Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-567/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7530/2020-34 od 7. prosinca 2021., 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7530/2020-34 od 7. prosinca 2021. u točkama I. i II. izreke, te u točki III. izreke za iznos od 1.177,91 euro sa zateznim kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki III. izreke za iznos od 340,11 eura (preko iznosa od 1.177,91 euro do iznosa od 1.518,02 eura) sa zateznim kamatama, te se sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 340,11 eura sa zateznim kamatama.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.500,00 kn/862,70[1] eura sa zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate. Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 200,00 kn/26,54 eura sa zateznim kamatama od 7. prosinca 2021. do isplate. Točkom III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.437,50 kn/1.518,02 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka pa tako ni povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5.1. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženik nije bio onemogućen da raspravlja pred sudom. U vezi toga tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije usporedio preslike medicinske dokumentacije s izvornicima te da stoga nalaz i mišljenje angažiranog medicinskog vještaka nije mogao biti utemeljen na dokumentaciji dostavljenoj u preslikama, međutim iz stanja spisa predmeta proizlazi da tuženik u postupku nije osporavao vjerodostojnost te dokumentacije i nije zahtijevao dostavljanje izvornika (čl. 108. st. 3. ZPP-a), te su izneseni žalbeni navodi neosnovani.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu od 6. rujna 2017., koju tužitelj potražuje na temelju police osiguranja od odgovornosti između poslodavca tužitelja Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Čistoća Zagreb kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja, za štetu koju radnici tog poslodavca pretrpe na radu i prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno čl. 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje:ZOO).

7. U postupku nije sporno da je tuženik sklopio s poslodavcem tužitelja predmetnu policu o osiguranju od odgovornosti s poslodavcem, nije sporan nastanak štetnog događaja na način da se tužitelj ozlijedio tijekom radnog vremena prilikom obavljanja poslova utovara kućnog otpada, kao redovitih poslova svojeg radnog mjesta, kada je zadobio ozljedu na radu na način da je istome automat za podizanje kontejnera priklještio treći prst lijeve ruke, te nije sporno da je zadobivena ozljeda rješenjem nadležnog tijela priznata kao ozljeda na radu. U postupku je sporna odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, s obzirom da se tuženik poziva na čl. 4. st. 4. Općih uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, navodeći da je šteta nastala zbog posjedovanja i uporabe radnog vozila – za utovar otpada, a koje vozilo nije u pokriću, koji prigovor je prvostupanjski sud otklonio smatrajući da u konkretnom slučaju nema osnove za oslobađanje tuženika od odgovornosti, jer da se ne radi o šteti proizašloj iz posjedovanja ili korištenja nekog od vozila navedenih u čl. 4. st. 4. Općih uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, odnosno o šteti koju bi takva vozila pričinila u obavljanju radne funkcije, niti o motornom vozilu u smislu čl. 2. toč. 33. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08,48/10, 74/11, 80/13, 158/13,92/14 i 64/15). Prvostupanjski sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju šteta nastala uslijed obavljanja registrirane djelatnosti poslodavca tužitelja, a budući da je osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika koja proizlazi iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, te cijeneći da je predmet osiguranja pravna izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe, zaključio je da je tuženik odgovoran nadoknaditi prouzročenu štetu zaposleniku osiguranika koji je u konkretnom slučaju pretrpio štetu zbog povrede tijela i zdravlja.

8. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, u postupku je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr. sc. Jakši Filipović te je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu rane kože III. prsta lijeve ruke i da je u odnosu na istu učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a liječenje je završeno 29. rujna 2017. Utvrđeno je nadalje da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta dva dana i manjeg intenziteta 15 dana kumulativno, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta jednog dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 12 dana – kumulativno. Tužitelju da je bila potrebna i tuđa pomoć u trajanju od jednog sata dnevno kroz 10 dan.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio dani nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao stručan i potpun te je ocijenio da je zadobivanjem ozljede u predmetnom štetnom događaju tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti te da sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu, pa imajući u vidu trajanje i jačinu fizičkih bolova te dob tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja (32 godine), prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada po tom kriteriju u iznosu od 3.500,00 kn, s obzirom na trajanje i jačinu straha ocijenio je da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 kn, pa ukupno na ime neimovinske štete dosuđuje tužitelju iznos od 6.500,00 kn. Cijeneći duljinu i trajanje potrebe pružanja tuđe pomoći tužitelju, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 200,00 kn, prema cijeni sata nestručne tuđe pomoći od 20,00 kn.

10. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pozivom na čl. 1103 ZOO-a, a zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu dosuđene su od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

11. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donosi pozivom na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje: Tarifa).

12. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tuženik u žalbi ustraje kod prigovora da je uvjetima osiguranja isključena njegova odgovornost u ovom slučaju, ukazujući da je u konkretnom slučaju do ozljede došlo uporabom-posjedom motornog vozila na način da je tužitelju prilikom utovara otpada automat za podizanje kontejnera prikliještio treći prst lijeve ruke, te da taj slučaj nije pokriven osigurateljnim pokrićem prema čl. 4. st. 4. Općih uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti kojim je određeno da se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete koje počine vozila na motorni pogon (samohodni radni strojevi, radna vozila i ostala vozila) dok obavljaju radnu funkciju, izuzev ako to nije posebno ugovoreno S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o šteti koja je nastala iz posjedovanja i upotrebe radnog dostavnog vozila za koju je policom o osiguranju isključena odgovornost osiguratelja, to tuženik smatra da ne postoji njegova obveza da tužitelju nadoknadi nastalu štetu.

13. Prednje izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na polici osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima za štete koje pretrpe prilikom obavljanja redovitih poslova svoga radnog mjesta kod poslodavca, dok se tuženik poziva na isključeni rizik osiguranja određen čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 24-26 spisa) koji se ne odnose na osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima, već na osiguranje od (javne) izvanugovorne odgovornosti, kako to proizlazi iz čl. 2. st. 1. citiranih Uvjeta prema kojem je predmet osiguranja građansko-pravna izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe, pri čemu se sukladno čl. 3. istih Uvjeta trećim osobama ne smatraju djelatnici osiguranika, osim ako to nije posebno ugovoreno, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Slijedom toga, predmetni štetni događaj nije isključen iz osiguranja predviđenog predmetnim ugovorom o osiguranju, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

14. Prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a u slučaju osiguranja poslodavca od odgovornosti radnik kao oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio događajem za koji je osiguran osiguranik poslodavac, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Kako je u konkretnom slučaju poslodavac (osiguranik) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio kod njega na radu u smislu čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17) u vezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14, 118/14, 154/14), tuženik kao osiguratelj u obvezi je isplatiti tužitelju naknadu štete po predmetnoj polici osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima.

15. U odnosu na visinu neimovinske štete, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz st. 2. citiranog članka tj. trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i o konkretnima okolnostima slučaja. Stoga, imajući u vidu zadobivenu ozljedu tužitelja, njenu težinu i trajanje, kao i s obzirom na utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, to i prema ocjeni ovog suda tužitelju primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 6.500,00 kn/862,70 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO-a), kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

16. Isto tako, pravilno je utvrđena visina imovinske štete s osnova tuđe pomoći koju tužitelj ostvaruje na temelju čl. 1095. ZOO, u iznosu od 200,00 kn/26,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a i to utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u pitanje određenim žalbenim navodima.

17. Međutim, tuženik osnovano prigovara pravilnosti primjene čl. 154. st. 1. ZPP-a prilikom odmjeravanja troškova postupka tužitelju budući da je trošak postupka tužitelja trebalo odmjeriti prema čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom na djelomični uspjeh u sporu. Naime, prema podacima u spisu, tužitelj je zahtjev istaknut u tužbi za naknadu štete u ukupnom iznosu od 11.500,00 kn snizio na ročištu na kojem je rasprava zaključena na iznos od 6.700,00 kn, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, a tuženik na to nije pristao, zbog čega povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju predstavlja tuženikov uspjeh u parnici. Prema tome, tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 80 % ( u odnosu na osnovanost i visinu zahtjeva), dok je uspjeh tuženika 20% pa tužitelju u primjeni čl. 154. st. 2. ZPP-a pripadaju troškovi postupka u omjeru od 60% s osnova nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi i priloženom troškovniku (list 90 spisa) za sastav odštetnog zahtjeva; sastav tužbe; sastav četiri obrazložena podneska od 12.10.2020., 22.03.2021., 14.05.2021. i 23.06.2021.; za zastupanja na ročištima od 17.11.2020., 14.01.2021., 10.11.2021., za svaku radnju nagrada u iznosu od po 600,00 kn. Nadalje, tužitelju za sastav podnesaka od 15.12.2020. i 23.07.2021. pripada razmjerno iznos od po 150,00 kn, što daje ukupno iznos od 5.700,00 kn, te uvećano za PDV iznosi 7.125,00, čemu treba pridodati trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 1.750,00 kn, što daje ukupno trošak koji tužitelju pripada u iznosu od 8.875,00 kn/1.177,91 euro, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka do iznosa od 11.437,50 kn/1.518,02 eura trebalo odbiti kao neosnovan.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP- a odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Tužitelju nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a). Tuženik nije zahtijevao trošak u povodu žalbe.

U Rijeci 19. veljače 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner