Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-3369/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Stanković, odvjetnik iz Siska, A. Starčevića 40/I, protiv tuženice VE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Zvonimira Stiperski i Berislav Balenović, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, Stjepana i Antuna Radića 8a, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-142/2019-55 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda pod točkom II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženici VE da tužitelju PE isplati iznos od 603,24 eur na ime imovinske štete, u vidu porezanih stabala, sa zateznom kamatom od 18. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PE kao neosnovan, u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženici VE da tužitelju PE isplati iznos od 972,45 eur na ime imovinske štete, u vidu porezanih stabala, zajedno sa zateznom od 9. ožujka 2019., kao dana nastanka štete, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženici VE da tužitelju PE isplati iznos od 761,98 EUR na ime imovinske štete, u vidu putnog troška te naknade za godišnji odmor, zajedno sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana oduzimanja 09. ožujka 2019.g., kao dana nastanka štete, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženici VE da tužitelju CE isplati zateznu kamatu na iznos od 603,24 eur od 9. ožujka 2019. do 27. listopada 2024., u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužitelju PE da tuženici VE naknadi parnični trošak u iznosu od 1.437,72 eur, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku presudu pod točkom II. i III. izreke zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je naknada imovinske štete – članak 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. o. [katastarska općina] da je tužitelj vlasnik nekretnine na [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 741 m2 što prema navodima odgovora na tužbu, tuženica niti ne osporava,
- da je tužena dala nalog ŠE da na nekretnini tužitelja sječe stabla i prema navodima istoga posjekao je četiri thuje,
- da prema mišljenju vještakinje Viktorije Ivan (list 89 spisa) proizlazi da se radi o šest panjeva thuje i dva panja breskve koja su posječena s tim da se radi o samonikloj breskvi i ukupna šteta iznosi 11.872,00 kune,
- da prema mišljenju vještaka Tihomira Pejnovića (list 159 spisa) visina štete s obzirom na šest stabala thuje i štete s naslova prinosa voćaka iznosi 5.485,00 kuna (727,98 Eur),
- da su se vještaci na ročištu od 13. rujna 2024. suglasili (list 179 spisa) i to suglasnost sa procjenom štete prema visini sadnice od 1,5 m, sa procjenom sadnice u iznosu od 160,00 kuna po komadu, s time da nema suglasnosti za normu dana obuhvatnih radova.
7. S obzirom da je sud prvog stupnja postupio u skladu s odredbom članka 250. - 261. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) isti zaključuje da prema mišljenjima vještaka Viktorije Ivan i Tihomira Pejnovića proizlazi da su suglasni da bi cijena jedne sadnice thuje iznosila 21,24 Eur, zatim, da su suglasni da bi cijena jednog dana uzgojnih radova podizanja žive ograde od thuja iznosila 129,57 Eur, da su suglasni da bi za radove dobave, prihvata, privremenog skladištenja sadnica prije sadnje, kopanja rupa za sadnju sadnica te sadnje i naknadnog zalijevanja kao i pomoćnih radovi u cilju što boljeg zakorjenjivanja i preživljavanja nakon sadnje bilo potrebno sveukupno četiri radna dana te da su u konačnici suglasni i s procjenom visine štete u iznosu od 645,69 Eur, osim u dijelu procjene potrebnih daljnjih 11 radnih dana koja obuhvaćaju njegu, održavanje, rezidbu, pljevljenje, navodnjavanje i uporabu pesticida i slično.
8. Prema tome prihvaća se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 603,24 Eur s naslova imovinske štete, što obuhvaća četiri sadnice thuje i četiri uzgojna dana radova na sadnicama.
9. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužitelja.
10. Žalbeni navodi glede preliminarnog vještačenja ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer se radi o vještvu kojeg je dao izraditi tužitelj (privatno), a sa istim se suprotna strana nije suglasila i sukladno naprijed navedenoj zakonskoj normi provedena su vještačenja tijekom dokaznog postupka.
11. Daljnji žalbeni navodi glede odbijajućeg dijela tužbenog zahtjev za dvije thuje i dvije breskve te štete nastale rezidbom voćaka, ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja, jer prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi pravilan zaključak suda prvog stupnja.
12. Naime, u postupku radi smetanja posjeda broj Psp-20/2020 koji postupak je pokrenut prije ovog sudskog postupka, ukazuje se na smetanje posjeda sječom četiri čempresa (thuje) kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom, pa prema mišljenju ovog suda pravilo sud prvog stupnja zaključuje da je u konkretnom slučaju upravo sporna sječa četiri čempresa (thuje), a ne šest kako to ističe tužitelj tijekom ovog postupka.
13. Tužena na ročištu od 8. svibnja 2024. upravo čini nespornim sječu četiri čempresa (thuje) i kako je teret dokaza na tužitelju - člana– 219. ZPP-a, to prema mišljenju ovog suda s obzirom na rezultate dokaznog postupka proizlazi da nije dokazana sječa čempresa (dvije thuje) i dvije samonikle breskve od strane tužene ili od treće osobe kojoj je eventualno tužena dala nalog.
14. To što sudska vještva ukazuju na sječu šest thuja, ne ukazuju da je isto učinjeno od strane tužene, jer nema logike da se u postupku smetanja posjeda govori o smetanju i sječi četiri thuje, a naknadno se u ovom predmetu podnosi tužbeni zahtjev za sječu šest thuja.
15. U odnosu na stabla breskve radi se o samoniklim stablima koja su izrasla ispod postojećih stabala bresaka kojima su grane porezane (tako je navedeno u vještvu – list 89 spisa), pa zaključak suda prvog stupnja da u ovom dijelu nije osnovan tužbeni zahtjev prihvaća žalbeni sud.
16. Naime, točno je da su grane stabala bresaka rezane (rezidba), kao i da je izvršena sječa dvije samonikle breskve, ali isto je potrebno dokazati tijekom postupka, pa kako iz navedenog predmeta radi smetanja posjeda proizlazi smetanje sječom četiri thuje i rezidba više voćaka, to je očito sud prvog stupnja nepobitno utvrdio da se radi o četiri sasječene thuje, i rezidbi voćaka, ali nije dokazano da je počinjeno od stane tužene ili treće osobe po njenom nalogu, odnosno da je nastupila šteta kako to navodi tužitelj.
17. Stoga u ovom dijelu žalba nije osnovana kao ni u dijelu naknade štete s naslova putnih troškova i naknade za godišnji odmor.
18. Tužitelj ističe da je uzeo plaćeni godišnji odmor, pa time nije riječ o šteti i troškovima koji su nastali zbog dolaska u Hrvatsku, nego isti spadaju u troškove parničnog postupka koje tužitelj mora dokazati.
19. Dostavljanje dokumentacije bez prijevoda uz žalbene navode da bi bio veći trošak prijevoda nego što je stvarni trošak, nije opravdanje za potraživanje s ovoga naslova.
20. Pravilno sud iščitava iz potvrde poslodavca da nije od utjecaja potvrda poslodavca od 18. kolovoza 2020. jer se ne radi o ispravi vjerodostojnog sadržaja s obzirom da ista nosi datum 18. kolovoza 2020., a istom se konstatira zarada izgubljena u budućnosti 24. kolovoza 2020., dakle koja u vrijeme izdavanja potvrde nije ni mogla nastati.
21. Također pravilno sud prvog stupnja utvrđuje u odnosu na zahtjev za naknadom štete zbog putnog troška, obzirom da tužitelj podneskom od 20. listopada 2022. precizira tužbeni zahtjev i u tom dijelu, zapravo obrazlaže trošak koji je imao zbog dolaska na ročište u ovom sporu 24. kolovoza 2020., a ne trošak koji je imao radi dolaska u Republiku Hrvatsku iz Njemačke zbog pretrpljene štete prije pokretanja ove parnice kako to navodi u tužbi, da se radi o troškovima parničnog postupka u smislu odredaba članka 249. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 271. ZPP- a, koji troškovi također niti po ustaljenoj sudskoj praksi ne mogu predstavljati zaseban zahtjev za isplatom novčane naknade kao oblikom popravljanja štete.
22. Odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na isto upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
23. Stoga ni u ovom dijelu žalbeni navodi nisu osnovani, i valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
24. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka je pravilno utvrđena sukladno odredbi članka 154. i 155. stavak 1. ZPP-a, pa ni u ovom dijelu uopćeni žalbeni navodi nisu osnovani – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
