Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-172/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Stanoje Marinović odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojega kao punomoćnik zastupa Mato Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj Pn-7/2020-30 od 15. prosinca 2021. u sjednici održanoj od 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu ( točki I. i III. izreke ) potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj Pn-7/2020-30 od 15. prosinca 2021.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovno je suđeno:

" I. Tuženica Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, dužna je platiti tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 17.407,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od dana 13. srpnja 2018. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi plateža naknade štete u iznosu od 2.252,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.635,11 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP) s prijedlogom u pobijanom dijelu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iako tuženik navodi da pobija presudu u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik ne pobija točku II. izreke. Tuženik nema pravni interes pobijati onaj dio presude u kojemu je uspio u sporu. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio tuženikov prigovor zastare potraživanja kao neosnovan.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je odštetni zahtjev zbog pogoršanja tužiteljevog zdravstvenog stanja koje je uslijedilo nakon okončanog postupka naknade štete koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-79/2012. U tom parničnom postupku tužitelju je pravomoćno dosuđena šteta zbog štetnog događaja, prometne nesreće, koja se dogodila 21. listopada 2009. u [adresa] u kojoj su sudjelovali PG, kao vozač teretnog vozila registracijske oznake [registarska oznaka], koje je policom obveznog osiguranja u prometu bilo osigurano kod tuženika i tužitelj kao vozač bicikla.

7. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 299. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje u žalbi, međutim taj žalbeni razlog nije utjecao na pravilnost pobijane presude.

7.1. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da tužiteljeva tražbina nije zatarjela jer je tuženikov prigovor zastare iz podneska od 22. travnja 2022. istaknut izvan roka propisanog člankom 299. ZPP-a.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

9. Protivno zaključku prvostupanjskog suda tuženik može i nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuti prigovor zastare. Prema članku 352. stavak 2. ZPP-a, ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koje prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.

9.1. Tumačenjem citirane odredbe može se zaključiti da stranke mogu istaknuti prigovor zastare tijekom prvostupanjskog postupka, ali ne i u žalbi.

10. Tražbina naknade štete zastarjeva u roku od tri godine otkada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu počinila ( subjektivni rok), a u svakom slučaju tražbina zastarjeva u roku od pet godina otkad je šteta nastala (objektivni rok). Iz spisa proizlazi da je zastarni rok od pet godina počeo teći nakon operativnog zahvata u rujnu 2015., a subjektivni nakon stabilizacije zdravstvenog stanja u lipnju 2019. pa do dana podnošenja tužbe 5. veljače 2020. nije protekao zastarni rok.

11. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj, upravljajući biciklom, stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 21. listopada 2009. u kojoj je sudjelovao PG upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje je policom obveznog osiguranja u prometu bilo osigurano kod tuženika;

- da je pred prvostupanjskim sudom pravomoćno okončan postupak naknade štete zbog povrede prava osobnosti po događaju iz prethodne alineje, koji se vodio pod brojem P-79/2012, a u kojemu je utvrđeno da tužiteljev doprinos štetnom događaju iznosi 50 %;

- da je tužitelj (nakon okončanja parničnog postupka i isplate štete) i to 7. srpnja 2016. podnio tuženiku odštetni zahtjev za daljnju naknadu štete, a zbog pogoršanja zdravstvenog stanja;

- da je tuženik po odštetnom zahtjevu iz prethodne alineje isplatio tužitelju iznos od 7.500,00 kn;

- da je tužitelj 12. srpnja 2018. podnio tuženiku odštetni zahtjev za daljnju naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja;

- da se tuženik na taj zahtjev nije očitovao.

12. Prvostupanjski je sud utvrdio :

- da je nakon vještačenja tužitelja koje je izvršeno u predmetu prvostupanjskoga suda broj P-79/2012 i utvrđenog kliničkog stanja protekom vremena, došlo do bitnog pogoršanja stanja u funkcionalnom statusu vratne kralježnice, praćeno bolovima i trncima u obje ruke;

- da je zbog pogoršanja zdravstvenog stanja kod tuženika izvršen operativni zahvat na vratnoj kralježnici u rujnu 2015;

- da je operativnim zahvatom na vratnoj kralježnici intraoperativno utvrđena ekstruzija dva susjedna intavertebralna diska i to u visini C5/C6 i C6/C7 te su isti odstranjeni i postavljeni implantati između ta dva segmenta kralježnice;

-da je nakon operacije izvjesno vrijeme tužiteljevo kliničko stanje bilo poboljšano, a da su se kasnije razvili bolovi i trnci u rukama s izrazito oslabljenom pokretljivošću vratne kralježnice;

- da je tužiteljevo zdravstveno stanje u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom od 21. listopada 2009.

- da je tužitelj nakon operacije nastavio liječenje, kod fizijatra i psihijatra, vršio kontrolne snimke magnetske rezonance i liječi se u ambulanti za bol;

- da tužitelj dnevno uzima sedam vrsta medikamenata zbog bolova u vratu koji se šire u ruke;

- da se pogoršanje stanja kod tužitelja očituje u dodatno smanjenoj pokretljivosti vratne kralježnice nakon neurokirurške operacije te u pogoršanju psihičkog stanja koje se pored kronično bolnog sindroma očituje u anksioznosti i depresivnosti;

- da je kod tužitelja stabilizacija zdravstvenog stanja (nakon operativnog zahvata na vratnoj kralježnici) nastupila u lipnju 2019. i to nakon tužiteljeva liječenja u Općoj bolnici u Koprivnici na Odjelu psihijatrije od 28. svibnja do 10. lipnja 2019. , kada je tužitelj pregledan od strane fizijatara koji mu je indicirao fizikalnu terapiju kada je zaključeno da kliničko stanje tužitelja zahtijeva i zahtijevat će i dalje povremene fizikalne terapije radi održavanja postignutog stanja;

- da je tužitelj trpio fizičke bolove nakon operativnog zahvata jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana i slabijeg intenziteta u trajanju od šezdeset dana, a povremeni manji bolovi ulaze u pojačane napore;

- da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana a manjeg intenziteta u trajanju od trideset dana

- da je kod tužitelja operativni zahvat ostavio trajne posljedice u vidu daljnjeg smanjenja životne aktivnosti od 15% tako da ukupno smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica prometne nesreće od 21. listopada 2009. sada iznosi 30%;

- da je kod tužitelja nastupilo naruženje manjeg stupnja povremeno uočljivo trećima;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom deset dana po tri sata dnevno, a nakon toga trideset dana po jedan sat dnevno

- da je tuženik u mirnom postupku platio tužitelju na ime naknade štete 7.500,00 kn. 13. Na ovako utvrđeno činjenično stanje - da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 21. listopada 2009. - prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO), čime mu je nastala neimovinska šteta te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1100. stavka 1. ZOO.

14. Visinu naknade neimovinske i imovinske štete sud je utvrdio na temelju provedenog vještačenja po stalnim sudskim vještacima. Ovaj sud, kao i prvostupanjski sud smatra da je na osnovi pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženja pravilno utvrditi pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu u svoti od 48.015,00 kn koju je valjalo umanjiti za tužiteljev doprinos nastanku prometne nesreće od 21. listopada 2009. od 50 % i za nesporno plaćeni iznos u svoti od 7.500,00 kn u rujnu 2016. , što daje svotu od 17.407,50 kn.

14.1. Visinu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski je sud pravilno odmjerio uzevši kao cijenu jednog sata tuđe pomoći iznos od 30,00 kn pomnoženo sa brojem potrebnih sati tuđe pomoći te isti umnožak umanjio za tužiteljev doprinos nastanku prometne nesreće od 21. listopada 2009. od 50 % , što daje svotu od 900,00 kn.

14.2. Protivno žaliteljevom shvaćanju prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 223. ZPP-a prilikom utvrđenja cijene sata pružanja tuđe pomoći i njege. Pozivanje na cijenu sata rada NKV radnika, koja je po žaliteljevim navodima manja za 23%, ne može utjecati na utvrđenje suda jer se u konkretnom slučaju radi o radu od 3 sata dnevno, odnosno jedan sat dnevno, a prosječna cijena sata rada se određuje za radno vrijeme od 8 sati. Osim toga u žalbi protiv presude ne mogu se isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi ( članak 352. stavak 1. ZPP-a).

15. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda, za koje je taj sud u obrazloženju dao valjane i logične razloge što ih prihvaća i ovaj sud pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane odluke.

15.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2 ZPP-a ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno primjenom odredbe iz članka 154. stavak 2. ZPP-a odmjerio tužitelju troškove postupka.

16.1. U osvrtu na žalbene navode koji se tiču troškova postupka valja kazati da smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je potreban pristanak tuženika (ukoliko je do povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) te neovisno o sadržaju članka 154. ZPP-a, ako tuženik traži troškove koji su nastali povlačenjem tužbe, taj zahtjev utemeljen na djelomičnom povlačenju tužbe utječe na odluku o troškovima.

16.2. Tužitelj je djelomično povukao tužbu uskladivši tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je zahtijevao naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe prema članku 193. stavak 3. ZPP-a. Stoga bi tuženik ostvario pravo na naknadu troškova za povučeni dio tužbe primjenom članka 158. stavak 1. ZPP-a, prema zahtjevu. Međutim tuženik nije određeno postavio zahtjev za troškove, nije odredio visinu troškova za pojedine radnje niti naveo radnje za koje traži troškove. Tuženik samo navodi da traži trošak, zbog čega njegov zahtjev za troškove u ovome dijelu nije određen.

17. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je odbijena i njegova žalba.

18. Kako žalba nema opravdanja odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavka. 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 19. veljače 2025

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić