Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2715/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HV, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, br. 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenog HV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, KLASA: 413-01/21-26/1834, URBROJ: 513-02-7002/11-21-11 od 26. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HV i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okrivljeni HV dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 25 (dvadesetpet) eura u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljeni HV proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

3. Protiv toga rješenja okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, te u bitnome ističe da u obrazloženu pobijanog rješenje prvostupanjsko prekršajno tijelo daje „škrte i neuvjerljive razloge. Da je prvostupanjsko tijelo cijenilo sve dokaze, a nije, sasvim je sigurno da bi moglo izvesti zaključak da je upravo okrivljeni dokazao da teretno motorno vozilo ispunjava sve uvjete i da se na istom nalaze sve kopče, te da nije točno da carinsko uže nije ispravno provukao kroz zatezače sajle, čime je omogućen nesmetani pristup tovarnom prostoru s robom bez skidanja carinskog obilježja – plombe. Žalitelj postavlja pitanje kako je moguće da na bazi jednog pregleda carinskog službenika okrivljenom izrekne i naplati kazna od 12.000,00 kuna i to da na teretnom vozilu nedostaju kopče za zadnjim desnim vratima kroz koje prolazi carinsko uže. Carinski službenik je trebao jasno u prekršajnom nalogu, a sada i prvostupanjsko tijelo navesti i opisati zakonske odredbe koje propisuju što to teretno motorno vozilo treba sadržavati i o kojim kopčama se radi, odnosno koje kopče na teretnom motornom vozilu nedostaju.

4. Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu čl.202. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU te nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. toč.6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da prvostupanjski sud daje škrte i neuvjerljive razloge u obrazloženju pobijanog rješenja navodeći da okrivljeni nije spriječio oštećenje ili uništenje ili uklanjanje ili ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe. Suprotno ovim žalbenim navodima, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, navelo je odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa kako, dakle, pobijana odluka sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

8. Također, neosnovano okrivljenik poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret jer je ovaj Sud ispitujući pobijano rješenje o prekršaju, uz ocjenu navoda žalbe, utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka održalo glavnu raspravu dana 26. studenog 2021. na kojoj je pročitana pisana obrana okrivljenika i proveden dokazni postupak uvidom i čitanjem materijalne dokumentacije spisa. Sud ističe da je okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku, uključujući mogućnost davanja očitovanja i predlaganja dodatnih dokaza, što nije iskoristio, čime je sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona, propustio svoje pravo da dalje utječe na tijek postupka. time da se napominje da je iskoristio pravo da obranu iznesu u pisanom podnesku, koja je pročitana na održanoj glavnoj raspravi.

9. U zapisniku o obavljenom očevidu od 8. rujna 2021. konstatirano je da je očevid obavljen u mjestu RGP Slavonski Šamac i ŽK Slavonski Šamac, kojem je bio nazočan okrivljenik, te je ovlašteni carinski službenik provođenjem mjera carinskog nadzora, pregledom teretnog vozila bosanskih registarskih oznaka [registarska oznaka]/J27E902, kojim je upravljao HV, koji je prijavio robu po MRN-u broj 21HR070491T0188825, pregledom uočio da nedostaju kopče na zadnjim desnim vratima kroz koje prolazi carinsko uže te je na taj način omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja carinskih obilježja. Navedeni zapisnik okrivljenik je bez primjedbe potpisao.

10. Navode žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj Sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pisane obrane okrivljenika i predmetu priložene materijalne dokumentacije, posebice zapisnika o obavljenom očevidu, koji je valjani dokaz u postupku u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, kao i fotodokumentacije spisa, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenika utvrdilo odgovornim za počinjenje prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013, a za odluku o krivnji dao valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog Suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog Suda, ukazuje nepotrebnim.

11. Kako pravilno zaključuje prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, vozač je prilikom prelaska carinske crte odgovoran za stanje carinskih obilježja, kao i za stanje robe koju prevozi. Okrivljenik je, kao vozač teretnog vozila, bio odgovoran za stanje robe i carinskih obilježja od trenutka preuzimanja robe do njezine predaje krajnjem primatelju. Sukladno toj odgovornosti, bio je dužan s potrebnom pažnjom vizualno pregledati carinska obilježja. Da je to učinio, utvrdio bi nepravilnosti na carinskom užetu, konkretno na zadnjim desnim vratima teretnog vozila, gdje su bile uklonjene kopče kroz koje prolazi carinsko uže, čime je bio omogućen pristup tovarnom prostoru bez skidanja plombe. Suprotno tomu, nepravilnosti je prilikom kontrole robe utvrdio carinski službenik, konstatiravši da na navedenim vratima nedostaju kopče, što je omogućilo pristup robi u tovarnom prostoru bez uklanjanja carinskih obilježja.

12. Carinsko uže na koje se stavlja carinska plomba, koje carinsko uže prolazi kroz kopče, a koje su nedostajale na zadnjim desnim vratima, čini sastavni dio carinskog obilježja kojim se osigurava istovjetnost robe u tovarnom prostoru. Navedene kopče predstavljaju ključni element za osiguranje tereta i sprječavanje neovlaštenog pristupa tijekom prijevoza. Stoga žalitelj neosnovano tvrdi da je carinsko uže bilo pravilno provučeno kroz zatezače sajle, budući da su nedostajale kopče kroz koje je uže trebalo prolaziti, što je kompromitiralo cjelovitost carinskog obilježja.

13. Okrivljenik je prema svojim osobnim i profesionalnim svojstvima i svim okolnostima bio ili mogao biti svjestan da može počiniti ovu vrstu prekršaja. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelj ne mogu ga ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj jer je okrivljenik kao vozač kamiona bio dužan u smislu članka 31. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije primjereno zaštiti od uklanjanja sredstvo za prepoznavanje robe, što je isti propustio učiniti, tako da su u činjeničnom opisu djela ispunjena sva bitna obilježja inkriminiranog djela prekršaja.

14. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju glede odluke o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna razmjerne težini djela koje je počinio i stupnju njegove odgovornosti, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je okrivljeniku izreklo kaznu unutar zakonom propisanog okvira. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne i prihvatljive razloge. Iako je uzelo u obzir dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kazna je određena s obzirom na značaj povrede i potrebni generalni preventivni učinak. U konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, okrivljenik u svojoj žalbi ne navodi nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

15. Izrečena novčana kazna, po mišljenju ovog Suda, odgovara okolnostima konkretnog slučaja i individualizirana je u dovoljnoj mjeri, držeći da će se istom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati u smislu generalne i specijalne prevencije, dok nije našao uvjeta za preinačenje pobijane odluke o kazni i izricanjem blaže kazne od one koju je odmjerilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

16. Također, žalitelj je pravilno upozoren na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

17. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

18. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.