Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-67/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić-Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica iz Petrinje, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-58/2021-29 od 23. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-58/2021-29 od 23. studenog 2023. u točki I izreke i točki III izreke za iznos od 1.520,08 eur/11.453,02 kn[1] .

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-58/2021-29 od 23. studenog 2023. u točki III izreke za iznos od 373,28 eur/2.812,50 kn i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 373,28 eur/2.812,50 kn kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.025,13 eur/15.258,34 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

1.1. U točki II izreke odbijen je djelomično zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 629,33 eur/4.741,69 kn sa zateznu kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.025,13 eur/15.258,34 kn tekuću od 21. veljače 2021. do zaključno 23. veljače 2021.

1.2. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.893,36 eur/14.265,52 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U žalbi navodi da tužitelj osnovanost tužbe nije dokazao do zaključenja prethodnog postupka. Uz tužbu nije dostavio adekvatne dokaze, niti je do pripremnog ročišta ni na pripremnom ročištu predložio adekvatne dokaze. Navodi da tužitelj činjenicu da je vozilo na dostavljenim fotografijama osigurano policom kasko osiguranja do zaključenja prethodnog postupka nije dokazao. Stoga je sud prvog stupnja trebao odbiti prijedlog tužitelja da se provede vještačenje po vještaku prometne struke. Navodi da je ocjena hoće li se u postupku provoditi dokaz ili ne, na sudu, a ne na strankama ili vještaku, jer glavnom raspravom upravlja sud i sud odlučuje koji će se od predloženih dokaza izvesti. Navodi da tužitelj tijekom postupka ne izjašnjava se, čak ne opravdava da "bez svoje krivnje nije mogao predložiti ili dostaviti dokaze", a očito isto nije ni potrebno jer sud samoinicijativno po prijedlogu vještaka koji nije stranka u postupku usvaja dokazne prijedloge vještaka, bez ikakvog osvrta na izostanak dispozicije samog tužitelja, odnosno njegovog propusta u predlaganju adekvatnih dokaza. Ne osporava da vještak može sudu navesti što bi trebalo pribaviti ili provesti u postupku, i to mu i ZPP omogućava. Međutim, zašto tužitelj nije dokazao činjenične navode tužbe prvostupanjski sud ne problematizira. Stoga razlozi koje prvostupanjski sud daje uopće se ne mogu primijeniti na konkretne prigovore jer izostaje obrazloženje pobijane presude zašto prvostupanjski sud smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao dostaviti u spis fotografije vozila sa registarskom oznakom i brojem šasije koji bi bili u skladu s policom kasko osiguranja, a kojim bi dokazao osnovu potraživanja, sve u smislu čl. 299. ZPP-a. Tuženik prigovara i odluci o parničnom trošku. Navodi da je podnesak od 26. svibnja 2022. nepotreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a jer tužitelj istim dostavlja preporuke HANFA-e o ništetnosti odredbama o gubitku prava iz osiguranja, a koji prigovor tuženik nije ni istaknuo, dok podnesak od 23. svibnja 2023. ne podliježe obračunu po punoj Tarifi jer se istim usklađuje tužbeni zahtjev i sadržaj ne odgovara obrazloženom podnesku u smislu Tarife. U svakom slučaju tuženik smatra da je odluka o troškovima nezakonita, a što se očituje u nedopuštenoj retroaktivnoj primjeni Tarife.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka uvećano za trošak žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovana protiv odluke o trošku.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj sa tuženikom imao sklopljenu policu kasko osiguranja za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koja je vrijedila na dan 20. veljače 2021.,

-da je čitanjem Obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila broj 03068700001459 od 17. rujna 2020. utvrđeno da je ista ponuda dana od strane tuženika, a da je takvu ponudu upravo tužitelj, kao ugovaratelj i osiguranik i prihvatio, a koju ponudu su potpisale obje stranke te je ovjerena pečatom tuženika, na koji način je između stranaka zaključen ugovor o kasko osiguranju,

-da je čitanjem Police osiguranja utvrđeno da je trajanje osiguranja ugovoreno jednogodišnje s početkom 20. rujna 2020. i istekom 20. rujna 2021. u 24,00 sata, te da je osigurano osobno vozilo, osobne namjene reg. oznake [registarska oznaka], marke i tipa Volkswagen Passat 2.0 TDI, koje je u prometu 2019., broj šasije [broj šasije],

-da je čitanjem točke 1. Police osiguranja utvrđeno da je ugovoreno puno kasko osiguranje (B.3.1.1.) te su osigurani rizici: 1. prometna nesreća (s ugovorenom franšizom od 1.200,00 kn), 2. krađa ili neovlaštena uporaba vozila, 3. vandalizam (s ugovorenom franšizom u iznosu od 1.200,00 kn), 4. udar u vozilo (s ugovorenom franšizom u iznosu od 1.200,00 kn) te su ugovoreni i drugi rizici (požar i eksplozija, prirodne sile, oštećenje vozila od domaćih životinja, divljači i glodavaca, iznenadno kemijsko ili toplinsko djelovanje izvana, manifestacije ili demonstracije, te krađe tehničkih/elektroničkih uređaja),

-da je ugovoren otkup obveze odbitne franšize u iznosu od 586,21 kn, kao i otkup obveze kontrole alkoholiziranosti u iznosu od 262,55 kn, te je u konačnici ugovoren i popust od 786,06 kn, te premija u iznosu od 4.130,67 kn, tako da je ukupan iznos za platiti 4.543,74 kn, a koja premija kako je navedeno u samoj polici je plaćena prilikom sklapanja ugovora,

-da je navedeno u Polici osiguranja da su sastavi dio te ponude (ugovora o osiguranju) Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila broj 2019/01-03.01-1, no, tijekom postupka stranke nisu priložile takve uvjete,

-da je čitanjem Obavijesti tuženika o primitku odštetnog zahtjeva od 24. veljače 2021. utvrđeno da je tuženik primio odštetni zahtjev tužitelja od 24. veljače 2021. za štetni događaj 20. veljače 2021.,

-da je čitanjem Odluke tuženika od 11. ožujka 2021. o odštetnom zahtjevu tužitelja od 24. veljače 2021. utvrđeno da je tuženik izvijestio tužitelja da je njegov zahtjev pravno neosnovan i to pozivom na čl. H.2. dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja st. 1. toč. 1.7. Uvjeta kasko osiguranja motornih vozila, slijedom čega smatra da nisu ispunjene obveze propisane navedenim člankom te je došlo do ugovornog oslobođenja od izvršenja činidbe tuženika,

-da je tužitelj kao stranka u bitnom iskazao da se štetni događaj dogodio u veljači 2021. na parkiralištu trgovine Jysk u [adresa] i to na način da je tužitelj, obzirom da je vozilo bilo novo, te još nije bio u potpunosti upoznat s performansama istoga, plastikom podvozja, odnosno branika, svoje vozilo uvezao na parkirno mjesto na način da je kotačima došao do ruba rizola u kojem trenutku je došlo do kontakta između plastike branika i betonskog rubnjaka (a koji kontakt se može smatrati udarom u vozilo, no slabijeg intenziteta) i zbog čega je, kad je krenuo svojim vozilo unatrag plastika branika pružila otpor te je došlo do odvajanja branika od ostatka vozila i oštećenja na vozilu,

-da je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka Ante Dževlana utvrđeno da se šteta na vozil u tužitelja reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], s obzirom na dimenzije betonskog rubnjaka i dimenzije donjeg podvozja samog automobila, dogodila na način kako ga je opisao tužitelj, odnosno da je visina izmjerenog rubnjaka 18 cm, a da je visina prednjeg donjeg najnižeg dijela podvozja vozila tužitelja u odnosu na razinu kolnika 145 mm ili 14,5 cm, dok je donji dio prednjeg branika ukošen prema gore pod kutom od 13,4°, dok je dužina prednjeg predovjesa vozila 873 mm, dakle, proizlazi da je rubnjak za 3,5 cm viši od donjeg najnižeg dijela vozila,

-da je vještak također naveo da prelaskom prednjeg dijela vozila preko betonskog rubnjaka je nesporno moglo doći do mehaničkog udara prednjeg donjeg podvozja vozila i rubnjaka te kako su betonske pločice pločnika koji se nalazi zapadno od rubnjaka niže za oko 1 cm u odnosu na gornju razinu betonskog rubnjaka, prilikom vožnje vozila unatrag moglo je doći do zapinjanja plastične obloge (koja štiti motor) te odvajanja branika,

-da je vještak nastavno utvrdio da trošak popravka vozila, a koji se odnosi isključivo na predmetni štetni događaj, u ovlaštenom servisu vozila VW iznosi 2.025,13 eur u kojem iznosu se nalazi i stopa PDV od 25%

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja nalazi tužbeni zahtjev osnovanim jer tužitelj je otkupio kako odbitnu franšizu, tako i obvezu kontrole alkoholiziranosti, a tuženik nije dokazao da bi tužitelj imao drugu obvezu vezano za sklapanje ugovora o osiguranju, pa prigovore tuženika o oslobođenju od obveze smatra paušalnim i nedokazanim, a samo postupanje tuženika kao osiguratelja suprotno načelu savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

11. Pri tome sud prvog stupnja zaključuje da je tuženik dužan platiti štetu iz štetnog događaja na temelju police kasko osiguranja sukladno odredbi čl. 922. st. 1. ZOO-a. Naime, utvrđuje da je do štete došlo zbog mehaničkog udara prednjeg donjeg podvozja vozila i rubnjaka, dakle, udara koji je bio osigurani rizik te činjenica da je tek vožnjom unatrag došlo do odvajanja branika vozila nije od bitnog utjecaja jer je uzrok takvog odvajanja upravo kontakt rubnjaka i podvozja vozila. Slijedom navedenog, a kako tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje bi isključile njegovu odgovornost, niti takvo činjenično stanje proizlazi iz provedenih dokaza, sud prvog stupnja smatra da je tuženik dužan isplatiti tužitelju osigurninu u visini stvarne štete, a sve temeljem odredbe čl. 943. st. 1. ZOO-a.

12. Visinu štete utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 2.025,13 eur/15.258,34 kn[2] , a koja se sastoji od troškova popravka vozila i to kako vještak navodi da bi se izvršio popravak vozila potrebno je izvršiti zamjenu dijelova za koje je potrebno izdvojiti iznos od 1.713,72 eur, zatim rad u iznosu od 260,00 eur, potrošni materijal u iznosu od 51,41 eur, odnosno ukupno 2.025,13 eur.

12.1. Na dosuđeni iznos tužitelju dosuđuje i zatezne kamate, a obzirom da tuženik po predmetnom pravnom osnovu tužitelju nije ništa platio, tekuće od primitka obavijesti o osiguranom slučaju, a što je 24. veljače 2021., a temeljem odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a.

13. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da tužitelj nije dokazao da je na vozilu koje je osigurano policom kasko osiguranja nastala šteta. Naime, tuženik tvrdi da tužitelj ničim nije dokazao do zaključenja prethodnog postupka da bi šteta nastala na vozilu osiguranom po polici kasko osiguranja. Međutim, taj pravni stav tuženika nije osnovan jer je tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku svoj iskaz dao vrlo detaljno i argumentirano, pa obzirom da je njegov iskaz suglasan nalazu i mišljenju vještaka iz kojeg proizlazi da se štetni događaj mogao dogoditi na način kako to opisuje tužitelj, i po ocjeni ovog suda na njegovom iskazu i nalazu i mišljenju vještaka bilo je moguće temeljiti činjenična utvrđenja u ovom postupku.

15. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama i po ocjeni ovog suda tužitelj je u ovom postupku dokazao da je njegovo vozilo oštećeno u štetnom događaju od 20. rujna 2021. zbog čega je tuženik temeljem police kasko osiguranja obvezan tužitelju naknaditi štetu.

16. Nisu osnovane ni žalbene tvrdnje tuženika da bi tužitelj bio prekludiran u predlaganju dokaza očevidom na licu mjesta i rekonstrukcije.

17. Naime, odredbom čl. 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.).

18. U konkretnom slučaju upravo je tužitelj taj koji je već u podnesenoj tužbi u dokaz svojim navodima predložio vještačenje nastalih oštećenja s visinom nastale imovinske štete na tužiteljevom automobilu, pa isticanjem po tužitelju tijekom postupka dokaznog prijedloga da se provede očevid na licu mjesta i rekonstrukcija, a koji prijedlozi proizlaze iz dokaznih prijedloga navedenih u tužbi, nije došlo do povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. st. 1. ZPP-a.

19. Dakle, tužitelj je pravovremeno, prije zaključenja prethodnog postupka, točnije odmah u tužbi, dostavio sudu dokumentaciju na temelju koje tereti tuženika na plaćanje utuženog iznosa i predložio da se provede dokaz vještačenjem nastalih oštećenja i visine nastale imovinske štete na tužiteljevom vozilu.

20. To što je stalni sudski vještak za cestovni promet, procjenu i tehniku motornih vozila, strojeva i opreme Ante Dževlan prije davanja nalaza trebao izvršiti rekonstrukciju, na način da tužitelj doveze svoje vozilo na navedeno parkirališno mjesto kako bi se izvršilo mjerenje betonskog ivičnjaka koji je po iskazu tužitelja bio u kontaktu s podvozjem vozila, stvar je vještaka i pravila njegove struke. Osim toga, tužitelj prilikom predlaganja dokaza za vještačenje nije dužan znati što će sve zatrebati vještaku radi proučavanja predmeta spora i relevantnih činjenica.

21. I po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se na konkretnu situaciju može promijeniti odredba čl. 259. st. 2. ZPP-a. Naime, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj time što je pravovremeno predložio vještačenje radi utvrđenja oštećenja i visine imovinske štete nije prekludiran u pravu na predlaganje rekonstrukcije – očevidom na licu mjesta, a koja je potrebna vještaku radi utvrđivanja tih istih činjenica.

22. Visina štete je utvrđena u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a tuženik i ne prigovara visini utvrđene štete, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio o visini štete.

23. Kako iz obavijesti tuženika od 11. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj štetu prijavio tuženiku 24. veljače 2021., te da je tuženik otklonio isplatu štete, po ocjeni ovog suda pravilno je sud prvog stupnja ocijenio zahtjev tužitelja za isplatu štete osiguranja po polici kasko osiguranja osnovanim te je tuženik u obvezi na dosuđeni iznos štete tužitelju platiti zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva kako je pravilno i presudio sud prvog stupnja.

24. Također treba reći da prema odredbi čl. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22 - dalje Tarifa) vrijednost boda iznosi 15,00 kn time da je Tarifa stupila na snagu 4. studenog 2022., dakle, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a kako je glavna rasprava zaključena 23. studenog 2023. primjenjuje se Tarifa kojom je utvrđena vrijednost boda u iznosu od 15,00 kn. Naime, odredbom čl. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) kad sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne stranke ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje se Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa tužitelju na ime zastupanja za navedene radnje pripada dosuđeni iznos.

25. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je podnesak tužitelja od 26. svibnja 2022. bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. To iz razloga što je tuženik u dopisu od 11. ožujka 2021. izvijestio tužitelja da je njegov odštetni zahtjev neosnovan pozivom na odredbu iz čl. H.2. dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja stavak 1. točka 7. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (prometnu nesreću odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji). Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da podnesak tužitelja od 26. svibnja 2022. uz koji dostavlja preporuku HANFA-e o ništetnosti odredaba o gubitku prava iz osiguranja, kao i podnesak tužitelja od 23. svibnja 2023. kojim specificira tužbeni zahtjev nisu podnesci iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već podnesci iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife za sastavljanje kojih odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3. 6. i 7. Tarife, dakle, iznos od 62,21 eur/468,75 kn za svaki (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife).

26. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki I izreke i točki III izreke za iznos od 1.520,08 eur/11.453,02 kn, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika presuda suda prvog stupnja u točki III izreke preinačena za iznos od 373,28 eur/2.812,50 kn i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen, a kako je odlučeno u točki II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. st. 3. ZPP-a.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je isti uspio samo djelomično i to u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

28. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 19. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan