Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-337/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja GĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-272/2023-30 od 9. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj P-272/2023-30 od 9. prosinca 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. 2. Ugovora o kreditu broj: 9010576790 od 6. lipnja 2005. ovjeren po javnom bilježniku Kate Marošević iz [adresa] pod brojem OU-333/05 10. lipnja 2005., a kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu za tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati-vrati na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF iznos od 4.226,30 eura (slovima: četiri tisuće dvije stotine dvadeset šest eura i trideset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na svaki pojedinačni iznos:

-0,44 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2005.,

-0,18 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2005.,

-0,15 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2005.,

-0,30 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2005.,

-3,14 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2008.,

-3,56 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2008.,

-28,69 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. siječnja 2009.,

-4,58 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 28. veljače 2009.,

-5,02 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. ožujka 2009.,

-3,62 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2009.,

-3,84 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2009.,

-2,01 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2009.,

-0,45 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2009.,

-0,80 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2009.,

-1,70 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2009.,

-1,60 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2009.,

-0,74 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2009.,

-2,35 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2009.,

-5,39 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. siječnja 2010.,

-4,90 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 28. veljače 2010.,

-7,32 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. ožujka 2010.,

-6,79 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2010.,

-7,90 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2010.,

-15,24 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2010.,

-13,67 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2010.,

-17,90 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2010.,

-16,54 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2010.,

-13,66 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2010.,

-18,81 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2010.,

-25,60 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2010.,

-20,92 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. siječnja 2011.,

-22,62 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 28. veljače 2011.,

-20,34 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. ožujka 2011.,

-20,68 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2011.,

-29,30 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2011.,

-29,90 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2011.,

-37,73 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2011.,

-33,47 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. kolovoza 2011.,

-29,40 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. rujna 2011.,

-28,89 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. listopada 2011.,

-28,53 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. studenog 2011,

-30,32 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. prosinca 2011.,

-32,20 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. siječnja 2012.,

-32,34 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 29. veljače 2012.,

-31,08 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. ožujka 2012.,

-31,70 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. travnja 2012.,

-32,29 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. svibnja 2012.,

-31,36 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 30. lipnja 2012.,

-3.511,51 eura uvećano za zateznu kamatu koja teče od 31. srpnja 2012., zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.015,45 eura (slovima: dvije tisuće petnaest eura i četrdeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2024. kao dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine. u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnom odredbe članaka 7. 2. Ugovora o kreditu broj:9010576790 od 6. lipnja 2005. zaključenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku - CHF uz koju je vezana glavnica i

- isplata ukupnog iznosa od 4.226,30 eura iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF sa zateznom kamatom.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj:9010576790 od 6. lipnja 2005. za dovršenje stambenog objekta, i to na iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za CHF, a da je u članku čl. 7. 2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća.

7. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je ništetna odredba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima o kojoj ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja.

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su odredbe članaka 7. 2. predmetnog Ugovoru o kreditu, sklopljenog između tužitelja, u svojstvu korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita, kojom je ugovorena valutna klauzula u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju na dan plaćanja ništetna jer je nerazumljiva i nepoštena, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli u CHF uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu korisnika kredita tako da davatelj kredita određuje obvezu korisnika kredita koju obvezu korisnik kredita kroz ugovoreno razdoblje povrata kredita ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti.

9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 125/07, 79/09, 89/09, u daljnjem tekstu: ZZP/07).

9.1. Prema odredbi članka 96. stavka 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom i ništetnom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom da postoji temeljem članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

12. Presuda u slučaju "potrošač" se primjenjuje ne samo na kredite za kupnju motornog vozila, s obzirom da su odredbe o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit, od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

13. Polazeći od toga da su odredba o valutnoj klauzuli do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita je nepoštena te stoga ništetna prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ta odredba ugovora o kreditu u švicarskim francima ugovorena bez suglasnosti i sudjelovanja tužitelja te stoga ništetna.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije došlo do zastare tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

15. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 14. lipnja 2018. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 2. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

16. S obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o čemu tužitelj nije bio pravilno informirana, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na kolovoz 2005., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012., koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 2. lipnja 2023., nije nastupila zastara tražbine tužitelja iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF.

17. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Mate Ivanovića proizlazi da razlika iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF iznosi ukupno 4.226,30 eura sa zateznom kamatom.

18. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Mate Ivanovića, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženiku naložio da tužitelju isplati iznos od 4.226,30 eura iz osnove tečajnih razlika valutne klauzule u CHF i naknadi parnični trošak u iznosu od 2.015,45 eura sa zateznim kamatama.

19. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Za razliku od tužitelja koji je potrošač, tuženik je financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a.

20. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 19. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić