Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-84/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijanke Salopek članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ŽH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4528/2011-52 od 9. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice-protutužene ŽH i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 4528/2011-52 od 9. travnja 2024. u odnosu na točku II. izreke u cijelosti te u odnosu na točku IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika-protutužitelja NH i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 4528/2011-52 od 9. travnja 2024. u odnosu na točke I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4528/2011-52 od 9. travnja 2024. u izreci pod točkama V. i VI. te se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

II. Ostavlja se o zahtjevima tužiteljice-protutužene ŽH i tuženika- protutužitelja NH za nadoknadom troškova u povodu žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

»I. Odbija se tuženik-protutužitelj s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu predstavlja izvanknjižno vlasništvo stana na tavanu u površini od 58,73 m2 koji se sastoji od prilaznih stepenica, dvije sobe, kuhinje i kupaonice, a koji ima udio od 412/1000 dijela u odnosu na stan na I katu ravno, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija u površini od 84,00 m2 a koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) s udjelom od 588/1000 dijela koji se nalaz na kat. čest. br. [katastarska čestica] Ulica Bogoslava Šuleka stambena zgrada br. 37, spremište i dvorište površine 374 m2 od toga dvorište površine 233 m2, stambena zgrada, Zagreb, Ulica Bogoslava Šuleka 37 površine 122 m2, spremište površine 14 m2, spremište površine 5 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tuženika-protutužitelja NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 274,67 /1000 dijela i ŽH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 725,33/1000 dijela a sve u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Mladena Ožića dipl. ing. arh., sudskog vještaka za arhitekturu, graditeljstvo i procjenu nekretnina od rujna 2019.godine koji je sastavni dio ove presude, što je tužiteljicaprotutužena dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svoga imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tuženika-protutužitelja u 274, 67/1000 dijela u roku od 15 dana.

2. Tužiteljica-protutužena ŽH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je isplatiti tuženiku-protutužitelju NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 26.443,22 kn zajedno sa zakonskom zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 1995. godine do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. prema Odluci o eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015 do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema Odluci o eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se tužiteljica-protutužena sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: „1. Utvrđuje se da zajedničku imovinu ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini:

Nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja jednosobni stan površine 36 m2 na adresi [adresa].

Utvrđuje se da je udio ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u toj imovini ½ dijela, a udio NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela.

Nalaže se tuženiku NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za upis suvlasničkog dijela tužiteljice ŽH, utvrđene ovom točkom presude na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. Utvrđuje se da zajedničku imovinu ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini dionice i to: Riviera Holding d.d. iz Poreča i to 247 dionica od serijskog broja [serijski broj]- [broj dionice] Podravka prehrambena industrija d.d. iz Koprivnice i to 363 dionica koje su upisane u Knjigu dionica Podravke d.d.

Kraš prehrambene industrije d.d. iz Zagreba ukupno 174 dionice upisane u Knjigu dionica Kraš od serijskog broja [serijski broj]-[broj dionice]. Varaždinske banke d.d. iz Varaždina i to 174 dionice upisanih u Knjigu Varaždinske banke d.d. serijskog broja [serijski broj]-[broj dionice].

Plave lagune d.d. za ugostiteljstvo i turizam iz Poreča i to 49 dionica upisani u dioničku knjigu Plave lagune d.d.

Končar d.d. Zagreb-Končar elektroindustrije ukupno 112 i to 36 dionica od kontrolnog broja [broj dionice], zatim 12 dionica od kontrolnog broja [broj dionice] 24 dionice od kontrolnog broja [broj dionice] te 40 dionica od kontrolnog broja [broj dionice].

Utvrđuje se da je udio ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u toj imovini ½ dijela, a udio NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ½ dijela.“

III. Utvrđuje se da zajedničku imovinu ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini:

1.Nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Zadar, nalazeća na kat-čestici [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 256 m2 (stamb. zgr. [adresa] m2, dvorište [adresa] m2) a koja je upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Utvrđuje se da je udio ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u toj imovini 1798/10000 dijela, a udio NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 8204/10000 dijela.

Nalaže se tuženiku NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana izda ispravu podobnu za upis suvlasničkog dijela tužiteljice ŽH, utvrđene ovom točkom presude na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. Utvrđuje se da zajedničku imovinu ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] čini osobno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], marke Audio 80 Turbo diesel, broj šasije [broj šasije].

Utvrđuje se da je udio ŽH iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u toj imovini 1/3 dijela, a udio NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u 2/3 dijela.

IV. Odbija se tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog dijela u nekretnini u Petrčanim i osobnom automobilu do zatraženog dijela od ½ dijela navedenih nekretnina.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak tužiteljiciprotutuženoj u iznosu od 11.645,89 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. travnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom na naknadom parničnog troška.«

2. Protiv točke II. izreke u cijelosti te sadržajno točke IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude i protiv odluke o trošku žalbu izjavljuje tužiteljica- protutužena (dalje: tužiteljica) zbog svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe tužiteljice, preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca. Tužiteljica potražuje trošak žalbe.

3. Protiv točaka I., III., V. i VI. izreke prvostupanjske presude pravovremeno žalbu izjavljuje tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i protiv odluke o trošku. Predlaže pobijanu oduku preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik potražuje trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbe nije izjavljen.

5. Žalbe stranaka su djelomično neosnovane u odnosu na točke I., II. i točku IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude, dok su djelomično osnovane u odnosu na točke V. i VI. izreke prvostupanjske presude.

6. Ispitujući pobijanu presudu pod točkama I., II. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 287/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, a prvostupanjski sud je odlučujući pod točkama I., II. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno neosnovano ukazuju stranke u žalbi jer prvostupanjska presuda u odnosu na točke I., II. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica provedeni i ocijenjeni relevantni dokazi.

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP), utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

9. Predmet spora po tužbi tužiteljice je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen u podnesku predanom na ročištu 19. travnja 2016., da zajedničku imovinu stranaka čini nekretnina upisana u zemljišno-knjižni uložak (dalje: zk. ul.) [katastarska općina] općina (dalje: k.o.) [adresa], nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi jednosobni stan u [adresa], dionice Riviera Holding d.d., Kraš prehrambene industrije d.d., Varaždinske banke d.d., Plave lagune d.d., Končar d.d., osobno vozilo marke Audi te da je udio s osnova bračne stečevine tužiteljice u toj imovini ½ dijela, a tuženika u 1/2 dijela.

10. Predmet spora po protutužbi tuženika je, prema zahtjevu koji je konačno uređen podneskom od 1. srpnja 2020., da bračnu stečevinu predstavlja izvanknjižno vlasništvo stana na tavanu u [adresa], površine 58,73 m2 koji ima udio od 412/1000 dijela u odnosu na stan na I katu, i to tuženika u 274,67/1000 dijela i tužiteljice u 725,33/1000 dijela. Tuženik je postavio i alternativni protutužbeni zahtjev na način da je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku iznos od 3.509,62 eura/26.443,22 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da su stranke sklopile brak 1982., s time da je sporan prestanak njihove bračne zajednice. Tužiteljica je iskazala da je faktična bračna zajednica prestala početkom 1996., dok je tuženik tvrdio da je bračna zajednica prestala sredinom 1993., kada je otišao u Domovinski rat,

- da je iz iskaza svjedoka saslušanih u postupku utvrđeno da je bračna zajednica stranaka trajala u razdoblju od 1982. do početka 1996.,

- da je tijekom trajanja bračne zajednice stranaka od 1982. do početka 1996. adaptiran tavanski prostor u [adresa], kupljena je nekretninu u [adresa] te osobno vozilo marke Audi,

- da su 1998., nakon prestanka bračne zajednice, kupljene dionice i stan u [adresa], koji je kupljen kreditom kojeg je tuženik otplaćivao,

- da tužiteljica nije dokazala da bi otplata kredita za stan u [adresa], bila vršena sredstvima koja bi proistekla iz rada tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- u odnosu na dionice tužiteljica je iskazala da su kupljene nakon prestanka bračne zajednice, s time da tužiteljica nije dokazala da bi dionice bile kupljene sredstvima koje su stranke zaradile tijekom trajanja bračne zajednice,

- da je vozilo marke Audi 80 kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice i to od zarade tuženika, dakle sredstvima stečenim od rada,

- da je nekretnina u [adresa] kupljena novcem zarađenim iz raznih poslova kojima se bavio tuženik, a kupljena je tijekom trajanja bračne zajednice,

- da su stranke po zaključenju bračne zajednice živjele u stanu roditelja tužiteljice u [adresa] te su adaptirale tavanski prostor na način da su se iz stana roditelja i to iz ostave napravile stepenice za tavan, provukle su se instalacije za tavan u kojem je napravljena kupaona, spavaća soba, dnevni boravak i čajna kuhinja. Adaptacija je vršena kreditom kojeg je podigao tuženik, a u trenutku adaptacije tavan je bio zajednički prostor zgrade,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo iz rujna 2019. proizlazi da je do 1995. nestambeni prostor u [adresa] osposobljen za stanovanje na način da je napravljen ulaz, potrebne instalacije i završi radovi. Za vrijednost ulaganje do 1995. nema posebnih troškovnika računa, osim računa za uvođenje plina. Neto korisna površina stambenog prostora na tavanu iznosi 58,73 m³, a sastoji se od prilaznih stepenica, dvije sobe, kuhinje i kupaonice. Stambeni prostor na tavanu ne predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, niti u odnosu na stan na prvom katu, niti u odnosu na cijelu zgradu. Sadašnja vrijednost ulaganja izvedenog do 1995. iznosi 5.264,43 eura/39.664,83 kuna. Udio ulaganja u odnosu na vrijednost stana 1995. zajedno s tavanskim prostorom iznosi 37/1000 dijela. Vrijednost ulaganja u razdoblju od 1995. do 2019. iznosi 17.126,73 eura/129,041,35 kuna. Udio ulaganja u odnosu na vrijednost stana 1995. godine zajedno s tavanski prostorom iznosi 120/1000 dijela,

- da je tuženik dodatno stjecao zaradu raznim poslovima, da su njegova primanja bila veća od primanja tužiteljice za trećinu te da je njegov doprinos u stjecanju zajedničke imovine iznosi 2/3 dijela, a doprinos tužiteljice iznosi 1/3 dijela,

- da zajedničku imovinu stranka čine vozilo marke Audi i nekretnina u [adresa] te da doprinos tužiteljice u stjecanju iste iznosi 1/3 te je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica osobnog automobila u 1/3 dijela,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo proizlazi da je građevinska vrijednost nekretnine u [adresa]. iznosila 66.344,42 eura/499.872,00 kuna te udio tužiteljice iznosi 1/3 dijela ili 22.114,81 eura/166.624,00 kuna, što bi u odnosu na građevinsku vrijednost nekretnine u vrijeme izrade nalaza (123.118,31 eura/927.634,94 kuna) iznosilo 17,96% odnosno 1796/10000 dijela.

12. Na temelju utvrđenoga prvostupanjski sud pobijanom presudom prihvaća tužbeni zahtjev da zajedničku imovinu stranka čine vozilo marke Audi te nekretnina u [adresa] te da doprinos tužiteljice u stjecanju iste iznosi 1/3 dijela, to je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica navedenog vozila u 1/3 dijela.

12.1. Što se tiče nekretnine u [adresa], prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice sukladno doprinosu tužiteljice od 1/3 dijela, u odnosu na cijelu nekretninu za 1796/10000 dijela.

13. Prvostupanjski sud odbija tužiteljicu s dijelom zahtjeva kojim ona traži da se utvrdi njen doprinos u ½ dijela u stjecanju zajedničke imovine i to u odnosu na stan u [adresa] i dionice, uz obrazloženje da je navedena imovina stečena nakon što je prekinuta faktična bračna zajednica stranaka te da tužiteljica nije dokazala da je navedena imovina stečena sredstvima koja su stečena zajednički tijekom trajanja bračne zajednice stranaka.

14. Prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev s obrazloženjem da se radilo o adaptaciji tavanskog prostora te da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ii tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine, a nije utvrđeno niti da bi vlasnik nekretnine što drugo odredio.

14.1. U odnosu na obvezno pravni zahtjev tuženika, u svezi kojeg je tužiteljica izjavila prigovor zastare potraživanja, prvostupanjski sud zaključuje da je presuda o razvodu braka donesena 17. rujna 2001. (pravomoćna 12. listopada 2001.), dok je protutužbeni zahtjev podnesen 2008., a alternativni protutužbeni zahtjev je podnesen 2009., dakle nakon proteka zastarnog roka od pet godina od prestanka braka, stoga je tuženik u cijelosti odbijen s protutužbenim zahtjevom.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kada navodi da se pravni režim imovine bračnih drugova dosuđuje prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine, kako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-57/2005-2 od 14. prosinca 2005., a sukladno članku 551. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ).

16. Odredbom članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 11/78., 45/89., 51/89., pročišćeni tekst, 59/90., dalje: ZBPO) propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Članak 278. stavak 2. ZBPO definira pojam posebne imovine kao imovine koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem) različitoj od one iz čanka 277. ZBPO.

17. Sukladno članku 278. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajednički stečenoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju, pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv točke II. i IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. izreke prvostupanjske presude

18. Upravo suprotno neosnovanom žalbenom prigovoru tužiteljice prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Presuda je izrađena i obrazložena sukladno odredbi članka 338. ZPP. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 338. stavak 4. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tužiteljica.

19. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP na koju sadržajno neosnovano ukazuje tužiteljica u žalbi jer prvostupanjska presuda u odnosu na pobijane točke II. i III.1. izreke sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica provedeni i ocijenjeni relevantni dokazi.

20. U odnosu na daljnje neosnovane žalbene navode tužiteljice “da se dokazni postupak morao provoditi na način da se utvrdi kada je imovina stjecana, a onda se trebalo dokazivati tko je koliko doprinjeo, ukoliko se radi o imovini stečenoj prije 1. srpnja 1999., odnosno da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica u ½ prema zakonskoj presumpciji bračne stečevine nakon 1. srpnja 1999.”, prvostupanjski sud je u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude proveo sve relevantne dokaze, u obrazloženju prvostupanjske presude ocijenio svaki od provedenih dokaza, a za odluku u pobijanom dijelu dao jasne i logične razloge o odlučnim činjenicama.

21. Naime, upravo i je u kompetenciji suda, a ne stranaka, da u ukupnosti provedenog dokaznog postupka, izvede pravne zaključke te na temelju takvih zaključaka pravilno primijeni materijalno pravo, a što je prvostupanjski sud u ovom postupku i učinio.

22. Upravo prema stanju spisa proizlazi, a što je obrazloženo u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude, da je tijekom postupka provedeno građevinsko vještačenje u odnosu na nekretninu u [adresa] i adaptirani stan u [adresa] pa stoga suprotni, a neosnovani žalbeni prigovor tužiteljice nije utjecao na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu.

23. Upravo neosnovani žalbeni navodi tužiteljice su u suprotnosti s provedenim dokaznim postupkom te se isti u bitnome svode na to da tužiteljica sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja svoju vlastitu ocjenu dokaza, a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

24. Okolnost da u postupku nije provedeno financijsko vještačenje, što neosnovano prigovara tužiteljica, nije bilo od utjecaja na pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda u svezi pravilne primjene odredbe članka 278. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udjela bračnog druga u zajednički stečenoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju, pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

25. Stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je doprinos u stvaranju zajedničke imovine stranaka bio 1/3 dijela tužiteljice, a 2/3 dijela tuženika jer je tuženik imao veća primanja, a stranke su zajednički, ravnopravno doprinosile radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine, prihvaća i ovaj sud.

26. U postupku je utvrđeno da su stranke bile u bračnoj zajednici do početka 1996., što su potvrdili svi svjedoci i tužiteljica u svom iskazu, to je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da dionice i stan u [adresa], koja imovina je stečena nakon prekida faktične bračne zajednice stranaka, ne predstavlja zajedničku imovinu stranaka.

26.1. S obzirom da tužiteljica u dokaz svojih tvrdnji, koje ponavlja i u žalbi, nije predložila po teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP odgovarajuće dokaza na okolnost da je navedena imovina stečena novcem stranaka tijekom trajanja bračne zajednice, to stoga neosnovani navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjske presude, kojeg prihvaća i ovaj sud.

26.2. Tužiteljica nije dokazala ni to da bi otplata kredita bila vršena sredstvima koja bi proistekla iz rada tuženika za vrijeme trajanja bračne zajednice, stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da stan u [adresa], u [adresa] nije bračna stečevina stranaka. U odnosu na dionice, tužiteljica je iskazala da su iste kupljene nakon prestanka bračne zajednice, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, s time da također tužiteljica nije dokazala da bi dionice bile kupljene sredstvima koje su stranke zaradile za vrijeme trajanja bračne zajednice.

27. Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor tužiteljice kojim smatra da je sud udio stranaka u ovom postupku glede njihove zajedničke imovine ocjenjivao isključivo na osobnom dohotku i zaradi stranaka, na temelju podataka za koje sud nije osposobljen za donošenje zaključka, bez provođenja financijskog vještačenja, što ne proizlazi iz spisa pa tako niti iz obrazloženja pobijanog dijela prvostupanjske presude.

27.1. Naime, donoseći zaključak o doprinosu stranaka u zajedničkoj imovini prvostupanjski sud se upravo suprotno navodima žalbe, rukovodio odredbom članka 278. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udjela bračnog druga u zajednički stečenoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju, pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine. U svezi utvrđivanja doprinosa stranaka, prvostupanjski sud proveo vještačenje po vještaku za graditeljstvo za nekretninu u [adresa], a i za adaptirani tavan u [adresa] u [adresa].

28. Pogrešan je zaključak tužiteljice u žalbi da je tijekom postupka utvrđeno da su dionice i stan u [adresa] stečeni nakon 1. srpnja 1999. kada više nije bio na snazi ZBPO i zajedničko vlasništvo, već ObZ i suvlasništvo u utvrđivanju bračne stečevine, jer navedeni zaključak ne proizlazi iz stanja spisa pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je navedena imovina stečena nakon prekida faktične bračne zajednice stranaka, da je stan u [adresa] kupljen kreditom kojeg je otplatio tuženik, a dionice su kupljene 1998., što proizlazi iz dokumentacije u spisu.

29. Radi svega navedenoga je žalba tužiteljice odbijena kao djelomično neosnovana u odnosu na pobijani dio točaka II. i točke IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ŽH od 1798/10000 dijela do zatraženih 5000/10000 dijela u odnosu na nekretninu opisanu u izreci pod točkom III.1. prvostupanjske presude te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U odnosu na žalbu tuženika protiv točaka I. i III., izreke prvostupanjske presude

30. Upravo suprotno neosnovanom žalbenom prigovoru tuženika, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je faktična bračna zajednica stranaka trajala u razdoblju od 1982. do početka 1996.

31. Stoga je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda u svezi utvrđenja da je nekretnina u [adresa] zajednička imovina stranaka, pravilan i zakonit i prihvaća ga i ovaj sud, a žalbeni prigovor tuženika ga ničime nije doveo u sumnju.

32. Nije relevantan, a niti od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu, neosnovani žalbeni prigovor tuženika kojim navodi da prvostupanjski sud ne uzima u obzir činjenicu da su stranke od 1985. godine imale svaka svoja sredstva, a da su do 1985. zajednički dijelile novac jer je pravilno utvrđeno u kojem razdoblju je trajala faktična bračna zajednica stranaka te koja imovina stranaka je stečena kao zajednička imovina u tom razdoblju.

33. Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor tuženika da prvostupanjski sud nije imao osnova odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem njegovog suvlasničkog dijela na adaptiranom tavanskom prostoru u [adresa].

34. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i pozivanje na odredbu članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ii tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine to stranke tim radovima nisu mogle steći vlasništvo na nekretnini, a nije u postupku utvrđeno da bi vlasnik nekretnine što drugo odredio.

35. U vrijeme adaptacije tavanskog stana u [adresa], roditelji tužiteljice su bili nositelji stanarskog prava na stanu, kojeg su i otkupili te je tužiteljica ishodila suglasnost susjeda za adaptaciju potkrovlja-tavana, a njezini roditelji su otkupili stan u kojem su stanovali, ali ne i tavanski prostor koji je predstavljao zajednički dio zgrade u suvlasništvu svih stanara.

36. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno na temelju odredbe članka 371. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) odbio alternativni protutužbeni zahtjev tuženika jer je zastara počela teći početkom 1996. kada je tuženik napustio faktičnu bračnu zajednicu i prestao koristiti predmetnu nekretninu, a protutužbeni zahtjev kojim traži naknadu na ime ulaganja u nekretninu tužiteljice postavljen je 2009. pa je tako protekao opći zastarni rok od pet godina. Identično pravno shvaćanje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Rev-5203/2019-2 od 16. srpnja 2024.

37. Radi svega navedenog je žalba tuženika odbijena kao djelomično neosnovana u odnosu na pobijani dio točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude uz primjenu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP

U odnosu na žalbe stranaka protiv odluke o trošku sadržane u točkama V. i VI. izreke prvostupanjske presude

38. Naime, donoseći odluku o trošku sadržanu u točki V. i VI. izreke prvostupanjski sud je temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 128/23., dalje: Tarifa), imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora 53.398,03 eura (440.000,00 kuna), a razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici od 36%, prvostupanjski sud zaključuje da trošak tužiteljice iznosi 11.115,00 eura, čemu je dodan trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura, što ukupno iznosi 11.645,89 eura, kako je odlučeno točkom V. izreke prvostupanjske presude. Točkom VI. izreke prvostupanjske presude je tuženik odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška parničnog postupka.

39. Međutim, stranke osnovano u žalbama navode da odluka o trošku ne sadrži jasne razloge te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je prilikom odmjeravanja troškova postupka prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarifu te pogrešno utvrdio uspjeh tužiteljice u sporu pa je time prvostupanjski sud donoseći odluku o trošku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP.

40. Osnovano tužiteljica u žalbi prigovara da prvostupanjski sud nije tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe, a niti naveo razloge radi kojih tužiteljici nisu priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu.

41. Stoga je djelomičnim uvažavanjem žalbi tuženika, primjenom odredbe članka 369. ZPP, ukinuta odluka o trošku sadržana u točkama V. i VI. izreke prvostupanjske presude te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

42. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem, vodeći pritom računa da je tužiteljica djelomično uspjela u postupku po tužbi te u cijelosti uspjela u postupku po protutužbi te će ponovno odlučiti o troškovima parničnog postupka.

43. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbi stranaka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).

Sisak 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić