REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik ĐL i II. okrivljenik BL, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/15701 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 23.06.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 19.02.2025.g., u nazočnosti I. i II. okrivljenika, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenik ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZL, rođen **.**.1954. u mjestu [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, umirovljenik, primanja oko 400,00 EURA, slabog imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

i

II. okrivljenik BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i B rođena Z, rođen **.**.1989. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, osnovna škola, pismen, nezaposlen, povremeno radi, primanja oko 500,00 – 700,00 EURA, slabog srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno osuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v i s u

što su 12. lipnja 2024. u 16:00 sati, u mjestu Velika Gorica, Trg Stjepana Radića kućni broj 4, narušavali javni red i mir vikom, galamom i tučom tako što je BL stao ispred SL koji se je vozio na biciklu i raširio ruke ispred njega vičući mu:“ Što ćemo sad susjed?!“, na što je ĐL odgovorio također vičući mu: „ A što ti hoćeš mater ti jebem, makni se da prođem pička ti materina, jebem ti mater!, da bi potom SL vikao: „Jebem ja tebi mater, pička materina tebi, ja sam se samo šalio jebem ti mater!“, nakon čega su nasrnuli jedan na drugog tako što su jedan drugog naguravali čupajući se za jakne, a gosti iz obližnjeg ugostiteljskog lokala su navedene razdvojili nakon čega se ĐL udaljio prema svojoj adresi stanovanja, a SL je se udaljio u obližnju cvjećarnu „Barbara“,

čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa im Sud temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANU KAZNU u iznosu od 90,00 (devedeset) EURA - za svakog posebno,

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozoravaj okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset), svaki posebno u roku od 1 (jednog) mjeseca po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, kao ovlašteni tužitelj, pod navedenim brojem, podnio je dana 27.06.2024.g. ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenih, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

I. okrivljenik ĐL u svojoj obrani iznosi da se ne osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da se dana 12.06.2024. oko 16,00 sati vozio na biciklu i gurao nogama te je prolazio [adresa] u [adresa]. Vraćao se iz kafića, a kod cvjećarnice je zamijetio OL kojeg znade iz kafića po viđenju ali s njim nikada nije imao nikakve kontakte. On je stao ispred njegovog bicikla, raširio ruke i rekao da ne može tu proći. Prošao je pored njega, a on je potrčao za njim, povlačio ga je za jaknu i udarao po leđima. Primio ga je za ruku i nije dozvolio da maše po njemu te mu je odgurnuo ruku, sjeo na bicikl i otišao na policiju prijaviti događaj. On tom prilikom nije vikao na OL. Na poseban upit suca odgovara kako se ne sjeća da li je nešto vikao OL, a ne sjeća se da li je i on njemu nešto vikao. Predlaže sudu donošenje oslobađajuće odluke.

3.

II. okrivljenik BL u svojoj obrani iznosi da je kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Priznaje da je dana 12.06.2024. oko 16,00 sati došao do svoje djevojke koja radi u cvjećarni na [adresa] u [adresa]. U jednom trenutku zamijetio je ĐL kojeg znade iz viđenja, iz kafića gdje znaju zalaziti. Zamijetio je već ranije da se znade voziti biciklom tamo gdje ne smije pa ga je ovom prilikom, radi zezanja, zaustavio na način da je stao pred njegov bicikl, raširio ruke i pitao ga: Što ćemo sad susjed. Na to ga je ĐL počeo psovati i vikao je: Šta hoćeš, jebem ti mater, a to je njega izazvalo pa mu je uzvratio na sličan način i došlo je do pičkaranja između njih. Žao mu je što je počinio ovaj prekršaj. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njega.

4.

Nakon što je II. okrivljenik upoznat s obranom I. okrivljenika ističe kako predmetne zgode on nije trčao za SL jer zbog invaliditeta ne može trčati. ĐL je sam sišao s bicikla i krenuo prema njemu te mu je vičući psovao mater, kako je to već izjavio. ĐL je tek sljedećeg dana otišao na policiju prijaviti događaj. Nije istina da on tom prilikom nije vikao na njega jer je vikao kao i on na njega i međusobno su se pičkarali.

Nakon što je I. okrivljenik upoznat s obranom II. okrivljenika istaknuo je kako on nije fizički napadao BL, ali je došlo između njih do vikanja. On je uhvatio BL za ruku da prestane mahati. Ne želi više dolaziti na sud pa predlaže sudu da danas završimo postupak i cijeni njegovu obranu kao završno priznanje terećenog prekršaja te da donese najpovoljniju odluku za njega.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja izdana od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica serijski broj [serijski broj] od 17. lipnja 2024. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za ĐL i OL od 7. veljače 2025.

6.

U završnom govoru I. i II. okrivljeni su iskazali kako prepuštaju odluku Sudu.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika ĐL i II. okrivljenika OL, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su obojica okrivljenih predmetne zgode počinili prekršaj opisan u čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na načine navedene u izreci presude, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obrane I. i II. okrivljenih, odnosno naknadno iskazano priznanje I. okrivljenika te promptno priznanje II. okrivljenika, pa je njihove obrane u bitnom prihvatio, budući su oni priznali svoju krivnju i izjavili da su počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice i okolnosti predmetnog događaja razumljivo, jezgrovito i životno.

Sudac je zaključio da su obrane I. i II. okrivljenih u svim bitnim dijelovima zapravo sukladne, da se njihove obrane u odlučnim dijelovima međusobno razložno podupiru i smisleno nadopunjuju te da jasno potvrđuju opis predmetnog događaja zbog kojeg je protiv njih podnesen Optužni prijedlog.

3.

Sudac je utvrdio da su I. i II. okrivljenici o nekim dijelovima činjeničnog opisa radnji prekršaja navedenim u Optužnom prijedlogu, svoje obrane iznosili donekle nejasno te su djelomično i umanjivali težinu svojih nezakonitih postupaka koji im se stavljaju na teret, dok su isticali težinu nepristojnog ponašanja drugog suokrivljenika, a sve u namjeri kako bi umanjili osobni doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju terećenog prekršaja te da bi opravdali svoja nepropisna i nezakonita ponašanja, to jest vlastite postupke koji u znatnoj mjeri odstupaju od usvojenih normi pristojnog ponašanja te pritom uvelike prelaze granice pristojnosti među ljudima, a to s ciljem da izbjegnu ili umanje propisane posljedice svojih protupravnih radnji.

Sudac je zaključio kako utvrđene djelomične nesukladnosti i proturječnosti između samih obrana I. i II. okrivljenika, kao i između tih obrana i činjenica navedenih u Optužnom prijedlogu, nemaju utjecaja i nisu bitne za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obojice okrivljenika, te kako postoji stvarna i osnovana vjerojatnost da su to zapravo samo njihovi pokušaji da opravdaju svoja ponašanja, da umanje vlastitu odgovornost i ublaže kažnjavanje za počinjeni prekršaj za kojeg se svaki od njih optužuje.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i podnio protiv I. i II. okrivljenih zbog počinjenog prekršaja, te koje su I. i II. okrivljeni u bitnom potvrdili u svojim obranama iznesenim pred Sudom.

5.

Sudac je uvidom u Prekršajnu evidenciju i registar neplaćenih kazni, izvršenim dana 23.09.2024.g., za ĐL, utvrdio da pretraga nije našla nijedan rezultat, odnosno da I. okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

Sudac je uvidom u Potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdane za OL, od 07.02.2025.g., utvrdio da je II. okrivljenik do tada bio više puta pravomoćno prekršajno osuđivan zbog počinjenja raznih prekršaja.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izveo dokaz suočavanjem I. i II. okrivljenih međusobno, niti druge eventualno moguće i postojeće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje, pored priznanja I. i II. okrivljenih, u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenih i nakon izvođenja ostalih navedenih materijalnih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na krivnju i kažnjavanje I. i II. okrivljenih.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

8.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrana, to jest priznanja I. i II. okrivljenih, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.

9.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

10.

Sudac smatra da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici, svojim postupanjima odnosno nepristojnim ponašanjima, svaki na svoj način, ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, jer su podjednako doprinijeli stvaranju i razvoju međusobne svađe, kojom prilikom je između njih došlo do vikanja, odnosno fizičkog sukoba, pa su u nastaloj situaciji u istoj mjeri sudjelovali u remećenju javnog reda i mira.

Sudac je zaključio da su obojica okrivljenika počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na uličnom trgu svađali i vikali te su se tukli, pa su se na taj način na javnom mjestu, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, svakako ponašali nepristojno.

11.

Stoga je sudac nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude i obojicu okrivljenika proglasio krivima, pa ih je kaznio novčanim kaznama u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

12.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao otegotnu okolnost sudac je cijenio činjenicu da je II. okrivljenik već bio prekršajno osuđivan.

13.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenih postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to njihovo naknadno, odnosno promptno priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja prekršajna neosuđivanost I. okrivljenika, žaljenje i kajanje II. okrivljenika zbog počinjenog prekršaja kao i njegovo obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo, a osobito okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

14.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora, odnosno umjesto novčane kazne unutar propisanih iznosa, I. i II. okrivljenicima izrekao novčane kazne u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne koja je Zakonom propisana u utvrđenom rasponu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

15.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

16.

Za počinjeni prekršaj I. i II. okrivljenicima nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.

17.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 19. veljače 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

I. i II. okrivljenici suglasno su se odrekli prava na žalbu protiv presude.

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].