Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-910/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-123/2023-10 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-123/2023-10 od 12. srpnja 2024. pod točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. za nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žabe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu broj 320-504285561 od 26. srpnja 2007., zaključenog između tužiteljice AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, a koja ugovorna odredba glasi:

,,Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...''

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu navedenog u točki I/ izreke temeljem koje je glavnica vezana uz valutu CHF.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužiteljici AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati iznos od 2.998,18 EUR (dvije tisuće devetsto devedeset osam eura i osamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,26 EUR od 4. prosinca 2007. do plaćanja;

- na iznos od 4,00 EUR od 4. ožujka 2008. do plaćanja;

- na iznos od 7,86 EUR od 1. travnja 2008. do plaćanja;

- na iznos od 2,22 EUR od 4. svibnja 2008. do plaćanja;

- na iznos od 1,19 EUR od 6. lipnja 2008. do plaćanja;

- na iznos od 4,48 EUR od 1. srpnja 2008. do plaćanja;

- na iznos od 0,11 EUR od 2. rujna 2008. do plaćanja;

- na iznos od 38,95 EUR od 30. prosinca 2008. do plaćanja;

- na iznos od 18,90 EUR od 31. siječnja 2009. do plaćanja;

- na iznos od 45,66 EUR od 26. ožujka 2009. do plaćanja;

- na iznos od 37,05 EUR od 21. svibnja 2009. do plaćanja;

- na iznos od 15,21 EUR od 30. lipnja 2009. do plaćanja;

- na iznos od 50,38 EUR od 6. listopada 2009. do plaćanja;

- na iznos od 35,01 EUR od 2. prosinca 2009. do plaćanja;

- na iznos od 21,68 EUR od 31. prosinca 2009. do plaćanja;

- na iznos od 24,74 EUR od 4 veljače 2010. do plaćanja;

- na iznos od 24,21 EUR od 3. ožujka 2010. do plaćanja;

- na iznos od 28,59 EUR od 7. travnja 2010. do plaćanja;

- na iznos od 27,53 EUR od 4. svibnja 2010. do plaćanja;

- na iznos od 30,05 EUR od 2. lipnja 2010. do plaćanja;

- na iznos od 43,85 EUR od 1. srpnja 2010. do plaćanja;

- na iznos od 40,93 EUR od 4. kolovoza 2010. do plaćanja;

- na iznos od 50,35 EUR od 4. rujna 2010. do plaćanja;

- na iznos od 47,43 EUR od 30. rujna 2010. do plaćanja;

- na iznos od 41,73 EUR od 3. studenoga 2010. do plaćanja;

- na iznos od 52,74 EUR od 3. prosinca 2010. do plaćanja;

- na iznos od 65,62 EUR od 31. prosinca 2010. do plaćanja;

- na iznos od 57,39 EUR od 29. siječnja 2011. do plaćanja;

- na iznos od 60,31 EUR od 3. ožujka 2011. do plaćanja;

- na iznos od 116,42 EUR od 1. svibnja 2011. do plaćanja;

- na iznos od 74,64 EUR od 2. lipnja 2011. do plaćanja;

- na iznos od 39,27 EUR od 21. svibnja 2012. do plaćanja;

- na iznos od 79,73 EUR od 30. lipnja 2012. do plaćanja;

- na iznos od 79,47 EUR od 24. srpnja 2012. do plaćanja;

- na iznos od 152,57 EUR od 28. rujna 2012. do plaćanja;

- na iznos od 79,20 EUR od 25. listopada 2012. do plaćanja;

- na iznos od 79,47 EUR od 22. studenoga 2012. do plaćanja;

- na iznos od 77,87 EUR od 18. prosinca 2012. do plaćanja;

- na iznos od 71,50 EUR od 19. siječnja 2013. do plaćanja;

- na iznos od 74,82 EUR od 22. veljače 2013. do plaćanja;

- na iznos od 74,96 EUR od 22. ožujka 2013. do plaćanja;

- na iznos od 81,59 EUR od 23. travnja 2013. do plaćanja;

- na iznos od 71,77 EUR od 25. svibnja 2013. do plaćanja;

- na iznos od 141,02 EUR od 26. srpnja 2013. do plaćanja;

- na iznos od 73,50 EUR od 23. kolovoza 2013. do plaćanja;

- na iznos od 76,55 EUR od 27. rujna 2013. do plaćanja;

- na iznos od 75,88 EUR od 31. listopada 2013. do plaćanja;

- na iznos od 82,65 EUR od 26. studenoga 2013. do plaćanja;

- na iznos od 78,81 EUR od 28. prosinca 2013. do plaćanja;

- na iznos od 75,49 EUR od 23. siječnja 2014. do plaćanja;

- na iznos od 80,66 EUR od 23. veljače 2014. do plaćanja;

- na iznos od 80,13 EUR od 25. ožujka 2014. do plaćanja;

- na iznos od 78,81 EUR od 24. travnja 2014. do plaćanja;

- na iznos od 77,48 EUR od 18. svibnja 2014. do plaćanja;

- na iznos od 44,49 EUR od 27. lipnja 2014. do plaćanja; i to:

- po stopi od 15% godišnje od 4. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007.,

- po stopi od 14% godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011.,

- po stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015.

- od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austra d.d. Zagreb da tužiteljici AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 1.158,22 EUR (tisuću sto pedeset osam eura i dvadeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. "

2. Protiv te presude pod točkama I., III. i IV. izreke pravovremeno je žalbu podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/2023., dalje: ZPP). Predlaže se drugostupanjskom sudu žalbu uvažiti i u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku odluku na način da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže ju da tuženici nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja pobijane odluke, kao i trošak žalbe sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja drugostupanjske odluke, podredno se predlaže prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu ocjenom izvedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članaka 8. i 220. ZPP na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženica.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženice, sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari, dok je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj ugovora: 320-50-4285561 (dalje: Ugovor o kreditu) od 26. srpnja 2007., pobliže navedene u točki I izreke pobijane presude, a koji Ugovor o kreditu su sklopili tuženica kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 21.595,91 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice kao kreditora na dan korištenja kredita, kao i isplata razlike u tečaju valute švicarski franak jer se radilo o ništetnoj i nepoštenoj odredbi Ugovora o kreditu.

10. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP/03) koji je u članku 81. stavku 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema članku 84. tog Zakona, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Navedena materija jednako je regulirana u odredbama članka 96. i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07.).

11. Na žalbene navode tuženika valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14.), propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i ZZP/07. u članku 138.a. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

12. Prema članku 502.a stavku 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Sukladno članku 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, a člankom 502.c ZPP, propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja, u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

13. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., te utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tuženica suprotno tome u ovom postupku nije dokazala. Ujedno valja i navesti da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu na ništetnosti kojih tužiteljica temelji zahtjev sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama iz kolektivnog spora utvrđene ništetnim.

14. Stoga nisu osnovani žalbeni razlozi tuženice iz kojih bi proizlazilo da nije postupala na nepošten način te da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

15. Zbog naprijed navedenih razloga nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članka 502.c ZPP na što se neosnovano ukazuje prema sadržaju tužbe.

16. Predmetni ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, a s obzirom na naprijed navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, dok je člankom 1111. stavkom 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno, druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

17. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju švicarskog franka tuženice na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta, a tuženica je stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi koju je tuženica primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz članka 1111. ZOO dužna vratiti tužiteljici jer je u smislu članka 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

18. Visina tužbenog zahtjeva radi isplate je među strankama nesporna i prvostupanjski sud na tu okolnost nije provodio dokaze, pa niti financijsko vještačenje od kojeg je tužiteljica odustala.

19. Kako je tuženica sastavila Ugovor o kreditu i isključivo ga ona predložila prema unaprijed pripremljenom sadržaju, što se žalbom niti ne osporava, tuženica je nepošten stjecatelj, kakvim ju je i nedvojbeno ocijenio prvostupanjski sud, zbog čega u smislu članka 1111. i članka 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekla na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor zatare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu u svezi ništetnosti odredaba ugovora o valutnoj klauzuli koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 nastupila 14. lipnja 2018., to nedvojbeno nije istekao petogodišnji zastarni rok s obzirom da potraživanja stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarnom roku od 5 godina, a tužba je u ovom postupku podnesena 9. ožujka 2023., radi čega tuženičin prigovor zastare nije osnovan.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na tužiteljici priznate troškove donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi priznatih troškova, a što tuženica niti ne osporava konkretiziranim žalbenim navodima, već pravilnost i zakonitost te odluke osporava radi svog stava o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

22. Radi navedenog žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP kao pod točkom I. izreke presude ovog suda.

23. Tuženica sa žalbom nije uspjela, a potražuje nadoknadu troška u povodu žalbe ne navodeći u kojem iznosu i što je bila dužna navesti sukladno članku 164. stavku 2. ZPP, to je njezin zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP).

24. U nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka pod točkom II izreke nije ispitivana, članak 365. stavak 1. ZPP.

U Sisku 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić