Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2223/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja ČG iz [adresa] na otoku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku SG, bratu i II-tužitelja SG iz [adresa] na otoku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Olivari-Jirasek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika BKS Bank für Kärnten und Stiermark AG Austrija, Klagnfurt – Neuer Platz, Dr. A. Lemisch Platz 5, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7359/2015-74 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7359/2015-74 od 25. travnja 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke presude te u točkama II. i III. izreke rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"01. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu datiran 20.05.2005. godine, između Tužitelja TG iz [adresa] na otoku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i NG iz [adresa] na otoku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i Tuženika BKS Bank für Kärnten und Stiermark AG, sa sjedištem u [adresa]

– Neuer Platz, Dr. A. Lemisch Platz 5, upisana u Registar Pokrajinskog suda u Klagenfurtu pod brojem FN 91810 S/Klagenfurt, kao Vjerovnika, koju je po punomoći zastupao g. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] / JMBG: [jedinstveni matični broj građana], kao kreditni posrednik, po članku 19a.st. 1. ZPK (NN 75/09...102/15) ništetan."

II. Nalaže se I-tužitelju TG, iz [adresa] na otoku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelju NG, iz [adresa] na otoku [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku BKS Bank für Kärnten und Stiermark AG Austrija, Klagnfurt – Neuer Platz, Dr. A. Lemisch Platz 5, trošak parničnog postupka u iznosu od 7.187,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Ujedno je sud prvog stupnja u istoj odluci rješenjem odbio prigovor apsolutne nenadležnosti toga suda kao neosnovan (točka I. izreke rješenja) te odbio prigovor mjesne nenadležnosti toga suda kao neosnovan (točka II. izreke). U točki III. izreke rješenja, nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe označavanjem podružnice tuženika kao II-tuženika.

3. U točki IV. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji tražili utvrđenje ništetnim Sporazuma stranaka o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2005., potvrde o solemnizaciji privatne isprave javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, Zagreb, Savska 9 od 30. svibnja 2005. te da je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Starom Gradu posl. br. Ovr-3337/2015 (prije Ovr-28/12) od 16. travnja 2012. kojim je određena ovrha na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 386 m2, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ništetno pa da se naloži brisanje zabilježbe založnog prava na predmetnoj nekretnini.

4. Žali se I-tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke te u dijelu rješenja pod točkama II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu i to drugome sucu na ponovni postupak.

5. Žali se II-tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke te u dijelu rješenja pod točkom III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz istovremenu preinaku odluke o parničnom trošku te naknadi parnični trošak tužitelju, uvećan za troškove sastava žalbe, podredno presuda ukine te predmet vrati drugom sucu prvostupanjskog suda na ponovni postupak.

6. U odgovoru na žalbu II-tužitelja, tuženik je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku odluku uz dosudu troška odgovora na žalbu.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbi pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu od 20. svibnja 2005., zaključen između stranaka, koji zahtjev temelje na tvrdnji da tuženik nije imao ovlaštenje HNB-a za pružanje financijskih usluga na hrvatskom tržištu time da je na hrvatskom tržištu putem kreditnog posrednika JG [adresa] pružao usluge potrošačkog kreditiranja. Tužitelji tvrde da je tuženik vršio financijske usluge tijekom 2005. suprotno odredbama članaka 4., 60. i 62. stavak 1. Zakona o kreditnim institucijama čime je citirani Ugovor o kreditu ništetan u smislu članka 323. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelji ističu da je Ugovor o kreditu ništetan temeljem odredbe članka 19.j stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju jer je sklopljen u Republici Hrvatskoj, te navode da nisu definirani parametri promjenjive kamatne stope pa su nezakonito ugovorene promjenjive kamatne stope. II-tužitelj ističe da je ugovor u cijelosti ništetan jer je sklopljen protivno propisima Republike Hrvatske, a naplata potraživanja od strane tuženika da je rađena protivno propisima Republike Hrvatske.

12. Tuženik tvrdi da je kreditni aranžman dogovoren u Republici Austriji gdje je potpisan i sam Ugovor o kreditu te da tuženik kao austrijska banka nije djelovao na području Republike Hrvatske pa da se na istoga ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno odredba članka 19.j istoga jer se ista ne odnosi na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije njegovog stupanja na snagu. Osporava da bi JG vršio financijske usluge kreditiranja u Zagrebu i da je dogovorio i sklopio sporni Ugovor o kreditu, već je istome izdana specijalna punomoć radi potpisivanja Sporazuma o osiguranju kreditne tražbine.

13. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su tužitelji i tuženik sklopili Ugovor o kreditu dana 20. svibnja 2005. kojim je ugovoren kredit u visini iznosa od 130.000,00 EUR;

- da je I-tužitelj opunomoćio II-tužitelja da ga zastupa u svrhu podizanja kredita kod tuženika;

- da su stranke sklopile Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 30. svibnja 2005. zasnivanjem založnog prava na nekretnini i neposrednom provođenju prisilne ovrhe temeljem kojeg je upisana hipoteka na nekretnini I-tužitelja;

- da su tužitelji predmetni Ugovor o kreditu potpisali u Republici Hrvatskoj, a tuženik po svome predstavniku u Republici Austriji te da je ugovoreno da kreditni ugovor postaje pravovaljan tek potpisom obiju ugovornih strana;

- da je tužiteljima isplaćen iznos u visini od 128.050,00 EUR na blagajni banke u Klagenfurtu u Republici Austriji u gotovini i da je II-tužitelj opunomoćio I-tužitelja da u njegovo ime i za njegov račun preuzme novac od tuženika u Klagenfurtu;

- da su tužitelji otplaćivali kredit uplatama na račun tuženika putem PBZ d.d. Zagreb;

- da je tuženik dostavio opomenu pred pokretanje ovršnog postupka i raskid ugovora, s obrazloženjem da kredit nije uredno otplaćivan pa se ugovor raskida s danom 12. rujna 2011. i tužitelji su pozvani na uplatu ukupnog duga u iznosu od 64.678,84 EUR sa zateznim kamatama i troškovima;

- da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini I-tužitelja dana 9. veljače 2012.;

- da tužitelji nisu dokazali da bi JG nastupao kao predstavnik tuženika za sklapanje Ugovora o kreditu u Republici Hrvatskoj;

- da su stranke Ugovorom o kreditu ugovorile da je mjesto ispunjenja svih obveza iz kreditnog odnosa sjedište Banke u Klagenfurtu;

- da je ugovoreno vraćanje kredita u 32 jednake uzastopne tromjesečne paušalne rate koje sadrže otplatu glavnice i kamate po 5.064,45 EUR uvećano za 19,00 EUR (naknada za indodoznake) koje dospijevaju tromjesečno počevši od 1. srpnja 2005. te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa;

- da je tuženik pravna osoba sa sjedištem izvan Republike Hrvatske; da prema dopisu Hrvatske narodne banke (HNB), treće države na području Republike Hrvatske mogu pružati bankovne i/ili financijske usluge samo preko podružnice, a da je tuženik osnovao predstavništvo u Republici Hrvatskoj, koje je imalo ovlaštenje za obavljanje poslova predstavljanja inozemnih banaka koje su ih osnovale i poslove istraživanja tržišta;

- da prema stavu HNB ne postoji potreba za izdavanjem odobrenja za sklapanje ugovora o kreditu državljana Republike Hrvatske i banaka sa sjedištem izvan područja Republike Hrvatske niti se izdaje suglasnost za zasnivanje založnog prava na nekretninama založnih dužnika te da su se građani i pravne osobe u Republici

Hrvatskoj smjele zaduživati u inozemstvu;

- da je tuženik pružao bankarske usluge u Republici Austriji i da prema pozitivnim propisima Republike Austrije bio ovlašten davati kredite i sklapati ugovore o kreditu sa stranim državljanima pa tako i državljanima Republike Hrvatske;

- da je tuženik sve radnje u svezi predmetnog kredita poduzeo i donio odluku o odobravanju kredita u Republici Austriji, sukladno propisima Republike Austrije.

14. Na temelju ovih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje kako predmetni Ugovor o kreditu sadrži sve bitne elemente i da ga stranke nisu sklopile pod prisilom ili u zabludi te nije postojao nesporazum između stranaka pa je predmetni ugovor valjani pravni posao.

15. Pozivajući se na odredbu članka 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojom je propisano da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora te odredbu članka 252. stavak 2. ZOO-a prema kojoj se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem ponuditelj ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude, sud prvog stupnja zaključuje kako okolnost da je ponuda dostavljena tužiteljima u Republiku Hrvatsku koju su tužitelji prihvatili (uvjete za odobrenje kredita) i da su tužitelji potpisali ugovor u Republici Hrvatskoj, uz činjenicu da je tuženik potpisao Ugovor o kreditu u Republici Austriji, ukazuje da je ugovor sklopljen u Republici Austriji.

16. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje kako tuženik nije neovlašteni vjerovnik jer tužitelji na kojima je teret dokaza (članak 221.a. ZPP-a) nisu dokazali da bi tuženik bez odobrenja i/ili suglasnosti nadležnih tijela Republike Hrvatske nudio ili pružao usluge odobravanja kredita. Pored toga, smatra irelevantnom činjenicu koji iznos su tužitelji po kreditu otplatili jer ista ne predstavlja razlog za ništetnost Ugovora o kreditu, a tužitelji nisu upućeni pokrenuti parnični postupak rješenjem nadležnog suda u odnosu na visinu tražbine tuženika, koju je naznačio u ovršnom postupku. Ujedno smatra da tužitelji nisu dokazali da im ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nisu protumačene odnosno, da bi im iste bile nejasne i da su nezakonito ugovorene.

17. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su utemeljeni na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu žalitelji neosnovano osporavaju.

18. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev prethodno utvrdivši sve relevantne okolnosti koje je u obrazloženju pobijane odluke raspravio na jasan i određen način, dajući o svim spornim pitanjima detaljne i pravno argumentirane razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

19. U utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze stranaka i svjedoka u kontekstu isprava pregledanih u postupku. Ova ocjena dokaza od strane suda prvog stupnja izvršena je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a. S druge strane žalitelji ne prihvaćaju ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i na temelju takve ocjene izvedene zaključke, nego toj ocjeni suprotstavljaju subjektivnu ocjenu, a koja nema uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

20. Prvenstveno je za navesti kako je suprotno žalbenim navodima I-tužitelja, sud prvog stupnja pravilno ocijenio prigovor mjesne nenadležnosti toga suda neosnovanim jer su stranke Ugovorom o kreditu ugovorile nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

21. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO propisano je da je ništetan ugovor kada je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

22. Protivno navodima žalbi, sud prvog stupnja je pravilno otklonio kao neutemeljene tvrdnje tužitelja o tome da tuženik nije imao ovlaštenje HNB za pružanje financijskih usluga na hrvatskom tržištu te da je putem kreditnog posrednika JG iz [adresa], neovlašteno pružao usluge potrošačkog kreditiranja pa da nije imao valjanu poslovnu sposobnost, zbog čega da bi Ugovor o kreditu bio ništetan.

23. I prema stavu ovoga suda, tuženik je pružao bankarske usluge u Republici Austriji, a ne u Hrvatskoj te je prema pozitivnim propisima Republike Austrije bio ovlašten davati kredite i sklapati ugovor o kreditu i stranim državljanima, dok je uloga JG bila samo potpisati Sporazum o založnom pravu na temelju specijalne punomoći. Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja da se radilo o generalnoj punomoći za sklapanje kredita jer suprotno proizlazi na temelju izvedenih dokaza u postupku te same punomoći od 26. travnja 2005. iz koje proizlazi da se odnosi na solemnizaciju sporazuma o osiguranju naplate po kreditu i za upis istog u zemljišne knjige.

24. Osim toga, sud prvog stupnja je dao jasne i opravdane razloge zašto smatra neutemeljenim pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23., dalje: ZPK), kao što je obrazložio neosnovanost tvrdnji tužitelja da je kamatna stopa ugovorena na nezakoniti način.

25. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o bankama („Narodne novine“ br. 84/02 i 141/06) kojim je u članku 51. stavak 1. bilo propisano da strana banka može pružati bankovne usluge i ostale financijske usluge na području Republike Hrvatske samo preko podružnice, a podružnicu na području Republike Hrvatske može osnovati ako od HNB dobije odobrenje za rad podružnice, sukladno odredbi članka 52. stavak 1. istog Zakona.

26. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o poslovanju tuženika na području Republike Hrvatske jer je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Austriji, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, to predmetni ugovor nije protivan prisilnom propisu i ne može se smatrati ništetnim u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO.

27. Okolnosti koje tužitelji ističu u žalbi nisu pravno odlučne, niti mogu dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu činjenice mjesta sklapanja ugovora o kreditu. Dakle, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 292. stavak 1. ZOO kojom je propisano da u situaciji kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane. Prema odredbi članka 1022. stavak 1. ZOO ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku. U konkretnom slučaju nije sporno da je ovlaštena osoba tuženika potpisala ugovor u sjedištu tuženika u Republici Austriji, da je ugovor pripremio i sastavio tuženik pa se primjenom odredbe članka 252. stavak 2. ZOO smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je tuženik imao svoje sjedište u trenutku sastavljanja ugovora. Prema tome, okolnost da su tužitelji potpisali ugovor u Republici Hrvatskoj nema odlučan značaj za utvrđenje činjenice u pogledu mjesta sklapanja ugovora.

28. Ovaj sud prihvaća utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da razlozi koje navode tužitelji nisu opravdani razlozi za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o otplati kredita. Naime, ugovori o kreditu između hrvatskih fizičkih osoba (potrošača) i stranih bankarskih pravnih osoba nisu ništetni zbog razloga na koje se pozivaju tužitelji, jer posljedica ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog sa neovlaštenim vjerovnikom u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije bila propisana niti Zakonom o bankama, niti Zakonom o kreditnim institucijama ("Narodne novine" br. 117/08., 74/09., 153/09., 108/12., 54/13.). Tek je naknadno ta posljedica propisana Zakonom o izmjenama i dopunama ZPK („Narodne novine“ br. 102/15), koji je u članku 19.j izričito propisao da je ugovor o kreditu kojeg je sklopio vjerovnik, odnosno njegov kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ništetan. Međutim, imajući u vidu da je navedeni Zakon o izmjeni i dopunama ZPK stupio na snagu 30 rujna 2015., a isti u svojim prijelaznim i završnim odredbama nema odredaba o retroaktivnoj primjeni na pravne poslove sklopljene prije njegovog stupanja na snagu, očigledno je da se taj Zakon ne primjenjuje na sporni ugovor o kreditu sklopljen 2005.

29. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio kako nije postojala potreba da se u 2005. izdaju bilo kakve suglasnosti ili odobrenja HNB za sklapanje ugovora o kreditu između banke koja ima sjedište izvan područja Republike Hrvatske i državljana Republike Hrvatske niti je postojala potreba da se ishodi suglasnost ili odobrenje za zasnivanje založnog prava na nekretninama u vlasništvu državljana Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj ako je nakon sklapanja ugovora o kreditu radi dodatnog osnaženja pravnog odnosa sačinjena javnobilježnička isprava kao ovršna isprava na temelju koje se omogućuje neposredno pokretanje ovršnog postupka na založenoj nekretnini u Republici Hrvatskoj, a niti takvo što proizlazi iz odredbi Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama zbog čega pobijani ugovor nije ništetan.

30. U odnosu na tvrdnje tužitelja da u Ugovoru o kreditu nisu jasno definirani parametri promjenjive kamatne stope te da kamatna stopa nije ugovorena na zakonit način, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da takve tvrdnje nisu dokazane niti iz iskaza tužitelja proizlazi da bi im ugovorna odredba bila nejasna i da im istu tuženik nije rastumačio. Jednako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanima navode tužitelja da tuženik nije obavještavao tužitelje što je po kojoj osnovi naplaćivao te da potraživanje nije obračunavao u skladu s odredbama Ugovora o kreditu jer takvu činjenicu nisu dokazali. Kako tužitelji nisu dokazali da im ugovorne odredbe o kamatnoj stopi nisu protumačene odnosno, da bi im iste bile nejasne i da su nezakonito ugovorene, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako nisu ostvareni razlozi za ništetnost predmetnog ugovora ni iz toga razloga.

31. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda kojim nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe označavanjem podružnice tuženika kao II-tuženika, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi sud, prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka. Sud prvog stupnja je označavanje kao II-tuženika podružnice tuženika pravilno ocijenio kao subjektivnu preinaku tužbe kojoj se tuženik usprotivio, dok je uzeo u obzir da poslovnice tuženika nisu pravne osobe u samostalnom pravnom prometu, pa je takva preinaka neosnovana. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 192. ZPP) te je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo potvrditi pobijano rješenje.

32. Neosnovano žalitelji prigovaraju i odluci o troškovima parničnog postupka jer je o troškovima postupka sud prvog stupnja pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a utvrdio nužni i opravdani trošak tuženika koji se odnosi na odvjetničko zastupanje i koji je obračunat u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23). Isto tako, zbog okolnosti konkretnog predmeta (dugotrajnost postupka, potrebe za dostavom više obrazloženih podnesaka) osnovano je sud tuženiku dosudio trošak više od 4 obrazloženih podnesaka pri čemu je priznao trošak sastava samo onih podnesaka za koje je smatrao da su u postupku bili svrsishodni i potrebni te nije priznao troškove dva puta zaračunatog podneska.

33. Pritom je ukazati i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 396/2022-2 od 23. kolovoza 2022. kako sud može u određenim slučajevima odredbu Tbr. 8. Tarife tumačiti na način da stranci prizna trošak sastava i više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku kada za to postoje opravdani razlozi, a što je sud prvog stupnja i primijenio u predmetnom postupku.

34. Iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 380. t. 2) ZPP-a.

35. Tužitelji nisu uspjeli sa žalbom pa II-tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom 154. stavak 1. ZPP-a), dok tuženiku nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić