čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijaju zlouporabe droga, a počinjenje kojeg prekršaja je priznao. 8.1. Tužitelj je svojim ponašanjem prekršio i odredbe članka VIII. Kućnog reda Prihvatilišta za tražitelje azila, broj: 511-01-152-85186-205 od 8. prosinca 2015., kojim je propisano da je radi osiguranja reda i sigurnosti u Prihvatilištu zabranjeno držanje i korištenje predmeta i tvari koje mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi, te sigurnost objekta i materijalnih sredstava. Nadalje, sukladno navedenom članku zabranjeno je unošenje i konzumacija alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti.

9. Stoga osporeno rješenje nije doneseno arbitrarno ni neosnovano, već je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio čl. 54. st. 2. t. 3. Zakona i tužitelju ograničio slobodu kretanja radi zaštite javnog poretka Republike Hrvatske. Naime, tražitelji međunarodne zaštite, osim prava, imaju i obveze, pa su tako dužni poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske. Tražitelji imaju pravo na smještaj u Prihvatilištu za tražitelje azila, ali pri tome moraju poštivati Kućni red Prihvatilišta.

10. Uzimajući u obzir javni interes i prava pojedinca, u ovom slučaju tražitelja međunarodne zaštite, kao i činjenicu da tuženik ima obvezu pružiti adekvatan smještaj tražiteljima međunarodne zaštite i osigurati sigurnosti svih osoba smještenih u Prihvatilištu, dok je tužitelj svojim ponašanjem prekršio zakone Republike Hrvatske tako što su kod njega pronađene sumnjive stvari i zračni pištolj za koji je u Republici Hrvatskoj potrebno imati adekvatnu dozvolu od službenih tijela, individualnom procjenom pravilno je utvrđeno da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani te osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Sud nije dopustio odgodni učinak tužbe, jer nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a. Naime, odgoda izvršenja zakonitog rješenja bi u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu. Stoga je na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

13.1. Budući da je pravnu pomoć pružila ABC ABC, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.205,00 eura.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. [naziv] [naziv], [adresa]

2. [naziv], Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat [obrt] tražitelja međunarodne zaštite, [obrt], [adresa]

3. U spis