Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3370/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6087/2021 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a koja glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 69.336,21 kn / 9.202,50 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 12.11.2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefmancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku 15 dana."

2. Ujedno je obvezao tužitelja da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 250,00 Eur s pripadajućom kamatom, kako je navedeno u izreci prvostupanjske odluke.

3. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istima.

4. Odgovor na žalbu je podnesen i pobija se žalba sve sa prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa proizlazi da je osiguratelj tužitelja stradao u predmetnoj nezgodi i da je rješenjem tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu udovici osiguranika tužitelja, pa se potražuje isplata iznosa od 69.336,21 kuna/9.202,50 Eur, sa naslova isplaćene mirovine za razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2020.

7. Sud prvog stupnja zaključuje da se u ovosudskom predmetu ima primijeniti Zakon o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), te da s obzirom na utvrđeno činjenično stanje nije osnovan tužbeni zahtjev.

8. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužitelja da se ima primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), s obzirom da se radi o šteti s naslova obiteljske mirovine.

9. Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZOOP-a, Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

10. U konkretnom slučaju tužitelj naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a prava i obveze tuženika koji proizlaze iz ove vrste ugovora o osiguranju regulirani su odredbama ZOOP-a, stoga je materijalno pravo koje treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari je ZOOP, što znači da predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP-a.

11. Naime, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. No, budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluku donijeti primjenom materijalno pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP/05, stoga sud u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. ZOOP/05 (tako i Vrhovni sud RH u svojoj odluci Rev-1889/2001), kao što je i učinjeno u konkretnom slučaju.

12. Prema tome, pitanje primjene materijalnog prava je pravilno utvrđeno, međutim pravilno sud prvog stupnja zaključuje sukladno citiranim zakonskim odredbama, da tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine ali samo u visini razlike između iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku pri čemu je teret dokaza na tužitelju koji u odnosu na odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao nastanak i visinu utužene štete.

13. Kako iz spis proizlazi da tužitelj nije predložio vještačenje kako bi se utvrdila visina štete, a teret dokaza je na tužitelju – članak 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), to je prema mišljenju ovog suda odluka suda prvog stupnja zakonita i valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić