REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac

Poslovni broj: Pp-3252/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel, po sucu Kseniji Stanić, uz sudjelovanje zapisničara Karoline Sestrić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CŽ kojeg brani Zajednički odvjetnički ured Josip Janković, Mate Burazin iz Karlovca, zbog prekršaja iz čl.199.st.8.Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24 - u daljem tekstu: ZSPC-a), pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac klasa: 211-07/24-5/33853, urbroj:511-05- 13-24-1 od 11.12.2024., nakon provedenog žurnog postupka, 19.veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i M r. I, rođen **.**.1984. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, konobar, zaposlen u Lovačkom rogu, oženjen, otac dvoje djece, plaća oko 700,00 eura, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

I što je 11.prosinca 2024. u 02,15 sati u Karlovcu, ulicom MŽ upravljao teretim vozilom marke Opel Vivaro reg. [registarska oznaka], kretao se od smjera Senjske ulice u smjeru ulice Bogoslava Šuleka, nadzorom kod kbr.1a utvrdilo se da na vozilu u prometu na cesti noću nije imao upaljena svjetla i to najmanje dva bijela ili žuta svjetla na prednjoj strani i paran broj crvenih svjetala na stražnjoj strani vozila,

II čime je počinio prekršaj opisan u čl.101.st.1.t.1.ZSPC-a, kažnjivo po čl.101.st.4.ZSPC-a,

III nadalje, alkotestiranjem alkometrom marke Drager utvrđena koncentracija alkohola od 1,91 g/kg u organizmu, a umanjena za 0,1 g/kg granicu dopuštene pogreške mjerenja iznosi 1,81 g/kg,

IV čime je počinio prekršaj opisan u čl.199.st.2.ZSPC-a, kažnjivo po čl.199.st.8.ZSPC-a,

V nadalje, utvrdilo se provjerom u evidenciji MUP da kao vozač koji je prije stjecanja prava na upravljanja motornim vozilom u razdoblju od 2 godine prikupio 9 negativnih bodova te je rješenjem PU karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca klasa:UP/I-211-03/24-04/1327 i ur.broja:511-05-06-24-1 od 7.10.2024. izvršno s danom 9.10.2024. određeno da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od 2 godine od dana izvršnosti navedenog rješenja, a upravljao je motornim vozilom u prometu na cesti prije stjecanja prava na upravljanje vozilom,

VI čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv u čl.286.st.13.ZSPC-a,

VII nadalje, utvrdilo se da tijekom vožnje kao vozač u navedenom vozilu na sjedalu na kojem je ugrađen sigurnosni pojas, ne koristi sigurnosni pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa,

VIII čime je počinio prekršaj opisan u čl.163.st.1.ZSPC-a, kažnjivo po čl.163.st.8.ZSPC-a,

IX pa se za prekršaj pod t.III

i z r i č e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 60 (šezdeset) dana

X Na temelju čl.40.Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – u daljnjem tekstu PZ-a) u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme koje je bio uhićen od 11.12.2024. u 02,30 sati do 11.12.2024. u 12,00 sati kao 1 (jedan) dan zatvora, pa se okrivljeniku izriče 59 (pedesetdevet) dana zatvora.

XI Temeljem čl. 41. i čl. 44.PZ-a na okrivljenika se

P R I M J E N J U J E

U V J E T N A  O S U D A

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetne osude.

XII te se

u t v r đ u j e

za prekršaj pod t.I novčana kazna u iznosu od 60,00 eura

za prekršaj pod t.V novčana kazna u iznosu od 1.990,00 eura

za prekršaj pod t.VII novčana kazna u iznosu od 130,00 eura

XIII Na temelju čl.39. PZ-a

i z r i č e  s e

ukupna novčana kazna u iznosu od 2.180,00 (dvijetisućestoosamdeseteura) eura

XIV Temeljem čl.33.st.11.PZ-a okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

XV Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je plaćena u cjelini.

XVI Temeljem čl. 34 st. 1.PZ ako okrivljenik novčanu kaznu ne plati u navedenom roku u cijelosti ili djelomično naplatit će se prisilno.

XVII Temeljem čl. 58. PZ-a okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 18 (osamnaest) mjeseci, a koja mjera će se izvršiti po izvršnosti presude.

XVIII Vraća se vlasniku IŽ iz [adresa], teretno vozilo reg. [registarska oznaka] marke Opel Vivaro br. šasije: [broj šasije], ključ od vozila i prometna dozvola za navedeno vozilo.

XIX Temeljem čl. 138., čl.139.PZ-a okrivljeniku se nalaže dužnost snašanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura te trošak alkotestiranja u iznosu od 11,00 eura i trošak putni za svjedoka ĆŽ u iznosu od 2,88 eura, sve u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u suprotnom u smislu čl. 152 st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj PU karlovačka, PPRP Karlovac podnijela je optužni prijedlog klasa: 211-07/24-5/33853, urbroj:511-05-13-24-1 od 11.12.2024., protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je doveden pred ovaj sud te je proveden žurni postupak na temelju čl.221.st.1.t.3.PZ-a.

3. Na ročištu u žurnom postupku okrivljenik pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga i krivnji iskazao je da se ne osjeća krivim za prekršaje za koje se tereti jer ih nije počinio.

U obrani navodi da nije bio u svojstvu vozača. Nije upravljao navedenim vozilom koje je kombi vozilo od ugostiteljskog objekta gdje je zaposlen - Lovački rog. Najprije je kod prijatelja konzumirao alkoholna pića jer je prijatelj postao djed. Upravo tada je u ugostiteljskom objektu bila proslava za blagdane što je uobičajeno, razna poduzeća dolaze na domjenke, pa je tako bilo i tada. Imao je obvezu doći zaključati ugostiteljski objekt kada gosti odu, što je i učinio. Došao je do ugostiteljskog objekta taksi vozilom upravo zbog toga što ne smije upravljati vozilom niti ima vozačku dozvolu, jer je kažnjavan za prometne prekršaje i zbog toga mu je rješenjem policije određeno da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole u roku od 2 godine od izvršnosti tog rješenja. Upravo zato ne vozi tj. ne upravlja vozilom, a ovim kombi vozilom ne bi ni znao upravljati, jer jedino je upravljao osobnim vozilom. Na domjenku bio je njegov poznanik GŽ, koji inače popravlja vozila, a imali su namjeru popraviti to kombi vozilo pa je navedenog zamolio da vozi taj kombi kako bi ga dovezao ujedno i na popravak i okrivljenog odvezao kući. Krenuli su prema njegovoj kući, a to je gradska četvrt [adresa] i tako su došli u ulicu MŽ [adresa] kada je vidio policiju koja je davala znak i odmah je rekao prijatelju GŽ koji je upravljao vozilom da se zaustavi. Tako je na mjestu vozača sjedio GŽ koji je upravljao vozilom, a okrivljenik bio u sredini, a do njega s desne strane još jedan čovjek za kojeg ni ne zna kako se zove, a bio je na domjenku, a trebao prijevoz. Odmah je GŽ zaustavio vozilo na jednom proširenju uz cestu i odmah je izašao iz vozila, a potom je odmah izašao i čovjek koji je okrivljeniku bio s desne strane. Okrivljenik je naveo da je tada ostao sjediti u sredini i pomaknuo se prema vozačkom mjestu sve kako bi uzeo dokumente, jer je znao da policiji treba to predočiti. Policijski službenik došao je za par minuta i dao mu dokumente, ali se okrivljenik začudio što je zatražio vozačku dozvolu. Na to je rekao da nije upravljao vozilom, a potom uvrijedio policijskog službenika jer je rekao grubo - prostu riječ i od tada policijski službenik sa njim uopće nije htio komunicirati. Istina je da na vozilu svjetla nisu bila upaljena ili nisu radila to ne zna jer upravo zbog toga je i došla policija. Prizna da nije koristio sigurnosni pojas jer se nije vezao.

4. Na temelju čl.222.st.2.PZ-a provedeni su dokazi koji priliježu spisu pročitani su: list br.3 – obavijest, list br.4 – izvješće o počinjenom prekršaju, list br.5 – zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, list br.6 do 8 – rješenje PU karlovačke od 7.10.2024., list br.10 i 11 – potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, list br.12 i 13

– izvješće o uhićenju, list br.16 – izvješće o ispravnosti alkometra, list br.17 – troškovnik, list br.18 – punomoć, list br.19 – potvrda iz prekršajne evidencije, list br.22 – punomoć, list br.23 – podnesak branitelja, list br.24 – zapisnik o ispitu svjedoka IŽ, list br.25 – dopis ovog suda tužitelju, list br.28 i 29 – prometna dozvola, list br.30 do 32 – zapisnici o ispitivanju svjedoka GŽ, VŽ, ĐŽ i ĆŽ.

4.1. Iz lista br.4 ovog spisa – izvješća o počinjenom prekršaju kojeg je sastavio policijski službenik ĆŽ i koji se smatra valjanim i objektivnim dokazom utvrdilo se da je u sporno vrijeme okrivljenik upravljao navedenim vozilom te je činjen nadzor nad vozilom i vozačem te se utvrdilo da je počinio navedene prekršaje tj. da je alkotestiran, na vozilu nije imao upaljena kratka svjetla, za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas i upravljao vozilom iako mu je vozačka dozvola poništena na temelju rješenja PU karlovačke.

4.2. Iz lista br.5 ovog spisa – zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrdilo se da je ispitanik CŽ, da su osobni podaci utvrđeni iz osobne iskaznice te je prihvatio ispitivanje te je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu od 1,81 g/kg. Ovaj zapisnik potpisao je policijski službenik ĆŽ, a kao svjedok navedena je OŽ policijska službenica te se zapisnik smatra valjanim i objektivnim dokazom.

4.3. Iz lista br.6 i 7 ovog spisa – rješenja PU karlovačke, Službe upravnih poslova državljanstva i stranaca od 7.10.2024. koje je pravomoćno 8.11.2024., a izvršno 9.10.2024. utvrdilo se da CŽ ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole 2 godine od dana izvršnosti ovog rješenja.

4.4. Iz lista br.10 i 11 – potvrde o privremenom oduzimanju predmeta utvrdilo se da su od CŽ privremeno oduzeti predmeti: ključ, prometna dozvola i vozilo teretno reg. [registarska oznaka].

4.5. Iz lista br.12 i 13 – izvješća o uhićenju utvrdilo se da je CŽ uhićen od 11.12.2204. u 02,30 sati koje uhićenje je trajalo do 11.12.2024. do 12,00 sati.

4.6. Iz lista br.16 ovog spisa – izvješće o ispitivanju ispravnosti alkometra utvrdilo se da je alkometar bio ispravan.

4.7. Iz lista br.19 ovog spisa – potvrde iz prekršajne evidencije utvrdilo se da je okrivljenik višestruko kažnjavan za prometne prekršaje.

4.8. Svjedok IŽ vlasnik navedenog kombi vozila ispitan je kao svjedok te naveo da je obrtnik, ugostitelj i da u sastavu njegovog obrta je restauracija Lovački rog. CŽ je zaposlenik u njegovom obrtu na poslovima menađera – konobara, a obavlja i druge poslove po potrebi. Tvrdio je svjedok da okrivljeniku ne daje vozio na upravljanje. Obrt ima više vozila i između ostalog i kombi vozilo reg. [registarska oznaka]. Nije dao na upravljanje kombi vozilo HŽ, niti je zna je li okrivljenik konkretne zgode upravljao tim vozilom ili netko treći. Sve što zna o događaju jest da ga je CŽ nazvao iz policije, iskazao da je uhićen i da je oduzeto kombi vozilo. Ono što je svjedoku poznato jest da svjetlosna signalizacija nije bila ispravna i to je rekao da se popravi, ali samim tim nije rekao okrivljeniku da upravlja vozilom već da vodi računa da se obrati majstorima kako bi otklonili tu neispravnost. Njegov obrt je inače obiteljski u kome je zaposlen on, njegova supruga, kći, sin i njegova supruga. Oni iz obitelji upravljaju svim vozilima koje imaju jer su im vozila potrebna za nabavu stvari za restoran, za odvoz hrane jer vrše i dostave hrane. Okrivljenik ne radi poslove vozača, dostave, nabave i sl. već u organizaciji poslovanja, obavlja sve druge poslove vezane za potrebe obrta. Poznato mu je da okrivljenika na posao vozi supruga i zbog toga zna da nema vozačku dozvolu, a vozi ga i taksi. Radi se o restoranu, da li okrivljenik tijekom posla popije ili ne to ne može tvrditi jer nije činio nikakvu kontrolu.

Na kraju je napomenuo da smatra da je to potrebno reći da je njegov obrt, a vlasnik je navedenog kombija, a nitko ga nije izvijestio od policije da je vozilo oduzeto već ga je nazvao samo okrivljenik. Smatra da bi kao vlasnik trebao biti informiran kada je vozilo oduzeto.

4.9. Iz lista br.25 utvrdilo se da je ovaj sud zatražio od tužitelja da dostavi prometnu dozvolu za navedeno vozilo, a iz prometne dozvole koju je dostavio tužitelj – preslika – list br.28 i 29 ovog spisa utvrdilo se da je vozilo vlasništvo JŽ.

4.10. Svjedok GŽ iskazao je da dobro pamti taj događaj jer je bio na domjenku u ugostiteljskom objektu Lovački rog. Okrivljenika poznaje jer je zaposlen u tom restoranu. Rekao mu je okrivljeni da na njihovom kombi vozilu je neispravno svjetlo i da bi to trebalo popraviti. Kako se domjenak bližio kraju rekao mu je da može voziti kombi kako bi ga sutra popravio s obzirom da je automehaničar, a bavi se i elektronikom. Rekao mu je okrivljenik da nema vozačku dozvolu jer da ne smije voziti pa da ga usput odveze kući. Tako je upravljao kombi vozilom i svjedok je naveo da je sjedio na mjestu vozača, a okrivljenik do njega, a do okrivljenika VŽ, to je njegov prijatelj. Kombi vozilo ima 3 prednja mjesta – za vozača i još dva za putnike, a odozada je tovarni dio. Upravljao je tim kombi vozilom i zaista su svjetla bila neispravna, i zbog toga je upravljao vozilom kako bi tu tehničku neispravnost uklonio u svom obrtu. Vozeći kombi vozilo vidio je policijsko službeno vozilo s upaljenom rotirkom koje je dolazilo prema njemu. Nije imao takvih iskustava do tada, ali je kao vozač bio svjestan da se mora zaustaviti, a to mu je rekao i okrivljenik te je odmah zaustavio kombi vozilo na jednom proširenju uz cestu. Izašao je odmah iz vozila, misli da je i okrivljenik izašao, a izašao je i prijatelj VŽ. Tada je pristupila policija. Policijsko vozilo trebalo se okrenuti jer im je dolazilo u susret što je očito i učinjeno jer im je policijski službenik došao, a vozilo policijsko bilo iza njih. Policijski službenik tražio je dokumente od vozila pa kako to nije znao, rekao je CŽ gdje su dokumenti odnosno dao je dokumente od vozila tj. prometnu dozvolu. Ne sjeća se razgovora po redu u detalje, ali je u tom razgovoru policijskom službeniku čak dva puta rekao da je upravljao vozilom. Pamti da je bio povišeni ton u razgovoru između okrivljenika i policijskog službenika, ali ne pamti riječi koje je okrivljenik govorio, naime okrivljenik je govorio da nije upravljao vozilom. Nije nazočio dok je okrivljenik alkotestiran, pretpostavlja da je bez vozačke dozvole, jer upravo zbog toga nije vozio, jer to mu je rekao još u restoranu. Svjedok je naveo da je koristio sigurnosni pojas kao vozač, ali nije siguran da li su u tom kombi vozilu ugrađeni sigurnosni pojasevi i za putnike.

Na pitanje punomoćnika tužitelja koja je marka kombi vozila kojim je upravljao, svjedok je odgovorio da misli da je marke Renault.

Na pitanje punomoćnika tužitelja u kojem položaju je mjenjač kad vozilo ide unatrag svjedok odgovara da misli da je unaprijed.

Na pitanje suda punomoćnik je odgovorio da je i kod kombi vozila marke Renault i kod kombi vozila marke Opel isto kao i kod marke Renault mjenjač ide u prednji položaj kada vozilo ide unatrag.

Na to svjedok je odgovorio da obje marke tih kombi vozila su slične jer to zna jer mu je to struka.

Nadalje na pitanje punomoćnika odgovorio je da je iz restauracije išao tzv.Brzom cestom koja vodi od naplatnih kućica pa do centra grada, a onda je kada je došao u centar skrenuo po ulicama kako bi došao do gradske četvrti [adresa] gdje stanuje okrivljenik kako bi ga vozio kući.

Na pitanje punomoćnika odgovorio je svjedok tj. misli da je kombi vozilo bilo parkirano unaprijed na prostoru parkirališta restorana od kuda je krenuo.

Na pitanje suda s obzirom na pitanje punomoćnika naveo je da to pita jer je moguće da su tu postavljene kamere te je svjedok odgovorio da se ne može sjetiti da li je s kombi vozilom krenuo unaprijed ili unatrag jer se tih detalja ne sjeća.

4.11. Svjedok VŽ iskazao je u bitnom identično kao svjedok GŽ tj. da je GŽ upravljao vozilom. Također je naveo da je sjedio do CŽ kojeg poznaje iz viđenja, a i on je bio na domjenku u restoranu pa je htio ići kući, a GŽ rekao da ga može povesti. Pamti policijsko vozilo i GŽ se zaustavio, izašao iz vozila, a svjedok navodi da je i on izašao sa svoje desne strane, a izašao je i okrivljenik. Policijski službenik alkotestirao je okrivljenog. Govorio je tada policijskom službeniku kao i GŽ da okrivljeni nije upravljao kombi vozilom, a bio je žustar razgovor, ali s njim policija nije htjela razgovarati tj. rečeno im je da se ne miješaju u razgovor.

Na pitanje punomoćnika kako je bilo parkirano vozilo ispred restauracije Lovački rog svjedok je odgovorio da ne pamti.

4.12. Svjedok ĐŽ iskazao je da radi kao konobar u ugostiteljskom objektu Lovački rog, poznaje okrivljenika koji mu je poslovođa, poznaju se kao kolege s posla, a nije u posebno prijateljskim odnosima s okrivljenikom. Bio je domjenak, GŽ poznaje te je vidio da upravlja kombi vozilom koje je bilo na parkiralištu i od kud su krenuli, a vozio je okrivljenog, a poznato mu je da okrivljeni ne upravlja vozilom, žena ga svakodnevno vozi na posao. Poznaje i VŽ i on je sjeo u kombi, a vidio je svu trojicu na parkiralištu te ponovio da je GŽ upravljao kombijem. Na kraju je iskazao da kombi vozilom pretežno upravlja IŽ i njegov sin ŠŽ. Na pitanje punomoćnika odgovorio je da je bio kraj domjenka, htio je goste ispratiti i tako vidio da GŽ upravlja kombi vozilom. Nadalje, na pitanje punomoćnika tužitelja ovaj svjedok je odgovorio da tada nije znao ime i prezime GŽ, ali pamti da je taj čovjek upravljao kombi vozilom te pamti da je CŽ tražio da se kombi popravi jer je bilo nešto neispravno sa svjetlima.

4.13. Svjedok ĆŽ – policijski službenik iskazao je da je radio s kolegicom OŽ, upravljao je službenim vozilom i povod zašto su krenuli za tim kombi vozilom je jer nije imao upaljena svjetla a bila je noć. Tom kombi vozilu dolazio je u susret i propisno dao znak vozaču da se zaustavi te se tako kombi vozilo i zaustavilo. Naime, na kombi vozilu nisu bila upaljena svjetla, a to je još vidio na Senjskoj ulici koja je dobro osvijetljena. Pojasnio je da mu je okrivljenik dolazio upravljajući kombi vozilom na Senjskoj ulici, a onda smo obojici skrenuli udesno prema ulici Ć, a onda prema G gdje su se zaustavili. Dobro je vidio da vozilom upravljao okrivljenik mada ga ne poznaje, ali kada je prišao kombi vozilu okrivljeni je još sjedio na mjestu vozača. Tražio je kao policijski službenik dokumente prometu i vozaču. Okrivljenik je tada priznao da je upravljao vozilom, da ne koristi sigurnosni pojas, svjetla nije koristio to je bilo nesporno, a potom je odmah to poricao jer okrivljeni nije imao pravo upravljati vozilom i da je toga svjestan jer nije imao valjanu vozačku dozvolu. Poslije je odmah to poricao, a okrivljenog je alkotestirao, a onda je govorio da je vozilom upravljao GŽ. Pamti da su još dvojica bila u kombi vozilu i pamtim da su svi izašli van. Kada je okrivljenik najprije priznao da je vozio, pa odmah potom porekao te rekao da je vozio GŽ pamti da je GŽ to potvrdio da je on vozio, drugi VŽ nije ništa govorio.

Punomoćnik tužitelja nije imao pitanja na ovog svjedoka.

Na pitanje branitelja na kojoj udaljenosti je vidio kombi vozilo na Senjskoj ulici, na to je svjedok odgovorio da se mimoišao sa kombi vozilom, a da je on upravljao službenim vozilom i da je to bilo odmah poslije semaforiziranog raskrižja u Senjskoj ulici sa ulicom Luščić.

Nadalje na pitanje branitelja svjedok je odgovorio da nije prošao službenim vozilom na crveno svjetlo na raskriže jer kroz raskrižje uopće nije prošao već je u dvorištu s desne strane okrenuo vozilo i krenuo za kombi vozilom gdje ga je zaustavio. Na kraju svjedok – policijski službenik iskazao je da je vidio da okrivljenik upravlja kombi vozilom što je i priznao i nije bilo potrebe provoditi dokaz kako bi se utvrdilo tko je sjedio na mjestu vozača.

Na to punomoćnik tužitelja je naveo da se navedeno eventualno radi kod težih prometnih nesreća, a po prometnim prekršajima ne.

Poslije toga svjedok policijski službenik ĆŽ je naveo da nije bilo potrebe za tim jer se osobno uvjerio da kombi vozilom upravlja okrivljenik što je odmah i priznao, pa poslije porekao.

4.14. Provedeno je suočenje između svjedoka ĆŽ i svjedoka GŽ. Svjedok policijski službenik ostao je u cijelosti kod iskaza, a isto tako i svjedok GŽ, tvrdio da je bio u svojstvu vozača i da je to tada rekao policijskom službeniku. Provedeno je suočenje između svjedoka ĆŽ i svjedoka VŽ. Svjedok policijski službenik u cijelosti je ostao kod svog utvrđenja i svega što je iskazao, a svjedok kod svog iskaza.

4.15. Svjedokinja LŽ policijska službenica u bitnom iskazala je identično kao i svjedok ĆŽ tj. tada je radila s navedenim kolegom koji je upravljao službenim vozilom, a ona bila suvozač. Uočili su kombi vozilo koje nije imalo upaljena svjetla, a to je bilo u noći te je kolega okrenuo službeno vozilo i krenuli su za tim vozilom. Vozilo se zaustavilo, a na mjestu vozača sjedila je osoba kojem su identitet utvrdili putem osobne iskaznice, jer nije imao vozačku dozvolu kod sebe. Tako je utvrđen prekršaj da okrivljenik upravlja vozilom bez upaljenih svjetala, potom je alkotestiran, te se utvrdilo da ima koncentraciju alkohola od 1,81g/kg, vađenje krvi radi analize nije zahtijevao. Potom se iz IS MUP RH utvrdilo da okrivljeni je osoba koja je u 2 godine prikupila 9 negativnih bodova te je izdano rješenje i nije mogao podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od 2 godine, a okrivljeni upravljao vozilom, a nema pravo na upravljanje motornim vozilom. Također utvrdila je da tijekom vožnje ne koristi sigurnosni pojas što je okrivljenik priznao. Pamti da je okr. bio korektan, ništa nije poricao, ali htio se nagoditi tj. da se ne piše prijava za prekršaje na njega već na drugu osobu, a svjedokinja je kategorički navela da je to njoj apsurdno.

Branitelj je postavio pitanje koje svjetlo je na vozilu bilo neispravno tj. nije bilo upaljeno, na to je svjedokinja odgovorila da niti jedno svjetlo nije bilo upaljeno. Potom na pitanje branitelja kako je u svom iskazu odmah rekla da je okrivljeni CŽ bio u svojstvu vozača kad ga ne poznaje od ranije i kako je to vidjela, svjedokinja je na to odgovorila da je identitet vozača utvrđen kad su prišli kombi vozilu, a da otprije ne poznaje okrivljenika i da nije znala do časa kada je okrivljeni identificiran putem osobne iskaznice da je to CŽ, ali je on sjedio na mjestu vozača. Nadalje, na pitanje branitelja da li je mjesto osvijetljeno svjedokinja je odgovorila da je tu ulična rasvjeta jer se na ulici kombi zaustavio u jednoj gradskoj četvrti gdje ima javne rasvjete. Osim toga navela je kako na vozilu nisu bila upaljena svjetla te se onda bolje vidi u kabinu vozila, a pokraj okrivljenika koji je bio na mjestu vozača bila su još dvojica putnika.

Nadalje na pitanje branitelja što je imao obučeno i koju boju od odjeće okrivljeni, svjedokinja je odgovorila da je bila majica crvene boje. Na to je okrivljenik fizički pokazivao odnosno mahao glavom u negativnom smislu te kratko naveo da je bila plave boje.

Na pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila da su i ova dva putnika identificirana i da su obojica bili vezani sigurnosnim pojasom jer je to utvrdila osobnim zapažanjem. Nadalje na pitanje branitelja odgovorila je da je vozilo zaustavljeno u pokretu da nije bilo zaustavljeno prije.

Nadalje na pitanje branitelja svjedokinja je odgovorila da kad je kolega došao do kombi vozila da je uobičajeno tražio vozačku i prometnu dozvolu kao kod svakog vozača. Okrivljenik poslije pitanja koje je postavio branitelj pitao je svjedokinju tj. zašto su službeno vozilo i gdje su ga okretali na Senjskoj ulici, na to je svjedokinja odgovorila da kada su vidjeli kombi vozilo koje je bilo zamračeno to je povod da su krenuli za takvim vozilom što je u prometu uobičajeno.

Nadalje okrivljenik je naveo da je najprije policijski službenik tražio da mu pokaže vatrogasni aparat, na to je svjedokinja odgovorila da mu je okrivljenik dao osobnu iskaznicu jer nije imao vozačku dozvolu i da je iz vozila izašao tek kada je od njega kolega zatražio da se podvrgne alkotestiranju jer tada svaki vozač izlazi iz vozila da pristupi alkotestiranju. Ponovila je svjedokinja da je tada došlo do razgovora da se netko drugi piše kao vozač, jer je to tražio okrivljenik. Na to je okrivljenik naveo da su putnici u kombi vozilu policijskim službenicima rekli da je jedan od njih upravljao vozilom, na to je svjedokinja odgovorila da je to vjerojatno bio dogovor, a da je tim putnicima rečeno da se udalje jer da su identificirani jer da nisu bili vozači i da obavljaju sad posao sa okrivljenim koji je upravljao kombi vozilom.

Na poseban upit suda, a kako je svjedokinji predočen dio iz obrane okrivljenika gdje je okrivljenik naveo da je odmah izašao iz vozila, a da je jedan putnik izašao na drugu stranu, na to svjedokinja odlučno ostaje kod svog iskaza te ponavlja da okrivljeni nije izlazio iz vozila tj. da je sjedio na mjestu vozača, a tek je izašao iz kombi vozila kada je zatraženo da se podvrgne alkotestu.

5. Na temelju ovako provedenog postupka, a u smislu čl.222.st.3.PZ-a, ocjenjujući navode iz obrane okrivljenika i sve provedene dokaze smatra se da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno. Okrivljenik je iscrpno iznio obranu u bitnom okrivljenik poriče da bi tada bio u svojstvu vozača. Provedeni su dokazi te su ocijenjeni svaki dokaz posebno i svi zajedno te se utvrdilo da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se tereti. Ispitani su svjedoci, provedeno je i suočenje između svjedoka policijskog službenika ĆŽ i svjedoka GŽ kao što je provedeno suočenje između okrivljenika i svjedokinje OŽ te ocjenjujući iskaze svih svjedoka kao i odgovore koje su davali na postavljena pitanja od strane punomoćnika tužitelja i branitelja okrivljenika utvrdilo se da je okrivljenik kriv za prekršaje za koje se tereti. Sporno u ovom postupku bilo je utvrditi je li okrivljenik bio u svojstvu vozača. Ovu bitnu činjenicu okrivljenik poriče te je u obrani naveo da je kombi vozilom upravljao GŽ. Objasnio je okrivljenik u obrani da je tada GŽ upravljao kombi vozilom kako bi drugi dan popravio vozilo jer na vozilu nisu radila svjetla, a osim toga odvezao ga je usput kući. Navodi iz obrane okrivljenika ocijenjeni su neuvjerljivim, sve kako bi izbjegao svoju krivnju. Ovo iz razloga što je okrivljenik osoba koja nema pravo upravljati vozilom budući je u razdoblju od 2 godine prikupio 9 negativnih bodova. PU karlovačka donijela je rješenje da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od 2 godine, a to rješenje je izvršno od 7.10.2024. Dakle, okrivljenik je neposredno poslije točnije oko 2 mjeseca poslije odnosno 11.prosinca 2024. upravljao vozilom, a pri tome bio svjestan da nema pravo upravljati vozilom jer to čini prije stjecanja prava te je upravo ta činjenica presudna jer na temelju te činjenice okrivljeni poriče da bi upravljao vozilom i prebacuje svoju odgovornost na svjedoka GŽ tj. da je navedeni upravljao kombi vozilom. Iskaz svjedoka GŽ kao ni svjedoka VŽ koji su bili putnici u vozilu, a i svjedoka ĐŽ – konobara u ugostiteljskoj restauraciji nisu prihvaćeni, nije im povjerovano, odnosno ti iskazi nisu ocijenjeni kao objektivni. Ovo iz razloga što svi navedeni poznaju okrivljenika, svjedočili su u njegovu korist te je ocijenjeno da to čine kako bi pomogli okrivljeniku, a kako poznaju okrivljenog ti iskazi ocijenjeni su subjektivnim.

U cijelosti su prihvaćeni iskazi policijskih službenika ĆŽ i svjedokinje OŽ. Svjedoci su u bitnom dijelu iskazivali identično, uvjerljivo, odlučno, bez kolebanja. Na postavljena pitanja odgovarali su jasno, precizno, logično. Naime, svjedoci su tada obavljali svoj posao, a to je nadzor u prometu, te je normalno kada su uočili da u prometu sudjeluje neosvijetljeno kombi vozilo da su krenuli za tim vozilom i dali znak da vozača zaustavljaju sve kako bi učinili nadzor nad vozačem i vozilom. Jasno oboje svjedoka navode da okrivljenik tj. osoba koja je upravljala vozilom je CŽ jer to su utvrdili iz osobne iskaznice, a okrivljeni je izašao iz kombi vozila tek kada se podvrgnuo alkotestiranju i tada došao do službenog vozila. Stoga navod iz obrane okrivljenog da je najprije iz vozila izašao GŽ, a da je on sjedio u sjedini, a VŽ njemu sa desne strane nije istinit, jer su svjedoci policijski službenici iskazali da okrivljeni nije izašao iz vozila sve dok se nije izašao alkotestirati, a tada su izišli putnici odnosno GŽ i VŽ. Posebno odlučna činjenica utvrdila se kada je svjedokinja NŽ iskazala da tek kad je okrivljeni alkotestiran da je tada tražio tj. predlagao da se postupak odnosno krivnja za prekršaje stavi na nekog drugog tj. da on nije upravljao vozilom i tada je GŽ tvrdio da je vozio, te su svjedoci iskazali da je očito to bio dogovor između navedenih sve kako bi okrivljenik izbjegao svoju odgovornost. Nije od značaja što je svjedok ĐŽ konobar iz ugostiteljskog objekta iskazao da je vidio da kombi vozilom upravlja GŽ jer i taj iskaz je ocijenjen kao subjektivan budući mu je okrivljenik nadređen u poslu, zajedno rade. Nadalje, tijekom postupka od tužitelja je zatraženo da od ugostiteljskog objekta Lovački rog dostavi podatak da li postoje kamere na parkiralištu s obzirom na činjenicu da je kombi vozilo kretalo od tog mjesta, no snimka nije dostavljena. Smatra se da snimka i ne bi bila od bitnog značaja jer na njoj bi se vidio vozač, ali mjesto gdje je kombi vozilo zaustavljeno je dosta udaljeno sjedišta navedenog ugostiteljskog objekta. Relevantna činjenica je utvrđena neposrednim zapažanjem policijskih službenika jer policijski službenici su uočili vozilo na Senjskoj ulici, krenuli za tim vozilom i vozilom je upravljala osoba koja ne bi mogla zamijeniti se u vožnji. Policijski službenici ispitani kao svjedoci suglasno su iskazali da kad su prišli kombi vozilu vozač je bio na mjestu vozača, a iz osobne iskaznice utvrdili da je to okrivljenik – CŽ. Dakle, nije istinit navod iz obrane okrivljenika da je najprije iz kombi vozila izašao GŽ jer okrivljeni tvrdi da je navedeni upravljao kombijem, a da je on tražio dokumente pa potom izašao iz kombi vozila jer policijski službenici identično tvrde da s mjesta vozača nije izlazio nitko već upravo okrivljeni kada mu je identitet utvrđen putem osobne iskaznice.

6. Stoga je u ovom postupku utvrđeno da je okrivljenik postupio suprotno čl.101.st.1.t.1. ZSPC-a, a sve kako je to opisano pod t.I u izreci ove presude.

7. Nadalje, upravljao je vozilom pri nedopuštenoj koncentraciji alkohola, te je tako postupio suprotno čl.199.st.2.ZSPC-a, a u tom njegovom djelu stekla su se sva bitna obilježja prekršaja iz čl.199.st.8.ZSPC-a, a kako je to opisano pod t.III u izreci ove presude.

8. Nadalje, okrivljenik je počinio prekršaj iz čl.286.st.13.ZSPC-a, a sve kako je to opisano pod t.V u izreci ove presude jer je upravljao vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

9. Nadalje, okrivljenik je postupio suprotno čl.163.st.1.ZSPC-a, a u tom njegovom djelu stekla su se sva bitna obilježja prekršaja iz čl.163.st.8.ZSPC-a, a kako je to opisano pod t.VII u izreci ove presude.

10. Za prekršaj iz čl.199.st.8.ZSPC-a okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda, mjera upozorenja, a sastoji se od izrečene kazne zatvora i maksimalnog roka provjere od 1 godine u kojem se kazna neće izvršiti, ako okrivljenik ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Smatra se da će se uvjetnom osudom postići svrha jer se počinitelju uputio prijekor kojim će se omogućiti ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne zatvora bez njezina izvršenja. Naime, okrivljenik je prekršajno kažnjavan, to je nesporna činjenica. Okrivljenik je kažnjavan za prekršaje u prometu i utvrdilo se iz potvrde iz prekršajne evidencije (list br.19) da je do sada kažnjavan novčanim kaznama, koje očito nisu postigle svrhu. Smatra se da bi bezuvjetna kazna zatvora bila prestroga, te je izrečena uvjetna osuda koja je ocijenjena kao svrhovita u cilju postizanja specijalne prevencije u konkretnom slučaju kako bi izrečenom uvjetom osudom okrivljenik shvatio društvenu neprihvatljivost svog ponašanja i ubuduće se klonio prekršaja. Za prekršaj pod t.I i t.VII izrečene su novčane kazne budući su propisane u tim utvrđenim iznosima. Za prekršaj iz čl.286.st.13. ZSPC-a novčana kazna izrečena je u granicama propisanim za taj prekršaj. Kao otegotno cijenjen je stupanj krivnje, težina počinjenog prekršaja i okolnost što je okrivljenik prekršajno kažnjavan. Kao olakotno cijenjene su materijalne i obiteljske prilike okrivljenika, a iskazao je da su prilike teške, supruga je zaposlena na pola radnog vremena (asistent za bolesnoj djeci u školi). Također je cijenjena činjenica što ima dvoje maloljetne djece, te što je svjestan da je prekršajno kažnjavan, a kazne plaća u ratama te se trudi da bi što prije došao do vozačke dozvole. S obzirom na sve ove činjenice okrivljeniku je u smislu odredbe čl.33.st.11.PZ-a dopušten najdulji rok za plaćanje kazne. Vrijeme za koje je okrivljenik uhićen uračunato je u izrečenu uvjetnu osudu.

11. Ukoliko okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, u navedenom roku, a sve u smislu čl. 152 st.3 PZ-a u vezi čl.58 st. 3 Zakona o izmjenama i dopuna PZ-a („Narodne novine“ 39/13), smatrat će se da je u cijelosti uplaćena.

12. Na temelju čl.58. PZ-a okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 18 (osamnaest) mjeseci. Smatra se da je potrebno izreći zaštitnu mjeru kako bi se otklonili uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, te je ista opravdana, osnovana, s obzirom na prirodu i težinu počinjenih prekršaja, te stupnju ugrožavanja ostalih sudionika u prometu. Tako je izrečena zaštitna mjera jer postoji opasnost da bi okr. mogao ponovno počiniti prometne prekršaje. Ista je izrečena u roku od 18 mjeseci budući okrivljenik učestalo čini prometne prekršaje, pa je izricanjem zaštitne mjere nužno radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinitelja, a razmjerni su težini počinjenih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. Prijedlog da se oduzme teretno vozilo reg. [registarska oznaka] nije prihvaćen. Utvrdilo se u postupku da je navedeno vozilo vlasništvo JŽ obrtnika u čijem je sastavu ugostiteljska restauracija Lovački rog. Vlasnik vozila nije znao da okrivljeni CŽ upravlja istim niti mu ga je dao na upravljanje već je to okrivljenik učinio samoinicijativno. Vozilo je privremeno oduzeto od okrivljenog no vraća se vlasniku koji je u ovom postupku ispitan kao svjedok. U ovom postupku utvrdilo se da oduzimanje navedenog vozila nije razmjerno, odnosno načelo razmjernosti određuje da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem. U ovom konkretnom slučaju predložena mjera oduzimanja predmeta mora biti razmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršaja koji se može očekivati. Potrebno je utvrditi pravičan odnos ravnoteže između potreba javnog interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. Također cijenjena je okolnost što okrivljeni nije vlasnik kombi vozila, a vlasnik JŽ nije niti bio upoznat da je kombi vozilo upotrijebio okrivljeni u prometu, a propisano je da svaka fizička osoba ima pravo na uživanje svog vlasništva te se nitko ne smije lišiti vlasništva osim u javnom interesu i to uz uvjete predviđene zakonom. Miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako službi javnom (općem) interesu te treba utvrditi pravičan odnos ravnoteže između potreba javnog interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude tj. privremeno oduzeti predmeti vratiti će se vlasniku.

14. Trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura određen je prema trajanju i složenosti postupka, dok se trošak u iznosu od 11,00 eura odnosi se na trošak alkotestiranja, a trošak u iznosu od 2,88 eura odnosi se na putni trošak za svjedoka.

U Karlovcu 19.veljače 2025.

Zapisničar

Sudac

Karolina Sestrić, v.r.

Ksenija Stanić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, pismeno u 2 istovjetna primjerka, poštom, preporučeno putem ovog Suda.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Branitelju okrivljenika

3. Tužitelju

4. Spis