Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-173/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Filipu Glavašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika 0AR d.o.o. iz Osijeka, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 50a, OIB: 26045420112, zastupanog po Dinku Matijaševiću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-166/2020-16 od 11. studenog 2021., 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-166/2020-16 od 11. studenog 2021. u točki I izreke do iznosa od 1.327,23 eur te u točki II izreke do iznosa od 369,55 eur sve sa zateznim kamatama.

2. Preinačuje se citirana presuda u točki I izreke za iznos od 2.654,46 eur te u točki II izreke za iznos od 750,30 eur sve sa zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja u tom iznosu.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovara na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku s osnove naknade neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti isplatiti tužitelju iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.437,50 kn sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).

3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te da se pobijana presuda ne može ispitati. Tvrdi da ključni dokaz, snimka emisije nije pregledana te da je sud neosnovano udovoljio tužbenom zahtjevu. U emisiji od **.**.2020. SĆ da je spomenuo ime tužitelja vezano za demanti koji je tuženik napisao na emisiju iz svibnja 2020. te da je na ekranu u vrijeme čitanja demantija taj demanti i prikazan i na njemu da je bilo napisano ime tužitelja. U tom demantiju da je tužitelj iznio čitav niz neistinitih tvrdnji. Tvrdi da su neistiniti navodi da bi tuženik obolio od PTSP za vrijeme rata već da je takvu dijagnozu dobio putem veze jer da je drugačije da ne bi mogao obavljati dužnost načelnika PU Osječko-baranjske. Sud prvog stupnja da je pogrešno prihvatio te tvrdnje bez medicinske dokumentacije tek na iskazu tužitelja te da je pogrešno utvrdio da tuženik nije osporio navode tužitelja vezane za emisiju „karte na stol“ jer da je osporio te navode. Tvrdi da u emisiji „Karte na stol“ od 14. svibnja 2020. tužitelj nije spomenut imenom i prezimenom. Sud da u obrazloženju presude nije naveo zašto je dosudio tužitelju naknadu, temeljem kojih pravno relevantnih činjenica osim što je naveo da se smatra neosuđivanom osobom, a u predmetnoj emisiji se navodi da je isti počinitelj kaznenih djela od kojih je za neka i osuđen ali se tužitelj sam prozvao imenom i prezimenom.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je dana 18. lipnja 2020.g., u emisiji Osječke televizije „Karte na stol“, kojoj je tuženik nakladnik-urednika, voditelja ŽĆ neposredno prije čitanja ispravka po zahtjevu tužitelja za ispravak netočne informacije od 9. lipnja 2020., komentirao razloge zbog kojih je ispravak podnesen i dodatno izjavio „ da je potkraj emisije…odvjetnik Matijašević usporedio neke druge slučajeve u kojima također se vidi nefunkcioniranje pravne države i nakaradno funkcioniranje pravne države pa je spomenuo slučaj FĆ koji je po njegovom mišljenju bio u ropskom odnosu, u vlasništvu jednog policajca u službi načelnika ČĆ“. Nadalje, urednik i voditelj SĆ da je po završetku čitanog ispravka tužitelja sadržanog u zahtjevu od 9. lipnja 2020. pročitao i „Očitovanje odvjetnika Matijaševića“ u kojemu je bilo navedeno „Naime, gospodin ČĆ načelnik policijske uprave, bivši, bio je pravomoćno 2 osuđen zbog kaznenog djela iznude organizirajući noćni prepad nad FĆ poslavši prvo okrivljenog UĆ i druge, kada su provalili u njegovu kuću iza ponoći, stavivši mu nož pod grlo, a potom i cijevi pištolja u usta i prisilili ga da dođe u policijsku upravu te protivno svojoj volji, zastrašen, prisilno je bio dužan prodati svoju kuću načelniku policijske uprave.“

- da iz odgovora na tužbu proizlazi da tuženik ne osporava činjenične navode na kojima tužitelj temelji povredu prava osobnosti iz emisije "Karte na stol" od 18. lipnja 2020. već obrazlaže da je protiv tužitelja vođen niz građanskog postupaka gdje je Dinko Matijašević, odvj. iz Osijeka bio punomoćnik nasljednika pokojnog ŠĆ, da je tuženik osuđen u predmetu broj K-617/01, ali ne radi uspostave odnosa sličnom ropskom odnosu te da je učinio i to djelo putem svojih podređenih policajaca te da iz priložene izjave UĆ proizlazi da je osuđen zbog kaznenog djela iznude koje je počinio s IĆ i drugim policajcima po nalogu tužitelja.

- da je odredbom čl. 19. st. 5. Zakona o pravim posljedicama osobe, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“ broj 143/12, 105/15, 32/17:dalje ZOPPOKEIR) propisano da se protekom rokova određenih u stavku. 4. toga zakona počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanim i da je svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela zabranjena te da je nesporno da je da je na strani tužitelja nastupila rehabilitacija, te da se tužitelj smatra neosuđivanom osobom i da je svaka uporaba podataka o tužitelju kao počinitelju kaznenog djela zabranjena i da je ta zakonska odredba prekršena u emisiji Osječke televizije "Karte na stol" od 18.lipnja 2020,

- da se tužitelj smatra neosuđivanom osobom, pa kako je u spornoj emisiji navedeno da je isti počinitelj kaznenih djela od kojih je za neka i osuđen tuženik da je je povrijedio prava osobnosti iznošenjem takvih podataka.

8. Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer je pobijana presuda razumljiva i može se ispitati. Pri tom treba kazati da iako se izričito nije pozvao na zakonske odredbe na kojima temelji osnovanost tužbenog zahtjeva to ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude jer je jasno koje je zakonske odredbe pravilno primijenio.

9. Nije počinio ni bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 1. ZPP-a zbog povrede odredbe članka 8. ZPP-a već je analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio bitne činjenice i to utvrđenje suda žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

10. Činjenica da sud nije proveo dokaz čitanjem CD snimke ne dovodi u pitanje predmetno utvrđenje jer u situaciji kada tuženik tijekom postupka, a to ne čini ni u žalbi nije osporio činjenične tvrdnje na kojima tužitelj temelji osnovanost tužbenog zahtjeva nije postojalo potreba za provođenjem tog dokaza.

11. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tuženik podnio zahtjev za ispravkom netočnih navoda na emisiju od 09. lipnja 2020. i da je taj njegov navod pročitan 18. lipnja 2020. u emisiji Osječke televizije „Karte na stol“, kojoj je tuženik nakladnik. Osim toga nije sporno, ni da je voditelja SĆ neposredno prije čitanja tog ispravka komentirao razloge zbog kojih je ispravak podnesen i pri tom izjavio „ da je potkraj emisije…odvjetnik Matijašević usporedio neke druge slučajeve u kojima također se vidi nefunkcioniranje pravne države i nakaradno funkcioniranje pravne države pa je spomenuo slučaj FĆ koji je po njegovom mišljenju bio u ropskom odnosu, u vlasništvu jednog policajca u službi načelnika ČĆ“ da bi po završetku čitanog ispravka tužitelja pročitao i očitovanje odvjetnika Matijaševića“ u kojemu je bilo navedeno „da je gospodin ČĆ načelnik policijske uprave, bivši, bio je pravomoćno 2 osuđen zbog kaznenog djela iznude organizirajući noćni prepad nad FĆ poslavši prvo okrivljenog UĆ i druge, kada su provalili u njegovu kuću iza ponoći, stavivši mu nož pod grlo, a potom i cijevi pištolja u usta i prisilili ga da dođe u policijsku upravu te protivno svojoj volji, zastrašen, prisilno je bio dužan prodati svoju kuću načelniku policijske uprave. Naime, tuženik tijekom postupka pa ni u žalbi ne negira te činjenične tvrdnje tužitelja o komentaru voditelja i njegovom čitanju izjave odvjetnika Matijaševića u kojoj se također govori o tužitelju već se poziva na sadržaj ispravka koji je podnio tužitelj i govori o neistinitosti tvrdnji iz ispravka, a to nije odlučno za osnovanost predmetne tražbine. Nije sporno ni da je u ovom predmetu zatražena isprika od nakladnika zbog tih novih izjava voditelja emisije te čitanja očitovanje odvjetnika Matijaševića jer ispravak nije bio moguć te da se nakladnik nije ispričao. Sporno je, da li je tim novim izjavama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja i ostvaruje li tužitelj pravo na novčanu naknadu na ime naknade štete zbog tih povreda.

12. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o medijima (“Narodne novine”, br. 59/04., 84/11. i 81/13.:dalje ZM) je propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Činjenica da ispravak ne eliminira u potpunosti štetu te da jednom objavljena netočna informacija djeluje i nakon ispravaka, razlog je zašto zakonodavac dopušta kumulaciju zahtjeva za nenovčanu naknadu štete sa zahtjevom za isplatu pravične novčane naknade.

13. Sadržaj pobijane presude opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o objavi neistinitih informacija kao i o nepostojanju ekskulpacijskih razloga iz članka 21. stavak 4. ZM-a koji bi oslobodili tuženika od odgovornosti za nastanak štete jer tuženik, a kako pravilno utvrđuje sud prvog stupnja tijekom postupka nije ni iznosio razloge iz tog članka ZM-a.

14. Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud analizom iskaza tužitelja kao i sadržaja danih izjava objavljenih putem medija na TV- u i dostupnih velikom broju osoba, da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja i da težina povrede opravdava dosudu imovinske štete, u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, koja se primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. i 2. ZM-a.

15. Objavljenim neistinitim informacijama kojima se tužitelja povezuje s radnjama stavljanja u ropski odnos određenih osoba i proglašava kazneno odgovornim za kazneno djelo iznude, iznose se optužbe protiv tuženika kojima se šteti ugledu i dobrom glasu tuženika, a to su vrijednosti zaštićene i Ustavom Republike Hrvatske (članak 35.) te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 8.).

16. Pri tom treba kazati da tuženik ne dovodi u pitanje činjenicu da je tužitelj rehabilitiran za kazneno djelo iznude pa se u smislu odredbe članka 19. st. 5. Č smatra neosuđivanom osobom zbog čega tuženiku nije dopušteno objaviti informaciju o njegovoj osuđenosti.

17. Iz navedenih razloga sve žalbene tvrdnje kojima se osporava osnovanost tražbine su neodlučne ili neosnovane.

18. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 3.981,68 eur/30.000,00 kn.

19. Naime, vodeći računa o stupnju odgovornosti nakladnika, značenju povrijeđenoga dobra te jakosti pretrpljene boli kao i o cilju koji se naknadom želi postići, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, tužitelju bi za nastalu štetu pripadao novčani iznos od 1.327,22 eur/10.000,00 kn. Pri tom treba kazati da za predmetno utvrđenje nije odlučno je li tužitelj bolovao od PTSP-a jer tužitelj ne tvrdi da bi ta psihička bolest bila uvjetovana predmetnim štetnim događajem.

20. Stoga je ovaj žalbeni sud, pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a potvrdio pobijanu presudu za iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, odnosno preinačio ju i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 2.654,46 eur/20.000,00 kn.

21.Tužitelj koji je u žalbenoj fazi postupka djelomično uspio u sporu, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, razmjerno tom uspjehu ostvaruje i pravo na naknadu troškova postupka pa je djelomično preinačena i odluka suda u tom dijelu.

22. Tužitelj je kroz žalbenu fazu postupka uspio s tužbenim zahtjevom u pogledu osnovanosti u cijelosti (100%), a u pogledu visine u omjeru od 33 % (potraživao je 3.981,68 eur /30.000,00 kn a suđeno mu je 1.327,23 eur /10.000,00 kn) omjer njegovog ukupnog uspjeha u sporu iznosi 66,50 % ((100:2)+(33:2)) dok je omjer uspjeha tuženika 33,50 % pa kada se od postotka uspjeha u sporu tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzme postotak uspjeh tuženika, tužitelj ima pravo na 33 % troškova prvostupanjskog postupka koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u iznosu od 1.119,85 eur/8.437,50 kn. Sukladno tome pripada mu iznos od 369,55 eur/2.784,37 kn te je za iznos od 369,55 eura potvrđena je pobijana presuda dok je za preostali iznos od 750,30 eur/ 5. 6653,13 kn preinačena presuda suda prvog stupnja i odbijen zahtjev za naknadu tog troška tužitelja, kao neosnovan.

23. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban (članak 166. stavak 2. u vezi sa člankom 155. ZPP-a).

24. Iz navedenih razloga temeljem prethodnog utvrđenja, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 19. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tajana Polić