Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-138/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice RIČ iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice RI iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2727/2020-34 od 19. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2727/2020-34 od 19. studenog 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka se ostavlja za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice, svaka za po ½ idealnog dijela stambenog prostora – S2- stana na prvom katu zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa], i to baš stana korisne površine 246,52 m2 koji se sastoji od:

spreme površine 1,60 m2, kuhinje površine 4,50 m2, blagovaonice površine 6,90 m2, sobe površine 14,90 m2, sobe površine 11,30 m2, predsoblja površine 11,60 m2, hodnika površine 1,90 m2, WC-a površine 1,75 m2, kupaonice površine 2,35 m2, radne sobe površine 11,45 m2, radne sobe površine 4,60 m2, dnevnog boravka površine 18,70 m2

i pripadaka: spreme površine 3,65 m2 i predulaza spreme površine 3,35 m2 u prizemlju; stubišta površine 8,97 m2, podesta površine 3,00 m2, terase površine 11,80 m2, balkona površine 2,55 m2, i balkona površine 8,90 m2 na katu; stubišta površine 11,90 m2 i tavana površine 100,85 m2 na tavanu,

kao posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezanog sa 247/339 idealnog dijela nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište.

II. Ovlašćuju se tužiteljice na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Omiš zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva, svaka za po ½ idealnog dijela na svoje ime na stambenom prostoru – S2- stanu na prvom katu zgrade sagrađene na č. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa], kao posebnom dijelu nekretnine, i to baš stanu korisne površine 246,52 m2 koji se sastoji od:

spreme površine 1,60 m2, kuhinje površine 4,50 m2, blagovaonice površine 6,90 m2, sobe površine 14,90 m2, sobe površine 11,30 m2, predsoblja površine 11,60 m2, hodnika površine 1,90 m2, WC-a površine 1,75 m2, kupaonice površine 2,35 m2, radne sobe površine 11,45 m2, radne sobe površine 4,60 m2, dnevnog boravka površine 18,70 m2

i pripadaka: spreme površine 3,65 m2 i predulaza spreme površine 3,35 m2 u prizemlju; stubišta površine 8,97 m2, podesta površine 3,00 m2, terase površine 11,80 m2, balkona površine 2,55 m2, i balkona površine 8,90 m2 na katu; stubišta površine 11,90 m2 i tavana površine 100,85 m2 na tavanu,

koji posebni dio je neodvojivo povezan sa 247/339 idealnog dijela nekretnine kao cjeline koju čini zgrada i pripadajuće zemljište, uz istovremenu uknjižbu brisanja upisanog suvlasničkog dijela sa imena tužene za 19627/75810 dijela, na način da ista ostane upisana u visini suvlasničkog dijela od 92/399 idealnih dijelova.

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 7.152,40 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 19. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.”

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupka primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022.) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljice su u odgovoru na žalbu osporile žalbene navode kao činjenično i pravno neutemeljene uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su suvlasnice svaka u ½ posebnog dijela nekretnine – stana S2 od 246,5 m[2] na prvom katu kuće izgrađena na k. č. ZGR [katastarska čestica] od 354 m[2] k. o. [katastarska općina] i suvlasnice cijele nekretnine u 247/339 dijela s kojim je dijelom taj posebni dio nekretnine neodvojivo povezan kao i ovlaštenje da uknjiže svoje pravo (su)vlasništva na tom posebnom dijelu nekretnine kao i svoje suvlasništvo 247/339 dijela cijele nekretnine uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženice u 19627/75810 dijela na način da ista ostane upisana u suvlasničkom dijelu od 92/399 idealnih dijelova.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, očevidom, vještačenjem po vještaku za geodeziju te saslušanjem prvotužiteljice, tuženice, vještaka i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je vlasnica cijele nekretnine k. č. ZGR [katastarska čestica] od 354 m[2] k. o. [katastarska općina], u naravi jednokatna kuća s dvorištem, bila LI (baka tužiteljica)

- da je LI, kao prodavateljica, pravnoj prednici tuženice ŠI, kao kupcu, kupoprodajnom pogodbom od 30. kolovoza 1960. prodala prizemlje svoje kuće i polovinu dvorišta

- da su se stranke tog ugovora sporazumjele da ŠI, u širini glavnog ulaza, pripada pravo služnosti prolaza i ulaza u kupljeno prizemlje sa strane glavnog ulaza kroz koji prodavateljica sama ulazi na prvi kat te da prodavateljica zadržava vlasništvo prostora pod stubištem i prostora ispred toga te potkrovlje

- da je na temelju tog kupoprodajnog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine u ½ dijela svakoj od stranaka ugovora

- da je u skladu s tom kupoprodajnom pogodom posjed zajedničke zgrade podijeljen na način da su ŠI i njezini pravni sljednici, uključivo i tuženicu, u isključivom posjedu stana u prizemlju, a da su EI i njezini pravni sljednici (uključivo i tužiteljice) u isključivom posjedu stana na prvom katu, potkrovlja (tavana), stepenica na prvi kat i stepenica na tavan

- da je između pravnog sljednika EI, KI (koji je prednik tužiteljica) i tuženice koja je pravna sljednica ŠI, **.**.2005. sklopljen sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva te da je u tu svrhu izrađen projekt etažiranja koji je sastavio sudski vještak za graditeljstvo dipl. ing. građ. VI i koji je projekt potvrđen od strane nadležnih upravnih tijela

- da su prema tom elaboratu stan u prizemlju od 92,45 m[2] koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom i dnevnog boravka kao jedne prostorije, četiri spavaće sobe, predsoblja, kupaonice i WC, ukupne korisne površine 92,45 m[2] i stan na prvom katu koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, četiri sobe, predsoblja, hodnika, kuponice, WC-a, spreme i dva balkona, ukupne površine 97,25 m[2] te pripadajućih dijelova (pripadaka) terase na prvom katu sa sjeverno-zapadne strane 2,

površine 7 m[2] te spreme i predulaza spreme u prizemlju ukupne površine 11,8 m samostalne uporabne cjeline

- da su prema tom elaboratu zasebni dijelovi zgrade stubište za prvi kat površine 11,7 m[2] , stubište za tavan površine 11,9 m i tavan površine 102,1 m

- da su prema tom elaboratu zajednički dijelovi zgrade natkriveni ulaz i ulazni prostor ukupne površine 10,4 m[2] te da se nalaze u prizemlju

- da su se pravni prednici stranaka sporazumom o razvrgnuću suvlasništva i uspostavi etažnog vlasništva sporazumjeli da samostalna uporabna cjelina stan u prizemlju pripadne u posebno vlasništvo tuženice, da samostalna uporabna cjelina stan na prvog katu s pripacima pripadne u posebno vlasništvo pravnog prednika tužiteljica te da zasebni dijelovi zgrade i to stubište za prvi kat površine 11,7 m[2] , stubište za tavan površine 11,9 m[2] i tavan površine 102,1 m pripadnu u posebno vlasništvo prednika tužiteljica

- da su u skladu s navedenim sporazum i potvrđenim etažnim elaboratom tuženica i prednik tužiteljica predložili uknjižbu prava vlasništva tuženice na posebnom dijelu nekretnine – stanu u prizemlju koje je vlasništvo neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine kao i uknjižbu prava vlasništva prednika tužiteljica na posebnim dijelovima nekretnine – stanu na prvom katu s pripacima, stubištu za prvi kat, stubištu za tavan i tavanu koje je vlasništvo neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine

- da je tom prijedlogu djelomično udovoljeno na način da je rješenjem Općinskog suda u Omišu, poslovni broj Z-791/2005-2 od 24. svibnja 2006., u zemljišnim knjigama dopušten upis vlasništva tuženice na posebnom dijelu nekretnine – stanu u prizemlju koje je vlasništvo neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom 93/190 dijela cijele nekretnine kao i uknjižba prava vlasništva prednika tužiteljice na posebnom dijelu nekretnine – stanu na prvom katu s pripacima koje je vlasništvo neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom 97/190 cijele nekretnine

- da je prijedlog stranaka za upis vlasništva prednika tužiteljica na zasebnim dijelovima zgrade - stubište za prvi kat površine 11,7 m[2] , stubište za tavan površine 11,9 m i tavan površine 102,1 m[2] , odbijen jer prema shvaćanju tog suda stubište i tavan ne mogu biti dio uknjižbe prava vlasništva

- da se posjedovno stanje nakon uspostave etažnog vlasništva nije promijenilo odnosno da je prednik tužiteljica GI ostao u isključivom posjedu stubišta na prvi kat, stubišta na tavan i tavana

- da su u skladu sa sporazumom zaključenim između tuženice i njihova pravnog prednika OI **.**.2005., prema kojem su stubište na prvi kat, stubište na tavan i tavan sporedni dijelovi nekretnine u vlasništvu njihovog pravnog prednika, tužiteljice (ponovno) pokrenule postupak diobe suvlasničke zajednice uspostavom etažnog vlasništva te da je u tu svrhu 20. studenog 2017. izrađen elaborat etažiranja koji je sačinio ovlašteni inženjer geodezije mag. ing. geod. i geoinf. TI iz [adresa]

- da prema tom elaboratu samostalna uporabna cjelina stan S-1 u prizemlju od 92,45 m[2] koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom i dnevnog boravka kao jedne prostorije, četiri spavaće sobe, predsoblja, kupaonice i WC, ukupne korisne površine 92,45 m[2] koji je prema sporazumu suvlasnika od 20. lipnja 2005. vlasništvo tuženice nije izmijenjen

- da je prema tom elaboratu samostalna uporabna cjelina stan S-2 na prvom katu ukupne površine 97,25 m[2] te pripadajućih dijelova (pripadaka) terase na prvom katu sa sjeverno-zapadne, spreme i predulaza spreme u prizemlju, izmijenjen na način da su zasebni dijelovi zgrade i to stubište za prvi kat s podestom, stubište za tavan i tavan površine koji su prema sporazumu suvlasnika od 20. lipnja 2005. vlasništvo bili sporedne prostorije u posebnom vlasništvu prednika tužiteljica postali pripaci samostalne uporabne cjeline – stana S-2 na drugom katu ukupne površine 246,52 m[2] (sa svim pripacima)

- da je taj etažni elaborat potvrđen od strane nadležnog upravnog tijela odnosno da stan S1 u prizemlju od 92,45 m[2] i stan S2 na prvom katu od 246,52 m sa svim pripacima predstavljaju samostalne uporabne cjeline

- da je unatoč tomu što je u sporazumu o uspostavi etažnog vlasništva od 20. lipnja 2005. priznala pravo posebnog vlasništva prednika tužitelja na stubištu s prvog kata, na stubištu za tavan i na tavanu te predložila da se njegovo posebno pravo vlasništva na tim dijelovima zgrade uknjiži na njegovo ime, tuženica protivi tome da tužiteljice uknjiže svoje posebno pravo vlasništva tužiteljica na tim dijelovima zgrade u skladu s etažnim elaboratom od 20. studenog 2017.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je, u odnosu na postojeće stanje stvari, u biti uspostavljeno etažno vlasništvo i na stubištu za prvi kat, stubištu za tavan i na tavanu koji su prema etažnom elaboratu od 20. studenog 2017. pripaci samostalne uporabne cjeline – stana S2 na prvom katu od 246,52 m[2] , a koje je etažno vlasništvo povezano sa 247/339 dijela suvlasništva cijele nekretnine, ovlašćujući tužiteljice da uknjiže svoje posebno pravo vlasništva na toj etaži kao i suvlasništvo cijele nekretnine u navedenom omjeru (247/339) uz istovremeno brisanje prava suvlasništva tuženice u 19627/75810 dijela na način da ista ostane upisana u suvlasničkom dijelu od 92/399 idealnih dijelova.

8. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i drugostupanjski sud i ona nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima u kojima se tvrdi da je pobijana presuda utemeljena na pristranim svjedocima. To stoga što je činjenica da su sporna stubišta i tavan zasebni dijelovi nekretnine u isključivom samostalnom posjedu tužiteljica i njezinih prednika proizlazi iz isprava o pravnim poslovima koji su zaključili prednici stranaka 30. kolovoza 1960. te tuženica i prednik tužiteljice 20. lipnja 2005. kao i iz iskaza same tuženice danom pred sudom tijekom izvođenja dokaza njezinim saslušanjem u kojem je navela da nije u posjedu stubišta niti potkrovlja, da 2006. nije bilo sporno da je prednik tužiteljica vlasnik tih dijelova nekretnine, a da je danas sporno (samo) zato jer je prednik tužiteljica nije više suvlasnik predmetne nekretnine te je došlo do poremećaja dobrosusjedskih odnosa. Zbog toga nije osnovan u žalbi istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da stubište za prvi kat (s podestom), stubište za tavan i tavan ne mogu biti objekt vlasništva posebnog dijela nekretnine. U skladu s člankom 67. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje: ZV), uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji. Da bi se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine moglo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan, on treba biti jasno razgraničen od ostalih dijelova nekretnine, te dostupan s međe nekretnine ili iz njezinih zajedničkih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije čiji bi bio sporedni dio (članak 67. stavak 4. ZV-a). Glede sporednih dijelova na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari (članak 67. stavak 5. ZV-a). U skladu s člankom 67. stavkom 6. ZV-a, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

9.1. Na temelju utvrđenja da stubište i tavan od uspostave suvlasništva predmetne nekretnine 1960. nisu služili kao zajednički dijelovi nekretnine kao i činjenice da je riječ o jasno razgraničenim dijelovima nekretnine koji su dostupni iz njezinih zajedničkih dijelova (stubište za prvi kat koje je dostupno iz zajedničkog ulaznog prostora) i iz stana S-2 u vlasništvu tužiteljica (stubište za tavan i tavan koji su dostupni iz stana tužiteljice čiji su sporedni dio) pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 67. stavke 3. do 5. ZV-a kada je ocijenio da je riječ o dijelovima zgrade koji mogu biti predmetom posebnog prava vlasništva.

10. Članak 53. ZV-a propisuje da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. Članak 73. stavak 2. ZV- a propisuje da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnoga dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela. U smislu odredbe članka 71. stavak 1. ZVDSP vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavit će se na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio, te ako su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Imajući na umu sadržaj sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice zaključen između prednika tužiteljica i tuženice 20. lipnja 2006. kojim je tuženica pristala na to da se njezino suvlasničko pravo ograniči na način da će s određenim idealnim dijelom povezati svoje vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine te da će njezin suvlasnik – prednik tužiteljica određenim idealnim dijelom povezati svoje vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine koji posebni dio obuhvaća sporna stubišta i tavan, nepostojanje suglasnosti tuženice za uspostavu etažnog vlasništva u skladu s elaboratom od 20. studenog 2017. ne predstavlja, prema pravnom shvaćanju ovog suda, zapreku da se to etažno vlasništvo uspostavi jer su, s jedne strane, ispunjene zakonske pretpostavke za to i, s druge strane, uspostavom novoga vlasništva posebnoga dijela u korist tužiteljica nisu se ukinula ili ograničila prava koja tuženici već pripadaju na temelju njezinog prije uspostavljenoga vlasništva posebnoga dijela jer uspostavom novog vlasništva posebnog dijela nekretnine nije smanjeno niti ograničeno njezino ranije uspostavljeno pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine – stanu u prizemlju, niti je novo vlasništvo posebnog dijela nekretnine tužiteljica uspostavljeno na zajedničkim dijelovima nekretnine.

10.1. Izraženo pravno shvaćanje o uspostavi etažnog vlasništva iz prethodne točke ovog obrazloženja podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom primjerice u odlukama Rev-200/09-3 od 3. svibnja 2009.,Rev x- 680/10-2 od 9. rujna 2010. Rev -1553/13-2 od 8. siječnja 2014. i Rev 3354/2019-2 od 25. veljače 2020.

11. S obzirom na to da o vlasništvu posebnog dijela nekretnine koje je predmet spora nije već pravomoćno presuđeno, neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a.

12. Osnovano, međutim, tuženica u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude nejasna i proturječna sama sebi i etažnom elaboratu koji je u spisu.

12.1. Iz etažnog elaborata od 20. studenog 2017. proizlazi da je korisna vrijednost svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine 339 te da odgovarajući suvlasnički dio tužiteljica u smislu članka 68. ZV-a iznosi 247/339. Iz toga proizlazi da odgovarajući suvlasnički dio tuženice iznosi preostalih 92/339. Međutim, s obzirom na to da je tuženica uknjižena kao suvlasnica u 93/190 dijela, sud prvog stupnja pobijanom presudom na zahtjev tužiteljica određuje brisanje 19627/75810 dijela njezinog prava suvlasništva na način da ista ostaje upisana s 92/399 suvlasničkog dijela (93/190 – 19627/75810 = 92/399). Osim što je odluka sud prvog stupnja o odgovarajućem suvlasničkom dijelu tuženice od 92/399 suprotna etažnom elaboratu od 20. studenog 2017., zbroj tog odgovarajućeg suvlasničkog omjera i odgovarajućeg suvlasničkog omjera tužiteljica (247/339) ne odgovara korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija zajedničke nekretnine (247/339 + 92/399 ≠ 1). Zbog toga se prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na odgovarajuće suvlasničke omjere stranaka na cijeloj nekretnini ne može ispitati pa je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka uz primjenu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

14. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja ukloniti bitnu povredu parničnog postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će o predmetu spora odlučiti novom odlukom za koju će dati jasne razloge koji neće biti proturječni dokazima koji su izvedeni u postupku. U novoj će odluci ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer