Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-10528/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Hotel Kralj Tomislav d.o.o za ugostiteljstvo i trgovinu i II okrivljenika odgovorne osobe MĐ zbog prekršaja iz članka 34. stavak 1. podstavak 5. i stavak 2. Zakona o hrani ("Narodne novine", broj: 81/2013, 14/2014, 30/2015, 115/2018, 18/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 26. srpnja 2024., broj: Pp-1735/2023-8, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Hotel Kralj Tomislav d.o.o za ugostiteljstvo i trgovinu i II okrivljenik odgovorna osoba FĐ su na temelju članka 182. točka 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 34. stavak 1. podstavak 5. i stavak 2. Zakona o hrani, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da na temelju provedenih dokaza iskaza okrivljenika i svjedoka okrivljenici nisu mogli biti svjesni događaja, te u konkretnom slučaju ne može biti ni namjere ni nehaja na strani okrivljenika.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o sankciji. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda preinači u pogledu odluke o kazni i okrivljenicima izrekne kazna u zakonom propisanim okvirima: opći zakonski minimum.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, činjenično utvrđenje o odlučnim činjenicama, odnosno, obliku krivnje prvostupanjski sud je utvrdio na glavnoj raspravi na temelju iskaza okrivljenika i pridonesenih pisanih obrana i dokaznog postupka u kojem su ispitane svjedokinje MĐŠ i AĐ i pročitana dokumentacija koja prileži optužnom prijedlogu zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru od 11. studenog i 3/7. studenog 2022., zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 26.10.2022., na koje dokaze okrivljenici nisu imali primjedbi niti predložili daljnje dokaze te je na temelju članka 88. stavke 2. Prekršajnog zakona, cijeneći dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju izveo zaključke i okrivljenike oslobodio od optužbe za počinjeno prekršajno djelo.

7. U obraloženju odluke prvostupanjski sud navodi da je:“ Nedvojbeno da je nadležni viši poljoprivredni inspektor u pomoćnom hladnjaku pronašao 100 g pršuta kojem je istekao rok upotrebe 5.6.2022., međutim, kako je iz tijeka postupka vidljivo navedeni pršut s ostalom hranom dana 9. rujna 2022. je donijela svjedokinja MĐŠ s otoka Paga gdje prvookrivljena pravna osoba posjeduje apartmane u ranim jutarnjim satima, stavila na pult u kuhinju a spremačica koja je došla ujutro je izjavila da je zbog vrućine odlučila hranu staviti u pomoćni hladnjak pa tako i dva pakiranja pršuta, a također iz iskaza okrivljenika u pisanoj obrani i svjedokinje nije vidljivo da je ista spremačica o tome obavijestila okrivljenike, pa prema tome sud zaključuje da okrivljenici nisu znali da se pršut nalazi u pomoćnome hladnjaku, dakle nisu mogli biti svjesni ovoga događaja pa sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne može biti ni namjere ni nehaja te je odlučio da se isti oslobode od optužbe“.

8. Prvenstveno se ističe da je, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Prekršajnog zakona, za počinjenje predmetnog prekršaja stavljanja na tržište hrane koja nije sigurna, dovoljno postupanje iz nehaja, dok će počinitelj biti kriv za počinjenje prekršaja s namjerom samo ukoliko je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što za prekršaj iz članka 34. stavak 1. podstavak 5. i stavak 2. Zakona o hrani, nije slučaj. Dakle, u predmetnoj situaciji nije od odlučnog značenja za postojanje zakonskog bića djela pitanje je li okrivljenik djelo počinio s namjerom protupravnog ponašanja ili je do njega došlo uslijed propuštanja dužne pažnje ili nepoznavanja propisa.

9. Međutim kako je tužitelj u predmetnoj situaciji podnio žalbu samo na sankciju ovaj sud nije imao ovlast dirati u utvrđeni stupanj krivnje (subjektivni odnos okrivljenika prema prekršaju) time primjenu materijalnog prava, jer je u tom pravcu izostala žalba tužitelja, pa ovaj sud nije imao ovlasti sanirati navedenu povredu jer bi isto predstavljalo preinaku na štetu okrivljenika.

10. Slijedom navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.