Broj: Ppž-10673/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika DR, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika DR, podnijetoj po braniteljici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, Prekršajni odjel od 31. kolovoza 2022., poslovni broj: Pp-1632/2021-10, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljenika DR, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku DR za prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22), činjenično opisanog u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset eura), koju je okrivljenik DR dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika DR, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik DR je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.

2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima C kategorije u trajanju od 1 mjesec.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, te odluke o prekršajnim sankcijama i trošku.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, ovaj sud je našao da je u vrijeme počinjenja prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), bila propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna, a da je nakon donošenja pobijane presude, a prije pravomoćnosti iste na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/2022), koji je blaži za okrivljenika, jer u članku 32. stavku 2. propisuje blažu kaznu za navedeni prekršaj, u iznosu od 390,00 do 920,00 eura (a što prema propisanom minimumu predstavlja iznos od 2.938,46 kuna), pa je ovaj sud u izreci ove presude, po službenoj dužnosti, temeljem članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona primijenio novi propis kao povoljniji za okrivljenika, te mu izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma u iznosu od 390,00 eura smatrajući izrečenu novčanu kaznu primjerenom težini prekršaja i okolnostima koje je

prvostupanjski sud imao u vidu prilikom njezinog odmjeravanja, time da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u gore navedenom roku, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.

9. Nadalje, ispitujući navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a koji žalbom uopće nisu osporeni, pa stoga nisu osnovani navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

10. Potpuno su neosnovani navodi žalbe da je sud u potpunosti umanjio dokaznu snagu tahografskog listića, te s obzirom na navedeno nije dokazano kojom bi brzinom okrivljenik vozio, pa nije bilo dovoljno dokaza da se donese osuđujuća presuda, iz razloga što je u obrazloženju presude navedeno da je u dokaznom postupku zatraženo očitovanje tužitelja vezano za navode obrane okrivljenika, tako da nije točno da je sud cijenio samo dokaze koji su išli u korist ovlaštenog tužitelja.

11. U svom očitovanju tužitelj je naveo da je mjerni uređaj umjeren 18. prosinca 2020. sa valjanošću ovjernog žiga od jedne godine za što postoji ovjernica, priložena u spis te da je nesporno da je uređaj bio ispravan za utvrđivanje točne brzine kretanja u spornom trenutku, jer da bi u drugom slučaju sva mjerenja brzine u tom trenutku i ubuduće bila neispravna što nije bio slučaj.

12. Nadalje, neosnovan je navod žalitelja da je u obrani naveo da je samo teretno vozilo baždareno od strane njegovog poslodavca na način da ne može voziti brže od 88 km/h no da tu okolnost sud nije niti spomenuo u zapisniku o ročištu, iz razloga što je okrivljenik propisno upozoren sukladno članku 120. stavak 1. Prekršajnog zakona zapisnik potpisao bez ikakvih primjedbi.

13. Nadalje u vezi prijedloga žalitelja da mu se primijeni opomena, valja napomenuti da se sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona, opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, a za predmetni prekršaj je u propisana novčana kazna u iznosu do 920 eura.

14. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima C kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

15. Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, pa je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom C kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere imajući na umu sve navedene okolnosti, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

16. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 200,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

19. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici 5 otpravka: za spis, braniteljicu okrivljenika i tužitelja.