Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-572/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženika pod 1/ SĐ, Kӧln, Diepeschrather str.21, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji i pod 2/ CĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vice Urlić, odvjetnik u OD Urlić Pavlinović j.t.d. u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika KĐ protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, posl.br. P-994/2022-41 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o

I. Odbacuje se žalba tuženika KĐ u dijelu u kojem se odnosi na točke II. i

IV. izreke presude kao nedopuštena.

II. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika KĐ u odnosu na točke I. i III. izreke se prihvaća i presuda Općinskog suda u Makarskoj, posl.br. P- 994/2022-41 od 3. lipnja 2024. se:

a) potvrđuje u dijelu pod točkama II. (podtočke 2. i 3.) i IV. izreke,

b) preinačuje:

- u točki I. (podtočka 1.) tako da se tužbeni zahtjev odbija,

- u točki III. tako da glasi:

„Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku KĐ troškove postupka u iznosu od 1500 (tisućupetsto) eurau roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku KĐ troškove žalbe u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice, u odnosu na tuženika pod 1/ i u prihvaćenom dijelu glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren pod posl.br. OPU- IP-28/18 od 24.08.2018.godine kod notara NĐ iz [adresa], i Dodatak ugovora ovjerenog pod br. OV-3497/18 od 30.08.2018., a koji su sklopljeni između tuženika pod 1/ SĐ kao davatelje uzdržavanja i JĐ kao primatelja uzdržavanja a kojim je raspolagano bračnom stečevinom tužiteljice."

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"2. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji OV-2542/2022 od 12.04.2022., koji je sklopljen između tuženika pod 2/ CĐ kao kupca s prvotuženikom SĐ kao prodavateljem, a kojim je raspolagano bračnom stečevinom tužiteljice.

3. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Makarska u zk. ul. [broj ZK uloška] u KIO Makarska Makar brisanje upisa provedenog pod brojem Z-32078/2018 i pod brojem Z-2217/22 te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini označenoj kao: suvlasnički udio 61/477 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] (zgrada i dvorište) ukupne površine 517 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], KO [katastarska općina]-Makar, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) s kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano i na istome uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana u prizemlju zgrade označenog u elaboratu etažiranja kao stan A4 koji stan se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, blagovaone, kuhinje, kupatila, predsoblja dviju soba i lođe, u ukupnoj površini 61,32 m2 sa pripadajućim spremištem ukupne površine 2,75 m2, koje je u elaboratu etažiranja označeno kao S-4 te pripadajućom terasom u površini 7,20 m2, koje je u elaboratu etažiranja označeno kao T-2 a kako je bilo prije provedenog upisa."

III. Tužiteljica i tuženik pod 1/ snose svoje troškove postupka.

IV. Tužiteljica je dužna tuženici pod 2/naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 eura".

2. Ovu presudu, pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobijaju tužiteljica i tuženi SĐ (dalje: prvotuženik).

2.1. Tužiteljica žalbom pobija presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen (točka II.) te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima (točke III. i IV, a ne IV. i V. kako se navodi u žalbi) i to zbog svih žalbenih razloga, dakle onih iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti te obvezati tuženika naknaditi joj troškove postupka uključujući troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

2.2. Prvotuženik pobija prvostupanjsku presudu u svim točkama, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a i predlaže da se osporena presuda preinači, shodno obrazloženim navodima žalitelja (očito omaškom navedeno tužitelja) te ujedno odluči o troškovima podnošenja ove žalbe, a sve zbog:

- zbog povrede odredaba parničnog postupka; (članak 3. stavak 3. i članak 354. stavak 2. točka 11.)

- pogrešne primjene materijalnog prava; (članak 34., 36., 35. i 39. Obiteljskog zakona, članak 579 – 589 ZOO-a, članak 11. stavak 1. Zakona o javnom bilježništvu i članak 17. stavak 1. Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade Federacije BiH o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima);

- rješenja o troškovima postupka (članak 154. stavak 1. i 155. ZPP-a).

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu prvotuženika, a na žalbu tužiteljice odgovorila je tužena CĐ (dalje: drugotuženica).

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba prvotuženika djelomično nedopuštena, a u dijelu u kojem to nije, osnovana je.

4.1. Naime, prvotuženik izrijekom navodi da se žali na sve točke presude, a za žalbu na odluku pod točkom II. izreke nema pravnog interesa budući je u tom dijelu uspio u sporu, dok za žalbu na točku IV. nije ovlašten jer se ta točka njega ne tiče, radi čega je u odnosu na te točke presude valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 367. stavak 1. u vezi članka 358. stavak 3. ZPP-a.

5. Predmet spora zahtjevi su:

- za utvrđenjem ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je zaključio prvotuženik sa svojim ocem, a tužiteljičinim suprugom, sad pok. ZĐ, a kojim da je raspolagano bračnom stečevinom tužiteljice,

- za utvrđenjem ništetnim kupoprodajnog ugovora kojeg su zaključili prvotuženik, kao prodavatelj, a drugotuženica, kao kupac, predmet kojeg je bio trosobni stan u [adresa],

- nalaganjem zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj brisanje upisa izvršenih na temelju navedenih ugovora i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je u ostavinskom postupku iza pok. JĐ, umrlog **.**.2021., javna bilježnica kojoj je spis dostavljen na rješavanje, 28. rujna 2022. donijela rješenje da se postupak neće provoditi zbog pomanjkanja imovine,

- da je tužiteljica 12. kolovoza 2022. podnijela prijedlog za provođenje ostavinskog postupka iza pok. supruga i dostavila rješenje prvostupanjskog suda, Stalne službe u Imotskom, posl. br. P-794/2022 od 4. siječnja 2022. kojim je prekinut taj postupak po tužbi tužiteljice protiv tuženika ZĐ i KĐ, radi poništenja ugovora (koji je predmet ovog postupka, opaska drugostupanjskog suda), a zbog toga što je tim ugovorom raspolagano bračnom stečevinom tužiteljice,

- da je ostavinski postupak nastavljen kod iste javne bilježnice i u njemu predana „pismena oporuka“ ZĐ u kojoj se, između ostalog navodi da pred Općinskom sudom u Širokom brijegu pod 64 0 P 054238 20 P vodi parnični postupak protiv sina SĐ koji ga je na prijevaran način 24. kolovoza 2018. naveo na zaključenje ugovora (o doživotnom uzdržavanju), da se taj postupak vodi radi raskida ugovora, odnosno utvrđenja ništetnosti, podredno pobijanja ugovora, pa nabraja imovinu koju ima, između ostalog i trosobni stan u [adresa] (koji je predmet spornog ugovora o kupoprodaji, opaska drugostupanjskog suda), pa svu imovinu ostavlja supruzi DĐ, a ukoliko on ne završi spomenuti parnični postupak, oporukom želi osigurati da postupak može nastaviti ona,

- da su ĐĐ i [adresa]. godine sklopili bračni ugovor u kojem je navedeno da oboje supružnika imaju njemačko državljanstvo i da do sklapanja ugovora žive i imaju stalno prebivalište u [adresa], te da se prema čl. 14. Uvodnog zakona za Građanski zakonik u pogledu njihovog braka primjenjuje zakon SR Njemačke, da su prodali nekretninu koja je bila u njihovom vlasništvu i da, svatko od njih za sebe ima na raspolaganju preko 360.000 eura, te da bračnim ugovorom žele regulirati svoje odnose, da biraju njemački zakon, da oboje potječu iz RH i da im je poznato da RH poznaje režim podjele bračne imovine za vrijeme braka, da se tim ugovorom odriču od izjednačavanja prihoda razvedenog supružnika na teret drugog supružnika s većim prihodom, da će u njihovom braku u budućnosti vladati potpuna podjela bračne imovine, da prestaju ograničenja iz paragrafa 1365 i 1469 Građanskog zakonika, i da to znači da svatko može slobodno raspolagati svojom imovinom u potpunosti, da neće biti podjele imovine za vrijeme braka, da se izračun mogućih prava na nužni dio mijenja u korist mogućih nasljednika, da sve dok ne žive odvojeno svako od njih može obavljati poslove za drugog partnera, da se odriču davanja uzdržavanja po prestanku braka, čak i u slučaju nužde i da, ukoliko je jedna od izjava iz te isprave iz bilo kojeg razloga ništavna to ne utječe na valjanost bilo kojih drugih izjava iz sporazuma,

- da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju notarski obrađen dana 24.kolovoza 2018. kod notara RĐ, [adresa], da su se notaru ugovaratelji istovremeno obratili sa zahtjevom da odobri izjave volje, da su ugovaratelji JĐ kao primatelj uzdržavanja i SĐ kao davatelj uzdržavanja, da primatelj uzdržavanja izjavljuje da su sve nekretnine koje su predmet ugovora njegova posebna imovina jer je sa suprugom DĐ zaključio ugovor kod notara u Njemačkoj od 14. veljače 2002., kojim su ugovorili podjelu bračne imovine tj. odvojeno stjecanje i posebnu imovinu svakog supružnika tijekom trajanja braka, kao i za slučaj razvoda, da se notar kod razgovora s primateljem uzdržavanja uvjerio da je on svjestan značaja i posljedica zaključenja i da tom Ugovoru prilaže nalaz lječilišta Reumal i liječničku svjedodžbu ambulante Škrabrnja, da je u ugovoru navedeno što čini imovinu primatelja uzdržavanja, među ostalim i trosobni stan u [adresa] (pored više nekretnina u BiH i Španjolskoj, kao i novčanih sredstva na računima banaka u BiH, RH i Španjolskoj) i da navedenim ugovorom primatelj uzdržavanja sva ta svoja prava vlasništva i posjeda, odmah po zaključenju ugovora, prenosi na svog sina SĐ i da ga ovlašćuje da sve navedeno prenese na svoje ime temeljem punomoći, a da zauzvrat SĐ osobno, (a glede činjenice da on živi u [adresa], a primatelj uzdržavanja u RH), i uz pomoć drugih osoba i ustanova, preuzima kompletnu brigu i skrb o primatelju uzdržavanja, a uz taj ugovor je predočena Svjedodžba liječnice iz ambulante Škabrnja od 21. kolovoza 2018. u kojoj se navodi da je JĐ, nakon moždanog udara, invalid s oduzetošću lijeve strane ovisan o tuđoj njezi i pomoći, da je pune svijesti i da samostalno i svjesno donosi odluke o svom liječenju,

- da je Aneksom ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. kolovoza 2018. između primatelja JĐ, kojeg je zastupao punomoćnik Krešimir Raspudić, temeljem specijalne punomoći od istog dana i SĐ zastupanog po istom punomoćniku, izmijenjen naziv Ugovora o doživotnom uzdržavanju u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu su ponovno navedene sve nekretnine koje su navedene i u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 24. kolovoza 2018., te je navedeno da ostali članci ranijeg Ugovora ostaju nepromijenjeni i da je taj Aneks njegov sastavni dio,

- da je u sudskom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Širokom brijegu, a koji je naveden u pismenoj oporuci pok. ĐĐ, donesena presuda kojom je odbijen zahtjev za raskidom Ugovora o doživotnom, točnije dosmrtnom uzdržavanju (dalje: Ugovor), kao i zahtjevi za utvrđenjem ništetnosti odnosno poništenjem Ugovora,

- da su tuženici zaključili Ugovor o kupoprodaji trosobnog stana u [adresa] 12. travnja 2022.,

- da je prvotuženik prijedlog za uknjižbu stana u [adresa] predao sudu 4. rujna 2018., a drugotuženica svoj prijedlog za uknjižbu sudu predala 12. travnja 2022.

7. Prvostupanjski je sud saslušao parnične stranke i svjedoke, između ostalog i na okolnosti postojanja faktične bračne zajednice pok. ĐĐ i tužiteljice te je zaključio da je takva zajednica postojala.

8. Prvostupanjski sud odbija prvotuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da je tužiteljica oporučna nasljednica pok. ĐĐ, a kao supruga, što proizlazi iz Stjepanovog smrtnog lista, i njegova zakonska nasljednica.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da bračni ugovor kojeg su ĐĐ i DĐ zaključili 2002. kod notara u Njemačkoj nije protivan odredbama članaka 36. i 37. tada važećeg Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ 53791) jer su prilikom sklapanja tog ugovora ugovorne strane bile njemački državljani i izabrali primjenu njemačkog prava.

10. Prvostupanjski sud dalje navodi kako je u vrijeme sklapanja tog bračnog ugovora bilo dozvoljeno sklapanje istog u RH, da je člankom 251. Obiteljskog zakona iz 1998. („Narodne novine“ 162/1998, dalje: ObZ/1998) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja bračnog ugovora (2002. godine) bilo propisano da bračni drugovi mogu bračnim ugovorom urediti svoje odnose na postojećoj ili budućoj imovini, ali da iz sadržaja tog ugovora nije razvidno da bi se taj ugovor odnosio i na imovinu koju su ti ugovaratelji stekli ili će steći u drugim državama i da se odnosi na imovinu prodanu u Njemačkoj, pa zaključuje da je pok. ĐĐ raspolagao bračnom stečevinom (svojom i tužiteljice).

11. Prvostupanjski sud prihvaća zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora temeljeći svoju odluku na odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) i to jer da je protivan odredbama ZOO-a kojima je reguliran Ugovor o doživotnom uzdržavanju, budući nije sačinjen na način propisan člankom 580. stavak 3. ZOO-a, te jer je protivan odredbama čl. 36.st.1. i 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 dalje ObZ/15) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog Ugovora.

12. Prvostupanjski sud odbija zahtjev za proglašenje Kupoprodajnog ugovora ništetnim temeljeći svoju odluku na odredbi članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV) kojom je propisano kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa, tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, dok se prema stavku 2. istog članka smatra da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako, u trenutku sklapanja posla i u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, utvrđujući da drugotuženica nije znala, niti je imala razloga posumnjati da predmetni stan nije prvotuženikov.

13. Kako se drugotuženica upisala kao vlasnik u zemljišne knjige to je, obrazlaže prvostupanjski sud, stekla vlasništvo na temelju članka 123. stavak 1. ZVDSP-a, a sukladno stavku 2. tog članka, kako je proteklo tri godine od dana kada je zatražen prednikov (prvotuženikov) upis (od upisa prvotuženika do upisa drugotuženice proteklo je već više od tri godine), ne može se tražiti brisanje zbog neistinitosti ili nevaljanosti prednikova upisa, radi čega prvostupanjski sud odbija i zahtjev za brisanjem upisa u zemljišnim knjigama i uspostavom prijašnjeg stanja.

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

14.1. Nije počinjena niti bitna povreda članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju oboje žalitelja ukazuju jer se presuda može ispitati, u njoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama i ti razlozi nisu kontadiktorni.

14.2. Osnovano prvotuženik ukazuje na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. ZPP-a (ocjena dokaza) a tiče se tumačenja bračnog ugovora što su ga zaključili tužiteljica i pok. JĐ, a upravo pogrešna ocjena tog dokaza utječe na ocjenu valjanosti odluke pod. točkom I. izreke.

15. Prije svega treba navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je prvotuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice neosnovan. Osim što je tužiteljica supruga pok. ZĐ, pa kao takva njegova zakonska nasljednica, a k tome i oporučna nasljednica prema „pismenoj oporuci“ (iz dokaznog materijala ne proizlazi da bi brak, za koji nije bilo spora da je postojao, prestao, pa su irelevantni navodi prvotuženika u žalbi o tome da se postojanje braka ne dokazuje smrtnim listom), tužiteljica tvrdi da je predmetni stan u [adresa] bračna tečevina pok. ĐĐ i nje, dakle da je pok. ĐĐ raspolagao njezinom imovinom, te da je odredbom članka 327. stavak 1. ZOO-a propisano da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, jasno je da za pitanje aktivne legitimacije bračni status i nije relevantan.

16. Osnovano prvotuženik ukazuje na pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda o tome da bi Ugovor bio ništetan jer nema formu propisanu člankom 580. stavkom 3. ZOO-a jer da tom odredbom nije propisana mogućnost potvrde ili sastavljanja u obliku javnobilježničkog akta tog ugovora po notaru iz druge države. Takvo što propisati ZOO- om nije niti za očekivati, jer se pitanje pravne snage isprava i javnih isprava, ovjera, sastava ugovora i sl. u drugim državama rješava međunarodnim ugovorima ili konvencijama, pa je tako i u ovom slučaju. Republika Hrvatska je donijela Zakon o potvrđivanju sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade Federacije BiH o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima te da je Zakonom o javnom bilježništvu („Narodne novine“78/93,29/94,162/98, 16/07, 75/09, 120/16, dalje: ZJB) propisano da javnobilježničke isprave izdane u inozemstvu imaju, uz uvjet uzajamnosti, iste pravne učinke kao i javnobilježničke isprave izdane po ovom Zakonu (članak 11. stavak 1.), a prema članku 3. stavak 1. ZJB-a, javnobilježničke isprave su isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti), zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježnička potvrda), nema mjesta zaključku da bi predmetni Ugovor bio ništetan jer je protivan članku 580. stavak 3. ZOO-a.

16.1. Premda na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, valja ukazati da ni tvrdnja same tužiteljice nije bila da bi Ugovor bio ništetan jer nema propisanu formu, već zbog toga što da je njime raspolagano njezinom bračnom stečevinom, što je uostalom izrijekom navedeno i u samom tužbenom zahtjevu.

16.2. Pored toga primjećuje se i da je navedeni Ugovor proveden u zemljišnim knjigama, a i sam sud razloge za ništetnost ne temelji samo na „nedostatku forme“, odnosno protivnosti s člankom 580. stavak 3. ZOO-a, što kada bi bio valjan razlog bio bi i dostatan, već i na zaključku da je protivan (i) odredbama ObZ-a/15 (važećim u vrijeme sklapanja Ugovora).

17. Dakle, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je Ugovor ništetan zbog „nedostatka forme“, ali je pogrešan i zaključak da bi bio ništetan jer je protivan odredbama članka 36. stavak 1. i 3. ObZ-a/15 važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora.

17.1. Naime, navedenim odredbama propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (stavak 1.), te su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (stavak 3.), a isto je bilo propisano i odredbama članaka 248. i 249. stavak 1. ranije važećeg Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 116/03, 17/04, dalje: ObZ/03), onog koji je vrijedio u vrijeme kada je, prema navodima u spisu, kupljen stan u [adresa], dakle bračna stečevina je suvlasništvo bračnih drugova na jednake dijelove, a na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ObZ-om nije drugačije propisano (članak 38. ObZ/15).

17.2. Dakle, iz tih odredbi ne proizlazi da bi raspolaganje bračnom stečevinom svog bračnog druga bilo ništetno, a svakako ne da bi takvo bilo raspolaganje svojom bračnom stečevinom. Bračna stečevina prema navedenim zakonima nije zajednička imovina u kojoj suvlasnički udjeli bračnih drugova ovise o doprinosu svakog od njih u stjecanju te imovine, kako je to bilo ranije propisano, već je udio svakog od njih poznat i jednak (ako nisu drugačije ugovorili), pa svatko svakako može slobodno raspolagati baren svojim suvlasničkim udjelom.

17.3. To uostalom jasno proizlazi i iz odredbe članka 37. stavak 3. ObZ-a/15, koji je vrijedio u vrijeme raspolaganja „bračnom stečevinom“, odnosno 2018. kada je zaključen sporni Ugovor. Navedenom odredbom propisano je da nepostojanje suglasnosti za poslove redovne i izvanredne uprave ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, a bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. tog članka poduzet (poslovi izvanredne uprave, a to bi bio predmetni Ugovor kojim je imovinom raspolagano) ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

17.4. Dakle, nepostojanje suglasnosti za poslove izvanredne uprave, a to je svakako raspolaganje imovinom, ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, iz čega slijedi zaključak da utječe na prava i obveze nepoštene treće osobe. Tužiteljica nije tvrdila da bi prvotuženik, kao treća osoba, bio nepošten, pa na tu okolnost nisu predlagani ni izvođeni dokazi, a kako se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, to nema mjesta zaključku da bi Ugovor u odnosu na ono što tužiteljica u ovom postupku tvrdi da je njezina bračna stečevina (stan u [adresa] a ne i ostala imovina obuhvaćena Ugovorom) bio ništetan.

18. Pitanje poštenja prvotuženika bilo bi relevantno tek da je tužiteljica dokazala da je predmetni stan u [adresa] bračna stečevina nje i pok. ĐĐ (pa da ta činjenica dovodi da zaključka da je Ugovor ništetan, ali samo u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice), a prvotuženik osnovano ukazuje, kako je već i navedeno u točki 14.2. obrazloženja ove drugostupanjske presude, da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaz – bračni ugovor kojeg su pok. ĐĐ i DĐ zaključili 2002. godine.

19. S obzirom na sadržaj ugovora kojeg prvostupanjski sud u bitnom reproducira pod točkom 6. obrazloženja pobijane presude, a sažeto je navedeno i pod točkom 6. obrazloženja ove drugostupanjske presude, neprihvatljiv je navod prvostupanjskog suda kako (cit.) „…nije razvidno da bi se taj ugovor odnosio i na imovinu koju su ti ugovaratelji stekli ili će steći u drugim državama, i da se odnosi na imovinu prodanu u Njemačkoj.“ Navedeni bračni ugovor ne odnosi se samo na već stečenu imovinu u Njemačkoj koja je bila prodana i dobiveni novac od prodaje bio tim ugovorom podijeljen među supružnicima na jednake dijelove (po preko 360.000. eura svakome), već je ugovoreno, između ostalog, da će u njihovom braku u budućnosti vladati potpuna podjela bračne imovine, da prestaju ograničenja iz Građanskog zakonika, a to znači da svatko od supružnika može slobodno raspolagati svojom imovinom u potpunosti i svojim predmetima iz bračnog kućanstva, štoviše supružnici su dogovorili i međusobno i potpuno odricanje od davanja uzdržavanja po prestanku braka, čak i u slučaju nužde. Stoga nema mjesta zaključku da bi se bračni ugovor odnosio samo na već stečenu imovinu i to samo onu u Njemačkoj, već da se odnosi i na onu koja je stečena ili će se steći u budućnosti, neovisno gdje se nalazila.

19.1. Stoga, s obzirom na činjenicu da brak formalno nije prestao u vrijeme stjecanja stana u [adresa], 2004. godine, a da je bračni ugovor zaključen prije toga, 2002. godine, ovaj sud utvrđuje da stan nije bračna stečevina tužiteljice i pok. JĐ, zbog čega poštenje prvotuženika pri sklapanju Ugovora niti ne može biti dovedeno u pitanje.

20. Slijedom navedenog valjalo je žalbu prvotuženika, u dijelu u kojem je dopuštena, prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti i odbiti zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora, radi čega je odlučeno kao pod točkom II.b) alineja prva izreke ove drugostupanjske presude, na temelju članka 373.a) stavak 1. točka 2. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog niti valjanost kupoprodajnog ugovora kojim je prvotuženik prodao stan u [adresa] drugotuženici nije dovedena u pitanje, budući se temelji na tvrdnji da je prvotuženik tim ugovorom raspolagao nečim što nije bilo njegovo.

22. Kako je već obrazloženo, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica nije suvlasnica stana u [adresa] s osnove bračne stečevine, zbog ranije zaključenog bračnog ugovora kojim je ugovorena podjela buduće imovine, pa je dakle pok. ĐĐ mogao s njime u cijelosti raspolagati, kako je to i učinio Ugovorom, prenoseći vlasništvo na prvotuženika, a on je kao vlasnik dalje valjano raspolagao njime prodajući ga drugotuženici.

23. Da je raspolaganje pok. ĐĐ bilo nevaljano, pa stoga takav i upis prvotuženika, moglo je to biti samo za ½ dijela prava vlasništva, a uspostavu u prijašnje stanje zbog nevaljalog prednikovog upisa, dakle samo za ½ dijela prava vlasništva, tužiteljica bi mogla tražiti samo u roku od tri godine od dana kada je zatražen prednikov (prvotužnikov) upis, a koji rok je protekao, kako to pravilno utvrđuje i zaključuje prvostupanjski sud.

24. Stoga je odluku kojom je odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Kupoprodajnog ugovora i brisanjem upisa i uspostavom prijašnjeg stanja valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Kako tužiteljica odluku o troškovima sadržanu u točki IV. izreke, kojom joj je naloženo naknaditi parnične troškove drugotuženici, pobija samo kao posljedicu pogrešne odluke o glavnoj stvari, a ona to nije, to je i u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi i odlučiti kao pod točkom II.a) izreke ove drugostupanjske presude.

26. S obzirom da je prvotuženik u cijelosti uspio u sporu, to mu je valjalo dosuditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i to one koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a). Prvotuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu, te podneska od 18. prosinca 2023., dok sastav podneska od 15. veljače 2004. nije priznat jer nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a). Priznati su i troškovi zastupanja na ročištima 3.10. i 30.11. 2023., 7.3. i 6.5. 2024., svaka od ovih radnji po 100 bodova (Tbr.8. toč.1. i Tbr.9. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), ukupno 600 bodova. Priznat je i trošak zastupanja na ročištu od 12.9.2023., ali u visini od 25 bodova (Tbr. 9. toč.5. Tarife), ukupno 600 bodova, što iznosi 1200 eura, a uvećano za 25% PDV-a 1500 eura.

27. Kako je prvotuženik sa žalbom uspio to mu je valjalo dosuditi i troškove žalbe u iznosu od 312,50 eura (Tbr.10. toč.1. Tarife). Odlučeno je stoga kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 2. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi