Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-109/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice GU iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Fortenova grupa d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1, OIB 88035992407, kao pravnog slijednika Roto ulaganja d.o.o., Rijeka, T. Strižića 8, a ovaj kao pravni slijednik Istravino d.d., Rijeka, Ulica T. Strižića 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-172/19 od 16. srpnja 2020., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-172/19 od 16. srpnja 2020. u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 9.276,97 eura sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 15. studenog 2011. do 15. studenog 2014. pa do isplate, kao i u dijelu kojim su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 1.775,17 eura sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. do isplate.

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 1.584,51 eura sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od 15. svibnja 2011. do 15. listopada 2011. pa do isplate, kao i u dijelu kojim su tužiteljici dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 248,86 eura sa zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.584,51 eura (slovima: tisućupetstoosamdesetčetirieurapedesetjedancent) sa zateznim kamatama na iznos od 235,98 eura počev od 15.svibnja 2011. do isplate, na iznos od 258,49 eura počev od 15.lipnja 2011. do isplate, na iznos od 249,84 eura počev od 15. srpnja 2011. do isplate, na iznos od 266,16 eura počev od 15. kolovoza 2011. do isplate, na iznos od 299,93 eura počev od 15. rujna 2011. do isplate i na iznos od 274,10 eura počev od 15. listopada 2011. do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 248,86 eura (slovima: dvijestočetrdesetosameuraosamdesetšestcenti) sa zateznim kamatama od

16. srpnja 2020. do isplate.

III Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 29,03 eura (slovima: dvadesetdeveteuratricenta) u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade štete iznos od 81.835,86 kuna sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos počev od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 15.250,00 kuna sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge propisane čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik se sadržajem žalbe neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 220. st.2. i čl. 291.st.2. ZPP- a. Naime, prvostupanjski sud je sukladno ovlaštenju iz čl. 220.st.2. ZPP-a da odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti, pravilno odustao od izvođenja dokaza saslušanjem stranaka kao suvišnim s obzirom da su odlučne činjenice utvrđene ostalim izvedenim dokazima. Također, prema stanju spisa predmeta pripremno ročište je odgođeno jednom sukladno čl. 291.st.2. ZPP-a, a ne dva puta kako to tvrdi tuženik, s obzirom da je na prvom pripremnom ročištu postupak na suglasni prijedlog stranaka prekinut pa na tom ročištu stranke nisu raspravljale.

6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima iznio jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 81.835,86 kuna (10.861,48 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) s osnove izgubljene zarade u razdoblju od 1. travnja 2011. do 31. listopada 2014., koju je pretrpjela zbog odlaska u invalidsku mirovinu kao posljedice ozljede na radu.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu 31. svibnja 2004. uslijed čega se nalazi u invalidskoj mirovini od 19. lipnja 2006.. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica 1. listopada 2004. podnijela tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja te da joj je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Prs-457/08 od 20. rujna 2009. dosuđena između ostalog naknada izgubljene zarade za razdoblje od lipnja 2004. do ožujka 2011., a koja presuda je postala pravomoćna 18. prosinca 2013. .

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila manja primanja od komparanata ĐU i MU te plaće niskokvalificiranih radnika u Republici Hrvatskoj u ukupnom iznosu od 81.835,86 kuna.

11. Imajući u vidu da je tužiteljica kao radnica tuženika pretrpjela ozljedu na radu zbog koje je otišla u invalidsku mirovinu, a uslijed kojeg umirovljenja je u utuženom razdoblju izgubila na zaradi iznos od 81.835,86 kuna koji predstavlja razliku između invalidske mirovine tužiteljice i primanja radnika komparanata odnosno radnika njezine kvalifikacije (NKV) u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud pozivom na čl. 154. i čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, zauzima pravno shvaćanje da je tuženik kao poslodavac tužiteljice odgovoran za naknadu štete tužiteljici u utvrđenoj visini izgubljene zarade.

12. U odnosu na tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je sukladno čl. 388. ZOO/91 podnošenjem tužbe u predmetu poslovni broj Prs-457/08 prekinuta zastara potraživanja tužiteljice s osnove izgubljene zarade i da je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke donesene u tom postupku 18. prosinca 2013. pa kako od tada do podnošenja tužbe u ovom postupku 7. studenog 2014. nije protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 376. ZOO/91, zauzima pravno shvaćanje da je prigovor zastare neosnovan.

13. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u cijelosti.

14. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

16. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu izgubljene zarade tužiteljice u vidu razlike između invalidske mirovine koju je primala u utuženom razdoblju i prosječne neto plaće radnica komparanata tuženika odnosno niskovalificiranih radnika u Republici Hrvatskoj za onaj dio utuženog razdoblja u kojem nije bilo radnika komparanata, budući da bi tužiteljica da nije doživjela ozljedu na radu, suprotno žalbenim navodima, izvjesno ostvarivala plaću u iznosu kao i radnici komparanti zaposleni kod tuženika odnosno najmanje prosječnu plaću radnika njezine kvalifikacije u Republici Hrvatskoj za slučaj da zbog razloga na strani tuženika (statusnih promjena i sl.) ne bi više bila kod istog zaposlena jer bi se izvjesno zaposlila kod drugog poslodavca na radnom mjestu koji odgovara njezinoj kvalifikaciji (NKV).

17. Međutim, osnovano tuženik osporava pravilnosti primjene materijalnog prava vezano za prigovor zastare.

18. U konkretnom slučaju riječ je o budućoj izvjesnoj šteti u vidu izgubljene zarade koja sukcesivno nastaje tužiteljici.

19. Naknadu štete koja sukcesivno nastaje oštećeni može zahtijevati u obliku rente, ali i sukcesivnim utuženjem naknade za proteklo razdoblje, kao što je u ovom predmetu slučaj.

20. Prema u konkretnom slučaju mjerodavnoj odredbi čl. 376. st. 1. ZOO/91 u svezi s čl. 1163. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO/05), potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Prema čl. 388. ZOO/91, zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Prema čl. 392. st.1. ZOO/91, nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru., dok prema st.3. istoga članka kad je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja potraživanja u sporu odnosno prijavljivanjem potraživanja u nekom drugom postupku, zastarijevanje počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili svršen na neki drugi način. Navedene zakonske odredbe odgovaraju sada važećim odredbama čl. 230., 241. i 245. st.1. i 3. ZOO/05.

21. U odnosu na pitanje tijeka i prekida zastare u slučaju podnošenja sukcesivnih odštetnih zahtjeva na sjednici građanskog odjela Vrhovni sud Republike Hrvatske pod br. Su-IV-16/2021-17 od 20. rujna 2021. zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN, br. 35/05, itd.) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

22. U konkretnom slučaju, sukladno prethodno navedenom pravnom shvaćanju zastara tražbine tužiteljice iz ovog postupka nije prekinuta podnošenjem tužbe u ranije vođenom postupku poslovni broj Prs-457/08, budući da je tužba podnesena isključivo za dospjele iznose tražbine čime je prekinut tijek zastare samo za tražbinu iz tužbenog zahtjeva i samo se na tu tražbinu odnosi zakonska odredba o prekidu zastare iz čl. 245.st.3. ZOO/91. Stoga, zastara tražbine tužiteljice koje je predmet ovog postupka teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete odnosno izgubljene zarade i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem tužbe u ovom postupku.

23. Kako je tužba podnesena 7. studenog 2014., a utužena tražbina tužiteljice u dospjela je u razdoblju od 15. svibnja 2011. do 15. svibnja 2014., to je za tražbine tužiteljice dospjele od 15. svibnja 2011. do 7. studenog 2011. do dana podnošenja tužbe protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 376.st.1. ZOO/91 pa je u tom dijelu tuženikov prigovor zastare osnovan.

24. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene zarade za razdoblje od travnja 2011. (sa dospijećem 15. svibnja 2011.) do rujna 2011. (sa dospijećem 15. listopada 2011.) u ukupnom iznosu od 11.938,51 kuna (1.584,51 euro prema fiksnom tečaju 1euro=7,53450 kuna), jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev pozivom na čl. 376.st.1. i čl. 388. ZOO/91 valjalo odbiti kao neosnovan.

25. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za razdoblje od listopada 2011. ( sa dospijećem 15. studenog 2011.) do listopada 2014. (sa dospijećem 15. studenog 2011.) u ukupnom iznosu od 69.897,35 kuna ( 9.276,97 eura prema fiksnom tečaju 1euro=7,53450 kuna), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je taj zahtjev prihvatio kao osnovan, jer pri nespornoj odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici sukladno čl. 154. st. 1. ZOO/91, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici izgubljenu zaradu u visini utvrđenoj financijskim vještačenjem budući da sukladno čl. 195. ZOO/91 izgubljenu zaradu tužiteljice predstavlja upravo razlika između ostvarene invalidske mirovine i neto plaće koju bi primala da zbog posljedica ozljede na radu nije otišla u invalidsku mirovinu.

26. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368.st.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe kao osnovane pozivom na čl. 373. ZPP-a u preostalom dijelu preinačiti pobijanu presudu, kao u točki II. izreke.

27. S obzirom na ishod postupka, tužiteljici primjenom čl. 154.st.5. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti, budući da nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

28. Troškovi postupka tužiteljice sukladno čl. 155. ZPP-a odnose se na radnje priznate odlukom prvostupanjskog suda, osim za sastav podneska od 10. ožujka 2019. u iznosu od 1.250,00 kuna sa uključenim PDV-om kako se to osnovano žalbom poziva tuženik, s obzirom da taj podnesak nije priložen spisu pa trošak nije niti nastao. Također, osnovano se tuženik žalbom poziva da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio trošak za sastav podneska od 23. siječnja 2019. i trošak zastupanja na ročištu 23. siječnja 2015. u iznosu od po 625,00 kuna sa uključenim PDV-om, budući da s obzirom na vrijednost predmeta spora tužiteljici sukladno Tbr.8.t.3. u svezi s Tbr.7. t.1. Tarife pripada iznos od po 312,50 kuna sa uključenim PDV-om. Trošak za sastav podneska od 22. svibnja 2019. i 2. lipnja 2020. prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima pravilno odmjerio u punom iznosu jer je riječ o obrazloženim podnescima iz Tbr.8.t.1. Tarife. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 155. ZPP-a i Tarife, uzevši u obzir i ostale radnje za koje je tužiteljici prvostupanjski sud pravilno odmjerio visinu troškova, tužiteljici pripada naknada troškova postupka zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 11.875,00 kuna te trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna, dakle u sveukupnom iznosu od 13.375,00 kn (1.775,17 eura prema fiksnom tečaju 1euro=7,53450 kuna), dok se u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova postupka ukazuje neosnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

29. Budući da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a pripada mu zatražena naknada troškova žalbenog postupka razmjerno postignutom uspjehu i to sukladno čl. 155. ZPP-a za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eura (Tbr.10.t.1. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 41,48 eura (Tbr.42. Tarife), odnosno s obzirom na postignuti uspjeh od 14% u iznosu od 29,03 eura, dok mu nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu jer spisu nije priložen dokaz o plaćenoj pristojbi. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan