Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici

Hrvatska Kostajnica, Vladimira Nazora 10

Poslovni broj: P-379/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima ZOU Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] LIVADA TUK U TUKU od 536 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] LIVADA TUK U TUKU od 734 m2, te se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju TE u roku od 15 dana od dana donošenja presude, izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama, a koju izjavu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelji TE nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u visini od 998,53 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od dana 19. veljače 2025., pa do isplate, prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TE (u daljnjem tekstu tužitelj), je putem punomoćnice odvjetnice Ivane Marković Palaić podnio ovom sudu tužbu 26.6.2023., radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi tužitelj tvrdi da je prije podnošenja ove tužbe sukladno odredbama članka 186.a. st.1. Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev nadležnom državnom odvjetništvu, radi mirnog rješavanja spora, te je isti sa zahtjevom odbijen. Tužitelj tvrdi da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] livada tuk u tuku od 536 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] livada tuk u tuku od 734 m2 kao vlasnik upisana Republika Hrvatska i to na osnovi Rješenja zemljišnoknjižnog odjela Hrvatska Kostajnica, poslovni broj: Z-3325/2022 od 16. ožujka 2022. godine u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku. Tužitelj tvrdi da kada je zk odjel Hrvatska Kostajnica donio Rješenje o otvaranju pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka, Z-13904/2020 dana 18. siječnja 2022. godine, tužitelj je na isto rješenje uložio prigovor zk sudu i dostavio svu dokumentaciju iz koje je razvidno njegovo osnovano pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama. Tužitelj tvrdi da je Zk sud Hrvatska Kostajnica Rješenjem od 16. ožujka 2022. godine odbio prigovor podnositelja zahtjeva smatrajući da je mjerodavno samo stanje upisano u posjedovni list. Tužitelj tvrdi da su nekretnine koje su predmet postupka bile vlasništvo Zadruge Čavić, a Zadruga je nekretnine stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora od 10. prosinca 1912. godine od prodavatelja JE, te je Kupoprodajni ugovor u ime Zadruge potpisao OE. Tužitelj tvrdi da je OE otac ČE i AE, a ČE je pradjed tužitelja TE. Tužitelj tvrdi da je Rješenjima Kotarskog suda u Dvoru na Uni i kasnije Općinskog suda u Dvoru na Uni zadruga brisana kao zemljišnoknjižni vlasnik, a istim rješenjima odlučeno je koje čestice zadruge pripadaju kojem članu zadruge. Tužitelj tvrdi da je na navedeni način nekretnine koje su predmet postupka u 1/2 dijela postale suvlasništvo ČE, pradjeda tužitelja, a kojeg je temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 04.05.1979. godine naslijedio otac tužitelja PE. Tužitelj tvrdi da je PE naslijedila supruga KE koja je cijeli svoj suvlasnički dio darovala tužitelju. Tužitelj tvrdi da je Rješenjem zk odjela o uknjižbi prava vlasništva temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. KE, Z-546/18, majke tužitelja, te Rješenje o nasljeđivanju iza pok. PE, oca tužitelja, O-313/2013, UPP-OS-293/2013, kao i Rješenja Općinskog suda u Dvoru od 1961. i 1979. godine jasno vidljiv način stjecanja prava vlasništva od 1912. godine do danas. Tužitelj tvrdi da je tuženica pokrenula zk pojedinačni ispravni postupak s obzirom da su predmetne nekretnine u katastru bile upisane kao općenarodna imovina te su kao takve postale dio Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH. Tužitelj tvrdi da je u pojedinačnom zk ispravnom postupku udovoljeno prijedlogu tuženice, te je zemljišno knjižni sud potpuno zanemario materijalne dokaze tužitelja dostavljene uz prigovor, i Republika Hrvatska se upisala kao vlasnik na predmetnim nekretnina. Tužitelj tvrdi da su nekretnine vlasništvo njegove obitelji već više od 110 godina, a tužitelj ih obrađuje posljednjih 50 godina, i upisane su u njegov OPG, te se kraj navedenih čestica nalazi i kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], također u suvlasništvu tužitelja. Tužitelj tvrdi da predmetne nekretnine samostalno, neometano i pošteno uz bratića ĆE koristi u kontinuitetu zajedno s precima duže od 110 godina, te im nitko nikada nije osporavao niti posjed niti vlasništvo.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženica tvrdi da je vlasništvo stečeno temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Hrvatska Kostajnica broj: Z-3325/2022 od 16. ožujka 2022 u pojedinačnom ispravnom postupku. Tuženica tvrdi da nije sporno da su predmetne čestice upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske u pojedinačnom ispravnom postupku i to rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, Zemljišnoknjižni odjel Dvor broj: Z-3325/2022 od 16. ožujka 2022., a u kojem postupku je odbijen prigovor tužitelja. Tuženica tvrdi da je svoje pravo vlasništva i posjeda dokazala u pojedinačnom ispravnom postupku i to javnim ispravama uz tvrdnju da tužitelj nikada nije bio upisan u katastarskom operatu kao posjednik nekretnine, kao niti članovi njegove obitelji. Tuženica tvrdi da su predmetne nekretnine uvrštene u Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za Općinu Dvor, a na koji Program raspolaganja je suglasnost dalo Ministarstvo poljoprivrede Klasa: 945-01/18- 01/857 Ur broj: 525-07/0212-19-8 od 27. studenoga 2019. te su bile uvrštene u javni natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta za područje Općine Dvor objavljen 26. veljače 2021., sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te tvrde da nekretnine koje su predmet postupka čine jednu proizvodno-tehnološku cjelinu i graniče sa zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gotovo sa svih strana, te nisu točni navodi tužitelja da predmetne čestice graniče s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u njegovom vlasništvu. Tuženica tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za dosjelost tužitelja jer je tuženica u provedenom zemljišno-knjižnom postupku dokazala zakonit, istinit i pošten posjed na predmetnim nekretninama koji se vrši kontinuirano i nesmetano 50 godina. Tuženica predlaže da se nakon provedenog postupka tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u odluku Kotarskog suda u Dvoru od 9.3.1961. (str 29 i 30), izvršen je uvid rješenje Općinskog suda u Dvoru broj 10/79 od 12.11.1979., izvršen je uvid rješenje o nasljeđivanju OS u Dvoru od 4.5.1979., izvršen je uvid rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Gordane Pličanić od 17.9.2013., izvršen je uvid rješenje ZK Odjela Hrvatska Kostajnica Z-753/2013 od 7.1.2014., izvršen je uvid rješenje z.k. odjela H. Kostajnica Z-546/2018 od 15.1.2018, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja CE, [adresa] i svjedoka UE i ĆE, [adresa] i svjedoka ME, [adresa] i SE, [adresa], na okolnost posjeda tužitelja nekretnina koje su predmet ovog postupka, te očevid na licu mjesta uz sudjelovanja vještaka geodetske struke, radi identifikacije nekretnina koje su predmet postupka. Izvršen je uvid u predmet OS u Sisku broj Z-3325/22., izvršen je uvid u povijest promjena na nekretninama koje su predmet postupka, izvršen je uvid u program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za Općinu Dvor i suglasnost Ministarstva poljoprivrede, te očitovanje Općine Dvor.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovani.

5. Uvidom u odluku Kotarskog suda u Dvoru od 21.3.1913. utvrđeno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora dozvoljen otpis nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u gruntovni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena i vlasništva DE na Zadrugu Čavić kbr. 18 iz [adresa].

6. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Dvoru broj: Rz-10/79 od 12.11.1979., utvrđeno je da je kućna zadruga Čavić kbr. 18 iz [adresa] brisana kao zemljišno knjižni suvlasnik na nekretninama koje su predmet ovoga postupka, te su kao suvlasnici nekretnina koje su predmet ovog postupka upisani UE i NE, te je ovo rješenje dostavljeno samo zk odjelu nakon pravomoćnosti ali ne i nadležnom katastru.

7. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju OS u Dvoru broj: O-13/1979-4 od 4.5.1979., utvrđeno je da su zakonski nasljednici iza pok. ČE supruga HE, unuk ŽE i ŠE, unuk ostavitelja.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Gordane Pličanić od 17.9.2013., utvrđeno je da su nekretnine koje su predmet ovoga postupka nakon smrti PE uručene kao nasljedstvo KE, supruzi pok. PE.

9. Uvidom u rješenje ZK Odjela Hrvatska Kostajnica Z-753/2013 od 7.1.2014., dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretninama koje su predmet postupka za korist KE.

10. Uvidom u rješenje z.k. odjela H. Kostajnica Z-546/2018 od 15.1.2018, sud je utvrdio da je na temelju ugovora o darovanju nekretnina od **.**.2018. KE svoje nekretnine darovala TE, a koje su predmet ovoga postupka.

11. Uvidom u predmet OS u Sisku broj: Z-3325/22-10 od 16.3.2022. sud je utvrdio da je udovoljeno prijedlogu predlagatelja ovdje tuženice, te je određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za k. č. br. [katastarska čestica] suvlasništvo ĆE i TE, te je određena uknjižba prava vlasništva za korist Republike Hrvatske u cijelosti. Iz naprijed citiranog rješenja razvidno je da sud nije prihvatio prigovor tužitelja jer iz posjedovnog lista proizlazi da su nekretnine od 1957. u posjedu općenarodne imovine, te tužitelj nije plaćao porez na iste.

12. Uvidom u povijest promjena na nekretninama koje su predmet postupka, pri nadležnoj državnoj geodetskoj upravi Područni ured za katastar Sisak, Ispostava Dvor od 9.3.2023. utvrđeno je da su nekretnine koje su predmet postupka bile upisane u posjedovnom listu br. 207 i 214. k. o. [katastarska općina] kao općenarodna imovina pod upravom SO Dvor Unčani. Tuženica do zaključenja glavne rasprave nije dostavila dokaz temeljem čega je u katastru upisan posjed općenarodna imovina i temeljem kojeg dokumenta.

13. Uvidom u program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za Općinu Dvor i suglasnost Ministarstva poljoprivrede, te očitovanje Općine Dvor utvrđeno je da su nekretnine koje su predmet postupka 10.3.2023. uvrštene u program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, tek nakon što je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku tuženica stekla pravo vlasništva.

14. U ovom postupku proveden je očevid na licu mjesta radi identifikacije nekretnina koje su predmet postupka, te je stalni sudski vještak Zlatko Gloc izvršio identifikaciju k. č. br. [katastarska čestica] koja je u naravi livada i k. č. br. [katastarska čestica] koja je u naravi djelomično livada, a djelomično šikara, te je utvrdio da je k. č. br. [katastarska čestica] u naravi potok, a k. č. br. [katastarska čestica] livada uz činjenicu da potok više ne postoji jer nema korita, a tužitelj obrađuje livadu koja je predmet ovoga postupka.

15. U svom iskazu svjedok UE tvrdi da zna gdje se nalaze nekretnine koje su predmet ovoga postupka, te ih uživa on i tužitelj. Svjedok tvrdi da su njegov djed i pradjed uživali nekretninu koja je predmet ovoga postupka, te tuženica nema ništa s nekretninom, nije je nikad uživala, niti je bila u posjedu. Svjedok tvrdi da njegov djed OE koji je umro 1915. bio u posjedu nekretnine koja je predmet ovoga postupka. Svjedok tvrdi da je nekretninu koja je predmet ovog postupka naslijedio od svoga oca AE, a tužitelj je također nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovoga postupka. Svjedok tvrdi da se djed tužitelja zvao TE, te od djeda i pradjeda, pa sve do danas, je posjed svjedoka i posjed tužitelja miran i nesmetan, te nisu vođeni nikakvi imovinskopravni sporovi s bivšom Općinom Dvor i Socijalističkom Republikom Hrvatskom. Svjedok tvrdi da tužitelj nekretninu sada kosi, a prije njega se nekretnina obrađivala na način da se sijao kukuruz i pšenica. Svjedok tvrdi da između nekretnine koja je predmet ovog postupka postoji potok, pa onda postoji put i zemljište koje je vlasništvo općenarodne imovine. Svjedok tvrdi da nekretnine koje su predmet ovoga postupka čine jednu poljoprivrednu cjelinu i u suposjedu su svjedoka i tužitelja.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan i istinit jer nije bilo razloga koji bi ovaj sud doveli u sumnju glede danog iskaza svjedoka.

16. U svom iskazu svjedok ĆE tvrdi da zna gdje se nalaze nekretnine koje su predmet ovoga postupka jer tu živi, te zna da su prije tužitelja nekretnine koje su predmet postupka bile u posjedu oca tužitelja, djeda i pradjeda. Socijalistička Republika Hrvatska i Općina Dvor nisu nikada bile u posjedu nekretnina koje su predmet ovoga postupka. Svjedok tvrdi da živi u [adresa], BIH, te je prije upisa RH bio suvlasnik na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Svjedok tvrdi da je ĆE UE njegov otac, a ĆE PE (NE) je otac tužitelja. Svjedok tvrdi da su njegov otac i otac tužitelja bili u posjedu nekretnina kao i njegovi djedovi i pradjedovi, odnosno otkad zna za sebe nekretnina koja je predmet postupka je u suposjedu svjedoka i tužitelja cijelo vrijeme. Svjedok tvrdi da tužitelj nekretninu sada kosi, a prije se nekretnina obrađivala na način da se sijao kukuruz i pšenica. Svjedoku tvrdi da mu nije poznato da bi Republika Hrvatska međila s nekretninama koje su predmet ovog postupka. Svjedok tvrdi da nekretnine koje su predmet ovoga postupka čine jednu poljoprivrednu cjelinu.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan i istinit jer nije bilo razloga koji bi ovaj sud doveli u sumnju glede danog iskaza svjedoka.

17. U svom iskazu svjedok SE tvrdi da ne zna točno čestice, ali zna da je prednik tužitelja međio s njegovim ocem, to je jedan veliki poljoprivredni kompleks gdje su između ostalih bili vlasnici otac tužitelja, UE, izvjesni T, te su ljudi zemlju obrađivali i sijali razne kulture. Svjedok tvrdi da nije nikada čuo da bi Socijalistička Republika Hrvatska, Općina Dvor imale bilo kakvo vlasništvo nad nekretninama koje su predmet ovog postupka, odnosno u tom poljoprivrednom dijelu. Svjedok tvrdi da nije dugo bio na nekretnini koja je predmet ovoga postupka, pa nema saznanja u kakvom su sada stanju. Svjedok tvrdi da je jedino tužitelj obrađivao nekretninu koja je predmet postupka i znao je tužitelja viđati kada je išao u lov, i jedino on obrađuje nekretninu ostalo je sve zapušteno, a to je svjedok vidio prije cca godinu i pol dana.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan i istinit jer nije bilo razloga koji bi ovaj sud doveli u sumnju glede danog iskaza svjedoka.

18. U svom iskazu svjedok ME tvrdi da je kupio traktor 1965. godine u Prijedoru, te su tada prvi puta svjedok i otac tužitelja kosili nekretninu koja je predmet postupka, a čija je nekretnina nije mu poznato, ali zna da je otac tužitelja obrađivao nekretninu koja je predmet postupka jer mu je svjedok pomagao, a i otac tužitelja je pomagao svjedoku. Svjedok tvrdi da je pomagao ocu tužitelja u branju kukuruza kad su se sijali, a nekretnina se nalazi do potoka. Svjedok tvrdi da mu nije poznato tko su okolni međaši nekretnine koja je predmet ovog postupka, ali zna da tužitelj kosi nekretninu koja je predmet ovog postupka, te je svjedoku to poznato jer svakih 8 dana ide na nekretninu koja je predmet ovog postupka.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan i istinit jer nije bilo razloga koji bi ovaj sud doveli u sumnju glede danog iskaza svjedoka

19. U svom iskazu tužitelj TE tvrdi da njegova obitelj od 1912. godine drži u posjedu nekretnine koje su predmet ovoga postupka, te je nekretninu koja je predmet postupka njegov šukundjed OE kupio od Matije Elčije 1912. godine i od tada se njegova obitelj nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka. Tužitelj tvrdi da je i danas u posjedu nekretnina koje su predmet ovoga postupka. Tužitelj tvrdi da od 1954. do 1955. godine je nekretnina koja je predmet postupka bila u vlasništvu Seljačke radne zadruge iz [adresa], te je u postupku zemlja vraćena prijašnjim vlasnicima jer su zadruge zakonom prestale postojati, među kojima je bio i tužiteljev pradjed ČE, te se od 1955. tužiteljeva obitelj nalazi u ponovnom posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka, a tužitelj je od Zemljišno-knjižnog odjela dobio obavijest da se briše kao suvlasnik nekretnine i na istu upisuje kao vlasnik Republika Hrvatska, te je tužitelj u zemljišno knjižnom ispravnom postupku uložio prigovor na takav prijedlog sada tuženice. Tužitelj tvrdi da se nekretnina nalazi do potoka, a poslije potoka se nalaze nekretnine koje su prema saznanju tužitelja općenarodna imovina. Tužitelj tvrdi da nije imao potrebe ići u katastar niti razloga jer je u posjedu nekretnine koja je predmet postupka i upisan je kao suvlasnik iste, a ranije je bio upisan njegov otac, djed i pradjed. Tužitelj tvrdi da k. č. br. [katastarska čestica] čine jednu poljoprivrednu cjelinu koju tužitelj obrađuje preko svojih pravnih prednika od 1912. godine. Tužitelj tvrdi da su naprijed citirane nekretnine unesene u OPG tužitelja, te prima poticaj od države za obradu istih. Tužitelj tvrdi da nekretnine koje su predmet postupka kosi za što također dobije poticaj, a nekad davno njegov otac i djed su tu sijali kukuruz, pšenicu, djetelinu, te su pazili kod sjetve kultura da idu naizmjenično. Tužitelj tvrdi da ga zemljišnoknjižni suda u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije pozvao na raspravu i saslušao, a sve s obzirom na činjenicu da je tužitelj bio upisan kao suvlasnik nekretnine i da je uložio prigovor u tom postupku. Tužitelj tvrdi da u posjedu nekretnine koja je predmet ovog postupka nikada nije bila Općina Dvor, NOO Dvor, SR Hrvatska i sada tužena Republika Hrvatska, niti znaju gdje se nekretnine nalaze. Tužitelj tvrdi da nekretnine koje su predmet postupka jedino on obrađuje u kompleksu ostalih nekretnina jer ih održava i ne dozvoljava da mu se otima njegovo vlasništvo.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer nije bilo razloga koji bi ovaj sud doveli u sumnju glede danog iskaza tužitelja. Na iskaz tužitelja nije bilo prigovora, a iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj, a u suglasju s iskazima svih saslušanih svjedoka u suvlasništvu i suposjedu nekretnine koje su predmet ovoga postupka, te je vlasništvo od 1912. neprekinuto sve do provođenja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka.

20. Zemljišnoknjižni ispravni postupak ne predstavlja pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva pogotovo posjedovni list ne može biti dokaz da je tuženica vlasnica nekretnina, jer nikad nije niti bila u posjedu nekretnina koje je predmet postupka, te je posjed nad nekretninom upisan samo temeljem zakona, a ne i stvarno činjeničnog stanja. Tužitelj je nekretninu koja je predmet postupka stekao kupoprodajom preko svog pravnog prednika, a nakon kupoprodaje razvrgnućem zadruge, nakon toga darovanjem, te je pošten i nesmetan suvlasnik i suposjednik nekretnine koja je predmet ovog postupka. U zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije dozvoljeno utvrđivanje prava vlasništva stečenog dosjelošću, te tuženica nikako nije mogla samo zbog činjenice upisa posjeda u posjedovnom listu suprotstaviti svoje pravo prema upisanim suvlasnicima nekretnina. Sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o brisovnoj tužbi iz članka 150. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.) koji propisuje da nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašteni radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

21. Troškovi postupka riješeni su primjenom odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. .- dalje ZPP.) Tužitelju je priznat trošak:

- sastava zahtjeva za mirno rješenje spora po Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012-u daljnjem tekstu: OT) u visini od 50,00 €,

- sastava tužbe po Tbr.7. OT-a u visini od 50,00 €,

- sastav podneska od 29.12.2023. po Tbr. 8. točka 1. OT-a u visini od 50,00 €,

- pristup na raspravu od 27.3.2024. po Tbr. 9. točka 1. OT-a u visini od 50,00 €,

- pristup na raspravu od 11.6.2024. po Tbr. 9. točka 1. OT-a u visini od 50,00 €,

- pristup na očevid 28.8.2024. po Tbr. 9. točka 1. OT-a u visini od 50,00 €,

- pristup na raspravu od 15.1.2025. po Tbr. 9. točka 1. OT-a u visini od 50,00 €, sveukupno za pruženu intelektualnu uslugu 350,00 €, a budući je tužitelja zastupao punomoćnik koji je odvjetnik na ovaj iznos priznat je i PDV u visini od 25% što iznosi 87,50 €, sveukupno iznos od 437,50 €.

Tužitelju je priznat trošak po T.br. 50 OT-a uporabe vlastitog vozila u visini 30% cijene bezolovnog benzina na relaciji Sisak – Hrvatska Kostajnica – Sisak ukupno 84 km x 4 dolaska, sveukupno 336 km x 0,42 €, ukupno 141,12 €.

Tužitelju je priznat trošak uplaćenog predujma u visini od 400,00 € za izvođenje očevida na licu mjesta.

Tužitelju je priznat trošak uplaćene sudske pristojbe na tužbu u visini od 6,64 €. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 13,27 €. Sveukupno trošak sudske pristojbe u visini od 19,91 €.

Sveukupno tužitelju je priznat trošak u visini od 998,53 € za koji sud smatra da je bio nužan i neophodan u vođenju ovog postupka, te je punomoćnika tužitelja s preostalim zahtjevom za naknadu troška postupka u cijelosti odbio.

Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od presuđenja, tj. od 19.veljače 2025. pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška.

22. Zbog svega naprijed navedenog riješeno je kao u izreci presude.

Hrvatska Kostajnica, 19. veljače 2025.

Sudac

Renata Žličarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, tj. od dana 19. veljače 2025.. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka na Županijski sud, a putem ovog suda.

Dna:

- punomoćnica tužitelja odvj. Ivana Marković Palaić

- zz tuženice ODO Sisak – na broj: P-DO-94/2023