Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6847/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te sudaca Marija Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Omazić Pavličić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MN, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022 i 114/2022, 133/2023 – dalje u tekstu: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 30. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-1/3664, broj: 511-12-30-24-3, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okr. MN kao neosnovan te se u pobijanom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje u tekstu: PZ), okr. ČN je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 30. ožujka 2024., klasa: 211-07/24-1/3664, broj: 511-12-30-24-3 proglašen je krivim okr. ČN da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. kažnjiv po čl. 199. st. 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura. Navedenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca te je obvezan za naknadu troška u iznosu 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik ČN je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba tog zakona o žalbenom postupku.

2.1. U navedenom prigovoru okrivljenik moli sud da umanji izrečenu novčanu kaznu te da ukine ili umanji zaštitnu mjeru budući da svakodnevno putuje na posao u Split. Predlaže sudu da mu izreknu uvjetnu osudu.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 238. st. 11. PZ-a ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o novčanoj kazni ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena sukladno odredbi čl. 39. st. 1. toč. 2. PZ-a, primjerena svim okolnostima konkretnog događaja, stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Pri tome se naglašava da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana pa izrečena novčana kazna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

5.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazao vlastite navode vezane za teške materijalne prilike (dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. PZ-a, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne. Cijeneći težinu počinjenih prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. PZ-a te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

5.2. Isto tako, u odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrekne uvjetna osuda napominje se da se, sukladno odredbi članka 44. stavka 1. PZ-a, uvjetna osuda kao prekršajnopravna sankcija, sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim Prekršajnim zakonom, a što nije slučaj u ovome predmetu, slijedom čega je prijedlog okrivljenika da se primijeni ova mjera upozorenja, bez osnove.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

8. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Omazić Pavličić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš, u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.