Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-131/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici u Kutini, protiv tuženika ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],vlasnika [obrt]“, zastupanog po punomoćniku M (nominativ: Đ) Šarušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-361/2023-13 od 8. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-361/2023-13 od 8. studenog 2024. na način da se odbija tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 649,68 EUR sa zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-361/2023-13 od 8. studenog 2024. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.999,40 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i točka III. izreke te presude.

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se točka II. izreke presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-361/2023-13 od 8. studenog 2024.u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 34.549,07 EUR s pripadajućim kamatama i točka IV. izreke te presude i u tim se dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 649,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate. Točkom II. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi za isplatu iznosa od 34.549,07 EUR sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2021. do isplate i za isplatu iznosa od 1.999,40 EUR sa zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku ĐĆ da tužitelju MĆ dostavi svu potrebnu dokumentaciju sukladno odredbi članka 54. stavak 4. Zakona o gradnji, a koja je neophodno potrebna za dobivanje uporabne dozvole (dokaze o svojstvima ugrađenih građevinskih proizvoda u odnosu na njihove bitne značajke, dokaze o suglasnosti ugrađene opreme, isprave o suglasnosti određenih dijelova građevine s temeljnim zahtjevima za građevinu kao i dokaze kvalitete (rezultate ispitivanja, zapisi o provedeni procedurama kontrole kvalitete i dr. za koje je obveza prikupljanja tijekom izvođenja građevinskih i drugih radova za sve izvedene dijelove građevine i za radove koji su u tijeku određene tim zakonom)." Točkom IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškova postupka od 6.250,00 EUR.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

4.1. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 37.198,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Taj se zahtjev temelji na tvrdnjama tužitelja da mu tuženik na ime razlike između iznosa koji je tužitelj kao naručitelj platio tuženiku kao izvođaču za materijal i izvođenje radova izgradnje stambene građevine u [adresa], (94.122,35 EUR) u odnosu na vrijednost materijala i radova koje je kupio i izveo sam tuženik (59.573,27 EUR) duguje 34.549,07 EUR te da mu je zbog nedostataka na izvedenim radovima nastala šteta od 2.649,08 EUR. Predmet spora je i zahtjev za ispunjenje nenovčane tražbine na predaju isprava.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, građevinskim vještačenjem provedenom u postupku osiguranja dokaza koji se pred Općinskim sudom u Kutini vodio pod poslovnim brojem R1-56/2020 te saslušanjem stranaka i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su tuženik kao izvođač i tužitelj kao naručitelj u travnju 2019. zaključili ugovor o građenju kojim se tuženik obvezao prema ponudbenom troškovniku vlastitim materijalom izvesti građevinske, obrtničke i instalaterske radove za izgradnju stambene zgrade u [adresa] u [adresa] (prva faza – roch bau)

- da je ugovorena cijena radova iznosila 100.869,00 EUR plus PDV ili 101.267,50 EUR plus PDV

- da je tužitelj isplatio tuženiku cijenu u iznosu od 88.924,28 EUR

- da je tuženik izvršio ugovorene radove u pretežitom dijelu – do krova s time da je u izradi krovne konstrukcije postavljena daska, kontra letva, parapropusna folija i krovna letva

- da je tuženik u kolovozu 2020. prestao ispunjavati ugovor nakon što mu je tuženik prigovorio kvaliteti izvedenih radova letvanja krovišta

- da iz građevinskog vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza koje je vještačenje provedeno nakon očevida na predmetnoj nekretnini 11. prosinca 2020. proizlazi da je vrijednost izvršenih radova prema ponudbenom troškovniku, uključujući i PDV, 113.544,76 EUR

- da je istim vještačenjem utvrđeno da su pojedini radovi izvedeni s nedostacima te da troškovi otklanjanja tih nedostataka iznose 649,68 EUR

- da je tuženik o tim nedostacima obaviješten tijekom postupka osiguranja postupka u kojem je sudjelovao

- da u odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog otklanjanja vlage koja se u suterenu- podrumu pojavila u jesen 2020. i za koju tužitelj tvrdi da je posljedica nedostatka u izvedenim radovima iako nije bila obuhvaćena postupkom osiguranja dokaza, tužitelj nije obavijestio tuženika.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je „tuženik izvršio radove i uložio materijal u većoj mjeri od one koje je tužitelj dokazao da je platio“ te da stoga nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika bez pravne osnove pa uz primjenu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) odbija zahtjev za isplatu iznosa od 34.549,07 EUR za koji (u točci 6. obrazloženja) navodi da predstavlja razliku između isplaćenog iznosa na ime naknade za izvršene radove i utrošeni materijal i vrijednosti radova i utrošenog materijala. Na temelju činjenice da je o nedostacima utvrđenim u postupku osiguranja dokaza tuženik pravovremeno obaviješten u smislu članka 634. ZOO-a, na temelju članka 1045. stavka 1., članka 1085. i članka 29. ZOO-a prihvaća odštetni zahtjev u iznosu od 649,08 EUR sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate. Na temelju činjenice da tužitelj nije tuženika obavijestio o nedostacima zbog kojih se u suterenu-podrumu pojavila vlaga, ocjenjuje da je tužitelj u smislu članka 634. ZOO-a izgubio pravo pozivati se na taj nedostatak pa odbija odštetni zahtjev od 1.999,40 EUR. Naposljetku, nenovčani zahtjev za predaju „sve potrebne dokumentacije za ishođenje građevinske dozvole“ odbija jer ocjenjuje da nema uporišta u članku 54. stavku 4. Zakona o gradnji (pravilno: članku 54. stavku 1. točci 4.).

U odnosu na žalbu tuženika protiv točke I. izreke

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao točku I. izreke pobijane presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način točku I. izreke prvostupanjske presude, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Iako tuženik u žalbi navodi da je izjavljuje zbog bitne povrede pravila parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačio (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijane presude počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim onih na koju pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.

10. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP-a jer sud prvog stupnja nije primijenio odredbe ZOO-a koje je trebao primijeniti.

11. U skladu s člankom 620. ZOO-a ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

12. Prema odredbi članka 631. ZOO-a, ako u odredbama tog Zakona koje slijede (odredbe članaka 633. do 636. IV. Odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu) nije drukčije određeno, na odgovornost za nedostatke građevine primjenjuju se odgovarajuće odredbe ugovora o djelu (članci 604. do 611. V. Odgovornost za nedostatke).

12.1. U skladu s člankom 605. stavkom 1. ZOO-a u situaciji kad se nakon primopredaje, kasnije javi nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom (skriveni nedostatak), naručitelj se na njega može pozvati pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (članak 605. stavak 2. ZOO-a).

12.2. Prava naručitelja koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima propisana su člancima 608. do 610. ZOO-a, a uključuju pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete, ovisno o tome o kakvim je nedostacima riječ. Tako, u skladu s člankom 608. ZOO-a (pravo zahtijevati uklanjanje nedostatka) naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok. On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Ako uklanjanje nedostatka zahtijeva pretjerane troškove, izvođač može odbiti da ga izvrši, ali u tom slučaju naručitelju pripada, po njegovu izboru, pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora te pravo na naknadu štete. U skladu s člankom 609. ZOO-a (raskid ugovora zbog većeg nedostatka), kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Prema članku 610. ZOO-a (prava naručitelja u slučaju manjih nedostataka), kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. Naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka toga roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor. Kad je riječ o neznatnom nedostatku, naručitelj se ne može koristiti pravom na raskid ugovora. U svakom slučaju on ima pravo i na naknadu štete.

12.3. Prava naručitelja navedena u prethodnoj točci ovog obrazloženja naručitelj gubi nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvari (članak 606. stavak 1. ZOO-a). Ali i nakon isteka tog roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade ili naknadu štete.

13. U skladu s člankom 633. ZOO-a odgovornost (izvođača, projektanta i osobe koja obavlja nadzor) za bitne zahtjeve za građevinu obuhvaća nedostatke koji se tiču ispunjenja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova. Naručitelj je dužan o tim nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od 6 mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo de se nj pozove (članak 634. stavak 1. ZOO-a). Pravo naručitelja prema izvođaču po osnovi odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj obavijestio izvođača o nedostatku (članak 634. stavak 2. ZOO-a).

14. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da pojedini radovi nisu izvedeni stručno „te da su se mogli izvesti i kvalitetnije“. Riječ je o „stepenicama koje su odstupile od projektiranog stanja“, neusklađenoj veličini otvora u prizemlju i potkrovlju s projektiranim stanjem, neravnom podgledu stepeništa i neravnom vanjskom zidu iznad garažnih vrata. Vještak je mišljenja da je riječ o nedostacima na izvedenim radovima koji se mogu otkloniti uz troškove od 649,08 EUR. Pritom je vještak ocijenio da „ovi nedostaci ne utječu na stabilnost građevine“.

14.1. Imajući na umu navedeno stanje spisa predmeta (članak 373.a stavak 1. točka 2.ZPP-a), očito je da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 649,08 EUR odlučio uz primijenu članka 634. stavak 2. ZOO-a jer nije riječ o materijalnim nedostacima koji se odnose na bitne zahtjeve za građevinu u smislu članka 633. ZOO-a. Zbog toga je o osnovanosti tog zahtjeva trebalo odlučiti na temelju članaka 604. do 611. ZOO-a koji se primjenjuju u skladu s člankom 631. ZOO-a.

15. Iako sud prvog stupnja ne utvrđuje je li riječ o vidljivim ili skrivenim nedostacima te kad su nedostaci opisani u točci 15. ovog obrazloženja otkriveni, iz točke 15. obrazloženja prvostupanjske presude se može zaključiti da je riječ o skrivenim nedostacima koje je tužitelj otkrio u postupku osiguranja dokaza te da je tuženik u tom postupku odmah o njima obaviješten. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev 258/2016-5 od 6. srpnja 2022. na koje se poziva i sud prvog stupnja i koje je i prema shvaćanju ovog suda primjenjivo jer je riječ o usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Nalaz i mišljenje vještaka u kojem su u postupku osiguranja dokaza opisani navedeni nedostaci dostavljen je tuženiku 10. svibnja 2021. te je toga dana tuženik u smislu članka 605. stavka 1. ZOO-a o njima obaviješten.

16. U skladu s citiranim člankom 608. ZOO-a, naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni i za to mu odrediti primjeren rok. On ima pravo i na naknadu štete koju trpi zbog toga. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-99/1996 od 7. ožujka 2001., naručitelju pripada pravo na naknadu štete ako je izvođača obavijestio o nedostatku i ostavio mu primjeran rok za uklanjanje nedostataka. U skladu s citiranim člankom 609. ZOO-a, kada obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. U skladu s navedenim propisima, naručitelju ne pripada pravo na naknadu štete ako nije izvođača obavijestio o nedostacima i pozvao ga da nedostatke ukloni (članak 608. ZOO-a), ali mu to pravo na naknadu štete pripada neovisno o ispunjenu obveze na obavještavanje i pozivanje na uklanjanje nedostataka ako su nedostaci takve naravi da djelo čine neupotrebljivim ili ako su obavljeni u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora (članak 609. ZOO-a). Stoga, pitanje prava na izravan odštetni zahtjev bez pozivanja izvođača na otklanjanje nedostataka može egzistirati i može biti osnovan ako su nedostaci po opsegu, karakteristikama i načinu izvođenja djela takvi da djelo čine neupotrebljivim za svrhu zbog kojih je djelo naručeno i zbog svrhe koju joj je naručitelj namijenio. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju Rev 1167/2022-2 od 4. siječnja 2023.

16.1. S obzirom na to da je u ovom predmetu građevinskim vještačenjem utvrđeno da je riječ o otklonjivim nedostacima koji su „u prosjeku koji se pojavljuju kod izvođenja grubih građevinskih radova“ i čiji troškovi sanacije iznose 649,08 EUR, očito je da nije riječ o većim nedostacima u smislu članka 609. ZOO-a. Stoga, s obzirom na to da tužitelj nije u roku iz članka 606. stavka 1. ZOO-a u skladu s člankom 608. ZOO-a zahtijevao od tuženika uklanjanje navedenog nedostatka, ne pripada mu pravo na izravni odštetni zahtjev pa je taj zahtjev već stoga trebalo odbiti. Zbog toga je na temelju članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a preinačena točka I. prvostupanjske presude i odštetni zahtjev od 649,08 EUR je odbijen.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv točke II. izreke kojom je odbijen odštetni zahtjev od 1.999,40 EUR

17. Odluka o odbijanju odštetnog zahtjeva od 1.999,40 EUR zbog pojave vlage u suterenu-podrumu tužiteljeve kuće koja je prema tvrdnjama tužitelja posljedica nedostataka u izvedenim građevinskim radovima za koje odgovara tuženika sadrži jasne i odlučne razloge te se temelji na pravilno utvrđenoj činjenici da tužitelj o tim nedostacima nije obavijestio tuženika, koju činjenicu tužitelj u žalbi niti ne osporava. S obzirom na to da i u skladu s člankom 608. ZOO-a i u skladu s člankom 634. ZOO-a (pod pretpostavkom da je riječ o nedostacima koji se odnose na solidnost građevine što u odnosu na pojavu vlage nije bilo predmet raspravljanja ni utvrđivanja u prvostupanjskom postupku) naručitelj (tužitelj) gubi pravo pozivati se na nedostatke ako o njima ne obavijesti izvođača. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je već stoga odbio odštetni zahtjev za sanaciju troškova od 1.999,40 EUR uzrokovanih pojavom vlage u suterenu-podrumu tužiteljeve kuće pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen odštetni zahtjev u tom iznosu.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv točke II. izreke kojom je odbijen zahtjev za isplatu 35.549,07 EUR

18. Ispitujući odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu iznosa od 35.549,07 EUR sadržanu u točci II. izreke prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, ocjena je ovog suda da je u njezinom donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer u tom dijelu prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi koji jesu izneseni su proturječni kako međusobno tako i stanju spisa predmeta te se ta odluka ne može ispitati.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je ugovor o građenju sklopljen prihvatom ponudbenog troškovnika za građenje tužiteljeve obiteljske kuće do prve faze roch bau izgrađenosti i da obuhvaća građevinske radove (pripremne, zemljane, izolaterske, betonske i armiranobetonske, tesarske i krovopokrivačke radove), obrtničke radove (limarske i stolarske radove) i instalaterske radove (temeljnu kanalizaciju i drenažu) po cijeni koju sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije utvrdio s obzirom na to da je iznosio oprečne izjave stranaka u tom smislu, bez njihove ocjene. Ta cijena proizlazi iz ponudbenog troškovnika koji je u spisu predmeta i iznosi 763.292,00 kn odnosno s porezom na dodanu vrijednost 954.115,00 kn. Ta je cijena obuhvaćala cijenu radova i utrošenog materijala. Tužitelj je u tužbi tvrdio da je u skladu s ponudbenim troškovnikom predujmio tuženiku ukupno 690.000,00 kn /91.578,74 EUR/.[1] Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj platio tuženiku 88.924,28 EUR /670.000,00 kn/ iako iz isprava u spisu (potvrde o plaćanju na račun i u gotovini) koje je ocijenio i prihvatio proizlazi da je tužitelj predujmio 92.905,97 EUR /700.000,00 kn/.

19.1. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je ugovor raskinut prije ispunjenja i to u kolovozu 2020. Također proizlazi da je nakon toga tuženik sastavio troškovnik u kojem je navedena jedinična cijena radova koji su izvedeni i koji se razlikuje od ponudbenog troškovnika prema opsegu izvedenih radova i utrošenog materijala u odnosu na ponuđene. Tako su cijene pripremnih radova (2.500,00 kn) i stolarskih radova (4.500,00 kn) ostale iste, cijene izolaterskih (39.081,85 kn), zidarskih (70.398,60 kn), tesarskih radova (37.770,00 kn) i instalaterskih radova drenaže (4.500,00 kn) su smanjene, cijena za neizvršene krovopokrivačke radove, limarske radove i instalaterske radove temeljne kanalizacije nije zahtijevana, povećana je cijena za obavljene zemljane (37.076,70 kn) i betonske i armiranobetonske radove (385.495,46 EUR) te su dodani vantroškovnički radovi od 31.803,20 kn. Ukupna cijena izvedenih radova prema troškovniku tuženika iznosi 613.124,81 kn (odnosno s PDV-om 766.406,01 kn.)

19.2. Tužitelj u tužbi tvrdi da tuženiku ne pripada pravo na naknadu za pripremne radove od 2.500,00 kn jer da ih je u cijelosti snosio on sam. Od zemljanih radova osporava iznos koji prelazi 26.140,30 kn tvrdeći da jedan dio tih radova nije obavljen u opsegu koji je naveden u troškovniku, a da je dio troškova utrošenog materijala u iznosu od 9.344,00 kn snosio on sam. Od izolaterskih radova osporava iznos koji prelazi 38.187,45 kn te tvrdi da u troškovniku navedeni radovi koji se odnose na nadtemelje terase nisu izvedeni. U odnosu na betonske i armiranobetonske radove osporava iznos koji prelazi 290.158,46 kn tvrdeći da jedan dio tih radova nije izveden, jedan dio da je izveden u manjem opsegu (ili s manje materijala) nego je navedeno u troškovniku te da je neke troškove utrošenog materijala snosio sam. Zidarske radove osporava preko iznosa od 49.198,60 kn tvrdeći da radovi čišćenja gradilišta s odvozom šute nisu izvedeni te da je sam za 20.000,00 kn kupio opeku koja je ugrađena iako je i taj materijal u troškovniku obuhvaćen naznačenom cijenom. Tesarske radove osporava preko iznosa od 34.770,00 kn tvrdeći da letvanje krovišta nije bilo učinjeno pravilno te da je uklonjeno i stavljeno ponovno po drugom izvođaču. Osporava stolarske radove tvrdeći da nisu izvedeni. Vantroškovničke radove osporava preko iznosa od 5.360,00 kn tvrdeći da dio radova ili materijala nije izveden odnosno dobavljen, da je dio radova nekvalitetno izveden, da je dio već uračunat u cijenu betonskih i armiranobetnonskih radova te da je troškove materijala snosio sam i to u iznosu od 2.401,00 kn. Prema rekapitulaciji iz tužbe, tuženik je od radova navedenih u troškovniku stambene građevine izveo ugovorene radove čija vrijednost iznosi 448.854,81 kn /59.573,27 EUR/ bez PDV-a (pravilno: 448.314,81 kn jer 26.140.30 kn + 38.187,45 kn + 290.158,46 kn + 49.198,60 kn + 34.770,00 kn + 4.500,00 kn + 5.360,00 kn = 448.314,81 kn).

19.3. Tvrdnje tužitelja navedene u prethodnoj točci ovog obrazloženja sud prvog stupnja nije prihvatio, s jedne strane, zbog pogrešnog utvrđenja da je vrijednost radova koje je izveo tuženik 113.544,76 EUR /855.503,04 kn/ s PDV-om odnosno 93.069,48 /701.232,00 kn/ bez PDV-a jer to u troškovniku koji je podnio nakon napuštanja gradilišta ne tvrdi niti sam tuženik i, s druge strane, zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a kada je u točci 12. obrazloženja pobijane odluke naveo da tužitelj nije dokazao koji dio utrošenog materijala je sam platio, a što tužitelj osnovano prigovora u žalbi.

19.3.1. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U skladu s člankom 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanje ispunjene su tek kad sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokaza) predložila radi utvrđenja odlučne činjenice, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva za utvrđenje tih činjenica.

19.3.2. Imajući na umu da je tužitelj u tužbi predložio dokaze radi utvrđenja tvrdnji koje su navedene u točci 20.2. ovog obrazloženja, koje sud prvog stupnja ili uopće izveo, ili ih, kao što je situacija s dokazom saslušanja stranaka koje su iskazive i o tom okolnostima, u pobijanoj presudi nije, suprotno članku 8. ZPP-a (uopće) ocijenio, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja. Zbog toga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju se u žalbi sadržajno (opisno) poziva tužitelj te je ujedno ostvaren i u žalbi tužitelja istaknut žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

20. Zbog ustanovljenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluka suda prvog stupnja iz točke II. izreke prvostupanjske presude o neosnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 35.549,07 EUR ne može se za sada prihvatiti pa je uz primjenu članka 369. stavka 1. i članka 370. ZPP-a u tom dijelu ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. S obzirom da je zbog toga neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuta je odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude te je i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv točke III. izreke

21. Odluka suda prvog stupnja iz točke III. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev kojim je tužitelj od tuženika zahtijevao dostavu sve potrebne dokumentacije „koja je neophodno potrebna za dobivanje uporabne dozvole (dokaze o svojstvima ugrađenih građevinskih proizvoda u odnosu na njihove bitne značajke, dokaze o suglasnosti ugrađene opreme, isprave o suglasnosti određenih dijelova građevine s temeljnim zahtjevima za građevinu kao i dokaze kvalitete (rezultate ispitivanja, zapisi o provedenim procedurama kontrole kvalitete i dr. za koje je obveza prikupljanja tijekom izvođenja građevinskih i drugih radova za sve izvedene dijelove građevine i za radove koji su u tijeku određene tim zakonom)" temelji se na pravilnoj primjeni članka 54. stavka 1. točke 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/2013., 20/2017., 39/2019. i 125/2019., dalje: Zakon o gradnji) s obzirom na to da u tom propisu nema uporišta za tu nenovčanu tražbinu tužitelja. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada taj zahtjev nije (barem) djelomično usvojio u odnosu na izjavu o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine. To stoga što predaja te isprave (iz članka 54. stavka 1. točke 7. Zakona o gradnji) nije zatražena tužbom kojom su tražene u tužbi jasno navedene isprave iz članka 54. stavka 1. točke 4. tog zakona.

22. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima parničnog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 4. ZPP-a.

23. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su ustanovljene ovim rješenjem te će održati novu glavnu raspravu na kojoj će izvesti i u skladu s člankom 8. ZPP-a ocijeniti dokaze koje su stranke predložile rukovodeći se njihovim zahtjevima, tvrdnjama i prijedlozima. Pritom će posebno voditi računa o određivanju predmeta spora u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 34.549,07 EUR. Naime, s obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj predujmio tuženiku cijenu izvedenih radova od 700.000,00 kn /92.905,97 EUR/, pod pretpostavkom da su točne tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi o tome da je cijena radova koje je u ispunjenje svoje ugovorne obveze ispunio tuženik iznosi 448.854,81 kn /59.573,27 EUR/ bez PDV-a odnosno 561.068,51 kn /74.466,59 EUR/ s PDV-om (a što je na sudu prvog stupnja da utvrdi u ponovljenom postupku), proizlazilo bi da u skladu s pravnim učincima raskida predmetnog ugovora o građenju (članak 368. ZOO- a) tuženik duguje tužitelju razliku vrijednosti predujmljenih i izvedenih radova. Međutim, iako sud prvog stupnja u točci 6. obrazloženja pobijane odluke navodi da je predmet spora (isplata iznosa od 35.549,07 EUR) upravo ta razlika, iz činjenica koje je tužitelj naveo u tužbi i koje čine stvarnu (činjeničnu) osnovu spora kojom je sud vezan, proizlazi da tužitelj ne zahtijeva isplatu razlike između predujmljenih i izvedenih radova, nego razliku između vrijednosti radova i materijala koje je izveo odnosno platio tuženik i vrijednosti radova i materijala koje je snosio tužitelj. To proizlazi i iz činjenice da tužitelj nije postavio zahtjev na ime razlike onoga što u tužbi tvrdi da je platio tuženiku (690.000,00 kn /91.578,74 EUR/) i vrijednosti radova i materijala koje je prema navodima tužbe izveo i platio tuženik (448.854,81 kn /59.573,27 EUR/) jer ta razlika iznosi 241.145,19 kn /32.005,47 EUR/, nego potražuje iznos od 260.310,00 kn /34.549,07 EUR/) koji odgovara razlici između vrijednosti radova i materijala koju je prema rekapitulaciji iz tužbe izveo odnosno platio tuženik 448.854,81 kn /59.573,27 EUR/) i vrijednosti materijala i radova koje je prema rekapitulaciji iz tužbe snosio tužitelj (709.164,81 kn /94.122,35 EUR/). Naposljetku, tužitelj i u žalbi tvrdi da sporni iznos „predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj platio tuženiku za materijal i izvođenje radova u odnosu na vrijednost materijala i radova koje je kupio i izveo sam tuženik“. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi da je snosio troškove pripremnih radova od 2.500,00 kn, da je šljunak i batudu za izvođenje zemljanih radova platio 9.344,00 kn, da je za betoniranje nadtemeljnih zidova kupio 10 m[3] betona koji je platio 6.200,00 kn, da je za betoniranje horizontalnih i kosih serklaža, greda i nadvoja kupio 7 m[3] betona koji je platio 4.200,00 kn, da je za armaturu od betonskog čelika RA pribavio 3960 kg željeza koje je platio 23.700,00 kn, da je za postavljanje armaturnih mreža MA kupio 9800 kg armature koju je platio 56.840,00 kn, da je za zidanje nosivih i konstruktivnih zidova kupio 4000 komada cigle koju je platio 20.000,00 kn, da je za potrebe višestrešnog krovišta kupio protuinsekticidno sredstvo koje je platio 2.150,00 kn te da je za ispunu cijevi pilota kupio 3,43 m[3] betona koji je platio 2.401,00 kn. Pod pretpostavkom da nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrdi da su navedene tvrdnje točne, ne proizlazi pravilnost rekapitulacije tužitelja iz tužbe (prema kojoj je postavljen tužbeni zahtjev) da je tužitelj platio radove i materijal u ukupnom iznosu od 709.164,81 kn /94.122,35 EUR/. Dapače, iz te rekapitulacije proizlazi da je za sve troškove koje je snosio umjesto tuženika (osim za iznos troškova nabavke protuinsekticidnog sredstva od 2.150,00 kn) tužitelj umanjio vrijednost tuženikovih radova navedenih u tuženikovu troškovniku prema kojem je rađena ta rekapitulacija. Zbog toga će sud prvog stupnja u ponovljenom postupku, u okviru pravovremeno iznesenih činjeničnih tvrdnji, jasno odrediti činjeničnu osnovu zahtjeva za isplatu iznosa od 34.549,07 EUR imajući na umu da je sud vezan činjeničnom osnovom spora i da nije ovlašten odlučiti o nečem drugom, a ne o onome što je traženo (prekoračenje tužbenog zahtjeva iz članka 369. stavak 4. ZPP-a). Za novu će odluku o tom zahtjevu iznijeti jasne, dostatne i odlučne razloge koji neće biti proturječni ispravama i drugim dokazima koji su u spisu. U novoj će odluci sud prvog stupnja ujedno odlučiti o svim troškovima postupka.

U Varaždinu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer