REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj: Kžzd-10/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Sandre Juranović i Mladenke Paro Rudić članova vijeća uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okr. BH zbog kaznenih djela iz članka 179.a i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okr. BH podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-1246/2024, Kzd 104/2024 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenika BH odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-1246/2024, Kzd 104/2024 od 8. siječnja 2025. je pod točkom I. na temelju odredbe članka 127. stavka 4., članka 125. stavka 1. točke 7. i članka 133. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, dalje: ZKP/08) ukinut istražni zatvor protiv optuženog BH te je optuženi odmah pušten na slobodu.
2. Pod točkom II. pobijanog rješenja su na temelju odredbe članka 98.a, članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 4., 5. i 9. te stavka 6. i 7., članka 99. stavka 4., 5. i 9., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2. ZKP/08, u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, optuženom BH određene samostalne mjere opreza i to: mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi te je optuženom zabranjeno približavanje oštećenima ŽH i mlt. EH, AH i LH na razdaljinu manju od 100 metara, mjera opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom te je optuženom zabranjeno uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze sa oštećenima ŽH i mlt. EH, AH i LH i mjera opreza zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe te je optuženom zabranjeno uhoditi ili uznemiravati oštećene ŽH i mlt. EH, AH i LH, a optuženi BH je upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.
3. Protiv točke II. tog rješenja i u odnosu na mjere opreza određene radi zaštite žrtava maloljetne djece EH, AH i LH žalbu je izjavio okr. BH po branitelju Borisu Brljačiću odvjetniku iz Rijeke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se naložene mjere opreza ukinu ili podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da se određivanjem mjera opreza radi zaštite maloljetne djece okrivljeniku umanjuju roditeljska prava koja je imao i tijekom trajanja istražnog zatvora kada je na osnovu mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Rijeci održavao normalne telefonske kontakte sa djecom.
4. Žalba okrivljenika BH nije osnovana.
5. Valja napomenuti da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio optužena kaznena djela iz optužnice koja je potvrđena i odlukom optužnog vijeća od 26. lipnja 2024. zbog četiri kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, a isto tako i iteracijsku opasnost na strani okrivljenika obzirom na višestruku raniju osuđivanosti za isto i druga kaznena djela te činjenicu da je u rangu osnovane sumnje okrivljenik i u drugim kaznenim postupcima terećen za istovjetna kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Dakle, utvrđeno je u rangu osnovane sumnje učestalo i dugotrajno verbalno i fizičko nasilje prema supruzi i u nazočnosti njihove maloljetne djece.
6. Neosnovani su navodi žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog neuvažavanja činjenice preporuke nadležnih tijela socijalne skrbi o potrebi održavanja kontakata između oca i djece kao i o povredi kaznenog zakona na štetu okrivljenika obzirom na uskratu roditeljskih prava.
7. Odredba članka 98. stavka 3. ZKP/08 koja propisuje da se mjerama opreza ne može ograničiti pravo okrivljenika na nesmetane veze s djecom, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na njihovu štetu kao što je to u konkretnom slučaju obzirom na terećenje za učin kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede prava djeteta na štetu maloljetnih kćeri odnosno njihove majke kao zakonske zastupnice. K tome, imajući u vidu konkretno osnovano sumnjičenje iz optužnice valja naglasiti da se radi o dugotrajnoj izloženosti maloljetne djece vrlo niske životne dobi fizičkom i verbalnom nasilju okrivljenika prema supruzi te činjenici da okrivljenik upravo različita sredstva komunikacije odnosno video i telefonske pozive koje uspostavlja s djecom koristi za izražavanje verbalnog nasilja kroz prijetnje i uvrede upućivane supruzi.
8. Kada, dakle, okrivljenik sam zlorabi nesporno roditeljsko pravo komuniciranja i kontaktiranja s maloljetnom djecom da bi kroz te kontakte činio kaznena djela kako na njihovu tako i na štetu njihove majke, tada je neosnovano i sa aspekta navodne uskrate roditeljskih prava irelevantno pozivanje na mišljenje tijela socijalne skrbi o potrebi održavanja kontakata jer je zaštita maloljetnih žrtava radi kojih se mjere opreza primjenjuju prvenstvena i pretežita u odnosu na roditeljska prava okrivljenika na koja se isti u žalbi poziva.
9. Slijedom navedenog, a kako ispitujući pobijano rješenje po članku 494. stavak 4. ZKP/08 ovo vijeće nije našlo povreda na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Rijeka, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantć
