REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ć 5

Poslovni broj: Us I-964/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj ĆE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa službena osoba ĆEŠ, radi invalidske mirovine, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/18-03/01227613643, URBROJ: 341-99-06/2-18-002536 od 21. travnja 2021. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/18-03/OB: 01227613643, URBROJ: 341-14-06/2- 18-005417 od 27. veljače 2018. godine.

III. Tužitelju ZE, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad prouzročena 100% ranjavanjem odnosno zatočeništvom u ratu u Bosni i Hercegovini, priznaje se, počevši od 9. listopada 2007., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke u odnosu na točke III. i IV. ove presude i povrata spisa predmeta tuženiku.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo da pri izračunu svote tužiteljeve invalidske mirovine bude primijenjen polazni faktor 1,85.

V. O troškovima ovog upravnog spora bit će odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/18-03/OB: 01227613643, URBROJ: 341-14-06/2-18-005417 od 27. veljače 2018., donesenim u ponovnom postupku, tužitelju je, u svojstvu pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i hrvatskog državljanina, kod kojeg je nastala profesionalna nesposobnost za rad dijelom (80%) prouzročena ranjavanjem - zatočeništvom u logoru u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom (20%) bolešću izvan tih okolnosti, počevši od 9. listopada 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, uz ostala prateća utvrđenja. Izračun svote mirovine proveden je primjenom polaznog faktora 1,5. Navedeno rješenje doneseno je u provedbi Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 2/06, u nastavku teksta: Ugovor).

2. Žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja odbijena je rješenjem tuženika, KLASA: 141-02/18-03/01227613643, URBROJ: 341-99-06/2-18- 002536 od 21. travnja 2021. godine.

3. Strankama je poznat historijat rješavanje ove upravne stvari, u postupku pokrenutom na zahtjev tužitelja od 28. srpnja 2006. godine.

4. Tužitelj u tužbi i u nastavku spora osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je tužitelj u ratu u Bosni i Hercegovini bio dragovoljac - pripadnik VP 1520 Logističke satnije 81. domobranske pukovnije HVO-a od 16. rujna 1991. do 1. srpnja 1993., čime je ispunjen uvjet za primjenu polaznog faktora 1,85 prilikom izračuna svote mirovine, što proizlazi i iz prijašnjega drugostupanjskog rješenja u ovom predmetu. Pita se kojem sektoru je mogao pripadati, negoli borbenom, ako je nesposoban za rad zbog posljedica ranjavanja na prvoj crti bojišnice te psihičkoga i fizičkog zlostavljanja u neprijateljskom logoru. Smatra da tuženik formalistički pristupa ratnom sukobu u Bosni i Hercegovini, jer su prvi sukobi počeli prije datuma uz koji se vezuje formalni osnutak HVO-a (8. travnja 1992.), a u predratnome je i ratnom stanju bilo nužno organizirati obranu prije formiranja službene vojske. Drži da se status dragovoljca može dokazivati i potvrdom nadležnog tijela u Bosni i Hercegovini. Osporava i stupanj te omjer invalidnosti utvrđene kod tužitelja. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prouzročene 100% ranjavanjem u ratu u Bosni i Hercegovini, počevši od 22. lipnja 2006., uz primjenu polaznog faktora 1,85. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 6.730,00 eura (PDV uključen).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Prijašnja prvostupanjska presuda donesena u ovome sporu (posl. br. UsI-648/2021-10 od 6. listopada 2021.) poništena je presudom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4070-2021-5 od 16. svibnja 2024., zbog manjkavosti u obrazloženju poništene presude, uz vraćanje predmeta ovome Sudu na ponovni postupak.

7. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne stručno-medicinske okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno Medicini rada, Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu (u nastavku teksta: Institut). Predstavnica ustanove vještačenja prim. dr. sc. FE, dr. med., specijalistica medicine rada i sporta, stalna sudska vještakinja medicine rada, iznijela je nalaz i mišljenje u pisanom obliku, uz dodatno izlaganje na raspravi.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon provedene rasprave, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Osobe obuhvaćene Ugovorom jesu pripadnici HVO-a koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnoga vojnog invalida, po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ukoliko su državljani Republike Hrvatske (čl. 1. st. 1. t. 7. Ugovora).

10. Tijekom upravnog spora obje stranke suglasile su se s nalazom i mišljenjem ustanove sudskog vještačenja Medicine rada, Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, prema kojem je kod tužitelja 9. listopada 2007. nastupila opća nesposobnost za rad prouzročena 100% ranjavanjem odnosno zatočeništvom u ratu u Bosni i Hercegovini. Zbog toga se ovdje dodatno ne prenosi sadržaj navedenog nalaza i mišljenja, a rečene činjenice stupnja, uzroka i datuma nastanka tužiteljeve invalidnosti smatraju se nespornima.

11. Među strankama preostaje sporno pitanje treba li pri izračunu svote tužiteljeve mirovine primijeniti polazni faktor 1,85 ili polazni faktor 1,5.

11.1. Polazni faktor 1,85 primjenjuje se kod izračuna invalidske mirovine Z iz Domovinskog rata pripadnika gardijske postrojbe i specijalne policije u vrijeme Domovinskog rata i invalidske mirovine dragovoljca iz Domovinskog rata HRVI iz Domovinskog rata (čl. 17. st. 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13 i 92/14, u nastavku teksta: ZPHB; čl. 32. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB).

11.2. Pri utvrđivanju mjerodavnoga polaznog faktora nije odlučno ima li u odnosu na koje razdoblje stranka dragovoljački status po bosansko-hercegovačkim propisima, već je odlučno udovoljava li tužiteljev ratni angažman, po svojim bitnim obilježjima i razdoblju, pretpostavkama za priznavanje statusa dragovoljca propisanima hrvatskim braniteljskim zakonodavstvom. Riječ je o ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. presuda Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske donesene u predmetu poslovnog broja Us-13854/2010, ali i zaključak o pravnom shvaćanju Mirovinsko-invalidsko-zdravstvenog odjela toga Suda od 26. ožujka 2013.).

11.3. U ZPHB-u, pretpostavke za priznavanje dragovoljačkog statusa propisane su člankom 2. stavkom 3. i 4. Među kumulativnim pretpostavkama za priznavanje tog statusa u pogledu osoba iz stavka 3. jest oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. godine. Ova je vremenska kumulativna pretpostavka za priznavanje statusa dragovoljca, u kontekstu sudjelovanja u obrani suvereniteta u borbenom sektoru, propisana i člankom 5. stavkom 1. ZHB-a.

11.4. Prema potvrdi nadležnoga bosansko-hercegovačkog tijela od 20. ožujka 2020., do zatočenja, povređivanja i oboljenja tužitelja došlo je 30. lipnja 1993., a do njegova ranjavanja 15. kolovoza 1993. godine. Nije, dakle, riječ o razdoblju iz članka 2. stavka 4. ZPHB-a, niti o razdoblju iz članka 5. stavka 1. ZHB-a. Tužitelj, stoga, ne ispunjava pretpostavke propisane za primjenu polaznog faktora 1,85. Pripremne aktivnosti u razdoblju prije službenog osnivanja HVO-a, na koje se pozvao tužitelj, u dijelu što se odnosi na period od 16. rujna 1991. do 15. siječnja 1992., nemaju bitna obilježja oružanog otpora agresoru i djelovanja u izravnoj vezi s tim otporom u smislu hrvatske braniteljske legislative, niti je tužitelj na drugi način dokazao da se radilo o takvom angažmanu. Pri takvom stanju stvari, tužitelj, kao sudionik rata u Bosni i Hercegovini, kod utvrđivanja polaznog faktora za izračun svote invalidske mirovine, u pogledu primjene hrvatskih propisa (ZPHB-a, odnosno ZHB-a) ne može doći u povoljniji položaj od sudionika rata u Republici Hrvatskoj koji ne ispunjavaju sve kumulativne pretpostavke za priznavanje statusa dragovoljca.

12. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar priznavši tužitelju počevši od 9. listopada 2007. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad prouzročene 100% ranjavanjem odnosno zatočeništvom u ratu u Bosni i Hercegovini, uz nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje (čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 151. toga Zakona), te uz odbijanje preostalog dijela tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo da pri izračunu svote tužiteljeve invalidske mirovine bude primijenjen polazni faktor 1,85 (čl. 116. st. 1. ZUS-a). U izvršenju ove presude prvostupanjskom tijelu preostaje, polazeći od odluka sadržanih u točkama III. i IV. izreke ove presude, donijeti razrađujuće rješenje, kojim se utvrđuju svote tužiteljeve invalidske mirovine, uz druge propisane i uobičajene prateće odluke. Rok iz točke III. izreke presude odnosi se na pravomoćnost cjeline reformacijskog odlučivanja Suda, sadržanog objedinjeno u točkama III. i IV. izreke presude, a vezan je i uz povrat tuženiku spisa predmeta vođenog u fizičkom obliku (čl. 151. st. 2. ZUS-a).

13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

14. Točka V. izreke presude temelji se na članku 148. stavku 4. ZUS-a.

U Rijeci 19. veljače 2025.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Mati Knezoviću, Zagreb, Vrbanićeva 20,

- Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3